UREDBA (EU) 2022/868 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 30. svibnja 2022. o europskom upravljanju podacima i izmjeni Uredbe (EU) 2018/1724 (Akt o upravljanju podacima) (Tekst značajan za EGP)

(1)

Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđena je uspostava unutarnjeg tržišta i sustava kojim se osigurava nenarušavanje tržišnog natjecanja. Uspostavom zajedničkih pravila i praksi u državama članicama povezanih s razvojem okvira za upravljanje podacima trebalo bi se doprinijeti ostvarivanju tih ciljeva, uz potpuno poštovanje temeljnih prava. Njome bi se također trebalo zajamčiti jačanje otvorene strateške autonomije Unije uz istodobno poticanje međunarodnog slobodnog protoka podataka.

(2)

Tijekom posljednjeg desetljeća digitalne tehnologije preobrazile su gospodarstvo i društvo i pritom utjecale na sve sektore gospodarske djelatnosti i aspekte svakodnevnog života. Podaci čine samu srž te preobrazbe: građani Unije i gospodarstvo imat će velike koristi od inovacija utemeljenih na podacima, kao što su poboljšanje i personalizacija zdravstva, osiguranje novih oblika mobilnosti i doprinos Komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu. Kako bi gospodarstvo utemeljeno na podacima bilo uključivo za sve građane Unije, posebna pozornost mora se posvetiti smanjenju digitalnog jaza, povećanju sudjelovanja žena u podatkovnom gospodarstvu i poticanju vrhunskog europskog stručnog znanja u tehnološkom sektoru. Podatkovno gospodarstvo mora se izgraditi na način koji poduzećima, a posebno mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi) kako su definirana u Prilogu Preporuci Komisije 2003/361/EZ (3), kao i start-up poduzećima, omogućuje da se razvijaju uz osiguravanje neutralnog pristupa podacima i prenosivosti podataka i interoperabilnosti te izbjegavanje situacija zavisnost. Komisija je u svojoj Komunikaciji od 19. veljače 2020. o Europskoj strategiji za podatke („Europska strategija za podatke”) opisala viziju zajedničkog europskog podatkovnog prostora, u smislu unutarnjeg tržišta podataka na kojem bi se podaci mogli upotrebljavati bez obzira na fizičku lokaciju pohrane u Uniji, u skladu s primjenjivim pravom, što bi među ostalim moglo biti ključno za brzi razvoj tehnologija umjetne inteligencije.

Komisija je pozvala i na slobodan i siguran protok podataka prema trećim zemljama, uz iznimke i ograničenja u pogledu javne sigurnosti, javnog reda i drugih legitimnih ciljeva javne politike Unije, u skladu s međunarodnim obvezama, među ostalim u pogledu temeljnih prava. Kako bi se ta vizija pretvorila u stvarnost, Komisija je predložila uspostavu zajedničkih europskih podatkovnih prostora specifičnih za pojedina područja, za razmjenu i objedinjavanje podataka. Kako je predloženo u Europskoj strategiji za podatke, takvi bi zajednički europski podatkovni prostori mogli obuhvaćati područja kao što su zdravlje, mobilnost, proizvodnja, financijske usluge, energetika ili poljoprivreda, ili kombinaciju takvih područja, na primjer energetika i klima, kao i tematska područja kao što su europski zeleni plan ili europski podatkovni prostori za javnu upravu ili vještine. Zajednički europski podatkovni prostori trebali bi podatke učiniti vidljivima, dostupnima, interoperabilnima i ponovno upotrebljivima („načela za podatke FAIR”) te istodobno osigurati visoku razinu kibersigurnosti. Ako postoje jednaki uvjeti tržišnog natjecanja u podatkovnom gospodarstvu, poduzetnici se natječu kvalitetom usluga, a ne količinom podataka koju kontroliraju. U svrhe oblikovanja, stvaranja i održavanja jednakih uvjeta tržišnog natjecanja u podatkovnom gospodarstvu potrebno je dobro upravljanje, u kojem relevantni dionici zajedničkog europskog podatkovnog prostora trebaju sudjelovati i biti zastupljeni.

(3)

Potrebno je poboljšati uvjete za razmjenu podataka na unutarnjem tržištu stvaranjem usklađenog okvira za razmjene podataka i utvrđivanjem određenih osnovnih zahtjeva za upravljanje podacima, uz posvećivanje posebne pozornosti olakšavanju suradnje među državama članicama. Ovom bi se Uredbom trebalo nastojati dodatno razvijati digitalno unutarnje tržište bez granica te pouzdano i sigurno podatkovno društvo i gospodarstvo usmjereno na ljude. Sektorsko pravo Unije može razvijati, prilagođavati i predlagati nove i komplementarne elemente, ovisno o posebnostima sektora, kao što je predviđeno pravo Unije o europskom prostoru za zdravstvene podatke i pristupu podacima o vozilima. Nadalje, određeni gospodarski sektori već su uređeni sektorskim pravom Unije koje uključuje pravila koja se odnose na prekograničnu razmjenu podataka ili pristup podacima odnosno razmjenu podataka ili pristup podacima na razini Unije, primjerice Direktivom 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) u kontekstu europskog prostora za zdravstvene podatke i relevantnim zakonodavnim aktima u području prometa poput uredaba (EU) 2019/1239 (5) i (EU) 2020/1056 (6) te Direktive 2010/40/EU (7) Europskog parlamenta i Vijeća u kontekstu europskog prostora za podatke o mobilnosti.

Ovom Uredbom stoga ne bi trebalo dovoditi u pitanje uredbe (EZ) br. 223/2009 (8), (EU) 2018/858 (9) i (EU) 2018/1807 (10) ni direktive 2000/31/EZ (11), 2001/29/EZ (12), 2004/48/EZ (13), 2007/2/EZ (14), 2010/40/EU, (EU) 2015/849 (15), (EU) 2016/943 (16), (EU) 2017/1132 (17), (EU) 2019/790 (18) i (EU) 2019/1024 (19) Europskog parlamenta i Vijeća ni bilo koje drugo sektorsko pravo Unije kojim se uređuje pristup podacima i njihova ponovna uporaba. Ovom Uredbom ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo Unije ni nacionalno pravo o pristupu podacima i njihovoj uporabi u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, kao i međunarodne suradnje u tom kontekstu.

Ovom Uredbom ne bi se trebale dovoditi u pitanje nadležnosti država članica u pogledu aktivnosti koje se odnose na javnu sigurnost, obranu i nacionalnu sigurnost. Ponovna uporaba podataka zaštićenih iz takvih razloga i u posjedu tijelâ javnog sektora, uključujući podatke iz postupaka nabave koji su obuhvaćeni područjem primjene Direktive 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20), ne bi trebala biti obuhvaćena ovom Uredbom. Trebalo bi uspostaviti horizontalni režim za ponovnu uporabu određenih kategorija zaštićenih podataka u posjedu tijela javnog sektora te pružanje usluga podatkovnog posredovanja i usluga utemeljenih na podatkovnom altruizmu u Uniji. Posebne značajke različitih sektora mogu zahtijevati projektiranje sektorskih sustava temeljenih na podacima, oslanjajući se na zahtjeve ove Uredbe. Pružatelji usluga podatkovnog posredovanja koji ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi trebali bi moći upotrebljavati oznaku „pružatelj usluga podatkovnog posredovanja priznat u Uniji”. Pravne osobe koje nastoje podupirati ciljeve od općeg interesa stavljanjem na raspolaganje relevantnih podataka na temelju podatkovnog altruizma u dostatnim razmjerima i koji ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi trebale bi se moći registrirati kao i upotrebljavati oznaku „organizacija za podatkovni altruizam priznata u Uniji”. Ako se sektorskim pravom Unije ili nacionalnim pravom od tijela javnog sektora, takvih pružatelja usluga podatkovnog posredovanja ili takvih pravnih osoba (priznate organizacije za podatkovni altruizam) zahtijeva da se usklade s posebnim dodatnim tehničkim, administrativnim ili organizacijskim zahtjevima, među ostalim putem sustava ovlašćivanja ili certificiranja, trebale bi se primjenjivati i te odredbe tog sektorskog prava Unije ili nacionalnog prava.

(4)

Ovom Uredbom ne bi trebalo dovoditi u pitanje uredbe (EU) 2016/679 (21) i (EU) 2018/1752 (22) Europskog parlamenta i Vijeća, direktive 2002/58/EZ (23) i (EU) 2016/680 (24) Europskog parlamenta i Vijeća ni odgovarajuće odredbe nacionalnog prava, među ostalim ako su osobni i neosobni podaci u skupu podataka neraskidivo povezani. Ovu Uredbu osobito ne bi trebalo tumačiti kao da se njome uspostavlja nova pravna osnova za obradu osobnih podataka za bilo koju od reguliranih aktivnosti ili kao da se njome mijenjaju zahtjevi u pogledu informacija utvrđeni u Uredbi (EU) 2016/679. Provedba ove Uredbe ne bi trebala spriječiti prekogranične prijenose podataka u skladu s poglavljem V. Uredbe (EU) 2016/679. U slučaju proturječnosti između ove Uredbe i prava Unije o zaštiti osobnih podataka ili nacionalnog prava donesenog u skladu s takvim pravom Unije, prednost bi trebalo imati relevantno pravo Unije ili nacionalno pravo o zaštiti osobnih podataka. Tijela za zaštitu podataka trebalo bi moći smatrati nadležnim tijelima na temelju ove Uredbe. U slučaju da druga tijela djeluju kao nadležna tijela na temelju ove Uredbe, ona pritom ne bi trebala dovoditi u pitanje nadzorne ovlasti i nadležnosti tijela za zaštitu podataka na temelju Uredbe (EU) 2016/679.

(5)

Djelovanje na razini Unije potrebno je kako bi se povećalo povjerenje u razmjenu podataka uspostavom odgovarajućih mehanizama za kontrolu od strane ispitanika i imatelja podataka nad podacima koji se na njih odnose te kako bi se uklonile druge prepreke konkurentnom gospodarstvu utemeljenom na podacima koje dobro funkcionira. Tim se djelovanjem ne bi trebalo dovoditi u pitanje obveze i odgovornosti iz međunarodnih trgovinskih sporazuma koje je sklopila Unija. Okvir za upravljanje na razini Unije trebao bi za cilj imati izgradnju povjerenja među pojedincima i poduzećima u odnosu na pristup podacima i njihovu kontrolu, razmjenu, uporabu i ponovnu uporabu, posebno uspostavom odgovarajućih mehanizama kojima se ispitanicima omogućuje da poznaju svoja prava te ih smisleno ostvaruju, kao i u pogledu ponovne uporabe određenih vrsta podataka u posjedu tijela javnog sektora, pružanja usluga pružatelja usluga podatkovnog posredovanja ispitanicima, imateljima podataka i korisnicima podataka te prikupljanja i obrade podataka koje fizičke i pravne osobe stavljaju na raspolaganje u altruističke svrhe. Veća transparentnost u pogledu svrhe uporabe podataka i uvjeta pod kojima poduzeća pohranjuju podatke osobito može doprinijeti povećanju povjerenja.

(6)

Ideja da bi podaci koje su stvorila ili prikupila tijela javnog sektora ili drugi subjekti na račun javnih proračuna trebali koristiti društvu već je dugo dio politike Unije. Direktivom (EU) 2019/1024 i sektorskim pravom Unije osigurava se da tijela javnog sektora učine više podataka koje proizvode lako dostupnima za uporabu i ponovnu uporabu. Međutim, određene kategorije podataka kao što su poslovno povjerljivi podaci, podaci koji podliježu statističkoj povjerljivosti i podaci zaštićeni pravima intelektualnog vlasništva trećih strana, uključujući poslovne tajne i osobne podatke, u javnim bazama podataka često nisu dostupne, čak ni za istraživačke ili inovacijske aktivnosti u javnom interesu, iako je takva dostupnost moguća u skladu s primjenjivim pravom Unije, posebno Uredbom (EU) 2016/679 i direktivama 2002/58/EZ i (EU) 2016/680. Zbog osjetljivosti takvih podataka prije njihova stavljanja na raspolaganje moraju se ispuniti određeni tehnički i pravni postupovni zahtjevi, osobito kako bi se osiguralo poštovanje prava koje druge osobe imaju u odnosu na takve podatke ili kako bi se ograničio negativan učinak na temeljna prava, načelo nediskriminacije i zaštitu podataka. Ispunjenje takvih zahtjeva obično zahtijeva mnogo vremena i znanja. To je dovelo do nedovoljne uporabe tih podataka. Iako neke države članice uspostavljaju strukture, postupke ili zakonodavstvo da bi olakšale tu vrstu ponovne uporabe, to nije slučaj u cijeloj Uniji. Kako bi se privatnim i javnim subjektima olakšala uporaba podataka za europska istraživanja i inovacije, diljem Unije potrebni su jasni uvjeti za pristup takvim podacima i njihovu uporabu.

(7)

Postoje tehnike koje omogućuju analize baza podataka koje sadržavaju osobne podatke, kao što su anonimizacija, diferencijalna privatnost, generalizacija, uklanjanje i randomizacija, uporaba sintetičkih podataka ili slične metode i druge najsuvremenije metode za zaštitu privatnosti koje bi mogle doprinijeti obradi podataka koja više pogoduje privatnosti. Države članice trebale bi pružiti potporu tijelima javnog sektora u pogledu optimalne upotrebe takvih tehnika, kako bi se na taj način što više podataka stavilo na raspolaganje za razmjenu. Primjenom takvih tehnika, uz sveobuhvatne procjene učinka u pogledu zaštite podataka i druge zaštitne mjere, može se doprinijeti sigurnijoj uporabi i ponovnoj uporabi osobnih podataka te bi se trebala osigurati sigurna ponovna uporaba poslovno povjerljivih podataka u istraživačke, inovacijske i statističke svrhe. U mnogim slučajevima primjena takvih tehnika, procjena učinka i drugih zaštitnih mjera znači da se podaci mogu upotrebljavati i ponovno upotrebljavati samo u sigurnom okruženju za obradu koje osigurava ili nadzire tijelo javnog sektora. Na razini Unije postoji iskustvo s takvim sigurnim okruženjima za obradu koja se upotrebljavaju za istraživanje statističkih mikropodataka na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 557/2013 (25). Općenito, kad je riječ o osobnim podacima, njihova bi se obrada trebala temeljiti na jednoj ili više pravnih osnova za obradu predviđenih u člancima 6. i 9. Uredbe (EU) 2016/679.

(8)

U skladu s Uredbom (EU) 2016/679 načela zaštite podataka ne bi se trebala primjenjivati na anonimne informacije, odnosno informacije koje se ne odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi ili na osobne podatke koji su učinjeni anonimnima na način da se identitet ispitanika ne može ili više ne može utvrditi. Trebalo bi zabraniti ponovnu identifikaciju ispitanika iz anonimiziranih skupova podataka. Time ne bi trebalo dovoditi u pitanje mogućnost istraživanja tehnika anonimizacije, osobito u svrhu osiguravanja sigurnosti informacija, poboljšanja postojećih tehnika anonimizacije i doprinosa općoj stabilnosti anonimizacije, koja se provode u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

(9)

Kako bi se olakšala zaštita osobnih podataka i povjerljivih podataka i ubrzao proces stavljanja takvih podataka na raspolaganje za ponovnu uporabu na temelju ove Uredbe, države članice trebale bi poticati tijela javnog sektora na izradu i stavljanje na raspolaganje podataka u skladu s načelom „integrirane i zadane otvorenosti” iz članka 5. stavka 2. Direktive (EU) 2019/1024 te u tom pogledu promicati izradu i nabavu podataka u formatima i strukturama kojima se olakšava brza anonimizacija.

(10)

Kategorije podataka u posjedu tijela javnog sektora koje bi trebale podlijegati ponovnoj uporabi na temelju ove Uredbe nisu obuhvaćene područjem primjene Direktive (EU) 2019/1024 kojom se isključuju podaci koji nisu dostupni zbog poslovne i statističke povjerljivosti i podaci uključeni u djela ili druge predmete zaštite na koje treće strane imaju prava intelektualnog vlasništva. Poslovno povjerljivi podaci uključuju podatke zaštićene poslovnom tajnom, zaštićeno znanje i iskustvo te sve druge informacije čije bi nepotrebno otkrivanje utjecalo na položaj na tržištu ili financijsko zdravlje poduzeća. Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na osobne podatke koji nisu obuhvaćeni područjem primjene Direktive (EU) 2019/1024 u mjeri u kojoj režim pristupa isključuje ili ograničava pristup takvim podacima zbog zaštite podataka, privatnosti i integriteta pojedinca, posebno u skladu s pravilima o zaštiti podataka. Ponovna uporaba podataka, koji mogu sadržavati poslovne tajne, trebala bi se odvijati ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2016/943, kojom se utvrđuje okvir za zakonito pribavljanje, uporabu ili otkrivanje poslovnih tajni.

(11)

Ovom Uredbom ne bi trebala nastati obveza da se dopusti ponovna uporaba podataka u posjedu tijela javnog sektora. Svaka država članica trebala bi stoga osobito moći odlučivati o tome stavljaju li se podaci na raspolaganje za ponovnu uporabu, među ostalim i u smislu svrhâ i opsega takvog pristupa. Ovom Uredbom trebalo bi nadopunjavati te ne bi trebalo dovoditi u pitanje specifičnije obveze tijela javnog sektora u pogledu dopuštanja ponovne uporabe podataka utvrđenih sektorskim pravom Unije ili nacionalnim pravom. Može se smatrati da je javni pristup službenim dokumentima u javnom interesu. Uzimajući u obzir ulogu javnog pristupa službenim dokumentima i transparentnosti u demokratskom društvu, ovom se Uredbom ne bi trebalo dovoditi u pitanje ni pravo Unije ili nacionalno pravo o odobravanju pristupa službenim dokumentima i o njihovu otkrivanju. Pristup službenim dokumentima može se posebno odobriti u skladu s nacionalnim pravom bez postavljanja posebnih uvjeta ili postavljanjem posebnih uvjeta koji nisu predviđeni ovom Uredbom.

(12)

Režim ponovne uporabe predviđen ovom Uredbom trebao bi se primjenjivati na podatke koje dotična tijela javnog sektora isporučuju kao dio svojih javnih zadaća na temelju zakona ili drugih obvezujućih pravila u državama članicama. Ako takva pravila ne postoje, javne zadaće trebalo bi definirati u skladu s uobičajenom administrativnom praksom u državama članicama, pod uvjetom da je opseg javnih zadaća transparentan i podložan preispitivanju. Javne zadaće mogle bi se definirati općenito ili, kad je riječ o pojedinačnim tijelima javnog sektora, za svaki slučaj posebno. Budući da javna poduzeća nisu obuhvaćena definicijom tijela javnog sektora, podaci u posjedu javnih poduzeća ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Uredbom. Podaci u posjedu kulturnih ustanova, kao što su knjižnice, arhivi i muzeji, kao i orkestri, opere, baletni ansambli i kazališta, i obrazovnih ustanova ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Uredbom jer su djela i drugi dokumenti koje posjeduju uglavnom obuhvaćeni pravima intelektualnog vlasništva trećih strana. Istraživačke organizacije i organizacije koje financiraju istraživanja moglo bi se organizirati i kao tijela javnog sektora ili javnopravna tijela.

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na takve hibridne organizacije samo u njihovu svojstvu istraživačkih organizacija. Ako istraživačka organizacija posjeduje podatke kao dio posebnog javno-privatnog udruženja s organizacijama privatnog sektora ili drugim tijelima javnog sektora, javnopravnim tijelima ili hibridnim istraživačkim organizacijama, tj. organiziranima kao tijela javnog sektora ili kao javna poduzeća, čija je glavna svrha istraživanje, ti podaci također ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Uredbom. Prema potrebi, države članice trebale bi moći primjenjivati ovu Uredbu na javna poduzeća ili privatna poduzeća koja obavljaju dužnosti javnog sektora ili pružaju usluge od općeg interesa. Razmjena podataka, isključivo radi obavljanja njihovih javnih zadaća, među tijelima javnog sektora u Uniji ili između tijela javnog sektora u Uniji i tijela javnog sektora u trećim zemljama ili međunarodnih organizacija, kao i razmjena podataka među istraživačima u nekomercijalne svrhe znanstvenog istraživanja, ne bi trebala podlijegati odredbama ove Uredbe o ponovnoj uporabi određenih kategorija zaštićenih podataka u posjedu tijela javnog sektora.

(13)

Tijela javnog sektora trebala bi poštovati pravo tržišnog natjecanja pri utvrđivanju načelâ za ponovnu uporabu podataka koje posjeduju, izbjegavajući sklapanje sporazuma čiji bi cilj ili učinak moglo biti stvaranje isključivih prava za ponovnu uporabu određenih podataka. Takvi bi sporazumi trebali biti mogući samo ako je to opravdano i potrebno za pružanje usluge ili isporuku proizvoda u općem interesu. To može biti slučaj ako je isključiva uporaba podataka jedini način da se maksimalno povećaju društvene koristi od dotičnih podataka, na primjer ako postoji samo jedan subjekt (koji je specijaliziran za obradu određenog skupa podataka) koji je sposoban pružiti uslugu ili isporučiti proizvod koji tijelu javnog sektora omogućuje pružanje usluge ili isporuku proizvoda u općem interesu. Međutim, takvi aranžmani trebali bi biti sklopljeni u skladu s primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom te podložni redovitom preispitivanju na temelju analize tržišta kako bi se utvrdilo je li takva isključivost i dalje potrebna. Osim toga, takvi bi aranžmani prema potrebi trebali biti u skladu s relevantnim pravilima o državnim potporama i trebali bi se sklapati na ograničeno trajanje koje ne bi trebalo biti dulje od 12 mjeseci. Kako bi se osigurala transparentnost, takvi isključivi sporazumi trebali bi se objavljivati na internetu, u obliku koji je u skladu s relevantnim pravom Unije o javnoj nabavi. Ako isključivo pravo na ponovnu uporabu podataka nije u skladu s ovom Uredbom, to isključivo pravo trebalo bi biti nevaljano.

(14)

Zabranjeni isključivi sporazumi i druge prakse ili aranžmani koji se odnose na ponovnu uporabu podataka u posjedu tijela javnog sektora kojima se izričito ne dodjeljuju isključiva prava, ali za koje se može opravdano očekivati da će ograničiti dostupnost podataka za ponovnu uporabu, a koji su sklopljeni ili su već bili na snazi prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe, ne bi se trebali obnavljati nakon isteka. U slučaju sporazuma na neodređeno ili duže razdoblje, trebali bi prestati u roku od 30 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

(15)

Ovom Uredbom trebalo bi utvrditi uvjete za ponovnu uporabu zaštićenih podataka koji se primjenjuju na tijela javnog sektora imenovana kao nadležna na temelju nacionalnog prava za odobravanje ili odbijanje pristupa za ponovnu uporabu, i kojima se ne dovode u pitanje prava ili obveze u pogledu pristupa takvim podacima. Ti bi uvjeti trebali biti nediskriminirajući, transparentni, razmjerni i objektivno opravdani te se njima ne bi trebalo ograničavati tržišno natjecanje, uz poseban naglasak na promicanje pristupa MSP-ova i start-up poduzeća takvim podacima. Uvjeti za ponovnu uporabu trebali bi biti osmišljeni na način kojim se promiču znanstvena istraživanja tako da bi se, na primjer, davanje prednosti znanstvenim istraživanjima trebalo u pravilu smatrati nediskriminirajućim. Tijela javnog sektora koja dopuštaju ponovnu uporabu trebala bi imati tehnička sredstva potrebna za osiguravanje zaštite prava i interesa trećih strana te bi trebala biti ovlaštena zatražiti potrebne informacije od ponovnog korisnika. Uvjeti povezani s ponovnom uporabom podataka trebali bi biti ograničeni na ono što je potrebno za očuvanje prava i interesa trećih strana u pogledu podataka i integriteta informacijskih tehnologija i komunikacijskih sustava tijela javnog sektora. Tijela javnog sektora trebala bi primjenjivati uvjete koji najbolje služe interesima ponovnog korisnika, a da to pritom ne dovede do nerazmjernog opterećenja tijela javnog sektora. Trebalo bi osmisliti uvjete povezane s ponovnom uporabom podataka kako bi se osigurale djelotvorne zaštitne mjere s obzirom na zaštitu osobnih podataka. Osobni bi podaci prije prijenosa trebali biti anonimizirani kako bi se onemogućila identifikacija ispitanika, a podaci koji sadržavaju poslovno povjerljive informacije trebali bi biti izmijenjeni tako da se povjerljive informacije ne otkrivaju. Ako pružanje anonimiziranih ili izmijenjenih podataka ne bi odgovaralo potrebama ponovnog korisnika, podložno ispunjenju svih zahtjeva za provedbu procjene učinka u pogledu zaštite osobnih podataka i za savjetovanje s nadzornim tijelom na temelju članaka 35. i 36. Uredbe (EU) 2016/679 te ako se utvrdilo da su rizici za prava i interese ispitanika minimalni, mogla bi se dopustiti ponovna uporaba podataka na licu mjesta ili na daljinu u sigurnom okruženju za obradu.

To bi mogao biti prikladan aranžman za ponovnu uporabu pseudonimiziranih podataka. Analize podataka u takvim sigurnim okruženjima za obradu trebalo bi nadzirati tijelo javnog sektora kako bi se zaštitila prava i interesi trećih strana. Posebno, osobne podatke trebalo bi proslijediti trećoj strani na ponovnu uporabu samo ako postoji pravna osnova na temelju prava o zaštiti podataka kojom se dopušta takav prijenos. Neosobni podaci trebali bi se prenositi samo ako nema razloga vjerovati da bi kombinacija skupova neosobnih podataka dovela do identifikacije ispitanika. To bi se trebalo primjenjivati i na pseudonimizirane podatke koji zadržavaju svoj status osobnih podataka. U slučaju ponovne identifikacije ispitanika, obveza obavješćivanja tijela javnog sektora o takvoj povredi podataka trebala bi se primjenjivati uz obvezu obavješćivanja nadzornog tijela i ispitanika o takvoj povredi podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679. Prema potrebi, tijela javnog sektora trebala bi olakšati ponovnu uporabu podataka na temelju privole ispitanikâ ili dopuštenja imateljâ podataka o ponovnoj uporabi podataka koji se na njih odnose putem odgovarajućih tehničkih sredstava. U tom bi pogledu tijelo javnog sektora trebalo uložiti sve napore kako bi pružilo pomoć potencijalnim ponovnim korisnicima u traženju takve privole ili dopuštenja uspostavom tehničkih mehanizama kojima se omogućuje slanje zahtjevâ ponovnih korisnika za privolu ili dopuštenje, ako je to izvedivo u praksi. Ne bi trebalo davati nikakve informacije za kontakt koje bi ponovnim korisnicima omogućile da izravno stupe u kontakt s ispitanicima ili imateljima podataka. Ako tijelo javnog sektora prosljeđuje zahtjev za privolu ili dopuštenje, trebalo bi osigurati da je ispitanik ili imatelj podataka jasno obaviješten o mogućnosti odbijanja davanja privole ili dopuštenja.

(16)

Kako bi se olakšala i potaknula uporaba podataka u posjedu tijela javnog sektora za potrebe znanstvenog istraživanja, tijela javnog sektora potiču se na razvoj usklađenog pristupa i usklađenih postupaka kako bi ti podaci postali lako dostupni za potrebe znanstvenog istraživanja u javnom interesu. To bi, među ostalim, moglo podrazumijevati stvaranje pojednostavnjenih administrativnih postupaka, standardiziranog formatiranja podataka, informativnih metapodataka o odabiru metodologije i načina prikupljanja podataka te standardiziranih polja podataka koja omogućuju jednostavno povezivanje skupova podataka iz različitih izvora podataka javnog sektora ako je to relevantno za potrebe analize. Cilj tih praksi trebao bi biti promicanje javno financiranih i proizvedenih podataka za potrebe znanstvenog istraživanja u skladu s načelom „otvoreni koliko je to moguće, zatvoreni koliko je to potrebno”.

(17)

Ovom Uredbom ne bi se trebalo utjecati na prava intelektualnog vlasništva trećih osoba. Njome ne bi trebalo utjecati na postojanje prava intelektualnog vlasništva tijela javnog sektora ili na njihovo vlasništvo nad tim pravima niti bi njome trebalo ograničiti ostvarivanje tih prava na bilo koji način. Obveze utvrđene u skladu s ovom Uredbom trebale bi se primjenjivati samo u mjeri u kojoj su usklađene s međunarodnim sporazumima o zaštiti prava intelektualnog vlasništva, a posebno Bernskom konvencijom za zaštitu književnih i umjetničkih djela (Bernska konvencija), Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (Sporazum o TRIPS-u) i Ugovorom o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, te pravom Unije ili nacionalnim pravom u području intelektualnog vlasništva. Međutim, tijela javnog sektora trebala bi ostvarivati svoje autorsko pravo na način kojim se olakšava ponovna uporaba.

(18)

Podaci koji podliježu pravima intelektualnog vlasništva i poslovne tajne trebali bi se prenositi trećoj strani samo ako je takav prijenos zakonit na temelju prava Unije ili nacionalnog prava ili uz suglasnost nositelja prava. Ako su tijela javnog sektora nositelji prava stvaratelja baze podataka predviđenog u članku 7. stavku 1. Direktive 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26), ona ne bi trebala ostvarivati to pravo da bi spriječila ponovnu uporabu podataka ili ograničila ponovnu uporabu izvan ograničenja utvrđenih ovom Uredbom.

(19)

Poduzeća i ispitanici trebali bi moći imati povjerenja u to da će se ponovna uporaba određenih kategorija zaštićenih podataka u posjedu tijela javnog sektora odvijati uz poštovanje njihovih prava i interesa. Stoga bi trebalo uvesti dodatne zaštitne mjere za situacije u kojima se ponovna uporaba takvih podataka javnog sektora odvija na temelju obrade podataka izvan javnog sektora, kao što je zahtjev da tijela javnog sektora osiguravaju potpunu zaštitu prava i interesa fizičkih i pravnih osoba, osobito u vezi s osobnim podacima, poslovno osjetljivim podacima i pravima intelektualnog vlasništva, u svim slučajevima, također i ako se takvi podaci prenose u treće zemlje. Tijela javnog sektora ne bi trebala dopustiti društvima za osiguranje ili bilo kojem drugom pružatelju usluga ponovnu uporabu informacija pohranjenih u aplikacijama e-zdravstva u svrhu diskriminacije u određivanju cijena jer bi to bilo u suprotnosti s temeljnim pravom na pristup zdravstvenoj zaštiti.

(20)

Nadalje, da bi se očuvalo pošteno tržišno natjecanje i otvoreno tržišno gospodarstvo ključno je zaštititi zaštićene podatke neosobne prirode, osobito poslovne tajne, ali i neosobne podatke koji predstavljaju sadržaj zaštićen pravima intelektualnog vlasništva od neovlaštenog pristupa koji može dovesti do krađe intelektualnog vlasništva ili industrijske špijunaže. Kako bi se osigurala zaštita prava ili interesa imatelja podataka, neosobne podatke koje treba zaštititi od nezakonitog ili neovlaštenog pristupa u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom i koji su u posjedu tijela javnog sektora trebalo bi biti moguće prenijeti u treće zemlje, ali samo ako su osigurane odgovarajuće zaštitne mjere za uporabu podataka. Takve odgovarajuće zaštitne mjere trebale bi uključivati zahtjev prema kojem tijelo javnog sektora prenosi zaštićene podatke ponovnom korisniku samo ako taj ponovni korisnik preuzme ugovorne obveze u interesu zaštite podataka. Ponovni korisnik koji namjerava prenijeti zaštićene podatke u treću zemlju trebao bi poštovati obveze utvrđene u ovoj Uredbi čak i nakon što su podaci preneseni u treću zemlju. Kako bi se osiguralo pravilno izvršavanje takvih obveza, ponovni korisnik trebao bi također prihvatiti nadležnost, za sudsko rješavanje sporova, države članice u kojoj se nalazi tijelo javnog sektora koje je dopustilo ponovnu uporabu.

(21)

Trebalo bi također smatrati da se odgovarajuće zaštitne mjere provode ako u trećoj zemlji u koju se prenose neosobni podaci postoje jednakovrijedne mjere kojima se osigurava da su podaci zaštićeni na razini sličnoj onoj koja se primjenjuje na temelju prava Unije, posebno u pogledu zaštite poslovnih tajni i prava intelektualnog vlasništva. U tu svrhu Komisija bi provedbenim aktima trebala moći izjaviti, ako je to opravdano zbog znatnog broja zahtjeva diljem Unije u vezi s ponovnom uporabom neosobnih podataka u određenim trećim zemljama, da treća zemlja pruža razinu zaštite koja je u osnovi jednakovrijedna u odnosu na onu koja se pruža pravom Unije. Komisija bi trebala procijeniti potrebu za takvim provedbenim aktima na temelju informacija koje su države članice dostavile putem Europskog odbora za inovacije u području podataka. Takvim provedbenim aktima tijela javnog sektora uvjerila bi se da se ponovnom uporabom podataka u posjedu tijela javnog sektora u dotičnoj trećoj zemlji ne bi ugrozila zaštićena priroda tih podataka. Pri procjeni razine zaštite koja se pruža u dotičnoj trećoj zemlji posebno bi trebalo uzeti u obzir relevantno opće i sektorsko pravo, uključujući ono koje se odnosi na javnu sigurnost, obranu, nacionalnu sigurnost i kazneno pravo, u vezi s pristupom neosobnim podacima i njihovom zaštitom, svaki pristup tijela javnog sektora te treće zemlje prenesenim podacima, postojanje i djelotvorno funkcioniranje jednog ili više neovisnih nadzornih tijela u trećoj zemlji odgovornih za osiguravanje i provedbu usklađenosti s pravnim okvirom kojim se osigurava pristup takvim podacima, međunarodne obveze koje je treća zemlja preuzela u pogledu zaštite podataka, ili druge obveze koje proizlaze iz pravno obvezujućih konvencija ili instrumenata te iz njezina sudjelovanja u multilateralnim ili regionalnim sustavima.

Postojanje djelotvornih pravnih sredstava za imatelje podataka, tijela javnog sektora ili pružatelje usluga podatkovnog posredovanja u dotičnoj trećoj zemlji posebno je važno u kontekstu prijenosa neosobnih podataka u tu treću zemlju. Stoga bi takve zaštitne mjere trebale uključivati dostupnost ostvarivih prava i djelotvornih pravnih sredstava. Takvim provedbenim aktima ne bi se trebala dovoditi u pitanje nijedna pravna obveza ili ugovorni aranžmani koje je ponovni korisnik već preuzeo u interesu zaštite neosobnih podataka, osobito industrijskih podataka, ni pravo tijela javnog sektora da ponovne korisnike obvežu na poštovanje uvjeta za ponovnu uporabu, u skladu s ovom Uredbom.

(22)

Neke treće zemlje donose zakone, druge propise i druge pravne akte čiji je cilj izravan prijenos neosobnih podataka ili omogućavanje pristupa vlada neosobnim podacima u Uniji pod nadzorom fizičkih i pravnih osoba koje podliježu nadležnosti država članica. Odluke i presude sudova treće zemlje ili odluke upravnih tijela treće zemlje kojima se zahtijeva takav prijenos neosobnih podataka ili pristup neosobnim podacima trebale bi biti izvršive ako se temelje na međunarodnom sporazumu, poput ugovora o uzajamnoj pravnoj pomoći, koji je na snazi između treće zemlje koja je podnijela zahtjev i Unije ili države članice. U nekim slučajevima mogu nastati situacije u kojima je obveza prijenosa neosobnih podataka ili pružanja pristupa neosobnim podacima koja proizlazi iz prava treće zemlje u suprotnosti s obvezom zaštite takvih podataka na temelju prava Unije ili nacionalnog prava, posebno u pogledu zaštite temeljnih prava pojedinca ili temeljnih interesa države članice u vezi s nacionalnom sigurnošću ili obranom, kao i zaštite poslovno osjetljivih podataka i zaštite prava intelektualnog vlasništva, uključujući njezine ugovorne obveze u pogledu povjerljivosti u skladu s takvim pravom. Ako ne postoje međunarodni sporazumi kojima se uređuju takva pitanja, prijenos neosobnih podataka ili pristup neosobnim podacima trebalo bi dopustiti samo ako je, osobito, potvrđeno da pravni sustav treće zemlje zahtijeva navođenje razloga i razmjernosti odluke ili presude, da su odluka ili presuda specifični te da obrazloženi prigovor adresata podliježe preispitivanju od strane nadležnog suda treće zemlje koji je ovlašten uzeti u obzir relevantne pravne interese pružatelja takvih podataka.

Nadalje, tijela javnog sektora, fizičke ili pravne osobe kojima je dodijeljeno pravo na ponovnu uporabu podataka, pružatelji usluga podatkovnog posredovanja i priznate organizacije za podatkovni altruizam trebali bi osigurati, ako potpisuju ugovorne sporazume s drugim privatnim stranama, da se neosobnim podacima u posjedu u Uniji u trećim zemljama pristupa ili da se ti podaci u treće zemlje prenose samo u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom relevantne države članice.

(23)

Kako bi se potaknulo dodatno povjerenje u podatkovno gospodarstvo Unije, ključno je da se provode zaštitne mjere u odnosu na građane Unije, javni sektor i poduzeća kojima se osigurava kontrola nad njihovim strateškim i osjetljivim podacima te da se poštuju pravo, vrijednosti i standardi Unije, među ostalim u smislu sigurnosti, zaštite podataka i zaštite potrošača. Kako bi se spriječio nezakonit pristup neosobnim podacima, tijela javnog sektora, fizičke ili pravne osobe kojima je dodijeljeno pravo na ponovnu uporabu podataka, pružatelji usluga podatkovnog posredovanja i priznate organizacije za podatkovni altruizam trebali bi poduzeti sve razumne mjere za sprečavanje pristupa sustavima u kojima su pohranjeni neosobni podaci, uključujući šifriranje podataka ili poslovne politike. U tu svrhu trebalo bi osigurati da se tijela javnog sektora, fizičke ili pravne osobe kojima je dodijeljeno pravo na ponovnu uporabu podataka, pružatelji usluga podatkovnog posredovanja i priznate organizacije za podatkovni altruizam pridržavaju svih relevantnih tehničkih normi, kodeksa ponašanja i certifikacija na razini Unije.

(24)

Kako bi se izgradilo povjerenje u mehanizme ponovne uporabe, možda će biti potrebno postaviti strože uvjete za određene vrste neosobnih podataka za koje bi se budućim posebnim zakonodavnim aktima Unije moglo utvrditi da su vrlo osjetljivi u pogledu prijenosa u treće zemlje ako bi takav prijenos mogao ugroziti ciljeve javne politike Unije, u skladu s međunarodnim obvezama. Na primjer, u području zdravstva određeni skupovi podataka koje posjeduju akteri u sustavu javnog zdravstva, kao što su javne bolnice, mogli bi se utvrditi kao vrlo osjetljivi zdravstveni podaci. Drugi relevantni sektori uključuju promet, energetiku, okoliš i financije. Kako bi se osigurale usklađene prakse diljem Unije, takve vrste vrlo osjetljivih neosobnih javnih podataka trebale bi biti definirane pravom Unije, na primjer u kontekstu europskog prostora za zdravstvene podatke, ili drugim sektorskim pravom. Uvjete povezane s prijenosom takvih podataka u treće zemlje trebalo bi utvrditi delegiranim aktima. Takvi uvjeti trebali bi biti razmjerni, nediskriminirajući i potrebni za zaštitu utvrđenih legitimnih ciljeva javne politike Unije, kao što su zaštita javnog zdravlja, sigurnost, okoliš, javni moral, zaštita potrošača, privatnost i zaštita osobnih podataka. Takvi uvjeti trebali bi odgovarati rizicima utvrđenima u odnosu na osjetljivost takvih podataka, među ostalim u pogledu rizika ponovne identifikacije pojedinaca. Takvi bi uvjeti mogli uključivati uvjete primjenjive na prijenos ili tehničke aranžmane, kao što su zahtjev za uporabu sigurnog okruženja za obradu, ograničenja u pogledu ponovne uporabe podataka u trećim zemljama ili u pogledu kategorija osoba koje imaju pravo prenijeti takve podatke u treće zemlje ili koje mogu pristupiti podacima u trećoj zemlji. U iznimnim slučajevima takvi uvjeti mogli bi uključivati i ograničenja prijenosa podataka u treće zemlje radi zaštite javnog interesa.

(25)

Tijela javnog sektora trebala bi moći naplaćivati naknade za ponovnu uporabu podataka, ali bi trebala moći i dopuštati ponovnu uporabu uz sniženu naknadu ili bez naknade, na primjer za određene kategorije ponovne uporabe kao što su nekomercijalna ponovna uporaba u svrhe znanstvenog istraživanja ili ponovna uporaba koju obavljaju MSP-ovi i start-up poduzeća, civilna društva i obrazovne ustanove, kako bi se potaknula takva ponovna uporaba radi poticanja istraživanja i inovacija te podupiranja poduzeća koja su važan izvor inovacija i kojima je obično teže samima prikupiti relevantne podatke, u skladu s pravilima o državnim potporama. U tom specifičnom kontekstu svrhe znanstvenog istraživanja trebalo bi tumačiti tako da uključuju bilo koju vrstu svrhe povezane s istraživanjem bez obzira na organizacijsku ili financijsku strukturu dotične istraživačke institucije, uz iznimku istraživanja koje provodi poduzeće s ciljem razvoja, poboljšanja ili optimizacije proizvoda ili usluga. Takve naknade trebale bi biti transparentne, nediskriminirajuće i ograničene na nastale nužne troškove te se njima ne bi smjelo ograničavati tržišno natjecanje. Trebalo bi objaviti popis kategorija ponovnih korisnika na koje se primjenjuje snižena naknada ili ukidanje naknade, zajedno s kriterijima korištenima za uspostavu takvog popisa.

(26)

Da bi se potaknula ponovna uporaba posebnih kategorija podataka u posjedu tijela javnog sektora, države članice trebale bi uspostaviti jedinstvenu informacijsku točku koja bi djelovala kao sučelje za ponovne korisnike koji žele ponovno upotrebljavati te podatke. Ona bi trebala imati međusektorsku nadležnost i prema potrebi nadopunjavati aranžmane na sektorskoj razini. Jedinstvena informacijska točka trebala bi se moći osloniti na automatizirana sredstva pri prijenosu upita ili zahtjeva za ponovnu uporabu. U postupku prijenosa trebalo bi osigurati dostatan ljudski nadzor. U tu bi se svrhu mogli upotrijebiti postojeći praktični aranžmani kao što su portali otvorenih podataka. Jedinstvena informacijska točka trebala bi imati popis izvora koji sadržava pregled svih dostupnih izvora podataka, uključujući, prema potrebi, izvore podataka koji su dostupni putem sektorskih, regionalnih ili lokalnih informacijskih točaka, s relevantnim informacijama koje opisuju dostupne podatke. Osim toga, države članice trebale bi imenovati, uspostaviti ili olakšati osnivanje nadležnih tijela za potporu aktivnostima tijela javnog sektora kojima se dopušta ponovna uporaba određenih kategorija zaštićenih podataka. Njihove zadaće mogu uključivati odobravanje pristupa podacima ako je to propisano sektorskim pravom Unije ili nacionalnim pravom. Ta bi nadležna tijela trebala pružiti pomoć tijelima javnog sektora primjenom najsuvremenijih tehnika, među ostalim u pogledu toga kako najbolje strukturirati i pohraniti podatke da bi podaci bili lako dostupni, posebno putem programskih sučelja aplikacija, te da bi podaci bili interoperabilni, prenosivi i pretraživi, uzimajući u obzir najbolje prakse za obradu podataka, kao i sve postojeće regulatorne i tehničke norme te sigurna okruženja za obradu podataka, koji omogućuju analizu podataka na način kojim se čuva privatnost informacija.

Nadležna tijela trebala bi postupati u skladu s uputama dobivenima od tijela javnog sektora. Takva struktura pomoći mogla bi pružiti pomoć ispitanicima i imateljima podataka u upravljanju privolom ili dopuštenjem za ponovnu uporabu, uključujući privolu i dopuštenje u pogledu određenih područja znanstvenog istraživanja uz poštovanje priznatih etičkih standarda za znanstvena istraživanja. Nadležna tijela ne bi trebala imati nadzornu funkciju, koja je rezervirana za nadzorna tijela na temelju Uredbe (EU) 2016/679. Ne dovodeći u pitanje nadzorne ovlasti tijelâ za zaštitu podataka, obrada podataka trebala bi se provoditi pod nadležnošću tijela javnog sektora odgovornog za registar koji sadržava te podatke, a koje ostaje voditelj obrade podataka kako je definiran u Uredbi (EU) 2016/679 u pogledu osobnih podataka. Države članice trebale bi moći imati jedno ili više nadležnih tijela, koja bi mogla djelovati u različitim sektorima. Unutarnje službe tijela javnog sektora također bi mogle djelovati kao nadležna tijela. Nadležno tijelo moglo bi biti tijelo javnog sektora koje pruža pomoć drugim tijelima javnog sektora u dopuštanju ponovne uporabe podataka, prema potrebi, ili tijelo javnog sektora koje dopušta samu ponovnu uporabu. Pružanje pomoći drugim tijelima javnog sektora trebalo bi podrazumijevati njihovo obavješćivanje, na zahtjev, o najboljim praksama za ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi, kao što su tehnička sredstva za pružanje sigurnog okruženja za obradu ili tehnička sredstva za osiguravanje privatnosti i povjerljivosti pri pružanju pristupa ponovnoj uporabi podataka obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe.

(27)

Očekuje se da će usluge podatkovnog posredovanja imati ključnu ulogu u podatkovnom gospodarstvu, osobito u podupiranju i promicanju praksi dobrovoljne razmjene podataka među poduzećima ili olakšavanju razmjene podataka u kontekstu obveza utvrđenih pravom Unije ili nacionalnim pravom. Mogle bi postati alat za olakšavanje razmjene znatnih količina relevantnih podataka. Pružatelji usluga podatkovnog posredovanja, među kojima mogu biti i tijela javnog sektora, koji nude usluge za povezivanje različitih aktera imaju potencijal doprinijeti učinkovitom objedinjavanju podataka i olakšavanju dvostrane razmjene podataka. Specijalizirane usluge podatkovnog posredovanja koje su neovisne o ispitanicima, imateljima podataka i korisnicima podataka mogle bi olakšati nastanak novih ekosustava utemeljenih na podacima koji su neovisni o bilo kojem sudioniku sa značajnom tržišnom snagom i pritom omogućiti nediskriminirajući pristup podatkovnom gospodarstvu za poduzeća svih veličina, posebno za MSP-ove i start-up poduzeća s ograničenim financijskim, pravnim ili administrativnim sredstvima. To će biti osobito važno u kontekstu uspostave zajedničkih europskih podatkovnih prostora, to jest interoperabilnih okvira specifičnih za određenu namjenu ili sektor ili međusektorskih interoperabilnih okvira zajedničkih standarda i praksi za razmjenu ili zajedničku obradu podataka radi, među ostalim, razvoja novih proizvoda i usluga, znanstvenog istraživanja ili inicijativa civilnog društva. Usluge podatkovnog posredovanja mogle bi obuhvaćati dvostrane ili višestrane razmjene podataka ili stvaranje platformi ili baza podataka koje omogućuju razmjenu ili zajedničku uporabu podataka, kao i uspostavu posebne infrastrukture za međusobno povezivanje ispitanika i imatelja podataka s korisnicima podataka.

(28)

Ovom Uredbom trebale bi biti obuhvaćene usluge čiji je cilj uspostava poslovnih odnosa u svrhu razmjene podataka između neutvrđenog broja ispitanika i imatelja podataka, s jedne strane, i korisnika podataka, s druge strane, tehničkim, pravnim ili drugim sredstvima, među ostalim u svrhu ostvarivanja prava ispitanika u vezi s osobnim podacima. Ako poduzeća ili drugi subjekti nude višestruke usluge povezane s podacima, ovom bi Uredbom trebale biti obuhvaćene samo aktivnosti koje se izravno odnose na pružanje usluga podatkovnog posredovanja. Pružanje pohrane u oblaku, analitike, softvera za razmjenu podataka, internetskih preglednika, priključaka na preglednike ili usluga e-pošte ne bi trebalo smatrati uslugama podatkovnog posredovanja u smislu ove Uredbe, pod uvjetom da takve usluge ispitanicima ili imateljima podataka pružaju samo tehničke alate za razmjenu podataka s drugima, ali se pružanjem takvih alata ne nastoji uspostaviti poslovni odnos između imatelja podataka i korisnika podataka, niti se pružatelju usluga podatkovnog posredovanja omogućuje da stekne informacije o uspostavi poslovnih odnosa u svrhu razmjene podataka. Primjeri usluga podatkovnog posredovanja uključuju tržišta podataka na kojima bi poduzeća mogla staviti podatke na raspolaganje drugima, voditelje ekosustava razmjene podataka koji su otvoreni svim zainteresiranim stranama, na primjer u kontekstu zajedničkih europskih podatkovnih prostora, kao i skupove podataka koje je zajednički uspostavilo nekoliko pravnih ili fizičkih osoba s namjerom licenciranja uporabe takvih skupova podataka svim zainteresiranim stranama na način da svi sudionici koji doprinose skupovima podataka prime naknadu za svoj doprinos.

Time bi se isključile usluge koje dobivaju podatke od imatelja podataka te agregiraju, obogaćuju ili mijenjaju podatke da bi im se dodala znatna vrijednost i licenciraju uporabu dobivenih podataka korisnicima podataka bez uspostavljanja poslovnog odnosa između imatelja podataka i korisnika podataka. Time bi se također isključile usluge koje isključivo upotrebljava jedan imatelj podataka kako bi se omogućila uporaba podataka koje posjeduje taj imatelj podataka, ili usluge koje upotrebljava više pravnih osoba u zatvorenoj skupini, uključujući odnose s dobavljačem ili klijentima ili suradnje utvrđene ugovorom, posebno one čiji je glavni cilj osiguravanje funkcionalnosti predmeta i uređaja povezanih s internetom stvari.

(29)

Usluge usmjerene na posredovanje u odnosu na sadržaj zaštićen autorskim pravom, kao što su pružatelji usluga dijeljenja sadržaja putem interneta kako su definirani u članku 2. točki 6. Direktive (EU) 2019/790, ne bi trebale biti obuhvaćene ovom Uredbom. Pružatelje konsolidiranih podataka o trgovanju kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 35.Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (27) i pružatelje usluge pružanja informacija o računu kako su definirani u članku 4. točki 19. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (28) ne bi trebalo smatrati pružateljima usluga podatkovnog posredovanja za potrebe ove Uredbe. Ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na usluge koje nude tijela javnog sektora kako bi se olakšala ponovna uporaba zaštićenih podataka u posjedu tijela javnog sektora u skladu s ovom Uredbom ili uporaba bilo kojih drugih podataka, u mjeri u kojoj cilj tih usluga nije uspostava poslovnih odnosa. Ne bi se trebalo smatrati da organizacije za podatkovni altruizam uređene ovom Uredbom nude usluge podatkovnog posredovanja pod uvjetom da se tim uslugama ne uspostavlja poslovni odnos između potencijalnih korisnika podataka, s jedne strane, i ispitanika i imatelja podataka koji podatke stavljaju na raspolaganje u altruističke svrhe, s druge strane. Druge usluge čiji cilj nije uspostava poslovnih odnosa, kao što su repozitoriji namijenjeni omogućavanju ponovne uporabe podataka o znanstvenom istraživanju u skladu s načelima otvorenog pristupa, ne bi se trebale smatrati uslugama podatkovnog posredovanja u smislu ove Uredbe.

(30)

Posebna kategorija usluga podatkovnog posredovanja uključuje pružatelje usluga koji nude svoje usluge ispitanicima. Takvi pružatelji usluga podatkovnog posredovanja nastoje poboljšati sposobnost djelovanja ispitanika i posebno kontrolu pojedinaca nad podacima koji se na njih odnose. Takvi bi pružatelji pomagali pojedincima u ostvarivanju njihovih prava na temelju Uredbe (EU) 2016/679, posebno u davanju i povlačenju privole za obradu podataka te u ostvarivanju prava na pristup vlastitim podacima, prava na ispravak netočnih osobnih podataka, prava na brisanje ili prava „na zaborav”, prava na ograničavanje obrade i prava na prenosivost podataka, čime se ispitanicima omogućuje da svoje osobne podatke prenesu s jednog voditelja obrade podataka na drugog. U tom je kontekstu važno da se poslovnim modelom takvih pružatelja osigura da ne postoje neusklađeni poticaji pojedincima da upotrebljavaju takve usluge kojima se stavlja na raspolaganje za obradu više podataka povezanih s njima nego što bi to bilo u njihovu interesu. To bi moglo uključivati savjetovanje pojedinaca o mogućim uporabama njihovih podataka i provedbu dubinske analize korisnika podataka prije nego što im se omogući da stupe u kontakt s ispitanicima kako bi se izbjegle prijevarne prakse. U određenim situacijama moglo bi biti poželjno razvrstavati stvarne podatke unutar prostora za osobne podatke kako bi se obrada mogla odvijati unutar tog prostora bez prijenosa osobnih podataka trećim stranama, čime bi se maksimalno povećala zaštita osobnih podataka i privatnosti. Takvi prostori za osobne podatke mogli bi sadržavati statične osobne podatke kao što su ime, adresa ili datum rođenja te dinamične podatke koje pojedinac generira, na primjer, upotrebom internetske usluge ili predmeta povezanog s internetom stvari. Mogli bi se upotrebljavati i za pohranu provjerenih identifikacijskih podataka kao što su brojevi putovnica ili informacije o socijalnoj sigurnosti, kao i vjerodajnica kao što su vozačke dozvole, diplome ili informacije o bankovnim računima.

(31)

Podatkovne zadruge nastoje postići niz ciljeva, a posebno ojačati položaj pojedinaca pri donošenju informiranih odluka prije davanja privole za uporabu podataka, utječući na uvjete pod kojima djeluju organizacije korisnika podataka, a koji su povezani s uporabom podataka, tako da se osiguravaju bolji izbori za pojedinačne članove skupine ili potencijalno rješavajući sukobljena stajališta pojedinačnih članova skupine o tome kako se podaci mogu upotrebljavati ako se oni odnose na nekoliko ispitanika unutar te skupine. U tom je kontekstu potrebno uvažiti da su prava na temelju Uredbe (EU) 2016/679 osobna prava ispitanika i da se ispitanici ne mogu odreći tih prava. Podatkovne zadruge također bi mogle biti korisno sredstvo za poduzeća s jednom osobom i MSP-ove koji su u smislu znanja o razmjeni podataka često usporedivi s pojedincima.

(32)

Kako bi se povećalo povjerenje u takve usluge podatkovnog posredovanja, posebno u vezi s uporabom podataka i usklađenošću s uvjetima koje nameću ispitanici i imatelji podataka, potrebno je uspostaviti regulatorni okvir na razini Unije kojim se utvrđuju visoko usklađeni zahtjevi povezani s pouzdanim pružanjem takvih usluga podatkovnog posredovanja i koji provode nadležna tijela. Tim okvirom doprinijet će se osiguravanju toga da ispitanici i imatelji podataka, kao i korisnici podataka, imaju bolju kontrolu nad pristupom svojim podacima i njihovom uporabom, u skladu s pravom Unije. Komisija bi također mogla poticati i olakšati izradu kodeksâ ponašanja na razini Unije, uključujući relevantne dionike, posebno u pogledu interoperabilnosti. U situacijama u kojima se razmjena podataka odvija među poduzećima kao i u situacijama u kojima se ona odvija između poduzeća i potrošača, pružatelji usluga podatkovnog posredovanja trebali bi ponuditi nov „europski” način upravljanja podacima tako što bi u podatkovnom gospodarstvu osigurali odijeljenost pružanja podataka, podatkovnog posredovanja i uporabe podataka. Pružatelji usluga podatkovnog posredovanja mogli bi staviti na raspolaganje i posebnu tehničku infrastrukturu za međusobno povezivanje ispitanika i imatelja podataka s korisnicima podataka. U tom pogledu, posebno je važno oblikovati tu infrastrukturu tako da MSP-ovi i start-up poduzeća ne nailaze na tehničke ili druge prepreke svojem sudjelovanju u podatkovnom gospodarstvu.

Pružateljima usluga podatkovnog posredovanja trebalo bi omogućiti da imateljima podataka ili ispitanicima nude posebne alate i usluge u posebnu svrhu olakšavanja razmjene podataka, kao što su privremena pohrana, održavanje, pretvorba, anonimizacija i pseudonimizacija. Ti bi se alati i usluge trebali upotrebljavati isključivo na izričit zahtjev ili uz odobrenje imatelja podataka ili ispitanika, pri čemu alati trećih strana koji se nude u tom kontekstu ne bi trebali upotrebljavati podatke u druge svrhe. Istodobno, pružateljima usluga podatkovnog posredovanja trebalo bi omogućiti da prilagode razmijenjene podatke radi poboljšanja njihove upotrebljivosti za korisnika podataka, ako to korisnik podataka želi, ili radi poboljšanja interoperabilnosti, na primjer, pretvaranjem podataka u posebne formate.

(33)

Važno je omogućiti konkurentno okruženje za razmjenu podataka. Neutralnost pružatelja usluga podatkovnog posredovanja u pogledu podataka razmijenjenih između imatelja podataka ili ispitanika i korisnika podataka ključan je element za povećanje povjerenja i kontrole od strane imatelja podataka, ispitanika i korisnika podataka u odnosu na usluge podatkovnog posredovanja. Stoga je potrebno da pružatelji usluga podatkovnog posredovanja djeluju samo kao posrednici u transakcijama i da ne upotrebljavaju razmijenjene podatke ni u koju drugu svrhu. Komercijalni uvjeti, uključujući cijene, za pružanje usluga podatkovnog posredovanja ne bi smjeli ovisiti o tome koristi li se potencijalni imatelj podataka ili korisnik podataka drugim uslugama, uključujući pohranu podataka, analitiku, umjetnu inteligenciju ili druge aplikacije utemeljene na podacima, koje pruža isti pružatelj usluga podatkovnog posredovanja ili povezani subjekt te, ako se koristi, o tome u kojoj se mjeri imatelj podataka ili korisnik podataka koristi takvim drugim uslugama. To će također zahtijevati strukturnu podjelu između usluge podatkovnog posredovanja i svih drugih pruženih usluga kako bi se izbjegli sukobi interesa. To znači da bi usluge podatkovnog posredovanja trebala pružati pravna osoba koja je odvojena od drugih aktivnosti tog pružatelja usluga podatkovnog posredovanja. Međutim, pružatelji usluga podatkovnog posredovanja trebali bi moći upotrebljavati podatke koje je dostavio imatelj podataka za poboljšanje svojih usluga podatkovnog posredovanja.

Pružatelji usluga podatkovnog posredovanja trebali bi moći imateljima podataka, ispitanicima ili korisnicima podataka staviti na raspolaganje vlastite alate ili alate trećih strana u svrhu olakšavanja razmjene podataka, na primjer alate za pretvorbu ili održavanje podataka, samo na izričit zahtjev ili uz odobrenje ispitanika ili imatelja podataka. Alati treće strane koji se nude u tom kontekstu ne bi se smjeli podacima koristiti u druge svrhe osim onih koje su povezane s uslugama podatkovnog posredovanja. Pružatelji usluga podatkovnog posredovanja koji posreduju u razmjeni podataka između pojedinaca kao ispitanika i pravnih osoba kao korisnika podataka trebali bi, osim toga, biti nositelji fiducije prema pojedincima kako bi osigurali djelovanje u najboljem interesu ispitanika. Pitanja odgovornosti za svu materijalnu i nematerijalnu štetu koja proizlazi iz postupanja pružatelja usluga podatkovnog posredovanja mogla bi se riješiti relevantnim ugovorom na temelju nacionalnih sustava odgovornosti.

(34)

Pružatelji usluga podatkovnog posredovanja trebali bi poduzeti razumne mjere za osiguravanje interoperabilnosti unutar sektora i među različitim sektorima kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Razumne mjere mogle bi uključivati poštovanje postojećih, uobičajeno korištenih normi u sektoru u kojem djeluje pružatelj usluga podatkovnog posredovanja. Europski odbor za inovacije u području podataka trebao bi prema potrebi olakšati uvođenje dodatnih poslovnih normi. Pružatelji usluga podatkovnog posredovanja trebali bi pravodobno provesti mjere za interoperabilnost među uslugama podatkovnog posredovanja koje je donio Europski odbor za inovacije u području podataka.

(35)

Ovom Uredbom ne bi se trebala dovoditi u pitanje obveza pružatelja usluga podatkovnog posredovanja da poštuju Uredbu (EU) 2016/679 i odgovornost nadzornih tijela da osiguraju usklađenost s tom uredbom. Ako pružatelji usluga podatkovnog posredovanja obrađuju osobne podatke, ova Uredba ne bi trebala utjecati na zaštitu osobnih podataka. Ako su pružatelji usluga podatkovnog posredovanja voditelji obrade podataka ili izvršitelji obrade kako su definirani u Uredbi (EU) 2016/679, obvezuju ih pravila te uredbe.

(36)

Očekuje se da pružatelji usluga podatkovnog posredovanja imaju uspostavljene postupke i mjere za izricanje sankcija za prijevare ili zlouporabe u vezi sa stranama koje traže pristup putem njihovih usluga podatkovnog posredovanja, među ostalim mjerama kao što je isključenje korisnika podataka koji krše uvjete usluge ili postojeće pravo.

(37)

Pružatelji usluga podatkovnog posredovanja također bi trebali poduzeti mjere za osiguravanje usklađenosti s pravom tržišnog natjecanja i uspostaviti postupke u tu svrhu. To se posebno odnosi na situacije u kojima razmjena podataka omogućuje poduzećima da otkriju tržišne strategije svojih postojećih ili potencijalnih konkurenata. Tržišno osjetljive informacije obično uključuju podatke o klijentima i informacije o budućim cijenama, troškovima proizvodnje, količinama, prometu, prodaji ili kapacitetima.

(38)

Trebalo bi uspostaviti postupak obavješćivanja za usluge podatkovnog posredovanja kako bi se osiguralo da se upravljanje podacima unutar Unije temelji na pouzdanoj razmjeni podataka. Prednosti pouzdanog okruženja najbolje bi se ostvarile propisivanjem niza zahtjeva za pružanje usluga podatkovnog posredovanja, ali ne zahtijevajući pritom od nadležnog tijela za usluge podatkovnog posredovanja donošenje izričite odluke ili upravnog akta o pružanju takvih usluga. Postupkom obavješćivanja ne bi trebalo postaviti nepotrebne prepreke MSP-ovima, start-up poduzećima i organizacijama civilnog društva te bi on trebao biti u skladu s načelom nediskriminacije.

(39)

Kako bi se poduprlo učinkovito prekogranično pružanje usluga, od pružatelja usluga podatkovnog posredovanja trebalo bi zatražiti da pošalje obavijest samo nadležnom tijelu za usluge podatkovnog posredovanja iz države članice u kojoj se nalazi njegov glavni poslovni nastan ili u kojoj se nalazi njegov pravni zastupnik. Takva obavijest ne bi trebala uključivati više od pukog iskazivanja namjere pružanja takvih usluga i trebala bi biti dovršena samo pružanjem informacija utvrđenih u ovoj Uredbi. Nakon odgovarajuće obavijesti pružatelj usluga podatkovnog posredovanja trebao bi moći početi poslovati u bilo kojoj državi članici bez dodatnih obveza obavješćivanja.

(40)

Postupkom obavješćivanja utvrđenim u ovoj Uredbi ne bi se trebala dovoditi u pitanje posebna dodatna pravila za pružanje usluga podatkovnog posredovanja koja su primjenjiva na temelju sektorskog prava.

(41)

Glavni poslovni nastan pružatelja usluga podatkovnog posredovanja u Uniji trebalo bi biti mjesto njegove središnje uprave u Uniji. Glavni poslovni nastan pružatelja usluga podatkovnog posredovanja u Uniji trebalo bi utvrditi u skladu s objektivnim kriterijima te bi on trebao podrazumijevati učinkovito i stvarno obavljanje aktivnosti upravljanja. Aktivnosti pružatelja usluga podatkovnog posredovanja također bi trebale biti u skladu s nacionalnim pravom države članice u kojoj ima glavni poslovni nastan.

(42)

Kako bi se osigurala usklađenost pružatelja usluga podatkovnog posredovanja s ovom Uredbom, oni bi trebali imati glavni poslovni nastan u Uniji. Ako pružatelj usluga podatkovnog posredovanja koji nema poslovni nastan u Uniji nudi usluge unutar Unije, trebao bi imenovati pravnog zastupnika. U takvim je slučajevima imenovanje pravnog zastupnika potrebno jer takvi pružatelji usluga podatkovnog posredovanja rade s osobnim podacima i poslovnim povjerljivim podacima, što zahtijeva pomno praćenje usklađenosti pružatelja usluga podatkovnog posredovanja s ovom Uredbom. Kako bi se utvrdilo nudi li takav pružatelj usluga podatkovnog posredovanja usluge unutar Unije, trebalo bi utvrditi je li očito da pružatelj usluga podatkovnog posredovanja ima namjeru ponuditi usluge osobama u jednoj ili više država članica. Sama dostupnost u Uniji internetskih stranica ili e-adrese i drugih podataka za kontakt pružatelja usluga podatkovnog posredovanja ili uporaba jezika koji se obično upotrebljava u trećoj zemlji u kojoj pružatelj usluga podatkovnog posredovanja ima poslovni nastan trebali bi se smatrati nedovoljnima za utvrđivanje takve namjere. Međutim, čimbenici kao što su korištenje jezikom ili valutom koji su općenito u uporabi u jednoj ili više država članica s mogućnošću naručivanja usluga na tom jeziku ili spominjanje korisnika koji se nalaze u Uniji mogli bi učiniti očitim da pružatelj usluga podatkovnog posredovanja ima namjeru ponuditi usluge unutar Unije.

Imenovani pravni zastupnik trebao bi djelovati u ime pružatelja usluga podatkovnog posredovanja te bi se nadležna tijela za usluge podatkovnog posredovanja trebala moći obratiti pravnom zastupniku osim ili umjesto pružatelju usluga podatkovnog posredovanja, uključujući u slučaju povrede, kako bi se pokrenuo postupak izvršenja protiv neusklađenog pružatelja usluga podatkovnog posredovanja koji nema poslovni nastan u Uniji. Pružatelj usluga podatkovnog posredovanja trebao bi imenovati pravnog zastupnika pisanim ovlaštenjem za djelovanje u njegovo ime s obzirom na njegove obveze na temelju ove Uredbe.

(43)

Kako bi se ispitanicima i imateljima podataka pomoglo da lako identificiraju pružatelje usluga podatkovnog posredovanja koji su priznati u Uniji i time povećaju svoje povjerenje u njih, trebalo bi uspostaviti zajednički logotip prepoznatljiv diljem Unije, uz oznaku „pružatelj usluga podatkovnog posredovanja priznat u Uniji”.

(44)

Nadležna tijela za usluge podatkovnog posredovanja imenovana za praćenje usklađenosti pružatelja usluga podatkovnog posredovanja sa zahtjevima iz ove Uredbe trebala bi se odabrati na temelju njihovih kapaciteta i stručnosti u pogledu horizontalne ili sektorske razmjene podataka. Ona bi trebala biti neovisna o bilo kojem pružatelju usluga podatkovnog posredovanja te transparentna i nepristrana pri izvršavanju svojih zadaća. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o identitetu tih nadležnih tijela za usluge podatkovnog posredovanja. Ovlasti i nadležnosti nadležnih tijela za usluge podatkovnog posredovanja ne bi trebale dovoditi u pitanje ovlasti tijelâ za zaštitu podataka. Posebno, za svako pitanje za koje je potrebna procjena usklađenosti s Uredbom (EU) 2016/679 nadležno tijelo za usluge podatkovnog posredovanja trebalo bi, prema potrebi, tražiti mišljenje ili odluku nadležnog nadzornog tijela osnovanog na temelju te uredbe.

(45)

Postoji velik potencijal za ciljeve od općeg interesa u uporabi podataka koje ispitanici dobrovoljno stavljaju na raspolaganje na temelju svoje informirane privole ili, ako se radi o neosobnim podacima, koje imatelji podataka stavljaju na raspolaganje. Takvi bi ciljevi uključivali zdravstvenu skrb, borbu protiv klimatskih promjena, poboljšanje mobilnosti, olakšavanje razvoja, proizvodnje i diseminacije službene statistike, poboljšanje pružanja javnih usluga ili oblikovanje javnih politika. Potpora znanstvenom istraživanju također bi se trebala smatrati ciljem od općeg interesa. Ovom Uredbom trebalo bi se nastojati doprinijeti stvaranju skupova podataka koji su dovoljno veliki te koji se stavljaju na raspolaganje na temelju podatkovnog altruizma da bi se njima omogućila analitika podataka i strojno učenje, uključujući diljem Unije. Kako bi se postigao taj cilj, države članice trebale bi moći uspostaviti organizacijske ili tehničke aranžmane, ili i jedne i druge, kojima bi se olakšao podatkovni altruizam. Takvi aranžmani mogli bi uključivati dostupnost lako upotrebljivih alata za ispitanike ili imatelje podataka za davanje privole ili dopuštenja za altruističku uporabu njihovih podataka, organizaciju kampanja za podizanje svijesti ili strukturiranu razmjenu među nadležnim tijelima o tome kako javne politike, kao što je poboljšanje prometa i javnog zdravlja te borba protiv klimatskih promjena, imaju koristi od podatkovnog altruizma. U tu bi svrhu države članice trebale moći uspostaviti nacionalne politike za podatkovni altruizam. Ispitanici bi trebali moći dobiti naknadu koja se odnosi samo na troškove koje snose zbog stavljanja svojih podataka na raspolaganje za ciljeve od općeg interesa.

(46)

Očekuje se da će registracija priznatih organizacija za podatkovni altruizam i uporaba oznake „organizacija za podatkovni altruizam priznata u Uniji” dovesti do uspostave repozitorija podataka. Registracija u jednoj državi članici bila bi valjana u cijeloj Uniji te se očekuje da će ona olakšati prekograničnu uporabu podataka unutar Unije i stvaranje skupova podataka koji obuhvaćaju nekoliko država članica. Imatelji podataka mogli bi dati dopuštenje za obradu svojih neosobnih podataka u niz svrha koje nisu utvrđene u trenutku davanja dopuštenja. Usklađenost takvih priznatih organizacija za podatkovni altruizam sa skupom zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi trebala bi potaknuti povjerenje u činjenicu da podaci koji se stavljaju na raspolaganje u altruističke svrhe služe cilju od općeg interesa. Takvo bi se povjerenje osobito trebalo temeljiti na činjenici da se mjesto poslovnog nastana ili pravni zastupnik nalazi unutar Unije, kao i na zahtjevu da su priznate organizacije za podatkovni altruizam neprofitne organizacije, na zahtjevima u pogledu transparentnosti i na tome da postoje posebne zaštitne mjere za zaštitu prava i interesa ispitanika i poduzeća.

Dodatne zaštitne mjere trebale bi obuhvaćati mogućnost obrade relevantnih podataka u sigurnom okruženju za obradu kojim upravlja priznata organizacija za podatkovni altruizam, mehanizme nadzora kao što su etička vijeća ili odbori, uključujući predstavnike iz civilnog društva, kako bi se osiguralo da voditelj obrade podataka poštuje visoke standarde znanstvene etike i zaštite temeljnih prava, djelotvorna i jasno priopćena tehnička sredstva za povlačenje ili izmjenu privole u bilo kojem trenutku, na temelju obveza informiranja izvršitelja obrade podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, kao i načine stalnog informiranja ispitanika o uporabi podataka koje su stavili na raspolaganje. Registracija kao priznata organizacija za podatkovni altruizam ne bi trebala biti preduvjet za obavljanje aktivnosti podatkovnog altruizma. Komisija bi delegiranim aktima trebala izraditi pravilnik u bliskoj suradnji s organizacijama za podatkovni altruizam i relevantnim dionicima. Usklađenost s tim pravilnikom trebala bi biti zahtjev za registraciju kao priznata organizacija za podatkovni altruizam.

(47)

Kako bi se ispitanicima i imateljima podataka pomoglo da lako identificiraju priznate organizacije za podatkovni altruizam i time povećaju povjerenje u njih, trebalo bi uspostaviti zajednički logotip prepoznatljiv diljem Unije. Zajednički logotip trebao bi biti popraćen QR kodom s poveznicom na javni Unijin registar priznatih organizacija za podatkovni altruizam.

(48)

Ovom Uredbom ne bi se trebalo dovoditi u pitanje osnivanje, organizacija i funkcioniranje subjekata koji žele sudjelovati u podatkovnom altruizmu na temelju nacionalnog prava te bi se trebala temeljiti na zahtjevima nacionalnog prava o zakonitom djelovanju u obliku neprofitne organizacije u državi članici.

(49)

Ovom Uredbom ne bi se trebalo dovoditi u pitanje osnivanje, organizacija i funkcioniranje subjekata koji nisu tijela javnog sektora, a sudjeluju u razmjeni podataka i sadržaja na temelju otvorenih licencija, čime doprinose stvaranju svima dostupnih zajedničkih resursa. To bi trebalo uključivati otvorene platforme za suradničku razmjenu znanja, znanstvene i akademske repozitorije sa slobodnim pristupom, platforme za razvoj softvera otvorenog koda i platforme za agregiranje sadržaja sa slobodnim pristupom.

(50)

Priznate organizacije za podatkovni altruizam trebale bi moći prikupljati relevantne podatke izravno od fizičkih i pravnih osoba ili obrađivati podatke koje su prikupili drugi. Organizacije za podatkovni altruizam mogle bi obrađivati prikupljene podatke u svrhe koje same utvrde ili bi, prema potrebi, mogle trećim stranama omogućiti obradu u te svrhe. Ako su priznate organizacije za podatkovni altruizam voditelji obrade podataka ili izvršitelji obrade kako su definirani u Uredbi (EU) 2016/679, trebale bi biti usklađene s tom uredbom. Podatkovni altruizam obično bi se oslanjao na privolu ispitanika u smislu članka 6. stavka 1. točke (a) i članka 9. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) 2016/679 koja bi trebala biti u skladu sa zahtjevima za zakonitu privolu u skladu s člancima 7. i 8. te uredbe. U skladu s Uredbom (EU) 2016/679 svrhe znanstvenog istraživanja mogle bi se poduprijeti privolom za određena područja znanstvenog istraživanja ako su u skladu s priznatim etičkim standardima za znanstvena istraživanja ili samo za određena područja istraživanja ili dijelove istraživačkih projekata. U članku 5. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) 2016/679 utvrđuje se da se daljnja obrada u svrhe znanstvenog ili povijesnog istraživanja ili u statističke svrhe, u skladu s člankom 89. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679, ne bi trebala smatrati neusklađenom s prvotnim svrhama. U slučaju neosobnih podataka, ograničenja uporabe trebala bi se nalaziti u dopuštenju koje daje imatelj podataka.

(51)

Nadležna tijela za registraciju organizacija za podatkovni altruizam imenovana za praćenje usklađenosti priznatih organizacija za podatkovni altruizam sa zahtjevima iz ove Uredbe trebala bi se odabrati na temelju njihovih kapaciteta i stručnosti. Ona bi trebala biti neovisna o bilo kojoj organizaciji za podatkovni altruizam te transparentna i nepristrana pri izvršavanju svojih zadaća. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o identitetu tih nadležnih tijela za registraciju organizacija za podatkovni altruizam. Ovlasti i nadležnosti nadležnih tijela za registraciju organizacija za podatkovni altruizam ne bi trebale dovoditi u pitanje ovlasti tijelâ za zaštitu podataka. Posebno, za svako pitanje za koje je potrebna procjena usklađenosti s Uredbom (EU) 2016/679 nadležno tijelo za registraciju organizacija za podatkovni altruizam trebalo bi, prema potrebi, tražiti mišljenje ili odluku nadležnog nadzornog tijela osnovanog na temelju te uredbe.

(52)

Kako bi se poticalo povjerenje i osigurala dodatna pravna sigurnost i prilagođenost korisnicima u postupku izdavanja i povlačenja privole, posebno u kontekstu znanstvenog istraživanja i statističke uporabe podataka koji su dostupni na altruističkoj osnovi, trebalo bi izraditi i upotrebljavati europski obrazac za pristanak na podatkovni altruizam u kontekstu altruističke razmjene podataka. Takav obrazac trebao bi doprinijeti dodatnoj transparentnosti za ispitanike u vezi s tim da će se njihovim podacima pristupiti i da će se oni upotrebljavati u skladu s njihovom privolom i uz potpuno poštovanje pravilâ o zaštiti podataka. Njime bi se također trebalo olakšati izdavanje i povlačenje privole te bi ga se moglo upotrebljavati za pojednostavnjenje podatkovnog altruizma koji provode poduzeća i osiguravanje mehanizma kojim bi se tim poduzećima omogućilo da povuku dopuštenje za uporabu podataka. Kako bi se uzele u obzir posebnosti pojedinih sektora, uključujući sa stajališta zaštite podataka, u europskom obrascu za pristanak na podatkovni altruizam trebao bi se upotrebljavati modularni pristup kojim se omogućuje prilagodba za određene sektore i za različite svrhe.

(53)

Kako bi se uspješno provodio okvir za upravljanje podacima, trebalo bi osnovati Europski odbor za inovacije u području podataka u obliku stručne skupine. Europski odbor za inovacije u području podataka trebao bi se sastojati od predstavnika nadležnih tijela za usluge podatkovnog posredovanja i nadležnih tijela za registraciju organizacija za podatkovni altruizam svih država članica, Europskog odbora za zaštitu podataka, Europskog nadzornika za zaštitu podataka, Agencije Europske unije za kibersigurnost (ENISA), Komisije, izaslanika EU-a za MSP-ove ili predstavnika kojeg imenuje mreža izaslanika za MSP-ove i drugih predstavnika relevantnih tijela u određenim sektorima te tijela sa posebnim stručnim znanjem. Europski odbor za inovacije u području podataka trebao bi se sastojati od nekoliko podskupina, uključujući podskupinu za sudjelovanje dionika koju čine relevantni predstavnici industrije, kao što su zdravstvo, okoliš, poljoprivreda, promet, energetika, industrijska proizvodnja, mediji, kulturni i kreativni sektori i statistika, kao i predstavnici istraživanja, akademske zajednice, civilnog društva, organizacija za normizaciju, relevantnih zajedničkih europskih podatkovnih prostora i drugih relevantnih dionika i trećih strana, među ostalim tijela s posebnim stručnim znanjem, kao što su nacionalni statistički uredi.

(54)

Europski odbor za inovacije u području podataka trebao bi pružati pomoć Komisiji u koordiniranju nacionalnih praksi i politika na temama obuhvaćenima ovom Uredbom i u podupiranju međusektorske uporabe podataka poštujući načela Europskog okvira za interoperabilnost i uporabom europskih i međunarodnih normi i specifikacija, među ostalim u okviru platforme EU-a s više dionika o normizaciji IKT-a, osnovnih rječnika (eng. core vocabularies) i sastavnih dijelova Instrumenta za povezivanje Europe (CEF), te bi trebao uzeti u obzir rad na normizaciji koji se odvija u određenim sektorima ili područjima. Rad na tehničkoj normizaciji mogao bi uključivati utvrđivanje prioriteta za razvoj normi te utvrđivanje i održavanje niza tehničkih i pravnih normi za prijenos podataka između dva okruženja za obradu što omogućuje organizaciju podatkovnih prostora, posebno tako što će se razjasniti i utvrditi razlika između međusektorskih i sektorskih normi i praksi. Europski odbor za inovacije u području podataka trebao bi surađivati sa sektorskim tijelima, mrežama ili stručnim skupinama ili drugim međusektorskim organizacijama koje se bave ponovnom uporabom podataka. Kad je riječ o podatkovnom altruizmu, Europski odbor za inovacije u području podataka trebao bi pomagati Komisiji u izradi obrasca za pristanak na podatkovni altruizam, nakon savjetovanja s Europskim odborom za zaštitu podataka. Predlaganjem smjernica o zajedničkim europskim podatkovnim prostorima Europski odbor za inovacije u području podataka trebao bi podupirati razvoj funkcionalnog europskog podatkovnog gospodarstva na temelju tih podatkovnih prostora, kako je utvrđeno u Europskoj strategiji za podatke.

(55)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe te bi trebale poduzeti sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Velike razlike u pravilima o sankcijama mogle bi dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja na digitalnom jedinstvenom tržištu. Usklađivanje takvih pravila moglo bi biti korisno u tom pogledu.

(56)

Kako bi se osigurala učinkovita provedba ove Uredbe i osiguralo da pružatelji usluga podatkovnog posredovanja i subjekti koji se žele registrirati kao priznate organizacije za podatkovni altruizam mogu u potpunosti putem interneta i na prekogranični način pristupiti postupcima obavješćivanja i registracije te ih dovršiti, takvi bi se postupci trebali pružati putem jedinstvenog digitalnog pristupnika uspostavljenog na temelju Uredbe (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća (29). Te bi postupke trebalo dodati na popis postupaka iz Priloga II. Uredbi (EU) 2018/1724.

(57)

Uredbu (EU) 2018/1724 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(58)

Kako bi se osigurala djelotvornost ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u svrhu dopune ove Uredbe utvrđivanjem posebnih uvjeta primjenjivih na prijenose u treće zemlje određenih kategorija neosobnih podataka koje se u posebnim zakonodavnim aktima Unije smatraju vrlo osjetljivima te utvrđivanjem pravilnika za priznate organizacije za podatkovni altruizam koji te organizacije moraju poštovati i kojim se predviđaju zahtjevi u pogledu informacija, tehnički i sigurnosni zahtjevi te komunikacijski planovi i standardi interoperabilnosti. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (30) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kao i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(59)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za pružanje pomoći tijelima javnog sektora i ponovnim korisnicima u njihovoj usklađenosti s uvjetima za ponovnu uporabu utvrđenima u ovoj Uredbi utvrđivanjem oglednih ugovornih klauzula za prijenos neosobnih podataka u treću zemlju koji obavljaju ponovni korisnici, za davanje izjave da su pravni, nadzorni i provedbeni aranžmani treće zemlje istovjetni zaštiti koja se osigurava pravom Unije, za izradu dizajna zajedničkog logotipa za pružatelje usluga podatkovnog posredovanja i zajedničkog logotipa za priznate organizacije za podatkovni altruizam te za uspostavu i izradu europskog obrasca za pristanak na podatkovni altruizam,, te. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (31).

(60)

Ova Uredba ne bi smjela utjecati na primjenu pravila o tržišnom natjecanju, osobito članaka 101. i 102. UFEU-a. Mjere predviđene ovom Uredbom ne bi se smjele upotrebljavati za ograničavanje tržišnog natjecanja na način koji je suprotan UFEU-u. To se posebno odnosi na pravila o razmjeni osjetljivih informacija u području tržišnog natjecanja između postojećih ili potencijalnih konkurenata putem usluga podatkovnog posredovanja.

(61)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka i Europskim odborom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te su oni dali svoje mišljenje 10. ožujka 2021.

(62)

U ovoj se Uredbi kao vodeća načela upotrebljavaju poštovanje temeljnih prava i načela posebno priznatih u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, uključujući pravo na privatnost, zaštitu osobnih podataka, slobodu poduzetništva, pravo na vlasništvo i integraciju osoba s invaliditetom. U kontekstu potonjeg, tijela javnog sektora i usluge na temelju ove Uredbe trebali bi, prema potrebi, biti usklađeni s direktivama (EU) 2016/2102 (32) i (EU) 2019/882 (33) Europskog parlamenta i Vijeća. Nadalje, trebalo bi uzeti u obzir „dizajn za sve” u kontekstu informacijske i komunikacijske tehnologije, odnosno svjesno i sustavno nastojanje da se proaktivno primjenjuju načela, metode i alati za promicanje univerzalnog dizajna u računalnim tehnologijama, uključujući internetske tehnologije, čime se izbjegava potreba za naknadnim prilagodbama ili specijaliziranim dizajnom.

(63)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest ponovnu uporabu, unutar Unije, određenih kategorija podataka u posjedu tijela javnog sektora kao i uspostavu okvira za obavješćivanje i nadzor za pružanje usluga podatkovnog posredovanja i okvira za dobrovoljnu registraciju subjekata koji podatke stavljaju na raspolaganje u altruističke svrhe te okvira za uspostavljanje Europskog odbora za inovacije u području podataka, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,