5.1 Načela upravljanja ESG rizicima

Za potrebe uključivanja ESG rizika u okvir upravljanja rizicima na razini institucije u skladu s točkom 152. EBA- inih smjernica o internom upravljanju, institucije trebaju razmotriti ulogu ESG rizika kao potencijalnih pokretača svih tradicionalnih kategorija financijskih rizika, uključujući kreditni, tržišni i operativni rizik (uključujući rizik od sudskih sporova), reputacijski i likvidnosni rizik, rizik za poslovni model i koncentracijski rizik.

Institucije trebaju uključiti ESG rizike u svoje redovite sustave i postupke upravljanja rizicima osiguravajući dosljednost sa svojim cjelokupnim poslovnim strategijama i strategijama rizika, uključujući planove u skladu s člankom 76. stavkom 2. Direktive 2013/36/EU, kako je detaljnije navedeno u odjeljku 6. Institucije trebaju osigurati uspostavu potpuno integriranog pristup u kojem su ESG rizici pravilno obuhvaćeni i uzeti u obzir kao dio strategija, politika i ograničenja u pogledu upravljanja rizicima. Ako su institucije uspostavile posebne mehanizme za ESG rizike, trebaju osigurati da se to odražava u redovitom okviru upravljanja rizicima i da se njima pridonosi tom okviru.

Institucije trebaju izraditi čvrst i pouzdan pristup upravljanju ESG rizicima i njihovu smanjenju u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju te tijekom dugoročnog razdoblja u trajanju od najmanje deset godina, uzimajući u obzir načela iz točke 19.

Institucije trebaju odrediti koja bi kombinacija alata za upravljanje rizicima i ublažavanje rizika najbolje pridonijela tom cilju, uzimajući u obzir niz alata, uključujući sljedeće:

• a) suradnju s drugim ugovornim stranama s ciljem boljeg razumijevanja profila rizika druge ugovorne strane i osiguravanja dosljednosti sa sklonošću institucije preuzimanju rizika i njezinim strateškim ciljevima, osobito:
• i. utvrđivanjem opsega drugih ugovornih strana s kojima će surađivati, uzimajući u obzir rezultate procjene značajnosti i postupka mjerenja rizika
• ii. uspostavom dijaloga s tim drugim ugovornim stranama u svrhu preispitivanja njihove otpornosti na ESG rizike, uzimajući u obzir sektorsko zakonodavstvo koje utječe na te druge ugovorne strane i sve tranzicijske planove koje su izradile
• iii. ako je to relevantno i moguće, pružanjem relevantnih informacija i savjeta klijentima o procjeni ili ublažavanju ESG rizika kojima su izloženi i
• iv. razmatranjem niza mjera specifičnih za drugu ugovornu stranu, kao što su prilagodba ponuđenog proizvoda, sporazum o planu i korektivnim mjerama u svrhu podrške naporima u pogledu tranzicije i postizanja povećane otpornosti druge ugovorne strane, ili kao krajnje rješenje, prestanak odnosa ako se daljnji odnos smatra nespojivim s planiranjem institucije i njezinom sklonošću preuzimanju rizika.
• b) prilagodbu financijskih uvjeta (npr. uključivanjem ugovorno dogovorenih zaštitnih i korektivnih mjera), uvjeta (npr. rok dospijeća) i/ili određivanja cijena na temelju kriterija relevantnih za ESG rizike te strategije institucije za rizike i politike internog kapitala
• c) razmatranje ESG rizika prilikom izrade sektorskih politika i utvrđivanja globalnih, regionalnih i sektorskih ograničenja rizika, ograničenja izloženosti i strategija razduživanja
• d) diversifikaciju kreditnih i investicijskih portfelja na temelju kriterija relevantnih za ESG rizike, npr. u smislu gospodarskih sektora ili zemljopisnih područja
• e) druge alate za upravljanje rizicima koji se smatraju prikladnima u skladu sa sklonošću institucije preuzimanju rizika, kao što je moguća preraspodjela financiranja među sektorima i unutar sektora prema izloženostima otpornijima na ESG rizike.