|
+Članak 19. 1. |
Članak 19. 1.Ako kreditne institucije nemaju dovoljno likvidne imovine u određenoj valuti kako bi ispunile koeficijent likvidnosne pokrivenosti iz članka 4., primjenjuje se jedna od sljedećih odredaba ili više njih:
(a)
zahtjev u pogledu valutne usklađenosti utvrđen u članku 8. stavku 6. ne primjenjuje se na tu valutu;
(b)
kreditna institucija može pokriti manjak likvidne imovine u nekoj valuti kreditnim linijama središnje banke u državi članici ili trećoj zemlji te valute, pod uvjetom da je linija u skladu sa svim sljedećim zahtjevima:
i.
ugovorno je neopozivo obvezujuća tijekom razdoblja od sljedećih 30 kalendarskih dana;
ii.
njezina cijena određena je u obliku naknade koja se plaća bez obzira na iznos, ako postoji, koji se povlači u okviru te linije;
iii.
naknada se određuje u iznosu u kojem neto prinos od imovine upotrijebljene za osiguranje linije ne smije biti viši od neto prinosa od reprezentativnog portfelja likvidne imovine nakon prilagodne za sve značajne razlike u kreditnom riziku.
(c)
ako postoji manjak imovine prvog stupnja, no postoji dovoljno imovine 2.A stupnja, kreditna institucija može držati dodatnu imovinu 2.A stupnja u zaštitnom sloju likvidnosti te se smatra da se gornje granice prema stupnju imovine iz članka 17. mijenjaju na odgovarajući način. Navedena dodatna imovina 2.A stupnja podliježe minimalnom korektivnom faktoru koji iznosi 20 %. Svaka imovina 2.B stupnja koju drži kreditna institucija i dalje podliježe korektivnim faktorima koji se primjenjuju u svakom slučaju u skladu s ovim poglavljem. 1. Pregled
1.1 Reference1.2 Utvrđeni zahtjevi1.3 Povezani standardi2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|