Članak 8. Postupak za izdavanje dozvole

Članak 8.

Postupak za izdavanje dozvole

1.  Dozvola se izdaje u dogovoru s tijelima svih država članica na čijim se državnim područjima putnici ukrcavaju ili iskrcavaju. Tijelo koje izdaje dozvolu prosljeđuje takvim tijelima, kao i nadležnim tijelima država članica kroz koje se prolazi bez ukrcaja ili iskrcaja putnika, presliku zahtjeva zajedno s preslikama svih drugih relevantnih dokumenata, uključujući svoju procjenu.

2.  Nadležna tijela država članica od kojih se zatražila suglasnost u roku od dva mjeseca obavijestit će tijelo koje izdaje dozvolu o svojoj odluci o zahtjevu za izdavanje dozvole. Taj se rok računa od dana primitka zahtjeva za suglasnost, koji je naveden u potvrdi o primitku. Ako je odluka nadležnih tijela država članica od kojih je bila zatražena suglasnost negativna, u toj se odluci mora navesti odgovarajuće obrazloženje. Ako tijelo koje izdaje dozvolu ne dobije odgovor u roku od dva mjeseca, smatra se da su tijela od kojih se zatražio savjet suglasna i tijelo koje izdaje dozvolu može izdati dozvolu.

Tijela država članica kroz koje se prolazi bez ukrcaja ili iskrcaja putnika mogu u roku utvrđenom u prvom podstavku obavijestiti tijelo koje izdaje dozvolu o svojim primjedbama.

3.  Tijelo koje izdaje dozvolu odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole u roku od četiri mjeseca od dana kada je prijevoznik podnio zahtjev za izdavanje dozvole.

4.  Dozvola se ne izdaje u sljedećim slučajevima:

U slučaju da postojeća usluga međunarodnog autobusnog prijevoza, zbog iznimnih okolnosti koje nije bilo moguće predvidjeti u trenutku davanja dozvole, na direktnim dionicama ozbiljno utječe na održivost usporedivoga prijevoza uređenoga jednim ugovorom, ili više njih, o pružanju javnih usluga u skladu s pravom Zajednice, država članica može, uz suglasnost Komisije te nakon što šest mjeseci unaprijed o tome obavijesti prijevoznika, privremeno ili trajno oduzeti dozvolu za obavljanje međunarodnog autobusnog prijevoza.

Sama činjenica da su cijene jednog prijevoznika niže od cijena koje su ponudili drugi cestovni prijevoznici ili da dotičnu prometnu vezu već osiguravaju drugi cestovni prijevoznici ne opravdava odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvole.

5.  Tijelo koje izdaje dozvolu i nadležna tijela svih država članica uključenih u postupak za postizanje dogovora iz stavka 1. mogu odbiti zahtjeve za izdavanje dozvole samo na temelju razloga predviđenih ovom Uredbom.

6.  Po okončanju postupka utvrđenog u stavcima od 1. do 5., tijelo koje izdaje dozvolu izdaje dozvolu ili službeno odbija zahtjev za izdavanje dozvole.

U odlukama o odbijanju zahtjeva navode se razlozi na kojima se temelji odbijanje. U slučaju da je zahtjev prijevoznog poduzeća odbijen, države članice tom prijevoznom poduzeću osiguravaju mogućnost žalbe.

Tijelo koje izdaje dozvolu dužno je obavijestiti sva tijela iz stavka 1. o svojoj odluci te im, prema potrebi, poslati presliku dozvole.

7.  Ako postupak za postizanje dogovora iz stavka 1. ne omogućuje tijelu koje izdaje dozvolu da odluči o zahtjevu, predmet se može uputiti Komisiji na odlučivanje u roku od dva mjeseca, računano od dana kada je jedna ili više država članica od kojih se na temelju stavka 1. zatražio savjet priopćile negativnu odluku.

8.  Nakon što se savjetovala s dotičnim državama članicama, Komisija mora, u roku od četiri mjeseca od dana primitka priopćenja od tijela koje izdaje dozvolu, donijeti ►C2  odluku koja stupa na snagu trideset dana od obavješćivanja dotičnih država članica. ◄

9.  Odluka Komisije primjenjuje se sve dok dotične države članice ne postignu dogovor.