|
+Članak 21. 6. |
Članak 21. 6.Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz stavka 3., imenovanje depozitara koji je osnovan u trećoj zemlji, u svakom trenutku, podliježe sljedećim uvjetima:
(a)
nadležna tijela država članica u kojima se namjerava trgovati udjelima ili dionicama AIF-a izvan EU i ako su različita, nadležna tijela matične države članice UAIF-a, potpisali su postupke u vezi suradnje i razmjene informacija s nadležnim tijelima depozitara;
(b)
depozitar podliježe učinkovitim bonitetnim propisima, uključujući minimalne kapitalne zahtjeve i nadzoru koji proizvode iste učinke kao i pravo Unije i učinkovito se primjenjuju;
(c)
treća zemlja u kojoj je depozitar osnovan ne smatra se visokorizičnom trećom zemljom na temelju članka 9. stavka 2. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća ( 22 );
(d)
države članice u kojima se namjerava trgovati udjelima ili dionicama AIF-a izvan EU-a, a ako su one različite, i matična država članica UAIF-a, potpisale su sporazum s trećom zemljom u kojoj je depozitar osnovan, koji u potpunosti ispunjava standarde iz članka 26. OECD-ova modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka i imovine i osigurava učinkovitu razmjenu informacija o poreznim pitanjima, uključujući sve multilateralne porezne sporazume, te ta treća zemlja nije navedena u Prilogu I. zaključcima Vijeća o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe.
(e)
depozitar je na temelju ugovora odgovoran AIF-u ili ulagateljima AIF-a, u skladu sa stavcima 12. i 13. te se izričito slaže da će postupati sukladno stavku 11. Odstupajući od uvodnog dijela prvog podstavka, uvjeti iz točaka (c) i (d) tog podstavka primjenjuju se u trenutku imenovanja depozitara. Ako se treća zemlja u kojoj je depozitar osnovan utvrdi kao visokorizična treća zemlja na temelju članka 9. stavka 2. Direktive (EU) 2015/849, kako je navedeno u prvom podstavku točki (c), ili je nakon imenovanja depozitara uključena u Prilog I. zaključcima Vijeća o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe, kako je navedeno u prvom podstavku točki (d), u odgovarajućem roku imenuje se novi depozitar, uzimajući u obzir interese ulagatelja. To razdoblje nije dulje od dvije godine. Ako se nadležno tijelo druge države članice ne slaže s procjenom nadležnih tijela matične države članice UAIF-a o primjeni točaka (a), (c) ili (e) prvog podstavka, dotična nadležna tijela mogu uputiti predmet ESMA-i, koja može postupiti u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010. Na temelju kriterija iz točke (b) stavka 17., Komisija donosi provedbene akte koji navode da bonitetni propisi i nadzor treće zemlje proizvode iste učinke kao i pravo Unije i da se učinkovito primjenjuju. Komisija donosi ove provedbene akte u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 59. stavka 2. 1. Pregled
1.1 Reference1.2 Utvrđeni zahtjevi1.3 Povezani standardi2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|