UREDBA (EU) 2018/1807 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. studenoga 2018. o okviru za slobodan protok neosobnih podataka u Europskoj uniji (Tekst značajan za EGP)

(1)

Digitalizacija gospodarstva sve je brža. Informacijske i komunikacijske tehnologije više nisu poseban sektor, već temelj svih modernih inovativnih gospodarskih sustava. Elektronički podaci u središtu su tih sustava i njihovom analizom ili kombinacijom s uslugama i proizvodima može se generirati velika vrijednost. Istodobno brz razvoj podatkovnog gospodarstva i novih tehnologija kao što su umjetna inteligencija, proizvodi i usluge interneta stvari, autonomni sustavi i 5G otvaraju nova pravna pitanja u vezi s pristupom podacima i njihovoj ponovnoj upotrebi, odgovornosti, etici i solidarnosti. Trebalo bi predvidjeti poduzimanje koraka u području odgovornosti, posebno primjenom samoregulatornih kodeksa i drugih najboljih praksi, uzimajući u obzir preporuke, odluke i mjere poduzete bez ljudske interakcije duž cijelog vrijednosnog lanca obrade podataka. Takvi koraci mogli bi među ostalim uključivati odgovarajuće mehanizme za utvrđivanje odgovornosti, prenošenje odgovornosti među službama koje međusobno surađuju, osiguranje i reviziju.

(2)

Podatkovni vrijednosni lanci temelje se na različitim podatkovnim aktivnostima: stvaranju i prikupljanju podataka; objedinjavanju i organizaciji podataka; obradi podataka; analizi podataka te marketingu i distribuciji temeljenima na podacima; upotrebi i ponovnoj upotrebi podataka. Učinkovito i djelotvorno funkcioniranje obrade podataka ključna je sastavnica u svakom podatkovnom vrijednosnom lancu. Učinkovito i djelotvorno funkcioniranje obrade podataka i razvoj podatkovnog gospodarstva u Uniji priječe, međutim, dvije vrste prepreka mobilnosti podataka i jedinstvenom tržištu: zahtjevi u pogledu lokalizacije podataka koje primjenjuju nadležna tijela država članica i prakse ovisnosti o određenom pružatelju usluga u privatnom sektoru.

(3)

Sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) vrijede i za usluge obrade podataka. Međutim određeni nacionalni, regionalni ili lokalni zahtjevi uvedeni u svrhu lokalizacije podataka na određenom području ometaju, a ponekad i sprečavaju pružanje tih usluga.

(4)

Takve prepreke za slobodno kretanje usluga obrade podataka te za pravo poslovnog nastana za pružatelje usluga proizlaze iz zahtjeva u pravima država članica da se za potrebe njihove obrade podaci lokaliziraju na određenom zemljopisnom ili državnom području. I neka druga pravila ili administrativne prakse imaju istovjetan učinak jer nameću posebne zahtjeve koji otežavaju obradu podataka izvan određenog zemljopisnog područja ili teritorija unutar Unije, kao što su zahtjevi da se upotrebljavaju tehnološka postrojenja certificirana ili odobrena u dotičnoj državi članici. Pravna nesigurnost u pogledu pitanja mjere legitimnih i nelegitimnih zahtjeva u pogledu lokalizacije podataka dodatno ograničava opcije dostupne sudionicima na tržištu i javnom sektoru u pogledu lokacije obrade podataka. Ovom se Uredbom ni na koji način ne ograničava sloboda poduzeća da sklapaju ugovore kojima se određuje gdje podaci trebaju biti locirani. Ovom se Uredbom samo nastoji očuvati tu slobodu tako što se osigurava da se dogovorena lokacija može nalaziti bilo gdje u Uniji.

(5)

Istodobno je mobilnost podataka u Uniji otežana i privatnim ograničenjima: problemima pravne, ugovorne i tehničke prirode koji ometaju ili sprečavaju korisnike usluga obrade podataka da svoje podatke prenesu od jednog pružatelja usluga drugome ili natrag u vlastite sustave informacijske tehnologije (IT), posebno po okončanju ugovora s pružateljem usluge.

(6)

Kombinacija tih prepreka dovela je do nedovoljnog tržišnog natjecanja između pružatelja usluga u oblaku u Uniji, do raznih problema povezanih s ovisnosti o određenom pružatelju usluga i do velikog nedostatka mobilnosti podataka. Isto tako, politikama lokalizacije podataka umanjuje se sposobnost poduzeća koja se bave istraživanjem i razvojem da potiču suradnju između poduzeća, sveučilišta i drugih istraživačkih organizacija s ciljem podupiranja inovacija.

(7)

Radi pravne sigurnosti i radi potrebe za jednakim uvjetima poslovanja na tržištu Unije, jedinstveni skup propisa za sve sudionike na tržištu ključan je čimbenik za funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Kako bi se uklonile prepreke u trgovini i narušenost tržišnog natjecanja koji proizlaze iz razlika među nacionalnim pravima i spriječila pojava mogućih novih prepreka u trgovini i značajnog narušavanja tržišnog natjecanja, potrebno je donijeti jedinstvena pravila koja se primjenjuju u svim državama članicama.

(8)

Ova Uredba ne utječe na pravni okvir o zaštiti fizičkih osoba u pogledu obrade osobnih podataka i o poštovanju privatnog života i zaštiti osobnih podataka u elektroničkim komunikacijama te osobito na Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (3), direktive (EU) 2016/680 (4) i 2002/58/EZ (5) Europskog parlamenta i Vijeća.

(9)

Sve rasprostranjeniji internet stvari, umjetna inteligencija i strojno učenje predstavljaju glavne izvore neosobnih podataka, primjerice kada se koriste u automatiziranim procesima industrijske proizvodnje. Neki od konkretnih primjera neosobnih podataka jesu objedinjeni i anonimizirani skupovi podataka koji se koriste za analitiku velikih podataka, podaci o preciznoj poljoprivredi koji mogu pomoći pri praćenju i optimizaciji upotrebe pesticida i vode ili podaci o potrebama održavanja za industrijske strojeve. Bude li zahvaljujući tehnološkom razvoju anonimizirane podatke moguće pretvoriti u osobne podatke, s takvim se podacima treba postupati kao s osobnim podacima te se u skladu s time treba primjenjivati Uredba (EU) 2016/679.

(10)

U skladu s Uredbom (EU) 2016/679 države članice ne mogu ni ograničavati ni zabranjivati slobodan protok osobnih podataka unutar Unije iz razloga povezanih sa zaštitom pojedinca u vezi s obradom osobnih podataka. Ovom Uredbom utvrđuje se isto načelo slobodnog protoka unutar Unije za neosobne podatke, osim ako je ograničenje ili zabrana opravdana iz razloga javne sigurnosti. Uredbom (EU) br. 2016/679 i ovom Uredbom utvrđuje se koherentan skup pravila u vezi sa slobodnim protokom različitih vrsta podataka. Nadalje, ovom se Uredbom ne nameće obveza odvojenog pohranjivanja različitih vrsta podataka.

(11)

Kako bi se stvorio okvir za slobodan protok neosobnih podataka u Uniji i temelj za razvoj podatkovnog gospodarstva i jačanje konkurentnosti industrije Unije, neophodno je utvrditi jasan, sveobuhvatan i predvidiv pravni okvir za obradu podataka koji nisu osobni podaci na jedinstvenom tržištu. Pristup temeljen na načelima koji predviđa suradnju među državama članicama, kao i samoregulaciju, trebao bi osigurati dovoljnu fleksibilnost okvira za uzimanje u obzir novih potreba korisnika, pružatelja usluga i nacionalnih tijela u Uniji. Kako bi se izbjegao rizik preklapanja s postojećim mehanizmima, čime bi se izbjegla veća opterećenja i za države članice i za poduzeća, detaljna tehnička pravila ne bi trebalo uvoditi.

(12)

Ova Uredba ne bi smjela utjecati na obradu podataka ako se ona provodi kao dio aktivnosti koje su izvan područja primjene prava Unije. Osobito bi trebalo podsjetiti da je u skladu s člankom 4. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) nacionalna sigurnost u isključivoj nadležnosti pojedine države članice.

(13)

Slobodan protok podataka u Uniji imat će važnu ulogu u ostvarenju rasta i inovacija temeljenih na podacima. Tijela javne vlasti i javnopravna tijela država članica, jednako kao i poduzeća i potrošači, mogu imati koristi od veće slobode izbora u pogledu pružatelja podatkovnih usluga, od konkurentnijih cijena i veće učinkovitosti u pogledu pružanja usluga građanima. S obzirom na velike količine podataka koje tijela javne vlasti i javnopravna tijela obrađuju, od izuzetne je važnosti da ona služe kao primjer tako što će preuzeti usluge obrade podataka te da se suzdrže od ograničenja lokalizacije podataka kad se koriste uslugama obrade podataka. Stoga bi tijela javne vlasti i javnopravna tijela trebala biti obuhvaćena ovom Uredbom. U tom pogledu načelo slobodnog protoka neosobnih podataka koje predviđa ova Uredba trebalo bi se također primjenjivati na opće i dosljedne administrativne prakse i na druge zahtjeve u pogledu lokalizacije podataka u području javne nabave, ne dovodeći u pitanje Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(14)

Kao u slučaju Direktive 2014/24/EU, ovom se Uredbom ne dovode u pitanje zakoni i drugi propisi koji se odnose na unutarnju organizaciju država članica, a kojima se dodjeljuju ovlasti i odgovornosti za obradu podataka i upravljanje provedbom tih ovlasti tijelima javne vlasti i javnopravnim tijelima bez ugovorne naknade privatnih stranaka. Premda se tijela javne vlasti i javnopravna tijela potiče na to da vode računa o financijskim i drugim koristima od eksternalizacije vanjskim pružateljima usluga, ona mogu imati opravdane razloge za odabir samostalnog pružanja usluga ili povjeravanja posla unutarnjim izvođačima. Posljedično tomu, nijednom se odredbom u ovoj Uredbi države članice ne obvezuje na podugovaranje ili eksternalizaciju pružanja usluga koje žele samostalno pružati ili organizirati na način koji ne uključuje ugovore o javnoj nabavi.

(15)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na fizičke ili pravne osobe koje pružaju usluge obrade podataka korisnicima koji imaju boravište ili poslovni nastan u Uniji, uključujući pružatelje tih usluga koji pružaju usluge u Uniji ali nemaju poslovni nastan u njoj. Ova se Uredba stoga ne bi trebala primjenjivati na usluge obrade podataka koje se obavljaju izvan Unije i na zahtjeve u pogledu lokalizacije podataka koji se odnose na te podatke.

(16)

Ovom se Uredbom ne utvrđuju pravila u vezi s određivanjem mjerodavnog prava u trgovačkim stvarima te se stoga njome ne dovodi u pitanje Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Konkretno, ako pravo koje je mjerodavno za ugovor nije odabrano u skladu s tom uredbom, ugovor o pružanju usluga u načelu je uređen pravom zemlje u kojoj pružatelj usluge ima uobičajeno boravište.

(17)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na obradu podataka u najširem smislu, što obuhvaća upotrebu svih vrsta sustava IT-a, bez obzira na to jesu li oni locirani u prostorima korisnika ili eksternalizirani vanjskom pružatelju usluga. Ona bi trebala obuhvaćati obradu podataka različitih razina intenziteta, od pohrane podataka (engl. „Infrastructure-as-a-Service” (IaaS)) do obrade podataka putem platformi (engl. „Platform-as-a-Service” (PaaS)) ili u aplikacijama (engl. „Software-as-a-Service” (SaaS)).

(18)

Zahtjevi u pogledu lokalizacije podataka jasna su prepreka slobodnom pružanju usluga obrade podataka u cijeloj Uniji te funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Kao takvi trebali bi biti zabranjeni, osim ako su opravdani iz razloga javne sigurnosti, kako je definirana pravom Unije, posebno u smislu članka 52. UFEU-a i ako zadovoljavaju načelo proporcionalnosti utvrđeno u članku 5. UEU-a. Kako bi se ostvarilo načelo slobodnog prekograničnog protoka neosobnih podataka, osiguralo brzo uklanjanje postojećih zahtjeva u pogledu lokalizacije podataka i iz operativnih razloga omogućila obrada podataka na više lokacija diljem Unije, te budući da se ovom Uredbom predviđaju mjere za osiguravanje dostupnosti podataka za potrebe regulatorne kontrole, države članice bi se trebale moći pozivati samo na javnu sigurnost kao opravdanje za zahtjeve u pogledu lokalizacije podataka.

(19)

Pojmom „javne sigurnosti” u smislu članka 52. UFEU-a i kako ga tumači Sud obuhvaćene su i unutarnja i vanjska sigurnost države članice, kao i pitanja javnog reda, posebno u svrhu olakšavanja istrage i otkrivanja kaznenih djela te kaznenog progona. Njime se podrazumijeva postojanje stvarne i dovoljno ozbiljne prijetnje koja utječe na jedan od temeljnih interesa društva, kao što su prijetnja funkcioniranju institucija i ključnih javnih službi i opstanku stanovništva te rizik od ozbiljnog narušavanja vanjskih odnosa ili mirnog suživota naroda, ili rizik po vojne interese. U skladu s načelom proporcionalnosti, zahtjevi u pogledu lokalizacije podataka koji su opravdani razlozima javne sigurnosti trebali bi biti primjereni postizanju željenog cilja te ne bi smjeli nadilaziti ono što je nužno za postizanje tog cilja.

(20)

Kako bi se osigurala učinkovita primjena načela slobodnog prekograničnog protoka neosobnih podataka i spriječila pojava novih prepreka neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, države članice trebale bi Komisiji odmah dostaviti svaki nacrt zakona koji uvodi nove zahtjeve u pogledu lokalizacije podataka ili izmjene postojećeg zahtjeva u pogledu lokalizacije podataka. Ti nacrti zakona trebali bi se podnositi i ocjenjivati u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(21)

Nadalje, kako bi se uklonile potencijalne postojeće prepreke, tijekom prijelaznog razdoblja od 24 mjeseca od datuma početka primjene ove Uredbe, države članice trebale bi provesti preispitivanje postojećih zakona i drugih propisa opće prirode kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu lokalizacije podataka i Komisiji dostaviti, uz obrazloženje opravdanosti, sve takve zahtjeve u pogledu lokalizacije podataka za koje smatraju da su u skladu s ovom Uredbom. To bi Komisiji trebalo omogućiti da ispita sukladnost svih preostalih zahtjeva u pogledu lokalizacije podataka. Komisija bi trebala moći, ako je to primjereno, davati primjedbe dotičnoj državi članici. Takve primjedbe bi mogle sadržavati preporuku o izmjeni ili ukidanju zahtjeva u pogledu lokalizacije podataka.

(22)

Obveza dostavljanja postojećih zahtjeva u pogledu lokalizacije podataka i nacrta zakona Komisiji, koja je uspostavljena ovom Uredbom, trebala bi se primjenjivati na regulatorne zahtjeve u pogledu lokalizacije podataka i nacrt akata opće prirode, ali ne na odluke upućene konkretnoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

(23)

Kako bi se osigurala transparentnost zahtjeva u pogledu lokalizacije podataka u državama članicama utvrđenih u zakonima ili drugim propisima opće prirode za fizičke ili pravne osobe, kao što su pružatelji usluga i korisnici usluga obrade podataka, svaka država članica trebala bi putem jedinstvene nacionalne kontaktne točke na internetu objavljivati informacije o tim zahtjevima i redovito ažurirati te informacije. Alternativno bi države članice trebale ažurirane informacije o takvim zahtjevima dostavljati središnjoj kontaktnoj točki uspostavljenoj nekim drugim aktom Unije. Kako bi se na odgovarajući način informiralo fizičke i pravne osobe o zahtjevima u pogledu lokalizacije podataka u cijeloj Uniji, države članice trebale bi dostaviti Komisiji adrese tih jedinstvenih kontaktnih točaka. Komisija bi te informacije trebala objaviti na vlastitim internetskim stranicama, zajedno s redovito ažuriranim konsolidiranim popisom svih zahtjeva u pogledu lokalizacije podataka koji su na snazi u državama članicama, uključujući sažete informacije o tim zahtjevima.

(24)

Zahtjevi u pogledu lokalizacije podataka često proizlaze iz nepovjerenja u prekograničnu obradu podataka, a ono proizlazi iz pretpostavke da će u tom slučaju podaci biti nedostupni za nadležna tijela države članice za potrebe npr. inspekcije i revizije u svrhe regulatorne ili nadzorne kontrole. Takav problem nepovjerenja ne može se riješiti samo uz pomoć ništavnosti ugovornih uvjeta kojima se nadležnim tijelima zabranjuje zakonit pristup podacima u svrhu izvršavanja njihovih službenih dužnosti. Zato bi se ovom Uredbom trebalo jasno odrediti da ona ne utječe na ovlasti nadležnih tijela da zahtijevaju pristup podacima u skladu sa zakonodavstvom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom, te da se nadležnim tijelima pristup podacima ne može odbiti uz obrazloženje da se podaci obrađuju u drugoj državi članici. Nadležna tijela mogla bi uvesti funkcionalne zahtjeve kako bi olakšala pristup podacima, primjerice zahtjev prema kojem opisi sustava trebaju biti u dotičnoj državi članici.

(25)

Fizičke ili pravne osobe koje podliježu obvezama dostave podataka nadležnim tijelima mogu takve obveze ispuniti omogućavanjem i jamstvom učinkovitog i brzog elektroničkog pristupa podacima za nadležna tijela, bez obzira na čijem državnom području se podaci obrađuju. Takav pristup podacima može se osigurati putem konkretnih uvjeta u ugovorima između fizičkih ili pravnih osoba koje podliježu obvezi davanja pristupa podacima i pružatelja usluga.

(26)

Ako fizička ili pravna osoba podliježe obvezi davanja pristupa podacima i ne ispunjava te obveze, nadležno tijelo bi trebalo moći zatražiti pomoć od nadležnih tijela u drugim državama članicama. U takvim slučajevima nadležna tijela bi trebala upotrebljavati posebne instrumente za suradnju utvrđene zakonodavstvom Unije ili međunarodnim sporazumima, ovisno o predmetu u dotičnom slučaju, kao što su, u području policijske suradnje, kaznenog ili građanskog pravosuđa odnosno u administrativnim stvarima, Okvirna odluka Vijeća 2006/960/PUP (9), Direktiva 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10), Konvencija o kibernetičkom kriminalu Vijeća Europe (11), Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 (12), Direktiva Vijeća 2006/112/EZ (13) i Uredba Vijeća (EU) br. 904/2010 (14). U nedostatku takvih posebnih mehanizama suradnje nadležna tijela trebala bi s ciljem osiguravanja pristupa traženim podacima međusobno surađivati putem uspostavljenih jedinstvenih kontaktnih točaka.

(27)

Ako zahtjev za pomoć sadržava zahtjev za pristup tijela primatelja zahtjeva svim prostorima fizičke ili pravne osobe, uključujući svu opremu i sredstva za obradu podataka, takav pristup mora biti u skladu s pravom Unije ili nacionalnim postupovnim pravom, uključujući i pravo zahtijevanja prethodnog sudskog odobrenja za pristup objektima.

(28)

Ovom se Uredbom korisnicima ne bi smjelo omogućiti da pokušaju izbjeći primjenu nacionalnog prava. Stoga bi njome trebalo predvidjeti da države članice mogu izricati učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije korisnicima koji nadležnim tijelima onemogućuju pristup svojim podacima potrebnim za izvršavanje službenih dužnosti nadležnih tijela u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom. U hitnim slučajevima, kada korisnik zloupotrijebi svoje pravo, države članice trebale bi moći izricati strogo proporcionalne privremene mjere. Privremenim mjerama kojima se zahtijeva relokalizacija podataka na razdoblje dulje od 180 dana nakon relokalizacije odstupilo bi se od načela slobodnog kretanja podataka na dulje razdoblje te bi stoga o njima trebalo obavijestiti Komisiju radi ispitivanja njihove sukladnosti s pravom Unije.

(29)

Mogućnost prijenosa podataka bez prepreka ključni je čimbenik koji olakšava korisnikov odabir i učinkovito tržišno natjecanje na tržištima usluga obrade podataka. Stvarne ili prividne prepreke za prekogranični prijenos podataka također potkopavaju povjerenje profesionalnih korisnika u prekogranične ponude pa tako i povjerenje u unutarnje tržište. Dok pojedinačni potrošači imaju koristi od postojećeg zakonodavstva Unije, promjena pružatelja usluga nije olakšana profesionalnim korisnicima koji to učine tijekom svoje poslovne ili profesionalne aktivnosti. Usklađeni tehnički zahtjevi koji vrijede u cijeloj Uniji, neovisno o tome je li ta usklađenost postignuta tehničkim usklađivanjem, uzajamnim priznavanjem ili dobrovoljnim usklađivanjem, isto tako doprinose razvijanju konkurentnog unutarnjeg tržišta usluga obrade podataka.

(30)

Kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti okruženja u kojem postoji slobodno tržišno natjecanje, profesionalni korisnici trebali bi moći donositi informirane odluke i lako uspoređivati pojedine komponente raznih ponuda usluga obrade podataka na tržištu, uključujući i u pogledu ugovornih uvjeta za prijenos podataka nakon prestanka ugovora. U cilju usklađivanja s potencijalom tržišta za inovacije te kako bi se u obzir uzelo iskustvo i stručno znanje pružatelja usluga i profesionalnih korisnika obrade podataka, detaljne informacije i operativne zahtjeve za prijenos podataka trebali bi definirati sudionici na tržištu samoregulacijom putem kodeksa ponašanja na razini Unije, koji bi mogli sadržavati modele ugovornih uvjeta, a Komisija bi to trebala poticati, olakšavati i nadzirati.

(31)

Kako bi promjene pružatelja usluga i prijenosi podataka zaživjeli i kako bi ih se olakšalo, takvi kodeksi ponašanja trebali bi biti sveobuhvatni i pokrivati barem ključne aspekte koji su važni tijekom postupka prijenosa podataka, i to postupke i lokaciju rezervnih kopija podataka, dostupne formate podataka te podršku, potrebnu konfiguraciju informacijske tehnologije i minimalnu širinu pojasa mreže, vrijeme potrebno prije pokretanja postupka prijenosa podataka i vrijeme tijekom kojeg će podaci ostati dostupni za prijenos te jamstva za pristup podacima u slučaju da pružatelj usluga proglasi stečaj. U kodeksima ponašanja trebalo bi također biti jasno utvrđeno da ovisnost o određenom pružatelju usluge ne predstavlja prihvatljivu poslovnu praksu, trebalo bi se omogućiti korištenje tehnologija za jačanje povjerenja te bi ih trebalo redovito ažurirati kako bi išli u korak s tehnološkim razvojem. Komisija bi se trebala pobrinuti za to da se u tom postupku provede savjetovanje sa svim relevantnim dionicima, uključujući udruženja malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi) te novoosnovana poduzeća, korisnike i pružatelje usluga u oblaku. Komisija bi trebala ocijeniti izradu i učinkovitost provedbe takvih kodeksa ponašanja.

(32)

Ako nadležno tijelo jedne države članice želi zatražiti pomoć druge države članice kako bi dobilo pristup podacima u skladu s ovom Uredbom trebalo bi putem uspostavljene jedinstvene kontaktne točke podnijeti obrazložen zahtjev jedinstvenoj kontaktnoj točki te države članice uključujući pismeno obrazloženje razloga i pravne osnove za traženje pristupa podacima. Jedinstvena kontaktna točka uspostavljena od strane države članice od koje je zatražena pomoć trebala bi olakšati prosljeđivanje zahtjeva relevantnom nadležnom tijelu države članice od koje je zatražena pomoć. Kako bi se osigurala učinkovita suradnja, tijelo kojem je zahtjev proslijeđen trebalo bi bez odlaganja pružiti pomoć kao odgovor na upućeni zahtjev ili dati informacije o poteškoćama s kojima se suoči prilikom udovoljavanja zahtjevu za pomoć ili o razlozima za njegovo odbijanje.

(33)

Jačanje povjerenja u sigurnost prekogranične obrade podataka trebalo bi smanjiti sklonost sudionika na tržištu i javnog sektora da pribjegavaju lokalizaciji podataka kao zamjeni za sigurnost podataka. Time bi se također trebala poboljšati pravna sigurnost za poduzeća u pogledu primjenjivih sigurnosnih zahtjeva ako aktivnosti obrade podataka eksternaliziraju pružateljima usluga, uključujući one u drugim državama članicama.

(34)

Sigurnosni zahtjevi u pogledu obrade podataka koji se primjenjuju na opravdan i proporcionalan način na temelju prava Unije ili nacionalnog prava u skladu s pravom Unije u državi članici boravišta ili poslovnog nastana fizičkih ili pravnih osoba čiji su podaci u pitanju trebali bi se primjenjivati i na pohranu i ostalu obradu tih podataka u drugoj državi članici. Te fizičke ili pravne osobe takve bi zahtjeve trebale moći ispuniti ili same ili putem klauzula u ugovorima s pružateljima usluga.

(35)

Sigurnosni zahtjevi uvedeni na nacionalnoj razini trebali bi biti neophodni i proporcionalni rizicima koji postoje za sigurnost obrade podataka u području primjene nacionalnog zakonodavstva u kojem su ti zahtjevi utvrđeni.

(36)

Direktivom (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća (15) utvrđene su mjere u cilju povećanja razine kibersigurnosti u Uniji. Usluge obrade podataka digitalne su usluge obuhvaćene tom direktivom. Prema toj direktivi države članice dužne su osigurati da pružatelji digitalnih usluga identificiraju rizike za sigurnost mrežnih i informacijskih sustava koje upotrebljavaju i poduzimaju odgovarajuće i proporcionalne tehničke i organizacijske mjere za upravljanje tim rizicima. Takvim mjerama trebalo bi osigurati razinu sigurnosti primjerenu postojećem riziku uzimajući u obzir sigurnost sustava i uređaja, nošenje s eventualnim incidentom, upravljanje kontinuitetom poslovanja, praćenje, reviziju i testiranje te sukladnost s međunarodnim standardima. Komisija te elemente treba detaljnije utvrditi provedbenim aktima u okviru te direktive.

(37)

Komisija bi trebala podnijeti izvješće o provedbi ove Uredbe, osobito u cilju određivanja potrebe za izmjenama s obzirom na tehnološki razvoj ili kretanja na tržištu. To bi izvješće naročito trebalo ocijeniti ovu Uredbu, prije svega njezinu primjenu na skupove podataka sastavljene od osobnih i neosobnih podataka, te provedbu izuzeća koje se odnosi na javnu sigurnost. Komisija bi prije početka primjene ove Uredbe trebala objaviti i informativne smjernice o postupanju sa skupovima podataka koji se sastoje od osobnih i neosobnih podataka kako bi poduzeća, uključujući MSP-ove, bolje razumjela interakciju između ove Uredbe i Uredbe (EU) 2016/670 i osigurala poštovanje obiju uredbi.

(38)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i postupa se u skladu s načelima priznatima Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te bi je trebalo tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima, uključujući prava na zaštitu osobnih podataka, slobodu izražavanja i informiranja te slobodu poslovanja

(39)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, osiguravanje slobodnog protoka podataka koji nisu osobni podaci u Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se, zbog njegova opsega i učinaka, on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,