DIREKTIVA (EU) 2024/1226 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 24. travnja 2024. o definiciji kaznenih djela i sankcija za kršenje Unijinih mjera ograničavanja i izmjeni Direktive (EU) 2018/1673

(1)

Kako bi se zajamčile djelotvorna primjena Unijinih mjera ograničavanja i cjelovitost unutarnjeg tržišta u Uniji te postigla visoka razina sigurnosti u području slobode, sigurnosti i pravde, potrebno je utvrditi minimalna pravila o definiciji kaznenih djela i sankcija za kršenje tih Unijinih mjera ograničavanja.

(2)

Unijine mjere ograničavanja, kao što su mjere koje se odnose na zamrzavanje sredstava i gospodarskih izvora, zabrane stavljanja na raspolaganje sredstava i gospodarskih izvora i zabrane ulaska na državno područje države članice ili provoza preko njega, kao i sektorske gospodarske i financijske mjere i embarga na oružje, među ključnim su alatima za promicanje ciljeva zajedničke vanjske i sigurnosne politike („ZVSP”), kako su utvrđeni u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji („UEU”). Ti ciljevi uključuju zaštitu vrijednosti, sigurnosti, neovisnosti i cjelovitosti Unije, učvršćivanje i podržavanje demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i načela međunarodnog prava te očuvanje mira, sprečavanje sukoba i jačanje međunarodne sigurnosti u skladu s ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda.

(3)

Kako bi se osigurala djelotvorna primjena Unijinih mjera ograničavanja, potrebno je da države članice imaju učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće kaznene i nekaznene sankcije za kršenje tih Unijinih mjera ograničavanja, uključujući u njima utvrđene obveze kao što je obveza prijavljivanja. Potrebno je i da se te sankcije odnose na zaobilaženje Unijinih mjera ograničavanja.

(4)

Djelotvorna primjena Unijinih mjera ograničavanja zahtijeva zajednička minimalna pravila o definicijama kaznenog postupanja kojim se krše Unijine mjere ograničavanja. Države članice trebale bi osigurati da takvo postupanje predstavlja kazneno djelo ako je namjerno i ako se njime krši zabrana ili obveza koja predstavlja Unijinu mjera ograničavanja ili koja je utvrđena u nacionalnoj odredbi kojom se provodi Unijina mjera ograničavanja, ako je potrebno provođenje te mjere na nacionalnoj razini. Određena postupanja trebala bi predstavljati kazneno djelo i ako su počinjena iz krajnje nepažnje. Što se tiče kaznenih djela definiranih u ovoj Direktivi, pojam „krajnje nepažnje” trebao bi se tumačiti u skladu s nacionalnim pravom, uzimajući u obzir relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije. Države članice trebale bi moći odlučiti da kršenja Unijinih mjera ograničavanja koja uključuju sredstva, gospodarske izvore, robu, usluge, transakcije ili aktivnosti u vrijednosti manjoj od 10 000 EUR ne predstavljaju kaznena djela. Isključivanje određenih kršenja iz područja primjene ove Direktive ne utječe na obveze utvrđene u aktima kojima se utvrđuju Unijine mjere ograničavanja kako bi se osiguralo da su kršenja kažnjiva učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznenim ili nekaznenim sankcijama.

(5)

U aktima kojima se utvrđuju Unijine mjere ograničavanja mogu se predvidjeti iznimke od zabrana koje su u njima utvrđene u obliku izuzeća ili odstupanja. Postupanje koje je obuhvaćeno izuzećem predviđenim u aktu kojim se utvrđuju Unijine mjere ograničavanja ili odobreno od strane nadležnih tijela države članice putem odstupanja u skladu s aktima kojima se utvrđuju Unijine mjere ograničavanja ne bi trebalo smatrati kršenjem Unijine mjere ograničavanja.

(6)

Osobito, djelotvorna primjena Unijinih mjera ograničavanja iziskuje zajednička minimalna pravila za kršenja mjera koje se sastoje od zamrzavanja sredstava ili gospodarskih izvora kako je utvrđeno u relevantnim uredbama Vijeća. Te mjere uključuju zabranu izravnog ili neizravnog stavljanja na raspolaganje sredstava ili gospodarskih izvora fizičkim ili pravnim osobama, subjektima ili tijelima koji podliježu mjerama koje se sastoje od zamrzavanja sredstava ili gospodarskih izvora ili u njihovu korist, kao i obvezu zamrzavanja svih sredstava i gospodarskih izvora koji pripadaju tim istim osobama, subjektima ili tijelima, ili su u njihovu posjedu, vlasništvu ili pod njihovom kontrolom.

(7)

Unijine mjere ograničavanja uključuju ograničenja ulaska (zabrane putovanja) koja bi trebala biti obuhvaćena ovom Direktivom. Takvim se mjerama, koje su obično utvrđene u odluci Vijeća donesenoj na temelju članka 29. UEU-a i provode se nacionalnim pravom, zahtijeva od država članica da poduzmu potrebne mjere kako bi spriječile ulazak fizičkih osoba uvrštenih na popis u bilo koju zonu državnog područja države članice ili provoz preko njih.

(8)

Države članice potiču se da posebnu pažnju posvete mehanizmima za dodjelu državljanstva i boravišta kako bi se spriječilo da se pojedinci koji podliježu Unijinim mjerama ograničavanja koriste tim mehanizmima za kršenje takvih Unijinih mjera ograničavanja.

(9)

Počinjanje ili nastavak bilo kojeg oblika transakcija, uključujući financijske transakcije, kao i dodjela ili nastavak izvršenja bilo kojeg ugovora o javnoj nabavi ili ugovora o koncesiji obuhvaćenih područjem primjene direktiva 2009/81/EZ (4), 2014/23/EU (5), 2014/24/EU (6) ili 2014/25/EU (7) Europskog parlamenta i Vijeća s trećom državom, tijelima treće države ili subjektima i tijelima koji su u izravnom ili neizravnom vlasništvu ili pod kontrolom treće države ili tijela treće države trebali bi predstavljati kazneno djelo ako zabrana ili ograničenje tog postupanja predstavlja Unijinu mjeru ograničavanja.

(10)

Unijine mjere ograničavanja uključuju zabranu trgovanja, uvoza, izvoza, prodaje, kupnje, prijenosa, provoza ili prijevoza robe ili usluga. Kršenje takvih zabrana trebalo bi predstavljati kazneno djelo, među ostalim ako se roba uvozi u treću zemlju ili izvozi iz treće zemlje kako bi se prenijela na odredište u vezi s kojim zabrana uvoza, izvoza, prodaje, kupnje, prijenosa, provoza ili prijevoza te robe predstavlja Unijinu mjeru ograničavanja. Izravno ili neizravno pružanje tehničke pomoći, brokerskih usluga, osiguranja i svih drugih usluga povezanih s tom robom ili uslugama također bi trebalo predstavljati kazneno djelo. U tu svrhu pojam „roba” uključuje robu, kao što su vojna tehnologija i oprema, roba, softver i tehnologija, koja je uvrštena na Zajednički popis robe vojne namjene Europske unije koji je Vijeće donijelo 20. veljače 2023. (8) ili je navedena u prilozima I. i IV. Uredbi (EU) 2021/821 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(11)

Unijine mjere ograničavanja uključuju sektorske gospodarske i financijske mjere koje se odnose na pružanje financijskih usluga ili obavljanje financijskih aktivnosti. Takve financijske usluge i aktivnosti uključuju, ali nisu ograničene na financiranje i financijsku pomoć, pružanje ulaganja i investicijskih usluga, izdavanje prenosivih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca, prihvaćanje depozita, pružanje specijaliziranih usluga financijske komunikacije, trgovanje novčanicama, pružanje usluga povezanih s kreditnim rejtingom te pružanje usluga povezanih s kriptoimovinom i kriptonovčanicima. Kršenje tih sektorskih gospodarskih i financijskih mjera trebalo bi predstavljati kazneno djelo.

(12)

Unijine mjere ograničavanja uključuju sektorske gospodarske i financijske mjere koje se odnose na pružanje usluga koje nisu financijske usluge. Takve usluge uključuju, ali nisu ograničene na pružanje usluga pravnog savjetovanja, usluga povjerenja, usluga odnosa s javnošću, usluga računovodstva, revizije, knjigovodstva i poreznog savjetovanja, savjetovanja u području poslovanja i menadžmenta, savjetovanja u području IT-a, usluga radiodifuzijskog emitiranja, arhitektonskih i inženjerskih usluga. Kršenje tih sektorskih gospodarskih i financijskih mjera trebalo bi predstavljati kazneno djelo.

(13)

Nijedna odredba ove Direktive ne bi se trebala tumačiti kao nametanje bilo kakvih obveza fizičkim osobama kojima bi se dovelo u pitanje pravo osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu i da se brani šutnjom, kako je utvrđeno u članku 7. Direktive (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća (10), za države članice koje ona obvezuje, i članku 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”).

(14)

Djelotvorna primjena Unijinih mjera ograničavanja iziskuje zajednička minimalna pravila o definiciji kaznenih djela koja se sastoje od postupanja kojim se zaobilaze Unijine mjere ograničavanja.

(15)

Primjer sve raširenijeg postupanja kojim se zaobilaze Unijine mjere ograničavanja jest praksa osoba, subjekata i tijela uvrštenih na popis da koriste, prenose trećoj strani ili na drugi način ustupaju sredstva ili gospodarske izvore koji su u izravnom ili neizravnom vlasništvu tih osoba, subjekata ili tijela uvrštenih na popis ili pod njihovom kontrolom radi prikrivanja tih sredstava ili gospodarskih izvora. Nadalje, prakse pružanja lažnih ili obmanjujućih informacija, uključujući nepotpune relevantne informacije, kako bi se prikrilo da je osoba, subjekt ili tijelo uvršteno na popis krajnji vlasnik ili korisnik sredstava ili gospodarskih izvora koji podliježu Unijinim mjerama ograničavanja također predstavljaju zaobilaženje Unijinih mjera ograničavanja. Stoga bi to postupanje kojim se zaobilaze Unijine mjere ograničavanja trebalo predstavljati kazneno djelo na temelju ove Direktive.

(16)

Nepoštovanje obveze prijavljivanja nadležnim upravnim tijelima utvrđene u aktima kojima se utvrđuju Unijine mjere ograničavanja trebalo bi predstavljati kazneno djelo na temelju ove Direktive.

(17)

Djelotvornu primjenu Unijinih mjera ograničavanja iziskuje zajednička minimalna pravila o definiciji kaznenih djela koja se sastoje od postupanja kojim se krše ili ne ispunjavaju posebni uvjeti iz odobrenja nadležnih tijela za obavljanje određenih aktivnosti, koje bez takvog odobrenja čine kršenje zabrane ili ograničenja koje predstavlja Unijinu mjeru ograničavanja. Svaka aktivnost koja se provodi bez odobrenja mogla bi se, ovisno o okolnostima slučaja, smatrati kršenjem Unijinih mjera ograničavanja koje se sastoje od zamrzavanja sredstava ili gospodarskih izvora, zabrana putovanja, embarga na oružje ili drugih sektorskih gospodarskih i financijskih mjera.

(18)

Pravni stručnjaci, kako ih definiraju države članice, trebali bi podlijegati ovoj Direktivi, uključujući obvezu prijavljivanja kršenja Unijinih mjera ograničavanja, pri pružanju usluga u kontekstu profesionalnih aktivnosti kao što su pravne, financijske i trgovinske usluge. Postoji jasan rizik od zlouporabe usluga tih pravnih stručnjaka u svrhu kršenja Unijinih mjera ograničavanja. Međutim, trebala bi postojati izuzeća od svake obveze prijavljivanja informacija koje prime od jedne od svjoih stranaka ili koje dobiju o njoj tijekom utvrđivanja njihova pravnog položaja ili tijekom obavljanja zadaće obrane ili zastupanja te stranke u sudskim postupcima ili u vezi sa sudskim postupcima, uključujući davanje savjeta o pokretanju ili izbjegavanju takvih postupaka. Stoga bi takvi pravni savjeti i dalje trebali podlijegati obvezi čuvanja profesionalne tajne, osim ako pravni stručnjak namjerno sudjeluje u kršenju Unijinih mjera ograničavanja, ako se pravni savjeti pružaju u svrhu kršenja Unijinih mjera ograničavanja ili ako pravni stručnjak zna da klijent traži pravni savjet u svrhu kršenja Unijinih mjera ograničavanja.

(19)

Unijine mjere ograničavanja ne bi smjele dovesti do diskriminacije klijenata kreditnih i financijskih institucija ili do njihova neopravdanog isključenja iz pristupa financijskim uslugama.

(20)

Ovom se Direktivom ne namjerava kriminalizirati humanitarna pomoć osobama kojima je potrebna pomoć ili aktivnosti kojima se podupiru osnovne ljudske potrebe, a koje se pružaju u skladu s načelima nepristranosti, čovječnosti, neutralnosti i neovisnosti te, ako je primjenjivo, s međunarodnim humanitarnim pravom.

(21)

Poticanje na kaznena djela na temelju ove Direktive, kao i pomaganje u njima, trebalo bi kriminalizirati. Trebalo bi kriminalizirati i pokušaj počinjenja određenih kaznenih djela iz ove Direktive.

(22)

Sankcije za fizičke osobe za kaznena djela povezana s kršenjem Unijinih mjera ograničavanja kako su definirana u ovoj Direktivi trebale bi biti učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne. U tom cilju trebalo bi utvrditi najniže razine maksimalnog trajanja kazne zatvora za fizičke osobe. U kaznenim postupcima trebale bi biti dostupne i sporedne sankcije ili mjere.

(23)

S obzirom na to da pravne osobe također podliježu Unijinim mjerama ograničavanja, takve pravne osobe trebale bi se smatrati odgovornima za kaznena djela povezana s kršenjem Unijinih mjera ograničavanja kako su definirana ovom Direktivom. „Pravnim osobama” stoga se smatra svaki pravni subjekt koji ima takav status na temelju primjenjivog prava, osim država ili javnih tijela koja izvršavaju funkcije državne vlasti i javnih međunarodnih organizacija. Radi postizanja ciljeva ove Direktive, države članice čijim pravom je predviđena kaznena odgovornost pravnih osoba trebale bi osigurati da njihovo pravo sadržava učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne vrste i razine kaznenih sankcija kako je utvrđeno u ovoj Direktivi. Radi postizanja ciljeva ove Direktive, države članice čijim pravom nije predviđena kaznena odgovornost pravnih osoba trebale bi osigurati da njihovo pravo sadržava učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne vrste i razine nekaznenih sankcija kako je utvrđeno u ovoj Direktivi. Najviša razina novčanih kazni predviđenih u ovoj Direktivi za kaznena djela koja su u njoj definirana trebala bi se primjenjivati barem na najteže oblike takvih kaznenih djela. Važno je da se u obzir uzmu težina postupanja, kao i osobne, financijske i druge okolnosti dotičnih pravnih osoba kako bi se osiguralo da je izrečena sankcija učinkovita, odvraćajuća i proporcionalna. Države članice trebale bi moći utvrditi najviše razine novčanih kazni kao postotak ukupnog svjetskog prihoda dotične pravne osobe ili u fiksnim iznosima. Pri prenošenju ove Direktive države članice trebale bi odlučiti koju će od tih dviju mogućnosti upotrijebiti.

(24)

Ako se države članice pri određivanju novčanih kazni koje treba izreći pravnim osobama odluče provesti kriterij ukupnog svjetskog prihoda pravne osobe, trebale bi odlučiti hoće li se taj prihod računati na osnovi poslovne godine koja prethodi godini u kojoj je počinjeno kazneno djelo ili na osnovi poslovne godine koja prethodi godini odluke o izricanju novčane kazne. Države članice trebale bi ujedno razmotriti utvrđivanje pravila za slučajeve u kojima nije moguće odrediti iznos novčane kazne na osnovi ukupnog svjetskog prihoda pravne osobe u poslovnoj godini koja prethodi godini u kojoj je počinjeno kazneno djelo ili poslovne godine koja prethodi godini odluke o izricanju novčane kazne. U takvim bi slučajevima države članice trebale moći uzeti u obzir druge kriterije, poput ukupnog svjetskog prihoda u nekoj drugoj poslovnoj godini. Ako ta pravila uključuju utvrđivanje fiksnih iznosa novčanih kazni, tada ne bi trebalo biti potrebno da maksimlana razina tih iznosa dosegne razine koje su u ovoj Direktivi utvrđene kao minimalni zahtjev za najvišu razinu novčanih kazni utvrđenih u fiksnim iznosima.

(25)

Ako se države članice odluče za najvišu razinu novčanih kazni utvđenih u fiksnim iznosima, takve bi razine trebalo utvrditi u nacionalnom pravu. Najviše razine takvih novčanih kazni trebale bi se primjenjivati na najteže oblike kaznenih djela definiranih ovom Direktivom koje počine financijski jake pravne osobe. Države članice trebale bi moći odlučiti o metodi izračuna tih najviših razina novčanih kazni, uključujući posebne uvjete za njih. Države članice poziva se da redovito preispituju razine novčanih kazni određenih u fiksnim iznosima s obzirom na stope inflacije i druge fluktuacije u novčanim vrijednostima, u skladu s postupcima utvrđenima u njihovu nacionalnom pravu. Države članice čija valuta nije euro trebale bi predvidjeti najviše razine novčanih kazni u svojoj valuti koje odgovaraju razinama određenima u ovoj Direktivi u eurima na datum njenog stupanja na snagu. Te se države članice pozivaju da redovito preispituju razine novčanih kazni i s obzirom na razvoj deviznog tečaja.

(26)

Utvrđivanjem najviše razine novčanih kazni ne dovodi se u pitanje diskrecijsko pravo sudaca ili sudova u kaznenim postupcima da izreknu primjerene sankcije u pojedinačnim slučajevima. S obzirom na to da se ovom Direktivom ne uspostavljaju najniže razine novčanih kazni, suci ili sudovi trebali bi u svakom slučaju izreći primjerene sankcije uzimajući u obzir pojedinačne, financijske i druge okolnosti dotične pravne osobe i težinu postupanja.

(27)

Razine izrečenih sankcija trebalo bi dodatno uskladiti, a djelotvornost tih razina trebala bi se poticati uvođenjem zajedničkih otegotnih okolnosti koje, u skladu s relevantnim odredbama nacionalnog prava, odražavaju težinu počinjenog kaznenog djela. Pojam „otegotnih okolnosti” trebalo bi shvatiti ili kao činjenice koje omogućuju nacionalnom sucu ili sudu da za isto kazneno djelo izrekne strože kazne od kazne koja se obično izriče bez tih činjenica ili kao mogućnost da se nekoliko kaznenih djela tretira kumulativno kako bi se povećala razina sankcije. Države članice trebale bi osigurati, u skladu s nacionalnim pravom, da se barem jedna od sljedećih okolnosti može smatrati otegotnim okolnostima: ako je kazneno djelo počinjeno u okviru zločinačke organizacije kako je definirana u Okvirnoj odluci Vijeća 2008/841/PUP (11); ako je kazneno djelo uključivalo uporabu lažnih ili krivotvorenih isprava; ako je kazneno djelo počinio profesionalni pružatelj usluga kršeći svoje profesionalne obveze; ako je kazneno djelo počinio javni službenik pri obavljanju svojih dužnosti, što se može odnositi na bilo kojeg relevantnog službenika, bez obzira na to obnaša li formalnu dužnost u Uniji, državama članicama ili trećim zemljama, ili na drugu osobu koja obavlja javnu funkciju; ako je kaznenim djelom ostvarena znatna financijska korist ili se to očekivalo ili su izbjegnuti znatni troškovi, izravno ili neizravno; ako je počinitelj uništio dokaze ili zastrašivao svjedoke ili podnositelje pritužbi ili utjecao na njih; ili ako je fizička ili pravna osoba prethodno pravomoćno osuđena. Države članice trebale bi osigurati da se barem jedna od tih otegotnih okolnosti predvidi kao moguća otegotna okolnost u skladu s primjenjivim pravilima u njihovu pravnom sustavu o otegotnim okolnostima. U svakom slučaju, sudac ili sud trebali bi moći odlučiti hoće li povećati kaznu uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinačnog predmeta.

(28)

Države članice trebale bi osigurati, u skladu s nacionalnim pravom, da se barem jedna od sljedećih okolnosti može smatrati olakotnim okolnostima: ako počinitelj nadležnim tijelima pruža informacije koje ta tijela inače ne bi mogla dobiti i time im pomaže da identificiraju ili privedu pravdi druge počinitelje; ili ako počinitelj nadležnim tijelima pruža informacije koje ta tijela inače ne bi mogla dobiti i time im pomaže da pronađu dokaze. Pri procjeni olakotnih okolnosti, sudac ili sud trebali bi moći odlučiti hoće li smanjiti kaznu uzimajući u obzir posebne okolnosti svakog pojedinačnog predmeta. Te okolnosti mogle bi uključivati prirodu, vrijeme i opseg informacija koje pruži počinitelj te razinu njegove suradnje.

(29)

Zamrzavanje sredstava i gospodarskih izvora u skladu s Unijinim mjerama ograničavanja upravne je prirode. Stoga bi ga trebalo razlikovati od mjera zamrzavanja kaznenopravne prirode iz Direktive 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12). Države članice trebale bi omogućiti zamrzavanje i oduzimanje predmeta i imovinske koristi iz kaznenih djela iz ove Direktive. Države članice koje obvezuje Direktiva 2014/42/EU trebale bi to činiti u skladu s tom direktivom. Također, osobito u situacijama u kojima osoba uvrštena na popis, ili zastupnik subjekta ili tijela uvrštenog na popis, čini određena kaznena djela u pogledu zaobilaženja Unijine mjere ograničavanja ili sudjeluje u takvim kaznenim djelima, potrebno je omogućiti zamrzavanje i oduzimanje sredstava i gospodarskih izvora koji podliježu Unijinim mjerama ograničavanja, čak i ako oni možda ne predstavljaju predmete ili imovinsku korist na temelju Direktive 2014/42/EU. U tim okolnostima, kao posljedica prikrivanja, osoba, subjekt ili tijelo uvršteno na popis može nastaviti pristupati i u potpunosti se koristiti ili raspolagati prikrivenim sredstvima ili gospodarskim izvorima koji su predmet Unijinih mjera ograničavanja. Takva sredstva ili gospodarski izvori trebali bi stoga podlijegati zamrzavanju i oduzimanju u skladu s Direktivom 2014/42/EU. Prava bona fide trećih strana ne bi trebala biti dovedena u pitanje.

(30)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o rokovima zastare koji su potrebni za djelotvorno suzbijanje kaznenih djela povezanih s kršenjem Unijinih mjera ograničavanja, ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila kojima se ne određuju rokovi zastare za istragu, kazneni progon i izvršavanje. Na temelju ove Direktive državama članicama dopušteno je utvrditi rokove zastare koji su kraći od onih koji su predviđeni ovom Direktivom, pod uvjetom da je u njihovim pravnim sustavima moguće prekinuti ili suspendirati takve kraće rokove zastare u slučaju akata koji se mogu točno utvrditi u skladu s nacionalnim pravom.

(31)

Osobito s obzirom na mobilnost počiniteljâ, zajedno s prekograničnom prirodom kaznenih djela definiranih u ovoj Direktivi i mogućnošću provedbe prekograničnih istraga, države članice trebale bi utvrditi nadležnost u cilju djelotvornog suzbijanja takvih kaznenih djela.

(32)

Kako bi se osigurala djelotvorna istraga i kazneni progon kršenja Unijinih mjera ograničavanja, države članice trebale bi nadležnim tijelima staviti na raspolaganje učinkovite istražne alate, kao što su oni koji su na raspolaganju u njihovu nacionalnom pravu za suzbijanje organiziranog kriminala ili drugih slučajeva teških kaznenih djela, ako je upotreba tih alata primjerena i proporcionalna naravi i težini kaznenih djela kako su predviđena u nacionalnom pravu te u mjeri u kojoj je ta upotreba primjerena i proporcionalna. Takvi bi alati mogli uključivati presretanje komunikacija, prikriveni nadzor, uključujući elektronički nadzor, kontrolirane isporuke, praćenje bankovnih računa i ostale alate za financijsku istragu. Ti bi se alati trebali koristiti u skladu s načelom proporcionalnosti te poštujući u cijelosti Povelju. Nužno je poštovati pravo na zaštitu osobnih podataka.

(33)

Za osobe iz članka 4. Direktive (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća (13) koje nadležnim tijelima prijavljuju informacije o prošlim, tekućim ili planiranim kršenjima Unijinih mjera ograničavanja, među ostalim o pokušajima zaobilaženja tih mjera, a koje su te informacije dobile u kontekstu aktivnosti povezanih s njihovim poslom, postoji rizik osvete u tom kontekstu. Prijave koje podnose takve osobe mogu ojačati provedbu Unijinih mjera ograničavanja pružanjem informacija koje se odnose, na primjer, na činjenice o kršenju Unijinih mjera ograničavanja, njihove okolnosti te uključene pojedince, poduzeća i treće zemlje. Stoga bi trebalo osigurati da su uspostavljeni odgovarajući mehanizmi koji tim osobama koje prijavljuju kršenja omogućuju da rabe povjerljive kanale i upozoravaju nadležna tijela te koji ih štite od osvete. U tu bi svrhu trebalo predvidjeti da je Direktiva (EU) 2019/1937 primjenjiva na prijave kršenja Unijinih mjera ograničavanja i zaštitu osoba koje prijavljuju takva kršenja, pod uvjetima navedenima u toj direktivi.

(34)

Kako bi se osigurao djelotvoran, integriran i dosljedan sustav izvršavanja zakonodavstva, države članice trebale bi organizirati unutarnju suradnju i komunikaciju među svim svojim nadležnim tijelima uključenima u izvršavanje upravnog i kaznenog zakonodavstva.

(35)

Kako bi se osigurali djelotvorna istraga i kazneni progon počinitelja kršenja Unijinih mjera ograničavanja, nadležna tijela država članica trebala bi surađivati jedna s drugima putem Europola, Eurojusta i Ureda europskog javnog tužitelja, kao i s tim tijelima, u okviru njihovih nadležnosti i u skladu s primjenjivim pravnim okvirom. Nadležna tijela država članica također bi trebala međusobno i s Komisijom razmjenjivati informacije o praktičnim pitanjima. Komisija bi, prema potrebi, mogla uspostaviti mrežu stručnjaka i djelatnika za razmjenu najboljih praksi i pružanje pomoći nadležnim tijelima država članica kako bi se olakšala istraga kaznenih djela povezanih s kršenjem Unijinih mjera ograničavanja. Takva pomoć ne bi trebala podrazumijevati sudjelovanje Komisije u istrazi ili kaznenom progonu u pojedinačnim kaznenim predmetima koje provode nadležna tijela država članica i ne bi se trebala shvatiti tako da uključuje financijsku potporu ili bilo koju drugu proračunsku obvezu Komisije.

(36)

U cilju djelotvornog odgovaranja na kaznena djela definirana u ovoj Direktivi, potrebno je da nadležna tijela u državama članicama prikupljaju točne, dosljedne i usporedive statističke podatke o tim kaznenim djelima. Stoga bi države članice trebale osigurati da je uspostavljen prikladan sustav za bilježenje, izradu i dostavljanje postojećih statističkih podataka o kaznenim djelima definiranima u ovoj Direktivi. Važno je da države članice te statističke podatke upotrebljavaju za strateško i operativno planiranje aktivnosti izvršavanja zakonodavstva, za analiziranje opsega i trendova u kaznenim djelima povezanim s kršenjem Unijinih mjera ograničavanja, kao i za pružanje informacija građanima. Države članice trebale bi Komisiji dostavljati relevantne statističke podatke o postupcima povezanima s kršenjem Unijine mjere ograničavanja, dobivene iz podataka koji već postoje na centraliziranoj ili decentraliziranoj razini unutar cijele države članice. Komisija bi trebala redovito ocjenjivati i u izvješću objavljivati rezultate svoje procjene na temelju statističkih podataka koje dostavljaju države članice.

(37)

Izmjenom Direktive (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća (14) trebalo bi osigurati da se kršenje Unijinih mjera ograničavanja smatra predikatnim kaznenim djelom pranja novca u skladu s tom direktivom.

(38)

S obzirom na hitnu potrebu da pojedinci i pravne osobe uključeni u kršenje Unijinih mjera ograničavanja za to odgovaraju, države članice trebale bi staviti na snagu zakone i druge propise koji su potrebni za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive.

(39)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(40)

U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, Irska je pismom od 3. ožujka 2023. obavijestila da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Direktive.

(41)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest utvrđivanje minimalnih zajedničkih pravila u vezi s definicijama kaznenih djela povezanih s kršenjem Unijinih mjera ograničavanja i dostupnosti učinkovitih, odvraćajućih i proporcionalnih kaznenopravnih sankcija za kaznena djela povezana s kršenjem Unijinih mjera ograničavanja ne mogu dostatno ostvariti države članice, uzimajući u obzir inherentnu prekograničnu prirodu kršenja Unijinih mjera ograničavanja i njezin potencijal za ugrožavanje postizanja ciljeva Unije u pogledu očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti te očuvanja zajedničkih vrijednosti Unije, nego se zbog opsega i učinaka ove Direktive oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(42)

Pri provedbi ove Direktive države članice trebale bi osigurati poštovanje postupovnih prava osumnjičenih ili okrivljenih osoba u kaznenom postupku. U tom pogledu obveze na temelju ove Direktive ne bi trebale utjecati na obveze država članica na temelju prava Unije o postupovnim pravima u kaznenom postupku, posebno na temelju direktiva 2010/64/EU (15), 2012/13/EU (16), 2013/48/EU (17), (EU) 2016/343, (EU) 2016/800 (18) i (EU) 2016/1919 (19) Europskog parlamenta i Vijeća.

(43)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela posebno priznata Poveljom, uključujući pravo na slobodu i sigurnost, zaštitu osobnih podataka, slobodu poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje, pretpostavku nedužnosti i pravo na obranu, uključujući pravo osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu i da se brani šutnjom, načelo zakonitosti i razmjernosti kaznenih djela i sankcija, uključujući načelo zabrane retroaktivnosti kaznenih sankcija, kao i načelo ne bis in idem. Ovom se Direktivom nastoji osigurati potpuno poštovanje tih prava i načela te se treba provesti u skladu s time,