UREDBA (EU) 2024/903 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 13. ožujka 2024. o utvrđivanju mjera za visoku razinu interoperabilnosti javnog sektora u Uniji (Akt o interoperabilnoj Europi)

(1)

Kako bi se omogućila suradnja javnih uprava u Uniji i prekogranično funkcioniranje javnih usluga potrebno je ojačati razvoj prekogranične interoperabilnosti mrežnih i informacijskih sustava koji se upotrebljavaju za pružanje javnih usluga u Uniji ili upravljanje njima. Postojeću neformalnu suradnju trebalo bi zamijeniti jasnim pravnim okvirom kako bi se omogućila interoperabilnost na različitim upravnim razinama i u različitim sektorima te olakšao neometan prekogranični protok podataka za istinski europske digitalne usluge kojima se jača unutarnje tržište, pritom poštujući načelo supsidijarnosti. Interoperabilnost javnog sektora ima važan utjecaj na pravo na slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala utvrđeno u Ugovorima jer komplicirani upravni postupci mogu stvoriti znatne prepreke, posebno za mala i srednja poduzeća (MSP-ovi).

(2)

Suradnjom u pogledu prekogranične interoperabilnosti među tijelima javnog sektora mogu se prevladati zajednički izazovi, posebno u pograničnim regijama, i može se osigurati neometan prekogranični protok podataka.

(3)

Unija i države članice više od dva desetljeća rade na podupiranju modernizacije javnih uprava putem digitalne transformacije i poticanju duboke međupovezanosti potrebne za istinski europski digitalni prostor. U svojoj komunikaciji od 9. ožujka 2021.naslovljenoj „Digitalni kompas za 2030.: europski pristup za digitalno desetljeće” Komisija je naglasila potrebu za ubrzavanjem digitalizacije javnih usluga do 2030., među ostalim tako da se osigura interoperabilnost na svim razinama uprave i u svim javnim uslugama. Nadalje, Odlukom (EU) 2022/2481 Europskog parlamenta i Vijeća (4) postavljen je jasan cilj da 100 % ključnih javnih usluga bude dostupno putem interneta do 2030. Osim toga, pandemija bolesti COVID-19 ubrzala je digitalizaciju, zbog čega su javne uprave bile prisiljene prilagoditi se internetskoj paradigmi, među ostalim radi pružanja prekograničnih digitalnih javnih usluga te radi pametnije i zelenije upotrebe tehnologija, u skladu s klimatskim i energetskim ciljevima utvrđenima u europskom zelenom planu i Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (5) . Cilj je ove Uredbe znatno doprinijeti tim ciljevima Unije stvaranjem okvira za strukturiranu suradnju u području prekogranične interoperabilnosti među državama članicama te između Komisije i država članica radi potpore uspostavi digitalnih javnih usluga, čime bi se doprinijelo smanjenju troškova i uštedi vremena za građane, poduzeća i javni sektor.

(4)

U vezi s nastojanjima da se poveća prekogranična interoperabilnost u Uniji nužno je naglasiti da interoperabilnost, iako je iznimno važna, sama po sebi ne osigurava pristupačnost ni neometanost transeuropskih digitalnih javnih usluga. Sveobuhvatan i održiv ekosustav digitalnih infrastruktura, uz odgovarajuću financijsku potporu, jednako je važan za postizanje ciljeva utvrđenih u Odluci (EU) 2022/2481. U skladu s komunikacijom Komisije od 30. lipnja 2021. naslovljenom „Dugoročna vizija za ruralna područja EU-a – Do 2040. ostvariti jača, povezana, otporna i prosperitetna ruralna područja” posebnu bi pozornost trebalo posvetiti proširivanju povezivosti na ruralna i udaljena područja u Uniji, područja zahvaćena industrijskom tranzicijom i regije koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kao što su otoci, pogranične i planinske regije, osiguravajući pritom da prednosti koje donosi digitalna transformacija budu usklađene s postojećim inicijativama Unije za povećanje regionalne uključivosti i povezivosti te da podupiru te inicijative.

(5)

Pri razvoju prekogranične interoperabilnosti transeuropskih digitalnih javnih usluga utvrđenih u ovoj Uredbi trebalo bi uzeti u obzir pravnu interoperabilnost. Kao katalizator razvoja organizacijske, semantičke i tehničke interoperabilnosti, pravna interoperabilnost općenito olakšava iskorištavanje prednosti prekogranične interoperabilnosti, uključujući brz pristup građana i poduzeća informacijama, brže postupke i usluge te smanjenje administrativnih prepreka. Nadalje, budući da je jezična barijera jedna od prepreka interoperabilnosti, ponovnoj uporabi rješenja i uspostavi prekograničnih usluga, semantička interoperabilnost ključna je za olakšavanje djelotvorne komunikacije u raznolikim višejezičnim okružjima, među ostalim na regionalnoj i lokalnoj razini.

(6)

Transeuropske digitalne javne usluge digitalne su usluge koje subjekti Unije ili tijela javnog sektora pružaju jedni drugima ili fizičkim ili pravnim osobama u Uniji, a koje zahtijevaju interakciju preko granica država članica, među subjektima Unije ili između subjekata Unije i tijela javnog sektora, putem njihovih mrežnih i informacijskih sustava. Transeuropske digitalne javne usluge trebale bi uključivati, među ostalim, ključne javne usluge kako su definirane u Odluci (EU) 2022/2481, a obuhvaćaju osnovne usluge koje su relevantne za važne životne događaje za fizičke osobe, kao što je pronalaženje posla ili studiranje, te za pravne osobe u njihovu profesionalnom životnom ciklusu. Namjera je da ključne javne usluge od transeuropske važnosti europskim građanima donesu velike prednosti kada postanu prekogranično interoperabilne. Primjeri transeuropskih digitalnih javnih usluga usluge su koje putem prekogranične razmjene podataka omogućuju uzajamno priznavanje akademskih diploma ili stručnih kvalifikacija, razmjenu podataka o vozilima u svrhu sigurnosti na cestama, pristup podacima o socijalnoj sigurnosti i zdravstvenim podacima, među ostalim potvrdama povezanima s pandemijama i potvrdama o cijepljenju, pristup sustavima s jedinstvenim sučeljem, razmjenu informacija povezanih s oporezivanjem, carinom, akreditacijom za javne natječaje, digitalnim vozačkim dozvolama ili obrtnim registrima te općenito sve usluge koje primjenjuju načelo „samo jednom” za pristup prekograničnim podacima i njihovu razmjenu.

(7)

Ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica da definiraju što čini javne usluge, subjekti Unije i tijela javnog sektora potiču se da pri osmišljavanju i razvoju takvih usluga razmotre potrebe korisnika i pristupačnost, u skladu s Europskom deklaracijom od 15. prosinca 2022. o digitalnim pravima i načelima za digitalno desetljeće (6). Osim toga, subjekte Unije i tijela javnog sektora potiče se da osiguraju da se osobe s invaliditetom, starije osobe i druge ranjive skupine mogu koristiti javnim uslugama na razini usluga usporedivoj s onom koja se pruža drugim građanima.

(8)

Trebalo bi uspostaviti novu strukturu upravljanja, u čijem bi središtu trebao biti Odbor za interoperabilnu Europu („Odbor”), te bi ona trebala imati zakonske ovlasti da, zajedno s Komisijom, potiče daljnji razvoj prekogranične interoperabilnosti u Uniji, uključujući Europski okvir za interoperabilnost (EIF) i druga zajednička pravna, organizacijska, semantička i tehnička rješenja za interoperabilnost, kao što su specifikacije i aplikacije. Nadalje, ovom bi Uredbom trebalo utvrditi jasnu i lako prepoznatljivu oznaku za određena rješenja za interoperabilnost („rješenja za interoperabilnu Europu”). Trebalo bi poticati stvaranje aktivne zajednice usmjerene na tehnološka rješenja za otvoreno upravljanje.

(9)

Regionalna i lokalna tijela imat će aktivnu ulogu u razvoju rješenja za interoperabilnost. Trebala bi nastojati u njega također uključiti MSP-ove, istraživačke i obrazovne organizacije i civilno društvo te podijeliti rezultate takve suradnje.

(10)

Radi koherentnog pristupa interoperabilnosti javnog sektora u Uniji te podupiranja načela dobre uprave i slobodnog kretanja osobnih i neosobnih podataka unutar Unije trebalo bi što je više moguće uskladiti pravila za sve subjekte Unije i tijela javnog sektora koji utvrđuju obvezujuće zahtjeve za transeuropske digitalne javne usluge te tako utjecati na sposobnosti tih subjekata i tijela da razmjenjuju podatke putem svojih mrežnih i informacijskih sustava. Taj cilj uključuje Komisiju i druge subjekte Unije te tijela javnog sektora u državama članicama na svim razinama uprave: nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj. Subjekti Unije imaju važnu ulogu u prikupljanju podataka iz regulatornih izvješća država članica. Stoga bi područjem primjene ove Uredbe trebala biti obuhvaćena i interoperabilnost takvih podataka.

(11)

Temeljno pravo na zaštitu osobnih podataka zaštićeno je osobito uredbama (EU) 2016/679 (7) i (EU) 2018/1725 (8) Europskog parlamenta i Vijeća. Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) usto se štiti privatni život i povjerljivost komunikacije, među ostalim putem uvjetâ za pohranu svih vrsta osobnih i neosobnih podataka u terminalnoj opremi te pristup njima s takve opreme. Navedeni zakonodavni akti Unije osnova su za održivu i odgovornu obradu podataka, među ostalim onda kada skupovi podataka obuhvaćaju kombinaciju osobnih i neosobnih podataka. Ovom se Uredbom dopunjava i ne dovodi u pitanje pravo Unije o zaštiti osobnih podataka i privatnosti, osobito uredbe (EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725 te Direktiva 2002/58/EZ. Nijedna odredba ove Uredbe ne bi se trebala primjenjivati niti tumačiti na način kojim bi se umanjilo ili ograničilo pravo na zaštitu osobnih podataka ili pravo na privatnost i povjerljivost komunikacije.

(12)

Prekograničnu interoperabilnost ne omogućuju samo centralizirane digitalne infrastrukture u državama članicama, nego i decentralizirani pristup. To podrazumijeva potrebu za povjerenjem među javnim upravama, što omogućuje razmjenu podataka između lokalnih uprava u različitim državama članicama koja nužno ne uključuje posredovanje nacionalnih čvorova. Stoga je potrebno izraditi zajednička rješenja za interoperabilnost, koja se mogu ponovno upotrebljavati na svim upravnim razinama. Rješenja za interoperabilnost imaju različite oblike, od alata više razine kao što su konceptualni okviri i smjernice, do više tehničkih rješenja poput referentnih arhitektura, tehničkih specifikacija ili normi. Osim toga, konkretne usluge i aplikacije te dokumentirane tehničke komponente poput izvornog koda, uključujući artefakte i modele umjetne inteligencije, mogu biti rješenja za interoperabilnost ako se odnose na pravne, organizacijske, semantičke ili tehničke aspekte prekogranične interoperabilnosti. Potrebe za prekograničnim digitalnim interakcijama sve su veće te zahtijevaju rješenja koja ih mogu ispuniti. Cilj je ove Uredbe olakšati i potaknuti razmjenu na svim razinama uprave, prevladati prekogranične prepreke i administrativno opterećenje te time povećati učinkovitost javnih usluga u cijeloj Uniji.

(13)

Interoperabilnost olakšava uspješnu provedbu politika, posebno onih koje su snažno povezane s javnim sektorom, kao što su pravosuđe i unutarnji poslovi, oporezivanje i carina, promet, energetika, zdravstvo, poljoprivreda i zapošljavanje, te provedbu propisa u poslovnom i industrijskom sektoru. Međutim, perspektiva interoperabilnosti jednog sektora povezana je s rizikom da će uvođenje različitih ili nekompatibilnih rješenja na nacionalnoj ili sektorskoj razini dovesti do novih elektroničkih prepreka pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i s njime povezanoj slobodi kretanja. Nadalje, u tom smislu postoji rizik od narušavanja otvorenosti i konkurentnosti tržišta i sustava pružanja usluga od općeg interesa za građane i poduzeća. Stoga bi ova Uredba također trebala olakšavati, poticati i primjenjivati se na međusektorsku interoperabilnost, čime bi se poduprlo uklanjanje prepreka, nekompatibilnosti i fragmentacije digitalnih javnih usluga.

(14)

Kako bi se uklonila fragmentacija u okruženju za interoperabilnost u Uniji, trebalo bi promicati zajedničko razumijevanje interoperabilnosti u Uniji i holistički pristup rješenjima za interoperabilnost. Strukturiranom suradnjom trebalo bi poduprijeti mjere za promicanje politika prilagođenih digitalnim tehnologijama i s interoperabilnošću po dizajnu (eng. interoperability-by-design). Nadalje, njome bi subjekte Unije i tijela javnog sektora trebalo poticati na učinkovito upravljanje i uporabu infrastruktura digitalnih usluga i njihovih odgovarajućih komponenata koji omogućuju uspostavu i rad održivih i učinkovitih javnih usluga kako bi se osigurala pristupačnost sve do najniže upravne jedinice.

(15)

Subjekti Unije i tijela javnog sektora mogu uvesti obvezujuće zahtjeve za transeuropske digitalne javne usluge. Kako bi se osiguralo da je takvim uslugama moguće prekogranično razmjenjivati podatke, trebalo bi uspostaviti mehanizam kojim bi se omogućilo otkrivanje pravnih, organizacijskih, semantičkih i tehničkih prepreka prekograničnoj interoperabilnosti („procjena interoperabilnosti”). Tim bi se mehanizmom trebalo osigurati da se u svim odlukama koje mogu utjecati na osmišljavanje takvih usluga na odgovarajući način uzimaju u obzir aspekti prekogranične interoperabilnosti.

(16)

Kako bi se uspostavili obvezujući zahtjevi za transeuropske digitalne javne usluge, važno je da se aspekt interoperabilnosti uzme u obzir što ranije u postupku oblikovanja politika, u skladu s načelom „digitalno kao standard” (eng. digital-by-default) i pristupom „interoperabilnosti po dizajnu” (eng. interoperability-by-design). Stoga bi subjekt Unije ili tijelo javnog sektora koji namjeravaju utvrditi obvezujuće zahtjeve za jednu ili više transeuropskih digitalnih javnih usluga koji utječu na prekograničnu interoperabilnost, primjerice u sklopu digitalizacije ključnih javnih usluga iz Odluke (EU) 2022/2481, trebali provesti procjenu interoperabilnosti. Kako bi se osigurala djelotvornost i učinkovitost te zadaće, država članica može odlučiti o unutarnjim resursima i suradnji među svojim tijelima javnog sektora koji su potrebni kako bi se poduprla provedba tih procjena interoperabilnosti.

(17)

Procjena interoperabilnosti potrebna je kako bi se razumjeli razmjeri utjecaja predviđenih zahtjeva i predložile mjere za iskorištavanje prednosti i pokrivanje potencijalnih troškova. U situacijama u kojima procjena interoperabilnosti nije obvezna subjekt Unije ili tijelo javnog sektora trebali bi moći dobrovoljno provesti procjenu interoperabilnosti. Ovom Uredbom stoga se općenito potiče interoperabilnost.

(18)

Obvezujući zahtjevi obuhvaćaju bilo koju obvezu, zabranu, uvjet, kriterij ili ograničenje pravne, organizacijske, semantičke ili tehničke prirode u okviru zakona, drugog propisa, ugovora, poziva na podnošenje ponuda ili drugog službenog dokumenta. Obvezujući zahtjevi utječu na način na koji se transeuropske digitalne javne usluge i njihove mreže i informacijski sustavi koji se upotrebljavaju za njihovo pružanje osmišljavaju, nabavljaju, razvijaju i provode, čime se utječe na ulazne ili izlazne protoke podataka tih usluga. Međutim, zadaće kao što su razvojno održavanje bez znatnih izmjena, sigurnosna ili tehnička ažuriranja ili jednostavna nabava standardne opreme za informacijske i komunikacijske tehnologije obično ne utječu na prekograničnu interoperabilnost transeuropskih digitalnih javnih usluga te stoga ne dovode do obvezne procjene interoperabilnosti u smislu ove Uredbe.

(19)

Pristup provedbi procjena interoperabilnosti trebao bi biti proporcionalan i diferenciran u skladu s razinom na kojoj se provode i njihovim opsegom. U nekim okolnostima može biti razumno i ekonomično da predmet procjene interoperabilnosti uključuje više projekata, a ne samo jedan, među ostalim kad tijela javnog sektora namjeravaju uspostaviti zajedničku aplikaciju ili platformu za obradu. U takvim slučajevima trebalo bi snažno poticati provedbu procjene interoperabilnosti koja ne obuhvaća samo postizanje ciljeva interoperabilne Europe, nego i potpunu provedbu interoperabilnosti. Slično tome, zahtjevi u pogledu procjena interoperabilnosti koje se obavljaju na razini provedbe samo jednog projekta, primjerice u lokalnom tijelu, trebali bi biti pragmatični i omogućivati usko usmjeravanje, uzimajući u obzir činjenicu da se šire prednosti procjena interoperabilnosti općenito ostvaruju u ranim fazama oblikovanja politika i razvoja referentne arhitekture, specifikacija i normi. Pri donošenju smjernica o sadržaju procjene interoperabilnosti Odbor bi trebao među ostalim uzeti u obzir kapacitet regionalnih i lokalnih tijela javnog sektora te izbjegavati prekomjerno administrativno opterećenje.

(20)

U postupku savjetovanja s onima na koje se izravno utjecalo ili njihovim predstavnicima subjekt Unije ili tijelo javnog sektora trebali bi se moći služiti postojećom praksom savjetovanja i aktualnim podacima.

(21)

U okviru procjene interoperabilnosti trebalo bi evaluirati učinke predviđenih obvezujućih zahtjeva za transeuropske digitalne javne usluge na prekograničnu interoperabilnost, primjerice s obzirom na izvor, prirodu, posebnost i razmjere tih učinaka. Rezultat te procjene trebalo bi uzeti u obzir pri utvrđivanju odgovarajućih mjera koje treba poduzeti kako bi se uspostavili ili izmijenili obvezujući zahtjevi za transeuropske digitalne javne usluge.

(22)

Subjekt Unije ili tijelo javnog sektora trebali bi objaviti izvješće o rezultatu procjene interoperabilnosti na javnom mjestu koje određuju nacionalna nadležna tijela ili, za subjekte Unije, koordinatori za interoperabilnost, i to barem na službenim internetskim stranicama u strojno čitljivom formatu. Pri objavi izvješća ne bi se smjela ugrožavati prava intelektualnog vlasništva ni poslovne tajne i ona bi trebala biti ograničena ako je to opravdano radi zaštite javnog poretka ili sigurnosti. Trebalo bi poštovati pravo Unije kojim se uređuje zaštita osobnih podataka. Subjekt Unije ili tijelo javnog sektora trebali bi rezultate procjena interoperabilnosti elektroničkim putem podijeliti s Odborom. Odbor bi na toj osnovi trebao provesti analizu i dati prijedloge za unapređivanje prekogranične interoperabilnosti transeuropskih digitalnih javnih usluga. Prijedloge Odbora trebalo bi objaviti na portalu interoperabilne Europe.

(23)

Potreban je zajednički kontrolni popis za izvješća o procjenama interoperabilnosti kako bi se subjektima Unije i tijelima javnog sektora olakšale zadaće provedbe tih procjena i kako bi se Odboru omogućilo da na temelju njihovih rezultata oblikuje preporuke radi unapređivanja prekogranične interoperabilnosti. U skladu s time, u izvješću u kojem se predstavlja rezultat postupka procjene interoperabilnosti trebalo bi sažeti učinke ocijenjenog zahtjeva na pravnu, organizacijsku, semantičku, tehničku i upravljačku dimenziju prekogranične interoperabilnosti, kao i navesti vrstu rješenja za interoperabilnu Europu primijenjenog za uklanjanje takvih učinaka te preostale prepreke koje još nisu uklonjene. Korištenje tim zajedničkim kontrolnim popisom trebalo bi dodatno objasniti smjernicama koje donosi Odbor.

(24)

Komisija bi trebala osigurati sredstva prilagođena korisnicima za obrađivanje rezultata procjena i prosljeđivanje tih rezultata, među ostalim u strojno čitljivom formatu. Svrha internetskog alata za izvješća o procjenama interoperabilnosti trebalo bi biti osiguravanje jednostavnog sučelja prilagođenog korisnicima za izradu i objavu takvih izvješća. Standardizirani rezultati izvješćivanja u strojno čitljivom formatu mogli bi se upotrebljavati za potrebe praćenja. Takvim bi se alatom također trebalo olakšati automatizirano prevođenje i trebalo bi ga integrirati u portal interoperabilne Europe. Kako bi se potaknula interoperabilnost i neometana integracija, internetski alat trebao bi također prihvatiti model otvorenih podataka koji proizlazi iz zajedničkog kontrolnog popisa za izvješća o procjenama interoperabilnosti te bi se trebao pridržavati tog modela. Ključno je osigurati aplikacijsko programsko sučelje koje omogućuje integraciju tog alata u postojeće platforme za izvješćivanje, čime se u najvećoj mogućoj mjeri povećava korisnost i učinkovitost za sve dionike. Iako bi korištenje internetskim alatom trebalo biti dobrovoljno, obvezu subjekta Unije ili tijela javnog sektora da na javnom mjestu objavi izvješće u kojem se predstavlja rezultat procjene interoperabilnosti trebalo bi smatrati ispunjenom ako taj subjekt Unije ili tijelo javnog sektora dostavi potrebne podatke i omogući njihovu objavu na portalu interoperabilne Europe.

(25)

Subjekti Unije ili tijela javnog sektora koji traže rješenja za interoperabilnost trebali bi od drugih subjekata Unije ili tijela javnog sektora moći zatražiti rješenja za interoperabilnost koja upotrebljavaju ta tijela odnosno ti subjekti, kao što su primjeri dobre prakse, specifikacije i softverski kod, zajedno s povezanom dokumentacijom. Dijeljenje bi trebalo postati standardni postupak. Osim toga, subjekti Unije ili tijela javnog sektora trebali bi nastojati izraditi nova rješenja za interoperabilnost ili dalje razvijati postojeća. Pritom bi trebali dati prednost rješenjima koja ne sadržavaju ograničavajuće uvjete licenciranja ako su takva rješenja jednakovrijedna. Međutim, dijeljenje rješenja za interoperabilnost ne bi trebalo tumačiti kao zahtijevanje da se subjekti Unije i tijela javnog sektora odreknu svojih prava intelektualnog vlasništva.

(26)

Kad javne uprave dijele svoja rješenja s drugim javnim upravama ili javnošću, one djeluju u javnom interesu. To je još važnije za inovativne tehnologije. Na primjer, otvoreni kod čini algoritme transparentnima i omogućuje neovisne revizije i ponovljive module. Dijeljenjem rješenja za interoperabilnost među javnim upravama trebalo bi stvoriti uvjete za postizanje otvorenog ekosustava digitalnih tehnologija za javni sektor, koji može donijeti višestruke prednosti.

(27)

Odbor bi pri praćenju usklađenosti preporučenih rješenja za interoperabilnost i predlaganju mjera za osiguravanje njihove kompatibilnosti s postojećim rješenjima s istom namjenom trebao voditi računa o zastarijevanju rješenja.

(28)

EIF-om bi trebao osigurati koherentnost i trebao bi biti priznat kao jedinstvena referentna točka za Unijin pristup interoperabilnosti u sektoru javnih usluga. Osim toga, specijaliziranim okvirima za interoperabilnost može se odgovoriti na potrebe posebnih sektora, područja ili upravnih razina. Tim bi okvirima, koji su neobvezujuće prirode, trebalo dodatno promicati provedbu rješenja za interoperabilnost i pristup inherentne interoperabilnosti.

(29)

EIF bi, među ostalim, trebao promicati načelo višejezičnosti u javnom sektoru.

(30)

Odbor bi trebao izraditi EIF. Odbor bi se trebao sastojati od po jednog predstavnika svake države članice i jednog predstavnika Komisije. Stoga su države članice, zajedno s Komisijom, u središtu izrade i provedbe EIF-a. Odbor bi EIF trebao ažurirati prema potrebi.

(31)

U sklopu specijaliziranih okvira za interoperabilnost izdanih kao dopuna EIF-u trebalo bi uzimati u obzir i ne dovoditi u pitanje postojeće okvire za određene sektore izrađene na razini Unije, primjerice za zdravstveni sektor.

(32)

Interoperabilnost je izravno povezana s otvorenim specifikacijama i normama te ovisi o njihovoj uporabi. Stoga bi javnom sektoru Unije trebalo dopustiti dogovaranje o međusektorskim otvorenim specifikacijama i drugim rješenjima za promicanje interoperabilnosti. Novi bi okvir trebao omogućiti jasan postupak uspostave i promicanja preporučenih rješenja za interoperabilnost u budućnosti, koja bi nosila oznaku „rješenje za interoperabilnu Europu”. Tako će javni sektor moći na koordiniraniji način uključivati potrebe javnog sektora i javne vrijednosti u šire rasprave. Odbor bi trebao postići dogovor o općim kriterijima koje rješenja za interoperabilnost trebaju ispunjavati. Odbor bi trebao moći povući svoje preporuke. Ako Odbor povuče svoje preporuke, oznaku „rješenje za interoperabilnu Europu” trebalo bi ukloniti s odgovarajućih rješenja za interoperabilnost, a ta bi se rješenja za interoperabilnost prema potrebi mogla izbrisati s portala interoperabilne Europe.

(33)

Mnoge specifikacije interoperabilnosti koje se upotrebljavaju u javnom sektoru mogle bi se izvesti iz postojećeg prava Unije. Stoga je potrebno uspostaviti poveznicu između svih specifikacija za transeuropske digitalne javne usluge koje su obvezne na temelju prava Unije. Provedbenim tijelima nije uvijek lako pronaći zahtjeve u najnovijem i strojno čitljivom obliku. Jedinstvenom ulaznom točkom u obliku portala interoperabilne Europe i jasnim pravilima o metapodacima informacija o takvim zahtjevima namjerava se pomoći tijelima javnog sektora u osiguravanju toga da su njihove infrastrukture digitalnih usluga usklađene s postojećim i budućim pravilima.

(34)

Portal interoperabilne Europe trebalo bi razviti na temelju postojećih inicijativa te bi ga trebalo uspostaviti kao lako dostupnu referentnu točku za rješenja, procjene, znanje i zajednicu u području interoperabilnosti. Portal interoperabilne Europe trebalo bi uspostaviti kao poveznicu na službene izvore te bi trebao biti otvoren za doprinose Zajednice za interoperabilnu Europu uspostavljene ovom Uredbom.

(35)

Portal interoperabilne Europe trebao bi omogućiti da rješenja za interoperabilnost koja se temelje na EIF-ovim načelima otvorenosti, pristupačnosti, tehničke neutralnosti, mogućnosti ponovne uporabe, sigurnosti i privatnosti budu javno dostupna i vidljiva. Trebalo bi jasno razlikovati rješenja za interoperabilnu Europu, koja preporučuje Odbor, i druga rješenja za interoperabilnost, poput onih koja se proaktivno dijele za ponovnu uporabu u javnim upravama, rješenja povezanih s politikama Unije te relevantnih rješenja s nacionalnih portala. Primjere uporabe na portalu interoperabilne Europe trebalo bi moći pretraživati po zemljama ili vrstama javnih službi koje podupiru. O načinu na koji se rješenja kategoriziraju na portalu interoperabilne Europe trebalo bi se savjetovati s Odborom.

(36)

Budući da otvoreni kod omogućuje da korisnici aktivno procjenjuju i ispituju interoperabilnost i sigurnost rješenjâ, važno je da se njime podupire provedba rješenja za interoperabilnost. U tom bi kontekstu trebalo promicati uporabu licencija za softver otvorenog koda kako bi se povećalo pravnu jasnoću i uzajamno priznavanje licencija u državama članicama. Komisija javnom licencijom Europske unije (EUPL) već pruža rješenje za takvo licenciranje. Portali država članica na kojima se prikupljaju rješenja otvorenog koda koji su povezani s portalom interoperabilne Europe trebali bi omogućivati uporabu EUPL-a, pritom ne isključujući mogućnost da takvi portali dopuste uporabu drugih licencija za softver otvorenog koda.

(37)

Unijine javne usluge koje se pružaju ili kojima se upravlja elektronički trenutačno često ovise o pružateljima usluga izvan Unije. U strateškom je interesu Unije osigurati da zadrži i razvije bitne tehnološke sposobnosti kako bi zaštitila svoje digitalno jedinstveno tržište, a posebno kako bi osigurala pružanje usluga, zaštitila ključne mrežne i informacijske sustave te pružala ključne javne usluge. Mjere potpore za interoperabilnu Europu trebale bi doprinijeti razvoju javnih uprava i njihovu osposobljavanju za uključivanje novih izazova i područja u prekogranične kontekste. Interoperabilnost je uvjet za izbjegavanje tehnološke ovisnosti o odabranoj tehnologiji, tehnički razvoj i poticanje inovacija, što su čimbenici koji bi trebali potaknuti globalnu konkurentnost, otpornost i otvorenu stratešku autonomiju Unije.

(38)

Potrebno je uspostaviti mehanizam upravljanja kojim bi se olakšala provedba politika Unije, i to na način kojim se osigurava interoperabilnost. Taj bi mehanizam trebao biti usmjeren na interoperabilnu digitalnu provedbu politika nakon što budu donesene u obliku pravnih akata i trebao bi služiti za izradu rješenja za interoperabilnost na temelju potreba. Taj mehanizam trebao bi biti potpora tijelima javnog sektora. Odbor bi trebao Komisiji predlagati projekte kojima se podupire provedba politika za potporu tijelima javnog sektora, a Komisija bi trebala odlučiti hoće li uspostaviti te projekte potpore, uzimajući pritom u obzir moguću potrebu za neautoritativnim, strojno izvršivim verzijama politike, kao što su referentni modeli provedbe ili kod, koji se mogu ponovno upotrebljavati na svim razinama uprave.

(39)

Sve razine uprave trebale bi surađivati s inovativnim organizacijama, među ostalim s poduzećima i neprofitnim subjektima, na osmišljavanju, razvoju i radu javnih usluga. Potpora suradnji u okviru GovTecha između tijela javnog sektora, istraživačkih i obrazovnih ustanova, start-up poduzeća i inovativnih MSP-ova, i organizacija civilnog društva („CivicTech”) djelotvoran je način podupiranja inovacija u javnom sektoru, fleksibilnosti i promicanja uporabe alata za interoperabilnost u privatnom i javnom sektoru. Potpora otvorenom ekosustavu GovTech u Uniji, koji spaja javne i privatne aktere preko granica i uključuje različite razine uprave, trebala bi omogućiti oblikovanje inovativnih inicijativa usmjerenih na osmišljavanje i provedbu rješenja za interoperabilnost u okviru GovTecha.

(40)

Utvrđivanje zajedničkih potreba i prioriteta u inovacijama te usmjeravanje zajedničkog prekograničnog rada u okviru GovTecha i eksperimentalnog rada omogućilo bi tijelima javnog sektora Unije da razmijene informacije o rizicima, stečeno iskustvo i rezultate mjera za inovacije. Pritom će se posebno iskoristiti veliko bogatstvo koje čine tehnološka start-up poduzeća i MSP-ovi u Uniji. Uspješni projekti u okviru GovTecha i mjere za inovacije pokrenute u okviru mjera za inovacije za interoperabilnu Europu trebali bi doprinijeti proširenju alata i rješenja za interoperabilnost u okviru GovTecha kako bi se omogućila njihova ponovna uporaba.

(41)

Za mjere potpore za interoperabilnu Europu korisni bi mogli biti sigurni prostori za eksperimentiranje, uz istodobno osiguravanje odgovornih inovacija i integracije odgovarajućih mjera za smanjivanje rizika i zaštitnih mjera. Kako bi se osigurao pravni okvir povoljan za inovacije i otporan na buduće promjene i poremećaje, takve bi projekte trebalo biti moguće pokretati u regulatornim izoliranim okruženjima za interoperabilnost. Regulatorna izolirana okruženja za interoperabilnost trebala bi se sastojati od kontroliranih testnih okruženja koja olakšavaju izradu i testiranje inovativnih rješenja prije integracije tih rješenja u mrežne i informacijske sustave javnog sektora. Cilj uspostave regulatornih izoliranih okruženja za interoperabilnost trebalo bi biti poticanje interoperabilnosti s pomoću inovativnih rješenja tako da se uspostavi kontrolirano okruženje za eksperimentiranje i testiranje kako bi se osigurala usklađenost tih rješenja s ovom Uredbom i drugim relevantnim pravom Unije i država članica, povećanje pravne sigurnosti za inovatore i nadležna tijela te bolje razumijevanje mogućnosti, novih rizika i učinaka novih rješenja. Kako bi se osigurala ujednačena provedba u cijeloj Uniji i postigla ekonomija razmjera, primjereno je uspostaviti zajednička pravila za provedbu regulatornih izoliranih okruženja za interoperabilnost. Europski nadzornik za zaštitu podataka ima ovlast izricanja upravnih novčanih kazni subjektima Unije u kontekstu regulatornih izoliranih okruženja za interoperabilnost, u skladu s člankom 58. stavkom 2. točkom (i) Uredbe (EU) 2018/1725.

(42)

Kako bi se u okviru regulatornog izoliranog okruženja za interoperabilnost izradila određena rješenja za interoperabilnost od javnog interesa, u skladu s člankom 6. stavkom 4. Uredbe (EU) 2016/679 te člankom 5. Uredbe (EU) 2018/1725 i ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 2. Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (10), potrebno je predvidjeti pravila za uporabu osobnih podataka prikupljenih u druge svrhe. I dalje se primjenjuju sve druge obveze voditelja obrade podataka i prava ispitanika na temelju uredbi (EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725 te Direktive (EU) 2016/680. Ovom se Uredbom posebice ne predviđa pravna osnova u smislu članka 22. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) 2016/679 ili članka 24. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) 2018/1725. Cilj je ove Uredbe samo predvidjeti obradu osobnih podataka u kontekstu regulatornog izoliranog okruženja za interoperabilnost. Svaka druga obrada osobnih podataka obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe zahtijevala bi zasebnu pravnu osnovu.

(43)

Kako bi se povećala transparentnost obrade osobnih podataka koju provode subjekti Unije i tijela javnog sektora, portal interoperabilne Europe trebao bi omogućiti pristup informacijama o obradi osobnih podataka u kontekstu regulatornih izoliranih okruženja za interoperabilnost, u skladu s uredbama (EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725.

(44)

Potrebno je unaprijediti dobro razumijevanje pitanja povezanih s interoperabilnošću, posebno među zaposlenicima u javnom sektoru. U tom pogledu ključno je kontinuirano osposobljavanje te bi s njime u vezi trebalo poticati suradnju i koordinaciju. Povrh osposobljavanja o rješenjima za interoperabilnu Europu, sve bi se inicijative, prema potrebi, trebale temeljiti na razmjeni iskustava i rješenja te razmjeni i promicanju najbolje prakse ili bi njima trebale biti popraćene. U tu bi svrhu Komisija trebala osmisliti tečajeve osposobljavanja i pripremiti materijale za osposobljavanje te promicati izradu programa certifikacije o pitanjima u vezi s interoperabilnošću radi promicanja najbolje prakse, kvalifikacija ljudskih resursa i kulture izvrsnosti. Komisija bi trebala doprinijeti povećanju opće dostupnosti i provedbe osposobljavanja o interoperabilnosti javnog sektora na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, u skladu sa strategijama Unije za digitalne vještine. Komisija i države članice trebale bi poticati izgradnju kapaciteta, posebno u okviru javnih uprava, u pogledu prekvalifikacije i usavršavanja potrebnih za provedbu ove Uredbe.

(45)

Kako bi se uspostavio mehanizam za olakšavanje postupka uzajamnog učenja među subjektima Unije i tijelima javnog sektora te za razmjenu najbolje prakse u provedbi rješenja za interoperabilnu Europu u svim državama članicama, potrebno je utvrditi odredbe o postupku istorazinske ocjene. Istorazinska ocjena trebala bi dovesti do vrijednih uvida i preporuka za tijelo javnog sektora nad kojim se provodi takvo ocjenjivanje. Ona bi posebno mogla doprinijeti olakšavanju prijenosa tehnologija, alata, mjera i postupaka među sudionicima istorazinske ocjene. Istorazinska ocjena trebala bi stvoriti funkcionalan način razmjene najbolje prakse među državama članicama i subjektima Unije s različitim razinama razvijenosti u pogledu interoperabilnosti. Istorazinsku ocjenu trebalo bi biti moguće provoditi na dobrovoljnoj osnovi na zahtjev subjekta Unije ili tijela javnog sektora kada je to potrebno. Kako bi se osiguralo da je postupak istorazinske ocjene troškovno učinkovit i da pruža jasne i uvjerljive rezultate te kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje, Komisija bi trebala moći donijeti smjernice o metodologiji i sadržaju istorazinske ocjene, na temelju potreba koje se pojave i nakon savjetovanja s Odborom.

(46)

Odbor bi trebao olakšati opće usmjeravanje strukturirane suradnje u okviru interoperabilne Europe u promicanju digitalne međupovezanosti i interoperabilnosti javnih usluga u Uniji te nadzirati strateške i provedbene aktivnosti povezane s tom suradnjom. Odbor bi svoje zadaće trebao obavljati uzimajući u obzir pravila o prekograničnoj interoperabilnosti i već provedena rješenja za postojeće mrežne i informacijske sustave.

(47)

Određeni subjekti Unije, kao što su Europski odbor za inovacije u području podataka i Odbor za europski prostor za zdravstvene podatke, osnovani su i zaduženi, među ostalim, za poboljšanje interoperabilnosti u određenom području ili na određenoj razini politike. Međutim, nijedan od postojećih subjekata nije zadužen za bavljenje obvezujućim zahtjevima za transeuropske digitalne javne usluge. Odbor bi trebao podupirati subjekte Unije koji rade na politikama, djelovanjima i rješenjima relevantnima za prekograničnu interoperabilnost transeuropskih digitalnih javnih usluga, na primjer u pogledu semantičke interoperabilnosti za prenosivost i mogućnost ponovne uporabe podatkovnih prostora. Radi osiguravanja usklađenosti i sinergije između djelovanja u području prekogranične interoperabilnosti i djelovanja specifičnih za određeni sektor, Odbor bi trebao surađivati sa svim relevantnim subjektima Unije. U tu svrhu Komisija, koja predsjedava Odborom, može pozvati stručnjake sa stručnim znanjem o temi na dnevnom redu, uključujući predstavnike regionalnih i lokalnih tijela te zajednica otvorenog koda i normizacije.

(48)

Za unapređenje interoperabilnosti javnog sektora potrebni su aktivno sudjelovanje i predanost stručnjaka, praktičara, korisnika i zainteresiranih građana u svim državama članicama. Ti napori obuhvaćaju sve razine uprave, to jest nacionalnu, regionalnu i lokalnu razinu, te uključuju međunarodne partnere, istraživačke i obrazovne ustanove kao i relevantne zajednice i privatni sektor. Kako bi se iskoristila njihova stručnost, vještine i kreativnost, poseban otvoreni forum, Zajednica za interoperabilnu Europu, trebao bi pomoći u usmjeravanju povratnih informacija i korisničkih i operativnih potreba, utvrđivanju područja za daljnji razvoj te prioriteta za suradnju u području interoperabilnosti u Uniji. Uspostavom Zajednice za interoperabilnu Europu trebala bi se poduprijeti koordinacija i suradnja strateških i operativnih ključnih aktera u području interoperabilnosti.

(49)

Zajednica za interoperabilnu Europu trebala bi biti otvorena za sve zainteresirane strane. Pristup Zajednici za interoperabilnu Europu trebao bi biti što jednostavniji, bez nepotrebnih prepreka i administrativnog opterećenja. Zajednica za interoperabilnu Europu trebala bi okupiti javne i privatne dionike, uključujući građane, koji imaju stručno znanje u području prekogranične interoperabilnosti i dolaze iz različitih okruženja, kao što su akademska zajednica, istraživanje i inovacije, obrazovanje, normizacija i specifikacije, poduzeća i javna uprava na svim razinama. Trebalo bi poticati aktivno sudjelovanje u Zajednici za interoperabilnu Europu, među ostalim utvrđivanjem mjera potpore i mogućnosti financiranja.

(50)

Kako bi se osigurala djelotvorna i učinkovita provedba ove Uredbe, potrebno je odrediti nacionalna nadležna tijela odgovorna za njezinu provedbu. U mnogim su državama članicama neki subjekti već zaduženi za razvoj interoperabilnosti. Ti subjekti trebali bi moći preuzeti ulogu nadležnog tijela u skladu s ovom Uredbom te bi, ako postoji više nacionalnih nadležnih tijela, među njima trebalo odrediti jedinstvenu kontaktnu točku.

(51)

Trebalo bi razviti plan za interoperabilnu Europu kao glavni instrument Unije za koordinaciju javnih ulaganja u rješenja za interoperabilnost i utvrđivanje plana za provedbu ove Uredbe. Taj plan trebao bi pružiti sveobuhvatan pregled mogućnosti financiranja i obveza financiranja u tom području te prema potrebi integrirati povezane programe Unije. Time bi se trebalo doprinijeti stvaranju sinergije i koordiniranju financijske potpore povezane s razvojem interoperabilnosti te izbjegavanju udvostručavanja na svim razinama uprave.

(52)

Trebalo bi prikupljati informacije kojima bi se vodila djelotvorna i učinkovita provedba ove Uredbe, uključujući informacije za potporu radu Odbora, kao i doprinose za evaluaciju ove Uredbe u skladu s Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (11) Stoga bi Komisija trebala provoditi praćenje i evaluaciju ove Uredbe. Evaluacija bi se trebala temeljiti na pet kriterija, to jest učinkovitosti, djelotvornosti, važnosti, usklađenosti i dodanoj vrijednosti, s posebnim naglaskom na učinku ove Uredbe na prekograničnu interoperabilnost transeuropskih digitalnih javnih usluga u funkciji pospješitelja u postizanju neometanih i dostupnih digitalnih javnih usluga, na smanjenju administrativnog opterećenja i na potrebi za dodatnim mjerama i politikama na razini Unije. Evaluacija bi trebala pružiti i temelj za procjene učinka mogućih dodatnih mjera. Nadalje, Komisija bi nakon savjetovanja s Odborom trebala pripremiti metodologiju, postupak i pokazatelje za praćenje. Mehanizam praćenja trebao bi biti osmišljen tako da se administrativno opterećenje država članica svede na najmanju moguću mjeru s pomoću ponovne uporabe postojećih izvora podataka u mjeri u kojoj je to izvedivo i stvaranja sinergije s postojećim mehanizmima praćenja, kao što su indeks gospodarske i društvene digitalizacije, referentna vrijednost za e-upravu i smjerovi djelovanja programa politike za digitalno desetljeće do 2030. uspostavljenog Odlukom (EU) 2022/2481.

(53)

Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala podnijeti i predstaviti godišnje izvješće o interoperabilnosti u Uniji. To bi izvješće trebalo uključivati opis napretka koji je postignut u pogledu prekogranične interoperabilnosti transeuropskih digitalnih javnih usluga, prepreke provedbi i pokretače provedbe te rezultate postignute tijekom vremena, u skladu s temama koje su predmet praćenja, kako su navedene u ovoj Uredbi. Kad je riječ o pokazateljima za koje podaci nisu dostupni, države članice trebale bi podatke pravodobno dostaviti putem Odbora kako bi se osigurala djelotvorna dostava izvješća. Kvaliteta izvješća ovisi o pravodobnoj dostupnosti podataka.

(54)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi se utvrdila pravila i uvjeti za uspostavu i rad regulatornih izoliranih okruženja za interoperabilnost. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(55)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest jačanje unutarnjeg tržišta promicanjem prekogranične interoperabilnosti transeuropskih digitalnih javnih usluga, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(56)

Početak primjene ove Uredbe trebalo bi odgoditi za tri mjeseca od datuma njezina stupanja na snagu kako bi se državama članicama i subjektima Unije omogućilo dovoljno vremena da se pripreme za njezinu primjenu. Ta je odgoda potrebna za osnivanje Odbora i Zajednice za interoperabilnu Europu te određivanje koordinatorâ za interoperabilnost. Osim toga, ovom bi se Uredbom trebalo omogućiti dovoljno vremena da se države članice i subjekti Unije pripreme za djelotvornu provedbu procjena interoperabilnosti te da svaka država članica odredi jedno ili više nacionalnih nadležnih tijela i jedinstvenu kontaktnu točku. Stoga bi se odredbe o procjenama interoperabilnosti, nacionalnim nadležnim tijelima i jedinstvenim kontaktnim točkama trebale početi primjenjivati devet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

(57)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 13. siječnja 2023. (13),