DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/778 оd 2. veljače 2016. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu okolnosti i uvjeta u kojima se plaćanje izvanrednih ex post doprinosa može djelomično ili u cijelosti odgoditi te o kriterijima za utvrđivanje aktivnosti, usluga i djelatnosti povezanih s ključnim funkcijama i za utvrđivanje linija poslovanja i pripadajućih usluga u pogledu temeljnih linija poslovanja (Tekst značajan za EGP)

(1)

Sanacijsko tijelo trebalo bi na zahtjev institucije odobriti odgodu izvanrednih ex post doprinosa iz članka 104. Direktive 2014/59/EU kako bi moglo lakše ocijeniti ispunjuje li ta institucija uvjete za odgodu iz članka 104. stavka 3. Direktive 2014/59/EU. Dotična institucija trebala bi dostaviti sve informacije koje sanacijsko tijelo smatra potrebnima za provedbu takve ocjene. Sanacijsko tijelo trebalo bi uzeti u obzir sve informacije dostupne nadležnim nacionalnim tijelima kako bi se izbjeglo dupliciranje zahtjeva za izvješćivanje.

(2)

Pri ocjeni učinka plaćanja izvanrednih ex post doprinosa na solventnost ili likvidnost institucije, sanacijsko tijelo trebalo bi analizirati učinak plaćanja na kapitalni i likvidnosni položaj institucije. U analizi bi trebalo pretpostaviti gubitak u bilanci institucije koji odgovara iznosu plaćanja u trenutku njegova dospijeća i za odgovarajući vremenski okvir izraditi projekciju omjera kapitala institucije nakon tog gubitka. Osim toga, trebalo bi pretpostaviti odljev sredstava koji odgovara iznosu plaćanja u trenutku njegova dospijeća te ocijeniti rizik likvidnosti.

(3)

U okviru planova oporavka i sanacije institucije i sanacijska tijela moraju biti u mogućnosti utvrditi i osigurati kontinuitet ključnih funkcija institucija ili grupa.

(4)

Kontinuitet ključnih funkcija institucije u postupku sanacije jedan je od glavnih ciljeva sanacije. Njime se želi zaštititi financijska stabilnost i realno gospodarstvo te stoga ima ključnu ulogu u postupku planiranja oporavka i sanacije. Ključne funkcije mogu obuhvaćati primanje depozita, usluge kreditiranja i izdavanja zajmova, usluge plaćanja, kliringa, skrbništva i namire, aktivnosti financiranja na međubankovnom tržištu te aktivnosti tržišta kapitala i aktivnosti ulaganja.

(5)

Ključne funkcije institucije ili grupe određene su u njezinu planu oporavka. Sanacijsko tijelo trebalo bi ocijeniti plan oporavka, koji bi trebao biti temelj plana sanacije. Sanacijsko tijelo trebalo bi pri uspostavi plana sanacije provesti vlastitu ocjenu ključnih funkcija i prikazati način na koji bi se ključne funkcije i temeljne linije poslovanja mogle pravno i ekonomski odvojiti od ostalih funkcija kako bi se osigurao kontinuitet u slučaju propasti institucije.

(6)

Pri procjeni mogućnosti sanacije institucije sanacijska tijela trebala bi voditi računa o tome osigurava li se odabranom strategijom kontinuitet ključnih funkcija te jesu li ovlasti za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije povezane s ključnim funkcijama. Slično tomu, u situaciji bail-ina, obveze bi se mogle isključiti iz područja primjene bail-ina ako je isključenje strogo nužno i razmjerno s ciljem nastavka obavljanja ključnih funkcija. Ključne funkcije relevantne su i za djelovanje instrumenta prijelazne banke jer bi prijelazna bankovna institucija trebala održavati ključne funkcije.

(7)

Ključne funkcije trebalo bi odrediti postupkom u dvije faze: institucije prvo provode samoprocjenu pri uspostavi svojih planova oporavka. Zatim sanacijska tijela kritički preispituju planove oporavka pojedinačnih institucija kako bi se osigurala dosljednost i usklađenost pristupa banaka. Budući da sanacijska tijela imaju sveobuhvatan pregled funkcija nužnih za održavanje financijske stabilnosti u cjelini, ona bi trebala donijeti konačnu odluku u pogledu određivanja ključnih funkcija za potrebe planiranja sanacije i njezine provedbe.

(8)

Ključne usluge trebale bi biti osnovne operacije, aktivnosti i usluge koje se obavljaju za jednu (namjenske usluge) ili više poslovnih jedinica ili pravnih subjekata (zajedničke usluge) u grupi, a koje su potrebne za pružanje jedne ključne funkcije ili više njih. Ključne usluge može pružati jedan subjekt ili više njih (kao što je zaseban pravni subjekt ili interna jedinica) u grupi (unutarnje usluge) ili se za to mogu angažirati vanjski izvršitelji (vanjske usluge). Usluga bi se trebala smatrati ključnom ako njezin prekid može biti znatna prepreka izvršenju ključnih funkcija ili ga može potpuno onemogućiti jer je usko povezana s ključnim funkcijama koje institucija obavlja za treće strane. Njihovo identificiranje slijedi identificiranje ključnih funkcija.

(9)

Institucije i sanacijska tijela trebala bi odrediti ključne usluge i u planovima oporavka i sanacije. Ako su ključne usluge eksternalizirane trećim stranama, sanacijsko tijelo trebalo bi moći ograničiti svoju ocjenu na ono što mu je potrebno da utvrdi ima li institucija primjeren plan kontinuiteta poslovanja.

(10)

Određivanje usluge kao ključne trebalo bi institucijama omogućiti da osiguraju njezinu kontinuiranu dostupnost tako da je pružaju preko subjekata ili jedinica koji su otporni u slučaju propasti ili uspostavom primjerenih aranžmana ako je pruža vanjski pružatelj usluga.

(11)

Glavna razlika između ključne funkcije i temeljne linije poslovanja jest u učinku predmetnih aktivnosti. Dok bi ključne funkcije trebalo ocijeniti prema njihovoj važnosti za funkcioniranje realnoga gospodarstva i financijskih tržišta te stoga za financijsku stabilnost u cjelini, temeljne linije poslovanja trebalo bi ocijeniti na temelju važnosti za samu instituciju, primjerice razine njihova doprinosa prihodima i dobiti institucije.

(12)

U mjeri u kojoj bi plan oporavka trebao sadržavati detaljan opis postupaka određivanja vrijednosti i utrživosti temeljnih linija poslovanja, djelatnosti i imovine institucije, i plan sanacije trebao bi sadržavati raspored ključnih aktivnosti institucije i temeljnih linija poslovanja te prikaz načina na koji bi se ključne funkcije i temeljne linije poslovanja mogle pravno i ekonomski odvojiti od ostalih funkcija kako bi se osigurao kontinuitet u slučaju propasti institucije. U slučaju sanacije, kontinuitet ključnih funkcija i temeljnih linija poslovanja može opravdati isključenje određenih obveza od primjene bail-in instrumenta i njihov prijenos na prijelaznu banku.

(13)

Iako se temeljne linije poslovanja često povezuje s njihovim doprinosom financijskim rezultatima institucije, takav pristup možda u potpunosti ne obuhvaća sve temeljne linije poslovanja jer institucija može pružati uslugu koja nije izravno profitabilna (ili koja čak može stvarati gubitke), ali stvara znatnu vrijednost franšize te je stoga važna za poslovanje u cjelini,