|
+Članak 210. Zahtjevi za kolateral u obliku ostale materijalne imovine |
Članak 210. Zahtjevi za kolateral u obliku ostale materijalne imovineČlanak 210. Zahtjevi za kolateral u obliku ostale materijalne imovine Materijalna imovina koja nije kolateral u obliku nekretnine može se upotrebljavati kao priznati kolateral prema IRB pristupu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a)
ugovor o kolateralu kojim je materijalna imovina dana instituciji mora imati pravni učinak i biti provediv u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti te mora omogućiti instituciji pravodobno unovčenje kolaterala;
(b)
uz iznimku dopuštenih potraživanja s prednošću u redoslijedu naplate iz članka 209. stavka 2. točke (b) samo prvotno upisani zalozi ili prvi red naplate iz kolaterala mogu se priznavati kao kolateral, a institucija mora imati prvenstvo u redoslijedu naplate iz kolaterala;
(c)
institucije su dužne učestalo pratiti vrijednost kolaterala, i to najmanje jednom godišnje. Institucije su dužne pratiti vrijednosti kolaterala i češće ako su tržišni uvjeti podložni značajnim promjenama;
(d)
ugovor o kreditu mora obuhvaćati detaljan opis kolaterala i detaljno razrađen način i učestalost revalorizacije;
(e)
institucije su dužne, u svojim internim politikama i postupcima za odobravanje kredita koje su dostupne pregledu, jasno dokumentirati vrste materijalne imovine koje prihvaćaju kao kolateral te svoje politike i prakse u vezi sa zahtijevanim stupnjem pokrivenosti izloženosti određenom vrstom kolaterala;
(f)
institucije su dužne politikama za odobravanje kredita, a s obzirom na vrstu plasmana, utvrditi sljedeće:
i.
zahtjeve vezane uz pokrivenost izloženosti kolateralom;
ii.
zahtjeve vezane uz sposobnost pravodobne namire iz kolaterala;
iii.
sposobnost objektivnog utvrđivanja cijene ili tržišne vrijednosti;
iv.
učestalost utvrđivanja vrijednosti kolaterala, uključujući i profesionalnu procjenu ili vrednovanje;
v.
volatilnost ili procjenu volatilnosti vrijednosti kolaterala;
(g)
pri procjeni vrijednosti i ponovnoj procjeni institucije u potpunosti uzimaju u obzir svako pogoršanje kvalitete ili zastarjelost kolaterala i posvećujući posebnu pozornost učinku proteka vremena na kolateral koji je osjetljiv na trendove ili vremenski; za kolaterale u obliku materijalne imovine, zastarjelost kolaterala također uključuje razmatranja vrednovanja povezanih s ESG čimbenicima koja se odnose na zabrane ili ograničenja nametnuta relevantnim regulatornim ciljevima i pravnim aktima Unije i država članica, kao i, ako je to relevantno za institucije koje djeluju na međunarodnoj razini, pravnim i regulatornim ciljevima trećih zemalja;
(h)
institucije moraju imati pravo obaviti fizički pregled kolaterala. Institucije su također dužne imati politike i postupke koji se odnose na njihovo pravo obavljanja fizičkoga pregleda kolaterala;
(i)
kolateral koji služi kao zaštita mora biti osiguran od nastupanja štetnih događaja i institucije su dužne imati postupke kojima to nadziru. Ako na temelju općeg ugovora o jamstvu ili drugih oblika promjenjivog založnog prava, institucija kreditor ima pravo prijaviti tražbinu na imovini trgovačkog društva i ako ta tražbina sadržava i imovinu koja u skladu s IRB pristupom nije priznata kao kolateral i imovinu koja je u skladu s IRB pristupom priznata kao kolateral, institucija tu potonju imovinu može smatrati priznatom materijalnom kreditnom zaštitom. U tom se slučaju priznavanje uvjetuje time da ta imovina ispunjava zahtjeve za priznavanje kolaterala u skladu s IRB pristupom kako je utvrđeno u ovom poglavlju. 1. Pregled
1.1 Reference
1.2 Utvrđeni zahtjevi1.3 Povezani standardi2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|