UREDBA (EU) 2026/1881 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 24. srpnja 2026. o privremenom odstupanju od određenih odredbi Direktive 2002/58/EZ u pogledu tehnologija koje pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga upotrebljavaju za obradu osobnih i drugih podataka u svrhu borbe protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu (Tekst značajan za EGP)

(1)

Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuju se pravila kojima se osigurava pravo na privatnost i povjerljivost u pogledu obrade osobnih podataka pri razmjenama podataka u području elektroničkih komunikacija. Ta direktiva posebno pojašnjava i nadopunjuje Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(2)

Direktiva 2002/58/EZ primjenjuje se na obradu osobnih podataka u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Do 21. prosinca 2020. primjenjivala se definicija „elektroničke komunikacijske usluge” utvrđena u članku 2. točki (c) Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). Na taj je datum Direktivom (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća (6) stavljena izvan snage Direktiva 2002/21/EZ. Definicija „elektroničke komunikacijske usluge” u članku 2. točki 4. Direktive (EU) 2018/1972 obuhvaća brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge kako su definirane u članku 2. točki 7. te direktive. Brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge koje, na primjer, obuhvaćaju internetsku telefoniju, usluge slanja poruka i usluge elektroničke pošte na internetu, uvrštene su stoga u područje primjene Direktive 2002/58/EZ 21. prosinca 2020.

(3)

U skladu s člankom 6. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) Unija priznaje prava, slobode i načela određena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Člankom 7. Povelje štiti se temeljno pravo svake osobe na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja, što obuhvaća i povjerljivost komuniciranja. Članak 8. Povelje odnosi se na pravo na zaštitu osobnih podataka.

(4)

U članku 3. stavku 1. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. (UNCRC) i članku 24. stavku 2. Povelje navodi se da u svakom djelovanju koje se odnosi na djecu, bez obzira na to provode li ga tijela javne vlasti ili privatne institucije, primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta. Nadalje, u članku 3. stavku 2. UNCRC-a i članku 24. stavku 1. Povelje podsjeća se na to da djeca imaju pravo na zaštitu i brigu koja je potrebna za njihovu dobrobit.

(5)

Zaštita djece, kako na internetu tako i izvan njega, jedan je od prioriteta Unije. Seksualno zlostavljanje i seksualno iskorištavanje djece ozbiljna su kršenja ljudskih i temeljnih prava, osobito prava djece da budu zaštićena od svih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, lošeg postupanja ili iskorištavanja, uključujući seksualno zlostavljanje, kako je predviđeno UNCRC-om i Poveljom. Digitalizacija je donijela brojne koristi za društvo i gospodarstvo, ali donijela je i izazove, uključujući povećanje seksualnog zlostavljanja djece na internetu. Komisija je 24. srpnja 2020. donijela Komunikaciju naslovljenu „Strategija EU-a za učinkovitiju borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece” („Strategija”). Cilj je Strategije pružiti učinkovit odgovor na razini Unije na kazneno djelo seksualnog zlostavljanja djece.

(6)

U skladu s Direktivom 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) ovom se Uredbom ne uređuju politike država članica u vezi sa seksualnim aktivnostima uz uzajamni pristanak u koje djeca mogu biti uključena i koje se mogu smatrati normalnim otkrivanjem spolnosti tijekom razvoja osobe, uzimajući u obzir različite kulturne i pravne tradicije te nove oblike uspostavljanja i održavanja odnosa između djece i adolescenata, među ostalim i putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

(7)

Pojedini pružatelji određenih brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga („pružatelji”), kao što su usluge elektroničke pošte i slanja poruka na internetu, na dobrovoljnoj osnovi upotrebljavaju posebne tehnologije radi otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru svojih usluga i njegova prijavljivanja tijelima nadležnima za izvršavanje zakonodavstva i organizacijama koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece, skeniranjem bilo sadržaja, kao što su fotografije i tekst, bilo podataka o prometu komunikacija koristeći se, u pojedinim slučajevima, povijesnim podacima. Tehnologija koja se upotrebljava za te aktivnosti mogla bi biti tehnologija hashiranja („hashing”) za fotografije, videozapise i klasifikatore te umjetna inteligencija za analizu teksta i podataka o prometu. Kada se upotrebljava tehnologija hashiranja, internetski materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece prijavljuje se kada se vrati pozitivan rezultat, što znači podudaranje koje proizlazi iz usporedbe fotografije ili videozapisa s jedinstvenim digitalnim potpisom koji se ne može preinačiti („hash”) iz baze podataka koju vodi organizacija koja djeluje u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece koja sadržava provjereni internetski materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece. Ti se pružatelji obraćaju nacionalnim dežurnim telefonskim linijama za prijavu internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece te organizacijama, smještenima kako u Uniji tako i u trećim zemljama, čiji je cilj identificirati djecu, smanjiti seksualno iskorištavanje i seksualno zlostavljanje djece te spriječiti viktimizaciju djece. Moguće je da takve organizacije nisu obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EU) 2016/679. Zajednički, takve dobrovoljne aktivnosti imaju dragocjenu ulogu u omogućivanju identifikacije i spašavanja žrtava čija su temeljna prava na ljudsko dostojanstvo te na fizički i mentalni integritet ozbiljno prekršena. Takve dobrovoljne aktivnosti također su važne za smanjenje daljnjeg širenja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece i za doprinos identifikaciji i istraživanju počinitelja te prevenciji, otkrivanju, istraživanju i kaznenom progonu kaznenih djela seksualnog zlostavljanja djece.

(8)

Neovisno o njihovu legitimnom cilju, dobrovoljne aktivnosti pružatelja radi otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru njihovih usluga i njegova prijavljivanja predstavljaju zadiranje u temeljna prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života te zaštitu osobnih podataka svih korisnika brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga („korisnici”). Nikakvo se ograničenje ostvarivanja temeljnog prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, uključujući povjerljivost komunikacija, ne može opravdati samo time što su pružatelji upotrebljavali određene tehnologije u vrijeme kada brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge nisu bile obuhvaćene definicijom „elektroničkih komunikacijskih usluga”. Takva su ograničenja moguća samo pod određenim uvjetima. U skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje takva ograničenja moraju biti predviđena zakonom i poštovati bit prava na privatni i obiteljski život, kao i prava na zaštitu osobnih podataka te, podložno načelu proporcionalnosti, moraju biti potrebna i zaista odgovarati ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba. Kada takva ograničenja trajno uključuju opće i neselektivno praćenje i analizu komunikacija svih korisnika, ona narušavaju pravo na povjerljivost komunikacija.

(9)

Do 20. prosinca 2020. obrada osobnih podataka koju provode pružatelji s pomoću dobrovoljnih mjera u svrhu otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru svojih usluga i njegova prijavljivanja te uklanjanja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece sa svojih usluga bila je uređena isključivo Uredbom (EU) 2016/679. Direktivom (EU) 2018/1972, koju je trebalo prenijeti do 20. prosinca 2020., pružatelji su uvršteni u područje primjene Direktive 2002/58/EZ.

(10)

Uredbom (EU) 2021/1232 Europskog parlamenta i Vijeća (8) bilo je predviđeno privremeno uređenje u pogledu tehnologija koje pružatelji javno dostupnih brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga upotrebljavaju u svrhu borbe protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu do donošenja dugoročnog pravnog okvira za sprečavanje i suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece na internetu („dugoročni pravni okvir”). Uredba (EU) 2021/1232 izmijenjena je Uredbom (EU) 2024/1307 Europskog parlamenta i Vijeća (9), kojom je razdoblje primjene te uredbe produljeno do 3. travnja 2026.

(11)

Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila za sprečavanje i suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece, koji je Komisija donijela 11. svibnja 2022., nastoji se uspostaviti taj dugoročni pravni okvir. Međuinstitucijski pregovori o tom prijedlogu još su u tijeku.

(12)

Komisija je 19. prosinca 2025. predložila produljenje razdoblja primjene Uredbe (EU) 2021/1232 za dvije godine, do 3. travnja 2028. Budući da suzakonodavci nisu mogli postići dogovor o tom prijedlogu do 3. travnja 2026., Uredba (EU) 2021/1232 prestala je važiti.

(13)

S obzirom na važnost učinkovite borbe protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu i do donošenja i primjene dugoročnog pravnog okvira potrebno je omogućiti privremeno odstupanje od članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 1. Direktive 2002/58/EZ u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi. S obzirom na posebne okolnosti, razdoblje primjene ove Uredbe trebalo bi ograničiti na vrijeme koje je potrebno kako bi se omogućili donošenje i primjena dugoročnog pravnog okvira.

(14)

Direktiva 2002/58/EZ ne sadržava posebne odredbe o obradi osobnih podataka koju provode pružatelji u vezi s pružanjem elektroničkih komunikacijskih usluga u svrhu otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru njihovih usluga i njegova prijavljivanja te uklanjanja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece iz njihovih usluga. Međutim, u skladu s člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58/EZ države članice mogu donijeti zakonodavne mjere radi ograničavanja područja primjene prava i obveza predviđenih, među ostalim, u člancima 5. i 6. te direktive, koji se odnose na povjerljivost komunikacija i podataka o prometu, u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela povezanih sa seksualnim zlostavljanjem djece. U nedostatku takvih nacionalnih zakonodavnih mjera i do donošenja dugoročnijeg pravnog okvira za suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece na razini Unije, pružatelji se za daljnju upotrebu dobrovoljnih mjera za otkrivanje seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru svojih usluga i njegova prijavljivanja te uklanjanje internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece iz svojih usluga nakon 21. prosinca 2020. više ne mogu oslanjati na Uredbu (EU) 2016/679. Iako se ovom Uredbom ne predviđa pravna osnova za obradu osobnih podataka koju provode pružatelji s jedinom svrhom otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru njihovih usluga i njegova prijavljivanja te uklanjanja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece iz njihovih usluga, njome se predviđa odstupanje od određenih odredaba Direktive 2002/58/EZ. Ovom Uredbom utvrđuju se dodatne zaštitne mjere koje pružatelji moraju poštovati ako se žele pozivati na nju.

(15)

Obrada podataka za potrebe ove Uredbe mogla bi podrazumijevati obradu posebnih kategorija osobnih podataka navedenih u Uredbi (EU) 2016/679. Obrada fotografija i videozapisa posebnim tehničkim sredstvima kojima se omogućuje jedinstvena identifikacija ili autentifikacija pojedinca smatra se obradom posebnih kategorija osobnih podataka.

(16)

Ovom Uredbom predviđa se privremeno odstupanje od članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 1. Direktive 2002/58/EZ, kojima se štiti povjerljivost komunikacija i podataka o prometu. Dobrovoljna upotreba tehnologija, od strane pružateljâ, za obradu osobnih i drugih podataka u mjeri u kojoj je to potrebno za otkrivanje seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru njihovih usluga i njegovo prijavljivanje te uklanjanje internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece iz njihovih usluga obuhvaćena je područjem primjene odstupanja predviđenog ovom Uredbom pod uvjetom da je takva upotreba u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi te da stoga podliježe zaštitnim mjerama i uvjetima utvrđenima u Uredbi (EU) 2016/679.

(17)

Direktiva 2002/58/EZ donesena je na temelju članka 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Nadalje, nisu sve države članice donijele zakonodavne mjere u skladu s Direktivom 2002/58/EZ kako bi ograničile područje primjene prava i obveza u vezi s povjerljivošću komunikacija i podataka o prometu kako je utvrđeno u toj direktivi, a donošenje takvih mjera podrazumijeva znatan rizik od rascjepkanosti koja bi mogla negativno utjecati na unutarnje tržište. Ova bi se Uredba, stoga, trebala temeljiti na članku 114. UFEU-a.

(18)

S obzirom na to da se podaci povezani s elektroničkim komunikacijama koje uključuju fizičke osobe obično smatraju osobnim podacima, ova bi se Uredba također trebala temeljiti na članku 16. UFEU-a, u kojem se navodi posebna pravna osnova za donošenje pravilâ o zaštiti pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te u državama članicama kada se obavljaju aktivnosti obuhvaćene područjem primjene prava Unije i pravilâ o slobodnom kretanju takvih podataka.

(19)

Uredba (EU) 2016/679 primjenjuje se na obradu osobnih podataka u vezi s pružanjem elektroničkih komunikacijskih usluga od strane pružateljâ s jedinom svrhom otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru njihovih usluga i njegova prijavljivanja te uklanjanja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece iz njihovih usluga u mjeri u kojoj je ta obrada obuhvaćena područjem primjene odstupanja predviđenog ovom Uredbom.

(20)

Vrste tehnologija koje se upotrebljavaju za potrebe ove Uredbe trebale bi narušavati privatnost u najmanjoj mogućoj mjeri u skladu s najsuvremenijim dostignućima u industriji. Te se tehnologije ne bi trebale upotrebljavati za sustavno filtriranje i skeniranje teksta u komunikacijama osim ako se to radi isključivo radi otkrivanja obrazaca koji ukazuju na moguće konkretne razloge zbog kojih se sumnja na seksualno zlostavljanje djece na internetu te one ne bi trebale omogućivati donošenje zaključka o sadržaju komunikacija. U slučaju tehnologije koja se upotrebljava za otkrivanje mamljenja djece, takvi konkretni razlozi za sumnju trebali bi se temeljiti na objektivno utvrđenim čimbenicima rizika kao što su razlika u dobi i vjerojatno sudjelovanje djeteta u skeniranoj komunikaciji.

(21)

Trebalo bi uspostaviti odgovarajuće postupke i mehanizme pravne zaštite kako bi se osiguralo da pojedinci mogu podnijeti pritužbe pružateljima. Takvi su postupci i mehanizmi posebno važni ako je sadržaj koji ne predstavlja seksualno zlostavljanje djece na internetu uklonjen ili prijavljen tijelima za izvršavanje zakonodavstva ili organizaciji koja djeluje u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece.

(22)

Kako bi se što je više moguće osigurale točnost i pouzdanost, tehnologija koja se upotrebljava za potrebe ove Uredbe trebala bi, u skladu s najsuvremenijim dostignućima u industriji, ograničiti broj i omjere pogrešaka (lažno pozitivni rezultati) u najvećoj mogućoj mjeri i trebala bi, prema potrebi, bez odgode ispravljati sve takve pogreške do kojih bi ipak moglo doći.

(23)

Obrađeni podaci o sadržaju i obrađeni podaci o prometu kao i osobni podaci nastali tijekom provođenja aktivnosti obuhvaćenih ovom Uredbom te razdoblje tijekom kojeg se podaci naknadno pohranjuju u slučaju utvrđivanja sumnje na seksualno zlostavljanje djece na internetu, trebali bi ostati ograničeni na ono što je prijeko potrebno za provođenje tih aktivnosti. Sve bi podatke trebalo odmah i trajno izbrisati čim više nisu prijeko potrebni za neku od svrha navedenih u ovoj Uredbi, uključujući slučajeve u kojima nije utvrđena sumnja na seksualno zlostavljanje djece na internetu, a u svakom slučaju najkasnije 12 mjeseci nakon datuma otkrivanja sumnje na seksualno zlostavljanje djece na internetu. Time se ne bi trebala dovesti u pitanje mogućnost pohrane relevantnih podataka o sadržaju i relevantnih podataka o prometu u skladu s Direktivom 2002/58/EZ. Ova Uredba ne utječe na primjenu bilo koje pravne obveze u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom u pogledu čuvanja podataka, a koja se primjenjuje na pružatelje.

(24)

Ovom se Uredbom pružatelja koji je tijelima za izvršavanje zakonodavstva prijavio seksualno zlostavljanje djece na internetu ne sprečava da od tih tijela zatraži potvrdu o primitku prijave.

(25)

Kako bi se osigurale transparentnost i odgovornost u pogledu aktivnosti poduzetih na temelju odstupanja predviđenog ovom Uredbom, pružatelji bi trebali najkasnije šest mjeseci od datuma njezina stupanja na snagu, te nakon toga do 31. siječnja svake godine, objavljivati i podnositi izvješća nadležnom nadzornom tijelu imenovanom na temelju Uredbe (EU) 2016/679 („nadzorno tijelo”) i Komisiji. Takva bi izvješća trebala uključivati obradu koja je obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe, uključujući vrstu i količinu obrađenih podataka, specifične razloge za obradu osobnih podataka na temelju Uredbe (EU) 2016/679, razloge za prijenose osobnih podataka izvan Unije na temelju poglavlja V. Uredbe (EU) 2016/679, kada je to primjenjivo, broj identificiranih slučajeva seksualnog zlostavljanja djece na internetu, uz razlikovanje između internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece i mamljenje djece, broj slučajeva u kojima je korisnik podnio pritužbu s pomoću internog mehanizma pravne zaštite ili je podnio pravni lijek te ishod takvih pritužaba i pravnih postupaka, broj i omjere pogrešaka (lažno pozitivni rezultati) raznih upotrijebljenih tehnologija, mjere primijenjene za ograničavanje stope pogrešaka i postignutu stope pogrešaka, politiku zadržavanja i zaštitne mjere za zaštitu podataka primijenjene na temelju Uredbe (EU) 2016/679, te nazive organizacija koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu s kojima su podaci podijeljeni na temelju ove Uredbe.

(26)

Potrebno je osigurati da države članice i pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga podnose izvješća Komisiji. Također je važno naglasiti da bi Komisija trebala pravodobno izvješćivati o provedbi ove Uredbe.

(27)

Kako bi se pružateljima brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga olakšalo izvješćivanje, a osobito kako bi se osigurala strojna čitljivost i jednostavna dostupnost njihovih izvješća, trebalo bi utvrditi zajednički format izvješćivanja za ta izvješća.

(28)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu članka 3. stavka 1. točke (g) podtočke vii. ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(29)

Kako bi pružila potporu nadzornim tijelima u njihovim zadaćama, Komisija bi od Europskog odbora za zaštitu podataka trebala zatražiti izdavanje smjernica o usklađenosti obrade koja je obuhvaćena područjem primjene odstupanja utvrđenog u ovoj Uredbi s Uredbom (EU) 2016/679. Kada nadzorna tijela procjenjuju je li postojeća ili nova tehnologija koja se treba upotrebljavati u skladu s najsuvremenijim dostignućima u industriji, narušava li privatnost u najmanjoj mogućoj mjeri i primjenjuje li se na odgovarajućoj pravnoj osnovi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, te bi smjernice posebno trebale pomoći nadzornim tijelima u pružanju savjeta u okviru postupka prethodnog savjetovanja utvrđenog u toj uredbi.

(30)

Ovom Uredbom ograničava se pravo na zaštitu povjerljivosti komunikacija i odstupa se od odluke donesene u skladu s Direktivom (EU) 2018/1972 da se u pogledu privatnosti brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge podvrgnu istim pravilima koja se primjenjuju na sve ostale elektroničke komunikacijske usluge s jedinom svrhom otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu na tim uslugama i njegova prijavljivanja tijelima za izvršavanje zakonodavstva ili organizacijama koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece te uklanjanja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje iz tih usluga.

(31)

U pogledu svih ostalih aktivnosti koje su obuhvaćene područjem primjene Direktive 2002/58/EZ, pružatelji bi trebali podlijegati posebnim obvezama utvrđenima u toj direktivi, a time i nadzornim i istražnim ovlastima nadležnih tijela imenovanih na temelju te direktive.

(32)

Šifriranje s kraja na kraj važan je instrument kojim se jamči sigurnost i povjerljivost komunikacija korisnika, među ostalim i komunikacija djece. Zlonamjerne treće strane mogle bi zlouporabiti svako slabljenje šifriranja. Stoga ništa u ovoj Uredbi ne bi trebalo tumačiti kao zabranu ili slabljenje šifriranja s kraja na kraj.

(33)

Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, uključujući povjerljivost komunikacija, temeljno je pravo zajamčeno člankom 7. Povelje. Ono je stoga također preduvjet za sigurnu komunikaciju između žrtava seksualnog zlostavljanja djece i pouzdane odrasle osobe ili organizacija aktivnih u borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece te za komunikaciju između žrtava i njihovih odvjetnika.

(34)

Ovom se Uredbom ne bi trebala dovesti u pitanje pravila o čuvanju poslovne tajne u okviru nacionalnog prava, kao što su pravila o zaštiti poslovne komunikacije, između liječnika i njihovih pacijenata, novinara i njihovih izvora ili odvjetnika i njihovih klijenata, posebno s obzirom na to da je povjerljivost komunikacije između odvjetnika i njihovih klijenata ključna za osiguravanje učinkovitog ostvarivanja prava na obranu kao ključnog dijela prava na pošteno suđenje. Ovom se Uredbom također ne bi trebala dovesti u pitanje nacionalna pravila o registrima tijela javne vlasti koja nude savjetovanje pojedincima u nevolji ili organizacija koje nude savjetovanje pojedincima u nevolji.

(35)

Pružatelji bi trebali Komisiji dostaviti nazive organizacija koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece kojima prijavljuju potencijalno seksualno zlostavljanje djece na internetu u skladu s ovom Uredbom. Iako je isključiva odgovornost pružatelja koji djeluju kao voditelji obrade da procijene s kojom trećom stranom mogu dijeliti osobne podatke u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, Komisija bi transparentnost u pogledu prijenosa potencijalnih slučajeva seksualnog zlostavljanja djece na internetu trebala osigurati tako da na svojim internetskim stranicama objavi popis organizacija koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece koji joj je dostavljen. Taj bi javni popis trebao biti lako dostupan. Pružatelji bi također trebali moći taj popis upotrebljavati za utvrđivanje relevantnih organizacija u globalnoj borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu. Tim popisom ne bi trebalo dovoditi u pitanje obveze pružatelja koji djeluju kao voditelji obrade u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, među ostalim i u pogledu njihove obveze da svaki prijenos osobnih podataka izvan Unije provedu na temelju poglavlja V. te uredbe i njihove obveze da ispune sve obveze na temelju poglavlja IV. te uredbe.

(36)

Statistički podaci koje u skladu s ovom Uredbom moraju pružati države članice važni su pokazatelji za evaluaciju politike, među ostalim i zakonodavnih mjera. Osim toga, važno je prepoznati utjecaj sekundarne viktimizacije koja je svojstvena dijeljenju fotografija i videozapisa žrtava seksualnog zlostavljanja djece, koji su možda bili u optjecaju godinama, i koji nije u potpunosti odražen u takvim statističkim podacima.

(37)

U skladu sa zahtjevima utvrđenima u Uredbi (EU) 2016/679, a osobito sa zahtjevom da se države članice pobrinu za to da nadzorna tijela raspolažu ljudskim, tehničkim i financijskim resursima potrebnima za djelotvorno obavljanje svojih zadaća i izvršavanje svojih ovlasti, države članice trebale bi osigurati da nadzorna tijela imaju dovoljno resursa za djelotvorno obavljanje svojih zadaća i izvršavanje svojih ovlasti u skladu s ovom Uredbom.

(38)

Ako je pružatelj usluga proveo procjenu učinka na zaštitu podataka i savjetovao se s nadzornim tijelima u pogledu tehnologije u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 prije stupanja na snagu ove Uredbe, taj pružatelj usluga ne bi trebao biti dužan u skladu s ovom Uredbom provesti dodatnu procjenu učinka na zaštitu podataka ili savjetovanje pod uvjetom da su nadzorna tijela navela da obrada podataka tom tehnologijom ne bi dovela do visokog rizika za prava i slobode pojedinaca ili da je voditelj obrade poduzeo mjere za ublažavanje takvog rizika.

(39)

Korisnici bi trebali imati pravo na učinkovit pravni lijek ako su njihova prava prekršena zbog obrade osobnih i drugih podataka u svrhu otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu na brojevno neovisnim interpersonalnim komunikacijskim uslugama i njihova prijavljivanja te uklanjanja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece, primjerice u slučajevima u kojima su korisnikov sadržaj ili identitet korisnika prijavljeni organizaciji koja djeluje u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece ili tijelima za izvršavanje zakonodavstva ili ako je korisnikov sadržaj uklonjen ili je korisnikov račun blokiran ili je usluga koja je ponuđena korisniku obustavljena.

(40)

U skladu s Direktivom 2002/58/EZ i načelom smanjenja količine podataka, obrada osobnih podataka trebala bi ostati ograničena na podatke o sadržaju i povezane podatke o prometu u onoj mjeri u kojoj je to prijeko potrebno za postizanje svrhe ove Uredbe.

(41)

Odstupanje predviđeno ovom Uredbom trebalo bi se proširiti na kategorije podataka iz članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 1. Direktive 2002/58/EZ, koji se primjenjuju na obradu osobnih i neosobnih podataka koji se obrađuju u kontekstu pružanja brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga.

(42)

Cilj je ove Uredbe stvoriti privremeno odstupanje od određenih odredbi Direktive 2002/58/EZ, bez stvaranja rascjepkanosti na unutarnjem tržištu. Osim toga, malo je vjerojatno da bi sve države članice bile u stanju na vrijeme donijeti nacionalne zakonodavne mjere. S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. Njome se uvodi privremeno i strogo ograničeno odstupanje od primjene članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 1. Direktive 2002/58/EZ uz niz zaštitnih mjera kako bi se osiguralo da ona ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje postavljenog cilja.

(43)

Budući da je potrebno pravodobno pružiti pravnu sigurnost s obzirom na prestanak važenja Uredbe (EU) 2021/1232, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu što je prije moguće.

(44)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (11) te je on dao mišljenje 16. veljače 2026.,