UREDBA VIJEĆA (EU) 2021/101 od 25. siječnja 2021. o uspostavi programa pomoći za razgradnju nuklearnih postrojenja u pogledu nuklearne elektrane Ignalina u Litvi i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1369/2013

(1)

U skladu s Protokolom br. 4 o nuklearnoj elektrani Ignalina u Litvi (1) („Protokol br. 4”), priloženom Aktu o uvjetima pristupanja Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Republike Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije i Republike Slovačke te prilagodbama Ugovora na kojima se temelji Europska unija (2) („Akt o pristupanju”), Litva se obvezala zatvoriti jedinicu 1 nuklearne elektrane Ignalina do 31. prosinca 2004., a jedinicu 2 do 31. prosinca 2009., i zatim ih razgraditi.

(2)

U skladu s obvezama iz Akta o pristupanju i uz pomoć Unije Litva je zatvorila te dvije jedinice u zadanim rokovima i ostvarila znatan napredak prema njihovoj razgradnji. Potreban je daljnji rad kako bi se nastavilo smanjivanje razine radiološke opasnosti. Na temelju dostupnih procjena za razdoblje nakon 2020. potrebni su dodatni financijski resursi za tu svrhu.

(3)

Aktivnosti obuhvaćene ovom Uredbom trebale bi biti u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom. Razgradnja nuklearne elektrane Ignalina trebala bi se provesti u skladu s pravom Unije o nuklearnoj sigurnosti, odnosno Direktivom Vijeća 2009/71/Euratom (3), i pravom Unije o gospodarenju otpadom, odnosno Direktivom Vijeća 2011/70/Euratom (4). Na temelju članka 4. stavka 1. te članka 7. stavka 1. Direktive 2011/70/Euratom države članice imaju konačnu odgovornost za sigurno gospodarenje nastalim istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom.

(4)

Preuranjeno gašenje i kasnija razgradnja nuklearne elektrane Ignalina s dva reaktora tipa RBMK snage 1 500 MW naslijeđena iz Sovjetskog Saveza bili su bez presedana te su predstavljali izuzetan financijski teret za Litvu koji nije razmjeran veličini i gospodarskoj snazi te zemlje. U Protokolu br. 4 navodi se da će se financijska pomoć Unije za potporu naporima Litve za razgradnju i rješavanje posljedica zatvaranja i razgradnje nuklearne elektrane Ignalina nastaviti bez prekida i produljiti nakon 2006. za razdoblje sljedećih financijskih perspektiva.

(5)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za cjelokupno trajanje programa pomoći za razgradnju nuklearnih postrojenja u pogledu nuklearne elektrane Ignalina u Litvi („Program”), koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (5) za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(6)

Program bi trebalo uspostaviti na razdoblje od sedam godina kako bi se njegovo trajanje uskladilo s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (6) 2.

(7)

Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (7) 3 („Financijska uredba”) primjenjuje se na Program. Financijskom uredbom utvrđuju se pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, nabavi, neizravnom upravljanju, financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći i nadoknadi troškova vanjskim stručnjacima.

(8)

U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8) i uredbama Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (9), (Euratom, EZ) br. 2185/96 (10) i (EU) 2017/1939 (11) financijski interesi Unije trebaju biti zaštićeni razmjernim mjerama, među ostalim mjerama koje se odnose na sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i ispitivanje nepravilnosti, uključujući prijevare, na povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, na izricanje administrativnih sankcija. Osobito, u skladu s uredbama (Euratom, EZ) br. 2185/96 i (EU, Euratom) br. 883/2013 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije.

Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) ovlašten je, u skladu s Uredbom (EU) 2017/1939, provoditi istrage i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, kako su predviđena u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (12). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili svaki subjekt koji prima sredstva Unije treba u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti potrebna prava i potreban pristup Komisiji, OLAF-u, Revizorskom sudu i, u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO-u, te osigurati da svaka treća strana koja je uključena u izvršavanje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

(9)

Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje ishod bilo kojih budućih postupaka u vezi s državnim potporama koji se mogu pokrenuti u skladu s člancima 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”).

(10)

Financiranje na temelju ove Uredbe trebalo bi biti usmjereno na aktivnosti kojima se provode ciljevi u pogledu sigurnosti razgradnje.

(11)

Program bi trebao uključivati i stjecanje znanja i razmjenu iskustava. Znanje i iskustva u vezi s postupkom nuklearne razgradnje koji su stečeni u okviru Programa trebalo bi podijeliti unutar Unije, uz koordinaciju i sinergiju s drugim relevantnim programima Unije za aktivnosti razgradnje u Bugarskoj i Slovačkoj te u nuklearnim postrojenjima Komisije na lokacijama Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) s obzirom na to da takve mjere donose najveću dodanu vrijednost EU-a i doprinose sigurnosti radnika i opće javnosti te zaštiti okoliša. Područje primjene, postupak i gospodarski aspekti suradnje trebali bi biti detaljno opisani u višegodišnjem programu rada te bi mogli podlijegati sporazumima među državama članicama i/ili s Komisijom.

(12)

JRC bi trebao olakšati koordinirano širenje znanja među različitim dionicima Unije, primjerice provedbom analize tržišta, preispitivanja i procjena potreba za znanjem u Uniji, utvrđivanjem mogućih smjerova suradnje, zainteresiranih dionika i područja u kojima bi znanje koje je stečeno prilikom provedbe Programa donijelo najveću dodanu vrijednost te razvijanjem formata za razmjenu znanja. Širenje stečenog znanja trebao bi financirati JRC. Svaka država članica trebala bi moći pokrenuti razvoj odnosa i razmjene u cilju širenja znanja.

(13)

Razgradnju nuklearne elektrane Ignalina trebalo bi provesti uz najbolje dostupno tehničko znanje i uz dužno poštovanje prirode i tehnoloških specifikacija postrojenja koja se trebaju razgraditi, a kako bi se osigurala sigurnost i najveća moguća učinkovitost, uzimajući time u obzir najbolju međunarodnu praksu.

(14)

Litva i Komisija trebale bi osigurati djelotvorno praćenje i kontrolu odvijanja postupka razgradnje kako bi se osiguralo da sredstva dodijeljena na temelju ove Uredbe imaju najveću dodanu vrijednost EU-a, iako konačnu odgovornost za razgradnju ima Litva. To obuhvaća djelotvorno mjerenje napretka i rezultata te provedbu korektivnih mjera ako su potrebne. U tu svrhu trebalo bi osnovati odbor s funkcijama praćenja i obavješćivanja kojim bi supredsjedali predstavnik Komisije i predstavnik Litve.

(15)

Na temelju stavaka 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (13) trebalo bi provesti evaluaciju Programa na temelju informacija prikupljenih u skladu sa specifičnim zahtjevima u pogledu praćenja, izbjegavajući pritom administrativno opterećenje, osobito za države članice, i prekomjerne propise. Prema potrebi, ti bi zahtjevi trebali uključivati mjerljive pokazatelje kao temelj za evaluaciju učinaka Programa u praksi.

(16)

Na temelju rezultata privremenog izvješća o evaluaciji trebalo bi biti moguće preispitati iznos sredstava dodijeljenih za Program kao i razdoblje programiranja.

(17)

Aktivnosti koje se sufinanciraju na temelju ove Uredbe trebalo bi odrediti u okviru granica utvrđenih u planu razgradnje koji je Litva dostavila u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 1369/2013 (14). U tom se planu određuju područje primjene Programa, kao i krajnje stanje razgradnje i završni datum. Njime su također obuhvaćene aktivnosti razgradnje, njihov raspored, troškovi i potrebni ljudski resursi. Litva bi prema potrebi trebala Komisiji dostaviti ažurirane verzije plana razgradnje kako bi ih Komisija mogla uzeti u obzir tijekom pripreme programa rada.

(18)

Aktivnosti predviđene Programom trebalo bi provoditi uz zajednički financijski doprinos Unije i Litve. U skladu s praksom sufinanciranja koja je uspostavljena u prethodnim programima trebalo bi utvrditi najviši prag sufinanciranja sredstvima Unije. Uzimajući u obzir praksu iz usporedivih programa Unije i činjenicu da je gospodarstvo Litve ojačalo od početka Programa do završetka provedbe aktivnosti financiranih na temelju ove Uredbe, stopa sufinanciranja sredstvima Unije trebala bi iznositi 86 % prihvatljivih troškova. Ostatak sufinanciranja trebao bi pokriti doprinosom Litve i iz izvora koji nisu proračun Unije, kao što su doprinosi međunarodnih financijskih institucija i drugih donatora.

(19)

Uredbu (EU) br. 1369/2013 trebalo bi stoga staviti izvan snage.

(20)

U obzir su uzeti tematsko izvješće Revizorskog suda br. 22/2016 naslovljeno „Programi pomoći EU-a za stavljanje nuklearnih postrojenja u Litvi, Bugarskoj i Slovačkoj izvan pogona: od 2011. godine postignut je određeni napredak, no ključni izazovi tek predstoje”, preporuke u njemu i odgovor Komisije.

(21)

Primljena je na znanje zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. o Prijedlogu uredbe Vijeća o uspostavi programa pomoći za razgradnju nuklearnih postrojenja u pogledu nuklearne elektrane Ignalina u Litvi (program Ignalina) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EU) br. 1369/2013.

(22)

Program je obuhvaćen područjem primjene litavskog nacionalnog programa za provedbu politike zbrinjavanja istrošenog goriva i radioaktivnog otpada na temelju Direktive 2011/70/Euratom.

(23)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(24)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. UFEU-a. Ta su pravila utvrđena u Financijskoj uredbi i njima se posebice određuje postupak utvrđivanja i izvršavanja proračuna bespovratnim sredstvima, nabavom, nagradama i neizravnim izvršavanjem te predviđaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravila donesena na temelju članka 322. UFEU-a odnose se i na opći sustav uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

(25)

Načine izvršenja i oblike financiranja sredstvima Unije utvrđene u ovoj Uredbi trebalo bi odabrati ovisno o tome koliko je njima moguće ostvariti specifične ciljeve aktivnosti i rezultate, uzimajući u obzir, osobito troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik od neusklađenosti. Pritom bi trebalo razmotriti mogućnost upotrebe jednokratnih iznosa, paušalnih stopa i jediničnih troškova, kao i financiranje koje nije povezano s troškovima, kako je navedeno u članku 125. stavku 1. točki (a) Financijske uredbe,