Članak 20. Inspekcije

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela organiziraju sustav inspekcija.

2.   Inspekcije su primjerene vrsti dotičnog objekta i provode se neovisno o primitku izvješća o sigurnosti ili bilo kojeg drugog podnesenog izvješća. One su dovoljne za planirano i sustavno ispitivanje tehničkih i organizacijskih sustava ili sustava upravljanja koji se koriste u objektu, posebno da bi se osiguralo da:

3.   Države članice osiguravaju da su planom inspekcija na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini obuhvaćeni svi objekti te osiguravaju da se taj plan redovito preispituje i, gdje je potrebno, ažurira.

Svaki plan inspekcija uključuje sljedeće:

4.   Na temelju planova inspekcije iz stavka 3. nadležno tijelo redovito izrađuje programe za redovne inspekcije za sve objekte, uključujući učestalost obilazaka mjesta za različite vrste objekata.

Razdoblje između dvaju uzastopnih obilazaka mjesta nije dulje od godine dana za objekte više razine i tri godine za objekte niže razine, osim ako je nadležno tijelo izradilo program inspekcije koji se temelji na sustavnoj procjeni opasnosti od velikih nesreća dotičnih objekata.

5.   Sustavna procjena opasnosti dotičnih objekata temelji se najmanje na sljedećim kriterijima:

Kada je potrebno, vodi se računa i o relevantnim rezultatima inspekcija koje su provedene u skladu s drugim zakonodavstvom Unije.

6.   Izvanredne inspekcije provode se da bi se čim prije istražile ozbiljne pritužbe, ozbiljne nesreće i „jedva izbjegnute nesreće”, incidenti i slučajevi nesukladnosti.

7.   U roku od četiri mjeseca nakon svake inspekcije nadležno tijelo operateru priopćava zaključke inspekcije i sve utvrđene potrebne radnje. Nadležno tijelo osigurava da operater provodi sve te potrebne radnje u razumnom roku nakon primitka priopćenja.

8.   Ako je inspekcijom utvrđen važan slučaj nepoštovanja ove Direktive, u roku od šest mjeseci provodi se dodatna inspekcija.

9.   Inspekcije se po mogućnosti usklađuju i, kada je potrebno, povezuju s inspekcijama prema drugom zakonodavstvu Unije.

10.   Države članice potiču nadležna tijela da osiguraju mehanizme i alate za razmjenu iskustava i učvršćivanje znanja te da, kada je potrebno, sudjeluju u tim mehanizmima na razini Unije.

11.   Države članice osiguravaju da operateri pružaju nadležnim tijelima svu potrebnu pomoć da bi tim tijelima omogućili provođenje svih inspekcija i prikupljanje svih informacija koje su potrebne za izvršavanje njihovih dužnosti za potrebe ove Direktive, posebno da bi tijelima omogućili da u potpunosti procijene mogućnost velike nesreće i utvrde u kojem se opsegu mogu povećati vjerojatnost ili pogoršati posljedice velikih nesreća, pripreme vanjski plan za slučaj opasnosti i da vode računa o tvarima koje možda iziskuju dodatno razmatranje zbog njihovog fizičkog oblika, posebnih uvjeta ili lokacije.