UREDBA (EU) 2024/1787 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 13. lipnja 2024. o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru i izmjeni Uredbe (EU) 2019/942 (Tekst značajan za EGP)

(1)

Metan je odgovoran za otprilike trećinu postojećeg zagrijavanja te se prema ukupnom doprinosu klimatskim promjenama nalazi odmah iza ugljikova dioksida (CO2), koji je na prvome mjestu. Količina metana u atmosferi na globalnoj razini naglo je porasla tijekom posljednjeg desetljeća.

(2)

Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), osnovan u okviru Ujedinjenih naroda (UN), objavio je u svojem Šestom izvješću o procjeni nalaz da je do 2030. potrebno znatno smanjiti antropogene emisije metana kako bi se globalno zagrijavanje ograničilo na 1,5 oC. To izvješće pokazuje da, iako metan ima kraće prosječno vrijeme zadržavanja u atmosferi od CO2, koje iznosi od 10 do 12 godina u usporedbi sa stotinama godina za CO2, njegov je učinak staklenika tijekom razdoblja od 20 godina više od 80 puta veći od učinka CO2. Posebice, prema IPCC-u, iako metan ima 29,8 puta veći potencijal globalnog zagrijavanja od CO2 u razdoblju od 100 godina, u razdoblju od 20 godina on je 82,5 puta snažniji.

(3)

Iz izvješća o kvaliteti zraka u Europi iz 2020. Europske agencija za okoliš proizlazi da je metan plin koji je prekursor za prizemni ozon i doprinosi onečišćenju zraka. Borbom protiv emisija metana ne bi se samo odgovorilo na pitanje okoliša i klime, već bi se poboljšala i zaštita ljudskog zdravlja.

(4)

Prema nedavnim procjenama Programa UN-a za zaštitu okoliša (UNEP) i Koalicije za klimu i čisti zrak (CCAC), smanjenjem emisija metana za 45 % do 2030. na temelju dostupnih ciljanih mjera i dodatnih mjera u skladu s UN-ovim ciljevima održivog razvoja mogao bi se izbjeći porast globalnog zagrijavanja od 0,3 oC do 2045.

(5)

Prema internetskoj podatkovnoj usluzi Međunarodne agencije za energiju pod nazivom Svjetske energetske bilance (engl. World Energy Balances), Unija je najveći svjetski uvoznik fosilne energije, što je čini važnim pokretačem globalnih emisija metana.

(6)

Europski zeleni plan objedinjuje sveobuhvatan skup mjera i inicijativa koje se međusobno nadopunjuju i čiji je cilj postizanje klimatske neutralnosti u Uniji najkasnije do 2050. U Komunikaciji o europskom zelenom planu od 11. prosinca 2019. Komisija je navela da će se olakšati dekarbonizacija sektora plina, među ostalim rješavanjem pitanja emisija metana povezanih s energijom. Komisija je u listopadu 2020. donijela strategiju EU-a za smanjenje emisija metana („strategija za metan”) kojom se utvrđuju mjere za smanjenje emisija metana u Uniji, među ostalim u energetskom sektoru, i na svjetskoj razini. U Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđuju se cilj postizanja klimatske neutralnosti u cijelom gospodarstvu najkasnije do 2050. i obvezujući cilj Unije da do 2030. smanji neto domaće emisije stakleničkih plinova (emisije nakon što se odbiju uklanjanja) za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. Iz procjene učinka priložene prijedlogu ove Uredbe proizlazi da je, pod pretpostavkama iz najpoželjnije opcije politike za zakonodavni prijedlog o metanu u kombinaciji s pretpostavkama iz zakonodavnog paketa „Spremni za 55 %”, iz socijalne i okolišne perspektive moguće na troškovno učinkovit način smanjiti 77 % svih emisija metana povezanih s naftom, plinom i ugljenom predviđenih za 2030. To bi doprinijelo ograničavanju globalnog zagrijavanja na 1,5 oC te Uniji omogućilo da zaista preuzme vodeću ulogu u borbi protiv emisija metana i ojača svoju energetsku sigurnost.

(7)

Emisije metana obuhvaćene su opsegom Unijinih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030., utvrđenih u Uredbi (EU) 2021/1119, te obvezujućih nacionalnih ciljeva smanjenja emisija na temelju Uredbe (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Međutim, u ovom trenutku ne postoji pravni okvir Unije kojim se utvrđuju posebne mjere za smanjenje antropogenih emisija metana u energetskom sektoru. Osim toga, iako su Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6) obuhvaćene emisije metana nastale rafiniranjem mineralnih ulja i plina, njome nisu obuhvaćene emisije metana iz drugih djelatnosti u energetskom sektoru.

(8)

U tom bi se kontekstu ova Uredba trebala primjenjivati na smanjenje emisija metana u istraživanju i proizvodnji nafte i fosilnog plina, u neaktivnim bušotinama, privremeno zatvorenim bušotinama te trajno zatvorenim i napuštenim bušotinama, u prikupljanju i preradi fosilnog plina, u transportu plina, u distribuciji plina te podzemnom skladištenju plina kao i u terminalima za ukapljeni prirodni plin (UPP). Ova bi se Uredba također trebala primjenjivati na aktivne podzemne ugljenokope i površinske ugljenokope te zatvorene ili napuštene podzemne ugljenokope.

(9)

Pravila za točno mjerenje, praćenje i verifikaciju emisija metana u sektorima nafte, plina i ugljena te za smanjivanje tih emisija i izvješćivanje o njima, među ostalim s pomoću pregleda radi otkrivanja i saniranja istjecanja (pregledi radi LDAR-a) i ograničenjâ u pogledu odzračivanja i spaljivanja na baklji, uz osiguravanje zaštite radnika od emisija metana, trebalo bi obuhvatiti odgovarajućim pravnim okvirom Unije. Pravila utvrđena u ovoj Uredbi trebala bi povećati transparentnost u pogledu uvoza fosilne energije u Uniju i doprinijeti široj primjeni rješenjâ za ublažavanje emisija metana u cijelom svijetu. Za potencijal globalnog zagrijavanja trebalo bi koristiti vremenske okvire od 20 i 100 godina.

(10)

Usklađenost s obvezama iz ove Uredbe vjerojatno će zahtijevati ulaganja reguliranih subjekata, a troškove povezani s takvim ulaganjima trebalo bi uzeti u obzir pri određivanju tarifa, podložno načelima učinkovitosti. Potrebni troškovi ne bi smjeli dovesti do nerazmjernog financijskog opterećenja krajnjih korisnika i potrošača.

(11)

Svaka država članica trebala bi imenovati barem jedno nadležno tijelo kako bi nadziralo da operatori, poduzeća, operatori rudnika i uvoznici djelotvorno ispunjavaju obveze utvrđene u ovoj Uredbi te bi o takvom imenovanju i o svim promjenama u tom pogledu trebala obavijestiti Komisiju. Tim nadležnim tijelima trebalo bi pružiti dostatne financijske i ljudske resurse te bi ona trebala poduzeti sve potrebne mjere kako bi se osigurala usklađenost s ovom Uredbom u skladu sa zadaćama koje su im posebno dodijeljene. Nadležna tijela trebala bi uspostaviti kontaktnu točku. Uzimajući u obzir prekograničan karakter poslovanja energetskog sektora i emisija metana, nadležna tijela trebala bi surađivati međusobno i s Komisijom. U tom kontekstu, Komisija i nadležna tijela trebali bi zajedno činiti mrežu tijela javne vlasti koja primjenjuju ovu Uredbu kako bi se potaknula bliska suradnja, uz potrebne aranžmane za razmjenu informacija i najbolje prakse, te kojom bi se omogućila savjetovanja.

(12)

Kako bi se osigurala neometana i djelotvorna provedba ove Uredbe, Komisija bi trebala države članice podupirati putem Instrumenta za tehničku potporu uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (7) koji pruža prilagođeno tehničko stručno znanje za osmišljavanje i provedbu reformi, među ostalim reformi kojima se promiče smanjenje emisija metana u energetskom sektoru. Ta bi tehnička potpora mogla, na primjer, uključivati jačanje administrativnih kapaciteta, usklađivanje zakonodavnih okvira i razmjenu relevantne najbolje prakse.

(13)

Kako bi se osiguralo obavljanje zadaća nadležnih tijela, operatori, poduzeća, operatori rudnika i uvoznici trebali bi tim tijelima pružati svu potrebnu pomoć. Osim toga, operatori, poduzeća, operatori rudnika i uvoznici trebali bi u roku koji su odredila nadležna tijela ili u bilo kojem drugom razdoblju usuglašenom s nadležnim tijelima poduzeti sve potrebne mjere koje su utvrdila nadležna tijela.

(14)

Jedan od glavnih mehanizama dostupnih nadležnim tijelima trebali bi biti inspekcijski nadzori, uključujući pregled dokumentacije i evidencija, mjerenja emisija i provjere na licu mjesta. Inspekcijski nadzori trebali bi se provoditi redovito, na temelju procjene rizika, kao što su rizici za okoliš, povezani sa svakom lokacijom, koju provode nadležna tijela. Nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir uspostavljene kontrolne mehanizme i najbolju praksu koji su im dostupni. Osim toga, trebalo bi provesti inspekcijske nadzore kako bi se istražilo obrazložene pritužbe i slučajeve neusklađenosti i kako bi se osiguralo da se popravci ili zamjene komponenata i mjere ublažavanja provode u skladu s ovom Uredbom te kako bi se redovito provjeravala usklađenost uvoznikâ s ovom Uredbom. Ako nadležna tijela utvrde teško kršenje ove Uredbe, trebala bi izdati obavijest o korektivnim djelovanjima koje mora poduzeti operator, poduzeće, operator rudnika ili uvoznik. Alternativno, nadležna tijela trebala bi moći odlučiti da operatoru, poduzeću, operatoru rudnika ili uvozniku nalože da im na odobrenje podnese niz korektivnih djelovanja za otklanjanje kršenja. Nadležna tijela trebala bi voditi evidenciju inspekcijskih nadzora, a relevantne informacije trebalo bi učiniti javno dostupnima u skladu s Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(15)

Kako bi se utvrdila ozbiljnost kršenja ove Uredbe, nadležna tijela trebala bi razmotriti štetu u okolišu i učinak na sigurnost i zdravlje ljudi, kao i vjerojatnost da će kršenje u znatnoj mjeri utjecati na pouzdanost i konzistentnost podataka u obvezama praćenja i izvješćivanja na temelju ove Uredbe.

(16)

S obzirom na blizinu nekih izvora emisija metana urbanim ili stambenim područjima i njihov učinak na zdravlje, okoliš i klimu, fizičke ili pravne osobe trebale bi moći nadležnim tijelima podnijeti propisno obrazložene pritužbe o mogućim kršenjima ove Uredbe. U tom kontekstu trebalo bi biti moguće koristiti se europskim portalom e-pravosuđe za smještaj relevantnih informacija koje su države članice stavile na raspolaganje, posebno podataka za kontakt nadležnih tijela, najvažnijih koraka u postupku za podnošenje pritužbi te prava i osnovnih pravila koja treba poštovati. Nadležna tijela trebala bi podnositelje pritužbi obavješćivati o postupku i donesenim odlukama te bi podnositelji pritužbi trebali dobiti konačnu odluku u razumnom roku nakon podnošenja pritužbe.

(17)

Čvrstim okvirom za verifikaciju poboljšava se vjerodostojnost dostavljenih podataka. Osim toga, razina detaljnosti i tehnička složenost mjerenja emisija metana zahtijevaju odgovarajuću verifikaciju podataka o emisijama metana koje dostavljaju operatori, poduzeća, operatori rudnika i uvoznici. Iako je samoverifikacija moguća, verifikacijom koju provodi treća strana osiguravaju se veća neovisnost i transparentnost. Osim toga, verifikacijom koju provodi treća strana omogućuje se usklađeni skup kompetencija i razina stručnosti koji možda nisu dostupni svim javnim subjektima. Verifikatore bi trebala akreditirati akreditacijska tijela u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (9) ili bi ih trebalo drugačije ovlastiti na način usporediv s Uredbom (EZ) br. 765/2008. Neovisni verifikatori trebali bi tako osigurati da su izvješća o emisijama koja pripremaju operatori, poduzeća, operatori rudnika i uvoznici točna i u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi. Aktivnosti verifikacije trebale bi biti usklađene s relevantnim europskim ili drugim međunarodnim normama i metodologijama za verifikatore te bi njima trebalo na odgovarajući način uzeti u obzir prirodu aktivnosti koje su predmet verifikacije. Verifikatori bi trebali preispitati podatke u izvješćima o emisijama kako bi procijenili pouzdanost, vjerodostojnost i točnost podataka. Kako bi se osigurala točnost podataka, verifikatori bi trebali, ako je to relevantno, provoditi najavljene i nenajavljene provjere na licu mjesta. Verifikatori bi trebali biti odvojeni od nadležnih tijela i trebali bi biti neovisni o operatorima, poduzećima, operatorima rudnika i uvoznicima, koji bi im trebali pružati svu potrebnu pomoć kako bi omogućili ili olakšali aktivnosti verifikacije, posebno u pogledu pristupa lokacijama i podnošenja dokumentacije ili evidencija.

(18)

Pri obavljanju svojih zadaća i izvršavanju svojih ovlasti na temelju ove Uredbe, Komisija, nadležna tijela i verifikatori trebali bi razmotriti informacije koje su dostupne na međunarodnoj razini, primjerice informacije Međunarodnog opservatorija za emisije metana (IMEO), osobito u pogledu metodologija za agregiranje i analizu podataka te verifikaciju metodologija i statističkih procesa koje primjenjuju operatori, poduzeća, operatori rudnika i uvoznici kako bi kvantificirali podatke u svojim izvješćima o emisijama. Referentni kriteriji u tom pogledu mogu uključivati okvir za izvješćivanje, dokumente s tehničkim smjernicama i predloške za izvješćivanje Partnerstva za kontrolu metana iz nafte i plina (OGMP).

(19)

Unija je osnovala IMEO u partnerstvu s UNEP-om, CCAC-om i Međunarodnom agencijom za energiju u listopadu 2020. i predstavila ga na sastanku na vrhu skupine G-20 u listopadu 2021. IMEO je zadužen za prikupljanje, usklađivanje, verifikaciju i objavljivanje podataka o antropogenim emisijama metana na globalnoj razini. IMEO bi mogao imati ulogu u utvrđivanju superemitera putem sustava ranog otkrivanja i upozoravanja.

(20)

Kao stranka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) (10) i Pariškog sporazuma donesenog u sklopu UNFCCC-a (11) („Pariški sporazum”), Unija je dužna svake godine dostaviti izvješće o inventaru antropogenih emisija stakleničkih plinova koje objedinjuje nacionalne inventare stakleničkih plinova država članica, koje je pripremljeno primjenom metodologija dobre prakse koje je donio IPCC.

(21)

Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (12) od država članica zahtijeva se da Komisiji dostavljaju podatke iz inventara stakleničkih plinova i svoje nacionalne projekcije. U skladu s tom uredbom izvješćivanje se provodi koristeći se smjernicama UNFCCC-a za izvješćivanje i često se temelji na zadanim emisijskim faktorima, a ne na izravnim mjerenjima na razini izvora, što podrazumijeva nesigurnosti u pogledu podrijetla, učestalosti i razmjera emisija.

(22)

Podaci za pojedine zemlje dostavljeni na temelju odredaba UNFCCC-a o izvješćivanju dostavljaju se tajništvu UNFCCC-a prema različitim razinama izvješćivanja u skladu sa smjernicama IPCC-a. U tom kontekstu IPCC općenito predlaže primjenu metoda više razine za one izvore emisija koji znatno utječu na ukupan inventar stakleničkih plinova određene zemlje u smislu apsolutne razine, apsolutnog trenda ili apsolutne nesigurnosti.

(23)

Razina predstavlja stupanj metodološke složenosti. Postoje tri razine. U metodama prve razine obično se upotrebljavaju zadani emisijski faktori IPCC-a i traže se najosnovniji i najmanje raščlanjeni podaci o djelatnostima. Na višim se razinama obično upotrebljavaju razrađenije metode i emisijski faktori specifični za pojedine izvore, tehnologiju, regije ili zemlje koji se često temelje na mjerenjima i obično zahtijevaju izuzetno raščlanjene podatke o djelatnostima. Konkretno, druga razina zahtijeva upotrebu emisijskih faktora specifičnih za pojedinu zemlju umjesto zadanih emisijskih faktora, dok treća razina zahtijeva podatke ili mjerenja pojedinačnih postrojenja i obuhvaća primjenu stroge procjene odozdo prema gore prema vrsti izvora na razini pojedinačnog postrojenja. IPCC je u svojoj „Reviziji smjernica IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova” iz 2019. naveo da napredovanje od prve do treće razine predstavlja povećanje sigurnosti mjerenja emisija povezanih s metanom.

(24)

Države članice imaju različite prakse u pogledu razine na kojoj izvješćuju tajništvo UNFCCC-a o svojim emisijama metana povezanima s energijom. Izvješćivanje na drugoj razini za velike izvore emisija u skladu je sa smjernicama IPCC-a o izvješćivanju jer se druga razina smatra metodom više razine. Izvješćivanje na prvoj, najnižoj razini, za emisije metana iz ugljena, plina i nafte i dalje je vrlo često u nekoliko država članica. Iz toga proizlazi da se metodologije procjene i izvješćivanje o emisijama metana povezanima s energijom razlikuju među državama članicama.

(25)

U ovo vrijeme dobrovoljne inicijative koje predvodi industrija i dalje su glavni način djelovanja za kvantifikaciju i ublažavanje emisija metana u mnogim zemljama. Ključna inicijativa u energetskom sektoru koju predvodi industrija jest OGMP – dobrovoljna inicijativa za mjerenje emisija metana i izvješćivanje o njima, koju su 2014. pokrenuli UNEP i CCAC, u čijem je odboru zastupljena Komisija. OGMP je usmjeren na utvrđivanje najbolje prakse kako bi se poboljšala dostupnost globalnih informacija o kvantifikaciji emisija metana i upravljanju njima te kako bi se potaknule mjere ublažavanja radi smanjenja emisija metana. Rad OGMP-a na razvoju normi i metodologija uključuje vlade, civilno društvo i poduzeća. Do danas je više od 115 trgovačkih društava s imovinom u više od 60 zemalja na pet kontinenata, što predstavlja više od 35 % svjetske proizvodnje nafte i plina i više od 70 % tokova UPP-a, postalo članom OGMP-a 2.0 u okviru UNEP-a. Okvir OGMP 2.0 najnovija je verzija dinamične norme za emisije metana i može biti prikladna osnova za norme emisija metana na temelju pouzdanih znanstvenih normi.

(26)

U tom je kontekstu potrebno poboljšati mjerenje emisija metana i kvalitetu dostavljenih podataka, među ostalim o glavnim izvorima emisija metana povezanima s energijom koja se proizvodi i troši u Uniji. Nadalje, trebalo bi osigurati dostupnost podataka na razini izvora i pouzdanu kvantifikaciju emisija metana, čime bi se povećala pouzdanost izvješćivanja te proširilo područje primjene odgovarajućih mjera ublažavanja.

(27)

Kako bi kvantifikacija i izvješćivanje bili djelotvorni, operatori i poduzeća trebali bi biti obvezni kvantificirati emisije metana po izvoru i na isti način izvješćivati o njima te državama članicama staviti na raspolaganje agregirane podatke kako bi države članice mogle poboljšati točnost svojih inventara i izvješća. Osim toga, potrebna je djelotvorna verifikacija dostavljenih podataka. Kako bi se administrativno opterećenje za subjekte i poduzeća svelo na najmanju moguću mjeru, oni bi trebali izvješća podnositi na godišnjoj osnovi.

(28)

Ova Uredba, koja se temelji na relevantnim dijelovima okvira OGMP 2.0, doprinosi prikupljanju pouzdanih i konzistentnih podataka koji bi činili dostatnu osnovu za praćenje emisija metana i, prema potrebi, omogućuje dodatno djelovanje za daljnje smanjivanje emisija metana.

(29)

Okvir OGMP 2.0 obuhvaća pet razina izvješćivanja. Izvješćivanje na razini izvora započinje na trećoj razini, što se smatra usporedivim s trećom razinom UNFCCC-a. Ono omogućuje primjenu općih emisijskih faktora. Izvješćivanje četvrte razine u okviru OGMP-a 2.0 zahtijeva izravna mjerenja emisija metana na razini izvora i omogućuje upotrebu specifičnih emisijskih faktora. Izvješćivanje pete razine u okviru OGMP-a 2.0 osim kvantifikacije emisija metana na razini izvora zahtijeva i dopunska mjerenja na lokaciji. Osim toga, okvirom OGMP 2.0 od trgovačkih društava se zahtijeva da izvješćuju o izravnim mjerenjima emisija metana u roku od tri godine od pristupanja standardu OGMP 2.0 za operativnu imovinu i u roku od pet godina za neoperativnu imovinu. Trebalo bi utvrditi rokove u kojima operatori i poduzeća moraju podnijeti izvješća propisana ovom Uredbom, nadovezujući se na pristup OGMP-a 2.0 u pogledu izvješćivanja na razini izvora i uzimajući u obzir da se velik broj trgovačkih društava iz Unije već pridružio OGMP-u 2.0. Uz kvantifikaciju na razini izvora, kvantifikacija na razini lokacije omogućuje procjenu, verifikaciju i usklađivanje procjena na razini izvora agregiranih po lokaciji, čime se osigurava veće povjerenje u prijavljene emisije. Slično okviru OGMP 2.0, trebalo bi zahtijevati mjerenja na razini lokacije kako bi se uskladila kvantifikacija na razini izvora.

(30)

U skladu s podacima iz inventara stakleničkih plinova Unije koji se temelji na nacionalnim inventarima stakleničkih plinova prijavljenima u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999, više od polovine svih izravnih emisija metana u energetskom sektoru posljedica je nenamjernog ispuštanja metana u atmosferu. U slučaju nafte i plina, takve nenamjerne emisije metana predstavljaju najveći udio emisija metana.

(31)

Do nenamjernih istjecanja metana u atmosferu može doći tijekom bušenja i vađenja te tijekom prerade, skladištenja, transporta i distribucije krajnjim potrošačima. Do takvih istjecanja može doći i u neaktivnim bušotinama, privremeno zatvorenim bušotinama ili trajno zatvorenim i napuštenim bušotinama. Neke emisije metana mogu nastati zbog manjkavosti ili uobičajenog trošenja tehničkih komponenata, kao što su spojevi, prirubnice i ventili, ili oštećenih komponenata, na primjer u slučaju nesreća. Korozija također može uzrokovati istjecanja kroz stijenke opreme pod tlakom.

(32)

Kako bi smanjili emisije metana, operatori bi trebali poduzeti sve odgovarajuće mjere ublažavanja kako bi se emisije metana u njihovu radu svele na najmanju moguću mjeru.

(33)

Točnije, emisije metana iz istjecanjâ najčešće se smanjuju pregledima radi LDAR-a, koji se najprije provode radi utvrđivanja istjecanja, a zatim radi saniranja istjecanja ili zamjene komponenata koje propuštaju. Operatori bi stoga trebali provoditi periodične preglede radi LDAR-a, među ostalim komponenata koje odzračuju metan, kako bi provjerili postoji li kvar opreme.

(34)

U tu bi svrhu trebalo uspostaviti usklađeni pristup kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve operatore u Uniji. Taj bi pristup trebao uključivati minimalne zahtjeve za preglede radi LDAR-a, a državama članicama i operatorima trebalo bi ostaviti odgovarajući stupanj fleksibilnosti. Ta je fleksibilnost ključna kako bi se omogućile inovacije i razvoj novih komponenata, nove tehnologije za LDAR i novih metoda otkrivanja, čime bi se spriječila ovisnost o određenoj tehnologiji na štetu zaštite okoliša. Nova tehnologija za LDAR i nove metode otkrivanja neprestano se razvijaju te bi države članice trebale poticati inovacije u tom sektoru kako bi se mogle usvojiti komponente, tehnologija za LDAR i metode otkrivanja koje najmanje emitiraju te su također točne i troškovno učinkovite.

(35)

Obveze u pogledu pregledâ radi LDAR-a trebale bi odražavati dobre prakse. Pregledi radi LDAR-a trebali bi ponajprije biti usmjereni na pronalaženje i uklanjanje istjecanja, što je prije moguće, saniranjem ili zamjenom komponente koja propušta, a ne na njihovo kvantificiranje, a područja na kojima postoji veći rizik od istjecanja trebalo bi češće provjeravati. Utvrđivanje učestalosti pregledâ radi LDAR-a i odluka o sanaciji ili zamjeni komponenata trebali bi se temeljiti ne samo na potrebi za sanacijom ili zamjenom komponenata iz kojih metan koji istječe prelazi prag emisija metana, nego i na operativnim razmatranjima, uzimajući u obzir rizike za sigurnost. Stoga, ako se utvrdi veći rizik za sigurnost ili veći rizik od emisija metana, nadležnim tijelima trebalo bi dopustiti da preporuče češće preglede radi LDAR-a za relevantne komponente ili zamjenu komponenata tehnologijom koja je manje podložna istjecanjima. Svako istjecanje, neovisno o njegovoj količini, trebalo bi pregledati i provjeriti jer se malo istjecanje može pretvoriti u veće. Nakon sanacije istjecanja potrebno je potvrditi je li istjecanje zaista zaustavljeno. Kako bi se u budućnosti mogle upotrebljavati nove odnosno naprednije komponente ili kako bi se mogla upotrebljavati nova tehnologija za otkrivanje emisija metana, trebalo bi utvrditi razinu gubitka metana na kojoj je ili iznad koje je potrebna sanacija, a operatorima bi trebalo prepustiti da odaberu uređaj za otkrivanje. Prema potrebi, u okviru pregledâ radi LDAR-a trebalo bi biti moguće služiti se tehnologijom za otkrivanje, kao što je kontinuirano praćenje, sve dok ona ispunjava zahtjeve ove Uredbe za naprednu tehnologiju za otkrivanje. Najuspješniji operatori koji proizvode ili prerađuju naftu ili prirodni plin trebali bi moći primjenjivati različite učestalosti pregledâ radi LDAR-a, podložno ispunjavanju uvjeta iz ove Uredbe i odobrenju nadležnih tijela.

(36)

Preglede radi LDAR-a trebalo bi provoditi služeći se odgovarajućom dostupnom tehnologijom i tehnikama otkrivanja kako bi se utvrdila istjecanja: što je moguće bliže svakom pojedinačnom potencijalnom izvoru emisija za nadzemne komponente i komponente iznad razine mora; na sjecištu između tla i atmosfere kao prvi korak i, ako se otkrije potencijalno istjecanje, što je moguće bliže izvoru emisija kao drugi korak za podzemne komponente te primjenom najboljih tehnika otkrivanja koje su komercijalno dostupne za odobalne komponente ispod razine mora ili ispod morskog dna.

(37)

Kad je riječ o podzemnim komponentama, pregledi radi LDAR-a općenito se provode postupkom u dva koraka. Prvi korak sastoji se od provođenja postupka prvog otkrivanja propuštanja i njime se određuje je li potrebno kopati tlo ili pristupiti bušenju rupe za utvrđivanje propuštanja ako je cjevovod izravno dostupan. Operateri kopaju ili buše tlo ako je istjecanje na razini ili iznad praga prvog otkrivanja istjecanja. Drugi korak sastoji se od provođenja postupka drugog otkrivanja istjecanja i njime se određuje je li potrebno sanirati istjecanje. Operateri saniraju istjecanje ako je na razini ili iznad drugog praga otkrivanja istjecanja.

(38)

Minimalne granice otkrivanja služe za osiguravanje toga da uređaji za otkrivanje budu dovoljno osjetljivi za otkrivanje istjecanjâ kako se zahtijeva na temelju ove Uredbe. Komisija bi trebala odrediti te minimalne granice otkrivanja kao i tehnike otkrivanja koje se moraju koristiti, uzimajući u obzir različite vrste komponenata i preglede radi LDAR-a, za sve kategorije komponenata, zajedno s pragovima primjenjivima na prvi korak pregledâ radi LDAR-a za podzemne komponente.

(39)

Sanacija ili zamjena trebale bi se provesti odmah nakon otkrivanja istjecanja koje je na razini ili iznad praga utvrđenog u ovoj Uredbi ili što je prije moguće nakon njega. Iako bi moglo biti potrebno razmotriti iznimne sigurnosne, administrativne i tehničke aspekte, trebalo bi dostaviti dokaze kojima bi se opravdala kašnjenja u sanaciji ili zamjeni. Pri sanacijama ili zamjenama trebalo bi upotrebljavati najbolju tehnologiju koja je komercijalno dostupna i koja pruža dugoročnu zaštitu od budućeg istjecanja.

(40)

Mali povezani sustavi kako su definirani u Direktivi (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća (13) mogu se suočiti s problemima u pogledu sigurnosti opskrbe te stabilnosti mreže u slučaju isključivanja sustava. Stoga bi, kako bi se takvi rizici za sigurnost opskrbe izbjegli, radove na sanaciji ili zamjeni trebalo obaviti tijekom planiranih isključivanja sustava.

(41)

S obzirom na njegov snažan učinak u pogledu emisija stakleničkih plinova, trebalo bi zabraniti odzračivanje, osim u slučaju kriznih situacija ili kvarova ili tijekom određenih specifičnih slučajeva u kojima je određena mjera odzračivanja neizbježna i nužna. Kako bi se osiguralo da operatori ne upotrebljavaju opremu dizajniranu za odzračivanje, trebalo bi donijeti tehnološke norme kojima se omogućuje upotreba alternativa s nižim emisijama.

(42)

Spaljivanje na baklji smatra se rutinskim spaljivanjem na baklji kada se provodi tijekom uobičajene proizvodnje nafte, plina i ugljena uslijed nedostatka odgovarajućih postrojenja ili pogodne geološke formacije za ponovno ubrizgavanje proizvedenog plina, njegovu upotrebu na licu mjesta ili njegovo otpremanje na tržište. Rutinsko spaljivanje na baklji trebalo bi zabraniti. Spaljivanje na baklji trebalo bi biti dopušteno samo ako je jedina alternativa odzračivanju i ako odzračivanje nije zabranjeno. Ukidanje rutinskog spaljivanja na baklji također bi povećalo dostupnost prirodnog plina za tržišta plina. Odzračivanje je štetnije za okoliš od spaljivanja na baklji jer ispušteni plin obično sadržava visoke razine metana, dok pri spaljivanju na baklji metan oksidira u CO2, koji ima manji potencijal globalnog zagrijavanja. Stoga, u nedostatku drugog izbora, spaljivanje na baklji trebalo bi imati prednost nad odzračivanjem.

(43)

Primjena spaljivanja na baklji kao alternative odzračivanju zahtijeva da uređaji za spaljivanje na baklji omogućuju učinkovito izgaranje metana. Zbog toga bi za slučajeve u kojima je dopušteno spaljivanje na baklji trebalo uključiti i zahtjev u pogledu učinkovitosti izgaranja, a uređaje za spaljivanje na baklji čija je razina konstrukcijske učinkovitosti uništavanja i uklanjanja niža od 99 % trebalo bi postupno ukinuti. Usto bi trebalo zahtijevati upotrebu uređaja za izgaranje koji su opremljeni automatskim paljenjem ili pilotskih plamenika koji rade kontinuirano, koji omogućuju pouzdanije paljenje jer na njih ne utječe vjetar.

(44)

Ponovno ubrizgavanje metana, njegovo iskorištavanje na licu mjesta ili otpremanje metana na tržište uvijek bi trebali imati prednost pred odzračivanjem ili spaljivanjem na baklji. Operatori koji odzračuju metan trebali bi nadležnim tijelima dostaviti dokaz da nisu bili mogući ponovno ubrizgavanje, iskorištavanje na licu mjesta, skladištenje radi kasnije upotrebe ili otpremanje metana na tržište niti spaljivanje na baklji, a operatori koji ga spaljuju na baklji nadležnim bi tijelima trebali dostaviti dokaz da nisu bili mogući ponovno ubrizgavanje, iskorištavanje na licu mjesta, skladištenje radi kasnije upotrebe ili otpremanje metana na tržište.

(45)

Operatori bi trebali bez odgode obavijestiti nadležna tijela o većim slučajevima odzračivanja i spaljivanja na baklji te godišnje tim tijelima podnositi obuhvatnija izvješća o svim slučajevima odzračivanja i spaljivanja na baklji. Usto bi trebali osigurati da su oprema i uređaji za odzračivanje i spaljivanje na baklji u skladu s normama utvrđenima u pravu Unije.

(46)

Emisije metana iz neaktivnih bušotina, privremeno zatvorenih bušotina te trajno zatvorenih i napuštenih bušotina predstavljaju rizik za zdravlje, sigurnost i okoliš. Stoga bi se i dalje trebale primjenjivati obveze praćenja, uključujući kvantifikaciju i, ako oprema za praćenje tlaka postoji, praćenje tlaka, te obveze izvješćivanja, a te bušotine i lokacije bušotina trebalo bi trajno zatvoriti i obnoviti te provesti remedijaciju, kako je primjenjivo. U takvim bi slučajevima države članice trebale imati glavnu ulogu, posebno u utvrđivanju inventara te, ako se ne može utvrditi odgovorna strana, u izvješćivanju o emisijama metana i izradi planova ublažavanja unutar jasnih rokova.

(47)

U pogledu trajno zatvorenih i napuštenih bušotina trebalo bi dostaviti odgovarajuću dokumentaciju kojom se dokazuje da nema emisija metana za sve bušotine koje su trajno zatvorene i napuštene tijekom razdoblja od 30 godina prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe i na taj datum ili nakon toga datuma i, ako je takva dokumentacija dostupna, za bušotine koje su trajno zatvorene i napuštene tijekom razdoblja od više od 30 godina koje prethodi datumu stupanja na snagu ove Uredbe. Takva dokumentacija trebala bi uključivati barem kvantifikaciju na temelju emisijskog faktora ili na temelju uzorka, ili pouzdane dokaze o trajnoj potpovršinskoj izolaciji u skladu s normom ISO 16530-1:2017, koja je primjenjiva međunarodna norma o integritetu bušotina za industriju nafte i prirodnog plina.

(48)

Ako nadležna tijela dobiju pouzdane dokaze o značajnim količinama emisija metana u odobalnoj neaktivnoj bušotini, u privremeno zatvorenoj bušotini ili u trajno zatvorenoj i napuštenoj bušotini, ovisno o slučaju, koje je potvrdila neovisna treća strana, nadležna tijela trebala bi odlučiti o primjeni obveza za privremeno zatvorene bušotine u pogledu te bušotine.

(49)

Broj neaktivnih bušotina, privremeno zatvorenih bušotina te trajno zatvorenih i napuštenih bušotina na državnom području država članica znatno se razlikuje i neke države članice imaju vrlo visok broj takvih bušotina na svojim državnim područjima. Takvim državama članicama trebalo bi dopustiti primjenu postupnijeg pristupa ispunjavanju obveza u pogledu izrade popisa tih bušotina kako bi se osigurala razmjernost troškova i administrativnog opterećenja koji su povezani s tim popisom.

(50)

Budući da vjerojatnost da istjecanje metana iz odobalnih bušotina dosegne površinu ovisi o nekoliko čimbenika i obično se smanjuje povećanjem dubine vode te da se resursi potrebni za pregled i intervenciju u odobalnim bušotinama povećavaju povećanjem dubine vode i udaljenosti od obale, trebalo bi razmotriti izuzeća od određenih obveza na temelju ove Uredbe za odobalne bušotine koje se nalaze na većoj dubini vode ako se mogu pružiti čvrsti dokazi da će utjecaj potencijalnih emisija metana iz tih bušotina na klimu vrlo vjerojatno biti zanemariv.

(51)

Podaci iz inventara stakleničkih plinova Unije pokazuju da su emisije metana iz ugljenokopa najveći pojedinačni izvor emisija metana u energetskom sektoru Unije. Izravne emisije iz sektora ugljena 2019. činile su 31 % svih emisija metana, što je gotovo jednako postotku izravnih emisija metana iz nafte i fosilnog plina, koji iznosi 33 %.

(52)

Trenutačno ne postoji posebno zakonodavstvo na razini Unije kojima se ograničavaju emisije metana iz sektora ugljena unatoč dostupnosti širokog raspona tehnologija za ublažavanje. Ne postoji Unijina ili međunarodna norma praćenja, izvješćivanja i verifikacije koja se odnosi isključivo na ugljen. U Uniji je izvješćivanje o emisijama metana iz industrije ugljena dio izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova koje provode države članice. Podaci iz podzemnih ugljenokopa uključeni su i u Europski registar ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari uspostavljen Uredbom (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(53)

Nedavne studije ukazuju na to da su emisije metana ponajprije povezane s djelatnostima podzemnog rudarenja, i to u aktivnim, zatvorenim i napuštenim ugljenokopima. U aktivnim podzemnim ugljenokopima koncentracija metana u zraku stalno se kontrolira jer predstavlja opasnost za zdravlje i sigurnost. U slučaju podzemnih ugljenokopa velika većina emisija metana nastaje u sustavima ventilacije i drenaže ili otplinjavanja, koji su dva glavna načina smanjenja koncentracija metana u ventilacijskim putovima ugljenokopa.

(54)

Nakon zaustavljanja proizvodnje i zatvaranja ili napuštanja ugljenokopa iz njega se i dalje oslobađa metan koji se naziva metan iz napuštenih rudnika (AMM). Takve emisije metana obično se pojavljuju na točno određenim točkastim izvorima, kao što su ventilacijska okna ili izlazni otvori za rasterećenje tlaka. S povećanim klimatskim ambicijama i preusmjeravanjem proizvodnje energije na izvore energije s manjim emisijama ugljika, emisije AMM-a vjerojatno će se povećati u Uniji. Procjenjuje se da čak i 10 godina nakon prestanka rudarenja razine emisija metana iz ugljenokopa koji nisu poplavljeni dosežu otprilike 40 % emisija zabilježenih u trenutku zatvaranja. Nadalje, postupanje s AMM-om i dalje je neujednačeno zbog različitih prava i obveza vlasništva i iskorištavanja unutar Unije. Države članice trebale bi stoga uspostaviti popise zatvorenih podzemnih ugljenokopa i napuštenih podzemnih ugljenokopa koji su prestali s radom nakon 3. kolovoza 1954. te bi utvrđena odgovorna strane trebala biti obvezna instalirati uređaje za mjerenje emisija metana.

(55)

U aktivnim površinskim ugljenokopima u Uniji proizvodi se lignit i iz njih se ispušta manje metana nego iz podzemnih ugljenokopa. Ugljenokopi lignita u Uniji pretežno su površinski kopovi, uz iznimku jednog podzemnog ugljenokopa lignita u jednoj državi članici. Prema inventaru stakleničkih plinova Unije, u 2019. emisije iz aktivnih površinskih ugljenokopa iznosile su 166 kilotona metana u usporedbi s 828 kilotona metana iz podzemnih ugljenokopa. Mjerenje emisija metana iz površinskih ugljenokopa teško je zbog sklonosti metana da se proširi na šire područje. Zbog toga i unatoč dostupnosti odgovarajuće tehnologije emisije metana iz površinskih ugljenokopa rijetko se mjere. Emisije metana iz površinskih ugljenokopa mogu se izvesti s pomoću emisijskih faktora specifičnih za ugljenosni bazen i, s većom preciznošću, uz primjenu emisijskih faktora specifičnih za rudnike ili ležišta, s obzirom na to da se u ugljenosnim bazenima nalaze ležišta različitog kapaciteta za proizvodnju metana. Emisijski faktori mogu se izvesti iz mjerenja sadržaja plina u slojevima uzorkovanima iz jezgre istraživačkih bušotina. Operatori rudnika stoga bi trebali kvantificirati emisije metana u površinskim ugljenokopima primjenom takvih emisijskih faktora.

(56)

Emisije metana iz potpuno poplavljenih podzemnih ugljenokopa s vremenom se znatno smanjuju jer se nakon zatvaranja ugljenokopa i završetka procesa poplavljivanja hidrogeološki uvjeti stabiliziraju. Stoga bi trebalo biti moguće izuzeti takve ugljenokope od obveza kvantifikacije, ako je to propisno opravdano.

(57)

Operatori rudnika trebali bi kontinuirano mjeriti i kvantificirati emisije metana iz ventilacijskih okana u podzemnim ugljenokopima i kontinuirano mjeriti metan koji se odzračuje i spaljuje na baklji u drenažnim stanicama. Trebali bi primjenjivati specifične emisijske faktore za površinske ugljenokope. Te bi podatke trebali dostavljati nadležnim tijelima.

(58)

Ublažavanje emisija metana najbolje se može postići u aktivnim i zatvorenim podzemnim ugljenokopima ili napuštenim podzemnim ugljenokopima. Djelotvorno ublažavanje emisija metana iz aktivnih površinskih ugljenokopa i zatvorenih ili napuštenih površinskih ugljenokopa trenutačno je ograničeno tehnologijom. Međutim, kako bi se u budućnosti pružila potpora istraživanju i razvoju u području tehnologija ublažavanja takvih emisija metana, trebalo bi osigurati djelotvorno i detaljno praćenje razmjera tih emisija metana, izvješćivanje o njima i njihovu verifikaciju.

(59)

Aktivni podzemni ugljenokopi ugljenokopi su termalnog ili koksnog ugljena. Termalni ugljen ponajprije se koristi kao izvor energije, dok se koksni ugljen upotrebljava kao gorivo i reagens u postupku proizvodnje čelika. I rudnici termalnog ugljena i ugljenokopi koksnog ugljena trebali bi podlijegati mjerenju emisija metana, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te mjerama ublažavanja u pogledu emisija metana. Mjere ublažavanja trebalo bi provoditi postupnim ukidanjem odzračivanja i spaljivanja na baklji. Mjere ublažavanja ne bi smjele dovesti do pogoršanja sigurnosti radnika.

(60)

Za aktivne podzemne ugljenokope mjere ublažavanja trebalo bi provesti postupnim ukidanjem uređaja za spaljivanje na baklji čija je razina konstrukcijske učinkovitosti uništavanja i uklanjanja niža od 99 %. Iako poplavljivanje zatvorenih ili napuštenih podzemnih ugljenokopa može spriječiti emisije metana, ono se ne provodi sustavno i predstavlja rizik za okoliš. U tim bi ugljenokopima trebalo postupno ukinuti i uređaje za spaljivanje na baklji čija je razina konstrukcijske učinkovitosti uništavanja i uklanjanja niža od 99 %. Budući da geološka ograničenja i okolišna razmatranja onemogućuju univerzalni pristup u odnosu na napuštene podzemne ugljenokope, države članice trebale bi utvrditi vlastiti plan ublažavanja, uzimajući u obzir ta ograničenja i tehničku izvedivost ublažavanja AMM-a.

(61)

Kako bi se smanjile emisije metana iz aktivnih ugljenokopa, državama članicama trebalo bi dopustiti da uvedu sustave poticaja za smanjenje emisija metana, koji bi podlijegali primjenjivim pravilima o državnim potporama. Ti sustavi mogli bi posebno potaknuti ulaganja u hvatanje i ubrizgavanje metana u mrežu te smanjenje emisije metana iz ventilacijskih okana i iz spaljivanja na baklji. Državama članicama trebalo bi dopustiti da uvedu namjenske sustave naknada i pristojbi kako bi se olakšala ulaganja u smanjenje emisija metana, među ostalim u okviru programâ državnih potpora usmjerenih na stavljanje izvan pogona kapaciteta za proizvodnju ugljena, koji bi podlijegali primjenjivim pravilima o državnim potporama.

(62)

U zatvorenim ili napuštenim ugljenokopima trebale bi biti dopuštene postojeće najbolje prakse ublažavanja za smanjenje emisija metana, kao što su razvoj geotermalnih projekata i projekata skladištenja topline u poplavljenim ugljenokopima, primjene hidroenergije u nepoplavljenim ugljenokopima, hvatanje emisija metana otplinjavanjem, upotreba sigurnosnih uređaja za otplinjavanje, upotreba plina iz ugljenokopa za proizvodnju energije ili akumuliranje vode iz ugljenokopa i druge moguće upotrebe.

(63)

Unija ovisi o uvozu za 70 % vlastite potrošnje kamenog ugljena, 97 % vlastite potrošnje nafte i 90 % vlastite potrošnje fosilnog plina. Iako se procjenjuje da udio globalnih antropogenih emisija metana ispuštenih u Europi iznosi samo oko 6 %, potrošnja fosilnih goriva i ovisnost o njihovu uvozu znatno doprinose emisijama metana u Uniji.

(64)

Učinci globalnog zagrijavanja uzrokovani emisijama metana prekogranični su. Iako neke treće zemlje koje proizvode fosilnu energiju počinju poduzimati nacionalne mjere kako bi smanjile emisije metana u svojem energetskom sektoru, mnogi proizvođači i izvoznici iz trećih zemalja ne podliježu nikakvim propisima na svojem domaćem tržištu. Potrebni su im jasni poticaji kako bi smanjili svoje emisije metana. Stoga bi tržištima i široj javnosti na raspolaganje trebalo staviti transparentne informacije o emisijama metana povezanima s proizvodnjom sirove nafte, prirodnog plina i ugljena koji se stavljaju na tržište Unije.

(65)

Trenutačno postoje ograničeni točni podaci o međunarodnim emisijama metana, o kojima se izvješćuje na trećoj razini UNFCCC-a ili služeći se jednakovrijednim metodama. Mnoge treće zemlje izvoznice fosilnih goriva tajništvu UNFCCC-u još nisu dostavile cjelovite podatke iz inventara. Osim toga, postoje dokazi o velikom povećanju emisija metana iz aktivnosti proizvodnje nafte i plina na globalnoj razini, točnije sa 65 Mt na 80 Mt godišnje u posljednjih 20 godina.

(66)

Kako je najavljeno u strategiji za metan, Unija je predana suradnji sa svojim energetskim partnerima i drugim ključnim trećim zemljama uvoznicama i izvoznicama fosilne energije kako bi se na globalnoj razini riješio problem emisija metana. Diplomacija u području energetike kad su posrijedi emisije metana već je polučila važne rezultate. U rujnu 2021. Unija i Sjedinjene Američke Države najavile su globalnu obvezu smanjenja emisija metana, pokrenutu na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama (COP 26) u studenome 2021. Globalna obveza smanjenja emisija metana odnosi se na preuzimanje političke obveze koja obuhvaća suradnju u cilju zajedničkog smanjenja globalnih emisija metana za 30 % do 2030. u odnosu na razine iz 2020. i poduzimanje sveobuhvatnih nacionalnih mjera za postizanje tog cilja. Uključuje i obvezu prelaska na primjenu najboljih dostupnih metodologija za inventare emisija u cilju kvantifikacije emisija metana. Više od 100 zemalja, odgovornih za gotovo polovinu globalnih antropogenih emisija metana, već se pridružilo globalnoj obvezi smanjenja emisija metana.

(67)

IMEO im važnu ulogu u povećanju transparentnosti u području globalnih emisija metana u energetskom sektoru te bi Komisija trebala nastaviti s njime surađivati.

(68)

Usporedno s nastavkom diplomatskog rada na ispunjavanju globalnih obveza za znatno smanjenje emisija metana, Unija dodatno potiče sve napore povezane sa znatnim smanjivanjem tih emisija na globalnoj razini, a posebno u trećim zemljama koje isporučuju fosilnu energiju u Uniju.

(69)

Stoga bi se od uvoznika sirove nafte, prirodnog plina i ugljena u Uniju trebalo zahtijevati da relevantnim nadležnim tijelima dostave informacije o mjerama povezanima s mjerenjem, izvješćivanjem, verifikacijom i ublažavanjem emisija metana koje poduzimaju izvoznici u Uniju i proizvođači iz trećih zemalja, posebno o primjeni regulatornih ili dobrovoljnih mjera za kontrolu emisija metana proizvođača iz trećih zemalja koji isporučuju sirovu naftu, prirodni plin ili ugljen, kao što su pregledi radi LDAR-a ili mjere za kontrolu i ograničavanje slučajeva odzračivanja i spaljivanja na baklji. Razine mjerenja i izvješćivanja utvrđene u zahtjevima u pogledu informacija koji se primjenjuju na uvoznike trebale bi odgovarati onima koje se primjenjuju na operatore iz Unije. Nadalje, obveza uvoznika da dostave informacije o mjerama koje su poduzete s ciljem kontroliranja emisija metana ne bi trebala predstavljati veće opterećenje od odgovarajuće obveze za operatore iz Unije. Države članice trebale bi informacije o tim mjerama dostaviti Komisiji. Na temelju tih informacija Unija bi trebala uspostaviti i voditi bazu podataka o transparentnosti metana, koja sadržava, među ostalim, informacije koje dostavljaju poduzeća iz Unije i uvoznici sirove nafte, prirodnog plina i ugljena. Takva baza podataka služila bi kao izvor informacija za odluke uvoznika sirove nafte, prirodnog plina i ugljena o kupnji te za druge dionike i javnost. Uz bazu podataka o transparentnosti metana Komisija bi trebala izraditi profile učinka metana koji sadržavaju podatke o emisijama metana povezane sa sirovom naftom, prirodnim plinom i ugljenom koji se stavljaju na tržište Unije. Ti profili također bi trebali uključivati procjenu napora koje su proizvođači iz Unije, uvoznici te proizvođači i izvoznici fosilne energije u Uniju iz trećih zemalja uložili kako bi izmjerili svoje emisije metana i izvijestili o njima te kako bi ih smanjili. Ti profili trebali bi osim toga uključivati informacije o regulatornim mjerama u pogledu mjerenja, izvješćivanja, verifikacije i ublažavanja koje poduzimaju treće zemlje u kojima se proizvode sirova nafta, prirodni plin i ugljen.

(70)

Osim toga, Komisija bi trebala uspostaviti alat za globalno praćenje metana koji pruža informacije o pojavi, razmjeru i lokaciji slučajeva visokih emisija metana iz izvorâ energije, kao i mehanizam za brzu reakciju za suočavanje sa slučajevima superemisija do kojih dođe u Uniji ili izvan nje. U tom bi pogledu Komisija trebala uzeti u obzir sve propisno obrazložene informacije o slučajevima superemisija koje je primila od država članica ili trećih strana. Države članice trebalo bi poticati da takve informacije razmjenjuju s Komisijom. Tim bi se alatima trebali dodatno poticati stvarni i dokazivi rezultati provedbe mjera kojima se reguliraju emisije metana i djelotvornih mjera ublažavanja koje poduzimaju poduzeća u Uniji i oni koji isporučuju fosilnu energiju u Uniju. Ti alati trebali bi se moći temeljiti na postojećim međunarodnim alatima ili okvirima te bi trebali objediniti podatke nekoliko certificiranih pružatelja podataka i usluga, uključujući komponentu Copernicus Svemirskog programa Unije uspostavljenu Uredbom (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i IMEO. Ti alati trebali bi pružati informacije za potrebe bilateralnih dijaloga Komisije s relevantnim trećim zemljama o politikama i mjerama u pogledu emisija metana.

(71)

Baza podataka o transparentnosti metana, profili učinka metana, alat za globalno praćenje metana i mehanizam za brzu reakciju zajedno bi trebali doprinijeti unapređenju transparentnosti za kupce u Uniji tako da kupcima omoguće donošenje utemeljenih odluka o opskrbi i poboljšaju mogućnost šire primjene rješenjâ za ublažavanje emisija metana u cijelom svijetu. Osim toga, tim bi se instrumentima trebao pružiti dodatan poticaj poduzećima iz trećih zemalja da primjenjuju međunarodne norme za mjerenje emisija metana i izvješćivanje o njima, kao što su one donesene u okviru OGMP-a 2.0, ili da usvoje djelotvorno mjerenje i donesu mjere izvješćivanja i ublažavanja, te da omoguće verifikaciju.

(72)

Novim ugovorima koje uvoznici iz Unije sklapaju za opskrbu sirovom naftom, prirodnim plinom ili ugljenom trebalo bi u trećim zemljama ojačati prihvaćanje pravila za praćenje emisija metana, izvješćivanje o njima i njihovu verifikaciju, koja su jednakovrijedna onima utvrđenima u ovoj Uredbi. Trebalo bi uspostaviti pravila kako bi se dobavljačima iz trećih zemalja i uvoznicima iz Unije omogućilo da dokažu da su takve mjere jednakovrijedne zahtjevima iz ove Uredbe u pogledu sirove nafte, prirodnog plina ili ugljena koji se uvoze u Uniju. Iako se klauzule u tu svrhu ne mogu nametnuti u slučaju postojećih ugovora, takve je klauzule moguće uključiti u nove ugovore ili u postojeće ugovore koji su u postupku obnove, čak i prešutno. U tom bi kontekstu za poduzeća bile korisne tipske klauzule koje je preporučila Komisija.

(73)

Jednakovrijednost praćenja emisija metana, izvješćivanja o njima i njihove verifikacije trebala bi se moći postići ne samo mjerama koje primjenjuju pojedinačna poduzeća, već i na razini trećih zemalja, s pomoću uspostavljenih pravnih okvira kojima se takvo praćenje, izvješćivanje i verifikacija uređuju. Komisiju bi stoga trebalo ovlastiti za utvrđivanje zahtjeva u pogledu dokaza koje u tom pogledu treće zemlje moraju dostaviti, pri čemu Komisija aktivno surađuje sa svim trećim zemljama izvoznicama i na odgovarajući način uzima u obzir sve različite okolnosti koje postoje u tim trećim zemljama i obveze Unije na temelju međunarodnog prava. Komisija bi također trebalo ovlastiti za utvrđivanje i opoziv jednakovrijednosti za pojedinačne treće zemlje, prema potrebi.

(74)

Trebalo bi predvidjeti instrumente, uključujući dijaloge o slučajevima superemisija, odluke o jednakovrijednosti praćenja, izvješćivanja i verifikacije te donošenje okvirâ za suradnju, kako bi se osigurala pravilna provedba obveza uvoznika, kao i proizvođača ili izvoznika s poslovnim nastanom u trećim zemljama koji isporučuju sirovu naftu, prirodni plin ili ugljen u Uniju. Komisija bi trebala moći predložiti instrumente za suradnju s trećim zemljama. Donošenje tih instrumenata trebalo bi podlijegati odgovarajućim odredbama Ugovorâ, ako je primjenjivo.

(75)

Komisija ne bi trebala započeti dijalog s trećim zemljama o slučajevima superemisija, trebala bi se suzdržati od donošenja odluka o jednakovrijednosti i ne bi trebala preporučiti otvaranje pregovora o okviru za suradnju ako bi time došlo do opasnosti od zaobilaženja mjera ograničavanja donesenih na temelju članka 29. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) ili članka 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o uvozu sirove nafte, prirodnog plina i ugljena.

(76)

Nakon uspostave baze podataka o transparentnosti metana, profila učinka metana, alata za globalno praćenje metana i mehanizma za brzu reakciju, Komisija bi trebala utvrditi metodologiju za izračun intenziteta metana u proizvodnji sirove nafte, prirodnog plina i ugljena. Ta metodologija trebala bi biti javno dostupna. Komisija bi na temelju toga trebala procijeniti mogući učinak različitih razina maksimalnih vrijednosti intenziteta metana na sigurnost opskrbe energijom i konkurentnost gospodarstva Unije.

(77)

Komisiju bi trebalo ovlastiti za utvrđivanje obveznih maksimalnih vrijednosti metana i razreda intenziteta metana povezanih s proizvodnjom sirove nafte, prirodnog plina i ugljena koji se stavljaju na tržište Unije, na temelju metodologije za izračun intenziteta metana u proizvodnji sirove nafte, prirodnog plina i ugljena i procjene mogućeg učinka utvrđivanja maksimalnih vrijednosti intenziteta metana. Te bi vrijednosti trebalo utvrditi na razinama kojima se promiče smanjenje globalnih emisija metana, uz istodobno očuvanje sigurnosti opskrbe energijom na razini Unije i na nacionalnoj razini, osiguravanje nediskriminirajućeg postupanja i pružanje zaštite konkurentnosti gospodarstva Unije.

(78)

Kako bi se osigurala usklađena provedba ove Uredbe i stvorio zajednički tehnički okvir za sve aktere u sektoru nafte, plina i ugljena, Komisija bi trebala razmotriti da, u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (16), od relevantnih europskih organizacija za normizaciju zatraži da izrade usklađene norme za mjerenje i kvantifikaciju emisija metana u sektoru nafte, sektoru plina i sektoru ugljena, za preglede radi LDAR-a te za opremu za odzračivanje i spaljivanje na baklji. Te bi norme trebale postati obvezujuće za potrebe primjene ove Uredbe kako bi se osigurao usklađen pristup među operatorima, poduzećima i operatorima rudnika te onima koji su uključeni u osiguravanje usklađenosti s ovom Uredbom, posebno među Komisijom, nadležnim tijelima i verifikatorima. Ako se usklađene norme ne mogu postići ili se njima ne osigurava usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe, Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje tehničkih propisa kojima bi se obuhvatili potrebni zahtjevi. Do datuma početka primjene takvih normi ili tehničkih propisa operatori, poduzeća i operatori rudnika trebali bi se pridržavati najsuvremenijih industrijskih praksi i najbolje dostupne tehnologije.

(79)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzeti sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Te bi sankcije trebale moći uključivati novčane kazne i periodične penale. Kako bi te sankcije imale značajan odvraćajući učinak, trebale bi biti primjerene vrsti kršenja, ekonomskoj koristi ostvarenoj kršenjem te vrsti i težini štete u okolišu i učinku na sigurnost i zdravlje ljudi. Pri izricanju sankcija relevantna tijela trebala bi na odgovarajući način uzeti u obzir prirodu, težinu i trajanje dotičnog kršenja. Sankcije bi trebalo izreći na nediskriminirajući način i u skladu s pravom Unije te međunarodnim i nacionalnim pravom. Trebalo bi poštovati primjenjiva postupovna jamstva i načela Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(80)

Radi dosljednosti trebalo bi utvrditi popis vrsta kršenja koje bi trebale podlijegati sankcijama. Osim toga, kako bi se olakšala dosljedna primjena sankcija u svim državama članicama, trebalo bi utvrditi zajedničke netaksativne i indikativne kriterije za primjenu sankcija. Odvraćajući učinak sankcija trebalo bi ojačati tako da se pruži mogućnost objave informacija u vezi sa sankcijama koje izriču države članice, podložno uredbama (EU) 2016/679 (17) i (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (18) ako se sankcije izriču fizičkim osobama.

(81)

Kao rezultat odredaba kojima se zahtijeva da se ulaganja reguliranih subjekata uzmu u obzir pri određivanju tarifa, Uredbu (EU) 2019/942 Europskog parlamenta i Vijeća (19) trebalo bi izmijeniti kako bi se Agenciji Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) povjerila zadaća stavljanja na raspolaganje skupa pokazatelja i referentnih vrijednosti za usporedbu jediničnih troškova ulaganja povezanih s mjerenjem, kvantifikacijom, praćenjem, izvješćivanjem, verifikacijom te smanjenjem emisija metana za usporedive projekte.

(82)

Kako bi se definirali elementi postupnog ukidanja odzračivanja i spaljivanja na baklji u rudnicima koksnog ugljena, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem ograničenjâ za ispuštanje metana iz ventilacijskih okana za rudnike koksnog ugljena. Osim toga, kako bi se omogućilo da se od uvoznika zahtijevaju dodatne informacije, trebalo bi, prema potrebi, Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe izmjenom ili dodavanjem informacija koje uvoznici moraju dostaviti. Nadalje, kako bi se utvrdila metodologija za izračun intenziteta metana povezanog s proizvodnjom sirove nafte, prirodnog plina i ugljena koji se stavljaju na tržište Unije na razini proizvođača te kako bi se utvrdile relevantne maksimalne vrijednosti metana i razredi intenziteta metana, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe. Naposljetku, kako bi se osigurala usklađena provedba ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe donošenjem usklađenih normi i tehničkih propisa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (20). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(83)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s donošenjem detaljnih pravila u pogledu predložaka za izvješćivanje o emisijama metana, minimalnih granica otkrivanja i tehnika otkrivanja za uređaje za otkrivanje te pragova koji se primjenjuju na prvi korak pregledâ radi LDAR-a, kao i postupka i zahtjevâ te pojedinačnih odluka u vezi s jednakovrijednošću mjera praćenja, izvješćivanja i verifikacije u trećim zemljama, u skladu s člankom 291. UFEU-a. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (21).

(84)

Komisija bi trebala pratiti i preispitivati primjenu ove Uredbe i o tome dostaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. U tom bi izvješću posebno trebalo procijeniti djelotvornost i učinkovitost ove Uredbe, postignutu razinu smanjenja emisija metana te potrebu za dodatnim ili alternativnim mjerama. U tom bi izvješću trebalo uzeti u obzir relevantno zakonodavstvo Unije u povezanim područjima. Ovisno o zaključcima iz tog izvješća i u okviru preispitivanja ove Uredbe, Komisija može razmotriti podnošenje zakonodavnih prijedloga, prema potrebi.

(85)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno utvrđivanje pravila za točno mjerenje, kvantifikaciju, praćenje, izvješćivanje i verifikaciju, kao i za smanjenje emisija metana u energetskom sektoru u Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,