Preamble: 1

(1)

Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (4) glavni je pravni instrument za sprečavanje korištenja financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca i financiranja terorizma. Tom se direktivom utvrđuje sveobuhvatan pravni okvir, koji je Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća (5) dodatno ojačan odgovaranjem na nove rizike od pranja novca i financiranja terorizma te povećanjem transparentnosti stvarnog vlasništva. Bez obzira na postignuća unutar tog pravnog okvira, iskustvo je pokazalo da bi trebalo uvesti dodatna poboljšanja kako bi se na odgovarajući način smanjili rizici od pranja novca i financiranja terorizma te uspješno otkrili pokušaji počinjenja kaznenog djela zloupotrebe financijskog sustava Unije u kriminalne svrhe.

(2)

Glavni izazov utvrđen s obzirom na primjenu odredaba Direktive (EU) 2015/849, kojima se utvrđuju obveze obveznika, čini nedostatak izravne primjenjivosti pravila utvrđenih u tim odredbama i fragmentiran pristup na nacionalnoj razini. Iako su ta pravila postojala i razvijala se tijekom triju desetljeća, i dalje se provode na način koji nije u potpunosti usklađen sa zahtjevima integriranog unutarnjeg tržišta. Stoga je pravila o pitanjima koja su trenutačno obuhvaćena Direktivom (EU) 2015/849 i koja bi dotični obveznici mogli primjenjivati izravno potrebno obuhvatiti uredbom kako bi se postigla željena ujednačenost primjene.

(3)

Ovaj novi instrument dio je sveobuhvatnog paketa usmjerenog na jačanje okvira Unije za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma (SPNFT). Ova će Uredba zajedno s Direktivom (EU) 2024/1640 Europskog parlamenta i Vijeća (6) i uredbama (EU) 2023/1113 (7) i (EU) 2024/1620 (8) Europskog parlamenta i Vijeća činiti pravni okvir kojim će se urediti zahtjevi za SPNFT koje moraju ispuniti obveznici i na kojem će se temeljiti institucijski okvir Unije za SPNFT, uključujući osnivanje tijela za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma (AMLA).

(4)

Pranje novca i financiranje terorizma često se provode u međunarodnom kontekstu. Mjere donesene na razini Unije, ne uzimajući u obzir međunarodnu koordinaciju i suradnju, imale bi vrlo ograničen učinak. Mjere koje Unija donosi u tom području trebale bi stoga biti u skladu s djelovanjima koja se poduzimaju na međunarodnoj razini i barem jednako stroge. Unija bi u svojem djelovanju trebala nastaviti uzimati u obzir preporuke Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF) i instrumente drugih međunarodnih tijela koja sudjeluju u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma. Radi jačanja djelotvornosti borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma relevantni pravni akti Unije trebali bi, prema potrebi, biti usklađeni s međunarodnim standardima za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma te širenja oružja koje je donio FATF u veljači 2012. („revidirane preporuke FATF-a”) te naknadnim izmjenama tih standarda.

(5)

Od donošenja Direktive (EU) 2015/849 novije promjene u kaznenopravnom okviru Unije doprinijele su jačanju sprečavanja i borbe protiv pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma. Direktiva (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća (9) rezultirala je zajedničkim razumijevanjem kaznenog djela pranja novca i povezanih predikatnih kaznenih djela. Direktivom (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (10) definirana su financijska kaznena djela koja štetno utječu na financijski interes Unije i koja bi se također trebala smatrati predikatnim kaznenim djelima pranja novca. Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća (11) rezultirala je zajedničkim razumijevanjem kaznenog djela financiranja terorizma. Budući da su ti pojmovi sada pojašnjeni u kaznenom pravu Unije, u pravilima Unije o SPNFT-u više nije potrebno definirati pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma. Umjesto toga, okvir Unije za SPNFT trebao bi biti u potpunosti usklađen s njezinim kaznenopravnim okvirom.

(6)

Usklađivanje u relevantnom području kaznenog prava omogućuje snažan i koherentan pristup na razini Unije za sprečavanje i borbu protiv pranja novca i povezanih predikatnih kaznenih djela, uključujući korupciju. Takvim se pristupom istodobno osigurava da države članice koje su usvojile širi pristup definiranju kriminalnih aktivnosti koje predstavljaju predikatna kaznena djela pranja novca mogu i dalje primjenjivati takav pristup. Stoga bi se u skladu s Direktivom (EU) 2018/1673 svaki oblik kažnjivog sudjelovanja u počinjenju predikatnog kaznenog djela pranja novca kriminaliziranog u skladu s nacionalnim pravom također trebao smatrati kriminalnom aktivnošću za potrebe te direktive i ove Uredbe.

(7)

Tehnologija se kontinuirano razvija i nudi mogućnosti privatnom sektoru da osmisli nove proizvode i sustave za razmjenu sredstava ili vrijednosti. Iako je to pozitivan fenomen, može stvoriti nove rizike od pranja novca i financiranja terorizma jer kriminalci kontinuirano uspijevaju pronaći načine da iskoriste ranjivosti kako bi sakrili nezakonita sredstva i prebacivali ih po cijelom svijetu. Pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom i platforme za skupno financiranje izloženi su zloupotrebi novih kanala za prebacivanje nezakonitog novca te su u dobrom položaju da otkriju takva prebacivanja i smanje rizike. Stoga bi trebalo proširiti područje primjene zakonodavstva Unije kako bi u skladu sa standardima FATF-a u odnosu na kriptoimovinu ono obuhvatilo i takve subjekte. Istodobno, napredak u inovacijama, kao što je razvoj metaverzuma, pruža nove mogućnosti za počinjenje kaznenih djela i pranje prihoda ostvarenih tim djelima. Stoga je važno pomno pratiti rizike povezane s pružanjem inovativnih proizvoda ili usluga, na razini Unije ili na nacionalnoj razini ili na razini obveznikâ.

(8)

Institucije i osobe obuhvaćene ovom Uredbom imaju ključnu ulogu čuvara financijskog sustava Unije te bi stoga trebale poduzeti sve potrebne mjere za provedbu zahtjevâ ove Uredbe kako bi spriječile kriminalce u pranju prihoda ostvarenih nezakonitim aktivnostima ili u financiranju terorizma. Trebalo bi uspostaviti i mjere za smanjenje svakog rizika od neprovođenja ili izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija.

(9)

Definicija posrednika u osiguranju na temelju Direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća (12) obuhvaća širok raspon fizičkih ili pravnih osoba koje osnivaju ili obavljaju poslove distribucije osiguranja. Neki posrednici u osiguranju osnivaju poslove distribucije osiguranja pod punom odgovornošću društava za osiguranje ili posrednika u osiguranju i obavljaju aktivnosti na koje se primjenjuju njihove politike i postupci. Ako ti posrednici ne naplaćuju premije ili iznose namijenjene potrošaču, ugovaratelju osiguranja ili korisniku police osiguranja, oni nisu u mogućnosti provesti smislenu dubinsku analizu ili otkriti i prijaviti sumnjive transakcije. S obzirom na tu ograničenu ulogu i činjenicu da punu primjenu zahtjeva za SPNFT osiguravaju društva za osiguranje ili posrednici u osiguranju pod čijom odgovornošću pružaju usluge, posrednike koji ne rukuju novčanim sredstvima kako su definirana u članku 4. točki 25. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (13) ne bi trebalo smatrati obveznicima za potrebe ove Uredbe.

(10)

Holdinge koji obavljaju mješovite aktivnosti i imaju najmanje jedno društvo kćer koje je obveznik trebalo bi uključiti kao obveznike u područje primjene ove Uredbe. Kako bi se osiguralo da financijski nadzornici provode dosljedan nadzor, u slučajevima kada društva kćeri mješovitog holdinga uključuju najmanje jednu kreditnu instituciju ili financijsku instituciju, i sam holding trebalo bi smatrati financijskom institucijom.

(11)

Financijske transakcije mogu se provoditi i unutar iste grupe kao oblik upravljanja financijama grupe. Međutim, takve se transakcije ne provode u odnosu na stranke i na njih nije potrebno primijeniti mjere za SPNFT. Kako bi se osigurala pravna sigurnost, potrebno je prepoznati da se ova Uredba ne primjenjuje na financijske aktivnosti ni druge financijske usluge koje članovi određene grupe pružaju drugim članovima te grupe.

(12)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na neovisne pravne stručnjake kada sudjeluju u financijskim ili poslovnim transakcijama, među ostalim kada pružaju porezne savjete, jer postoji rizik da bi se usluge koje pružaju ti pravni stručnjaci mogle zloupotrijebiti u svrhu pranja prihoda ostvarenih kriminalnim aktivnostima ili u svrhu financiranja terorizma. Međutim, trebala bi postojati izuzeća od bilo kakve obveze prijavljivanja informacija pribavljenih prije, tijekom ili nakon sudskih postupaka ili tijekom utvrđivanja pravnog položaja klijenta jer su takve informacije obuhvaćene odvjetničkom tajnom. Stoga bi pravni savjeti trebali ostati predmetom obveze čuvanja profesionalne tajne, osim u slučaju kada pravni stručnjak sudjeluje u pranju novca ili financiranju terorizma, kada se pravni savjet daje u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma ili kada pravni stručnjak zna da klijent traži pravni savjet u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma. Takvo znanje i svrha mogu se utvrditi na temelju objektivnih činjeničnih okolnosti. Budući da bi se pravni savjet mogao zatražiti već u fazi počinjenja kriminalne aktivnosti kojom se ostvaruje imovinska korist, važno je da se slučajevi koji nisu obuhvaćeni odvjetničkom tajnom prošire na situacije u kojima se pravni savjet pruža u kontekstu predikatnih kaznenih djela. Pravni savjet koji se traži u vezi sa sudskim postupkom koji je u tijeku ne bi trebalo smatrati pravnim savjetom u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma.

(13)

Kako bi se osiguralo poštovanje prava zajamčenih Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), na revizore, vanjske računovođe i porezne savjetnike, koji u pojedinim državama članicama mogu braniti ili zastupati klijenta u kontekstu sudskih postupaka ili radi utvrđivanja pravnog položaja klijenta, ne bi se trebale primjenjivati obveze prijavljivanja informacija koje pribave pri obavljanju navedenih zadaća. Međutim, i na te stručnjake kada djeluju u okviru ostvarivanja prava klijenta na obranu ili utvrđivanja njegova pravnog položaja trebale bi se primjenjivati iste iznimke koje se primjenjuju na javne bilježnike i odvjetnike.

(14)

Direktiva (EU) 2018/843 bila je prvi pravni instrument kojim se odgovaralo na rizike povezane s pranjem novca i financiranjem terorizma koje predstavlja kriptoimovina u Uniji. Njome se područje primjene okvira za SPNFT proširilo na dvije vrste pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom: pružatelje koji se bave uslugama razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta te pružatelje skrbničke usluge novčanika. Zbog brzog tehnološkog napretka i unaprjeđenja standarda FATF-a potrebno je preispitati taj pristup. Prvi korak na putu do dovršetka i ažuriranja pravnog okvira Unije predstavlja Uredba (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća (14), kojom se utvrđuju zahtjevi za pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom koji žele podnijeti zahtjev za odobrenje za rad u cilju pružanja usluga na unutarnjem tržištu. Njome je usto uvedena definicija kriptoimovine i pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom koja obuhvaća širok opseg aktivnosti. Osim toga, Uredbom (EU) 2023/1113 zahtjevi u pogledu sljedivosti prošireni su na prijenose kriptoimovine koje provode pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom obuhvaćeni Uredbom (EU) 2023/1114 te je Direktiva (EU) 2015/849 izmijenjena kako bi se od država članica zahtijevalo da ti pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom postanu obveznici. Ti pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebali bi biti obuhvaćeni i ovom Uredbom da se smanji bilo kakav rizik od zloupotrebe kriptoimovine u svrhu pranja novca i financiranja terorizma.

(15)

Budući da je stvaranje tržištâ kriptoimovine koja je jedinstvena i ne može se zamijeniti novija pojava, još ne postoji zakonodavstvo kojim se uređuje njihovo funkcioniranje. Razvoj tih tržišta prati se te je važno da ne dovede do novih rizika od pranja novca i financiranja terorizma koji se ne bi na odgovarajući način smanjili. Komisija do 30. prosinca 2024. dostavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o najnovijim kretanjima u vezi s kriptoimovinom, među ostalim o procjeni razvoja tržištâ kriptoimovine koja je jedinstvena i ne može se zamijeniti te o odgovarajućem regulatornom tretmanu takve kriptoimovine, uključujući procjenu nužnosti i izvedivosti regulacije pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom koja je jedinstvena i ne može se zamijeniti. Komisija tom izvješću prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

(16)

Ranjivosti platformi za skupno financiranje u odnosu na rizike od pranja novca i financiranja terorizma horizontalne su i utječu na unutarnje tržište u cjelini. Dosad su u državama članicama razvijeni različiti pristupi upravljanju tim rizicima. Iako se Uredbom (EU) 2020/1503 Europskog parlamenta i Vijeća (15) na razini Unije ujednačava regulatorni pristup poslovnim ulaganjima i platformama za skupno financiranje koje se temelji na pozajmljivanju te se uvodi više zaštitnih mjera za ublažavanje mogućih rizika od pranja novca i financiranja terorizma, kao što su dužna pažnja platformi za skupno financiranje u pogledu vlasnika projekata i u okviru postupaka izdavanja odobrenja za rad, nepostojanje usklađenog pravnog okvira s čvrstim obvezama povezanima s SPNFT-om za platforme za skupno financiranje dovodi do propusta i slabi zaštitne mjere Unije za SPNFT. Stoga je potrebno osigurati da se na sve platforme za skupno financiranje, uključujući one koje već imaju dozvolu za rad na temelju Uredbe (EU) 2020/1503, primjenjuje zakonodavstvo Unije o SPNFT-u.

(17)

Posrednici u skupnom financiranju, koji upravljaju digitalnom platformom kako bi povezali ili olakšali povezivanje ulagatelja s vlasnicima projekata kao što su udruženja ili pojedinci koji traže financiranje, izloženi su rizicima od pranja novca i financiranja terorizma. Poduzeća koja nemaju dozvolu za rad na temelju Uredbe (EU) 2020/1503 trenutačno ili nisu regulirana ili podliježu različitim regulatornim pristupima u državama članicama, među ostalim i s obzirom na pravila i postupke za suzbijanje rizika od pranja novca i financiranja terorizma. Na takve bi se posrednike stoga trebale primjenjivati obveze iz ove Uredbe, posebno kako bi se izbjeglo preusmjeravanje novčanih sredstava kako su definirana u članku 4. točki 25. Direktive (EU) 2015/2366 ili kriptoimovine koju kriminalci prikupljaju u nezakonite svrhe. Kako bi se smanjilo takve rizike, te se obveze primjenjuju na širok raspon projekata, uključujući, među ostalim, obrazovne ili kulturne projekte i prikupljanje tih novčanih sredstava ili kriptoimovine u općenitije svrhe, primjerice u području humanitarnog rada, ili radi organizacije ili proslave obiteljskog ili društvenog događanja.

(18)

Cilj Direktive (EU) 2015/849 bio je smanjiti rizike od pranja novca i financiranja terorizma povezane s velikim gotovinskim plaćanjima tako da se osobe koje trguju robom uključe u obveznike kada uplate ili prime gotovinski iznos veći od 10 000 EUR, pri čemu se državama članicama istodobno omogućuje da uvedu strože mjere. Takav se pristup nije pokazao djelotvornim zbog slabog razumijevanja i primjene zahtjeva za SPNFT, nedostatka nadzora i ograničenog broja sumnjivih transakcija prijavljenih financijsko-obavještajnoj jedinici (FOJ). Za primjereno smanjenje rizika koji proizlaze iz zloupotrebe velikih gotovinskih iznosa na razini Unije trebalo bi utvrditi ograničenje velikih gotovinskih plaćanja iznad 10 000 EUR. Posljedično, osobe koje trguju robom više ne trebaju podlijegati obvezama povezanima s SPNFT-om, uz iznimku osoba koje trguju plemenitim metalima, dragim kamenjem, drugom robom velike vrijednosti i kulturnim dobrima.

(19)

Neke kategorije osoba koje trguju robom posebno su izložene rizicima od pranja novca i financiranja terorizma zbog visoke vrijednosti često male prenosive robe kojom trguju. Stoga bi se na osobe koje trguju plemenitim metalima, dragim kamenjem i drugom robom velike vrijednosti trebali primjenjivati zahtjevi za SPNFT ako je takvo trgovanje redovita ili glavna profesionalna aktivnost.

(20)

Motorna vozila, plovila i zrakoplovi u višim segmentima tržišta izloženi su riziku od zloupotrebe u svrhu pranja novca i financiranja terorizma s obzirom na njihovu visoku vrijednost i mogućnost prijevoza. Stoga bi se na osobe koje trguju takvom robom trebali primjenjivati zahtjevi za SPNFT. Mogućnost prijevoza te robe posebno je privlačna u svrhu pranja novca i financiranja terorizma s obzirom na lakoću kojom se takva roba može prevoziti preko ili izvan granica Unije te činjenicu da pristup informacijama o takvoj robi koja je registrirana u trećim zemljama možda nije lako dostupan nadležnim tijelima. Kako bi se smanjili rizici od moguće zloupotrebe Unijine robe velike vrijednosti u kriminalne svrhe i osigurala vidljivost vlasništva nad takvom robom, potrebno je od osoba koje trguju robom velike vrijednosti zahtijevati da prijavljuju transakcije povezane s prodajom motornih vozila, plovila i zrakoplova. Kreditne institucije i financijske institucije pružaju usluge koje su nužne za dovršetak prodaje ili prijenosa vlasništva nad takvom robom te bi također trebale biti obvezne prijavljivati te transakcije FOJ-u. Iako roba namijenjena isključivo obavljanju komercijalnih djelatnosti ne bi trebala podlijegati takvom otkrivanju informacija, prodaja za privatnu, nekomercijalnu upotrebu ne bi trebala biti ograničena na slučajeve u kojima je stranka fizička osoba, već bi se trebala odnositi i na prodaju pravnim subjektima i aranžmanima, posebno ako su osnovani kako bi upravljali bogatstvom svojeg stvarnog vlasnika.

(21)

Posrednici u investicijskim migracijama jesu privatna društva, tijela ili osobe koji djeluju ili ostvaruju izravnu interakciju s nacionalnim tijelima nadležnima za dodjelu prava na boravak u ime državljana trećih zemalja ili koji pružaju usluge posredovanja državljanima trećih zemalja koji žele ostvariti prava boravka u državi članici u zamjenu za neku vrstu ulaganja, uključujući prijenose kapitala, kupnju ili najam nekretnine, ulaganja u državne obveznice, ulaganja u korporativne subjekte, donaciju ili sredstva za neku aktivnost od interesa za opće dobro i doprinose državnom proračunu. Programi za dodjelu prava boravka ulagateljima predstavljaju rizike i ranjivosti povezane s pranjem novca, korupcijom i utajom poreza. Te rizike pojačavaju prekogranična prava povezana s boravištem u državi članici. Stoga je potrebno da se na posrednike u investicijskim migracijama primjenjuju obveze povezane sa SPNFT-om. Ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na programe za dodjelu državljanstva ulagateljima, u okviru kojih se dobiva državljanstvo u zamjenu za takva ulaganja, jer treba smatrati da takvi programi ugrožavaju temeljni status građanstva Unije i lojalnu suradnju među državama članicama.

(22)

Iako su vjerovnici za hipotekarne i potrošačke kredite obično kreditne ili financijske institucije, postoje posrednici u potrošačkim i hipotekarnim kreditima koji se ne smatraju kreditnim ili financijskim institucijama i na koje se ne primjenjuju zahtjevi za SPNFT na razini Unije, ali koji takvim obvezama podliježu u određenim državama članicama zbog svoje izloženosti rizicima od pranja novca i financiranja terorizma. Ovisno o njihovu poslovnom modelu, ti posrednici u potrošačkim i hipotekarnim kreditima mogu biti izloženi znatnim rizicima od pranja novca i financiranja terorizma. Važno je osigurati da se na subjekte koji provode slične aktivnosti i koji su izloženi takvim rizicima primjenjuju zahtjevi za SPNFT, neovisno o tome smatraju li se kreditnim institucijama ili financijskim institucijama. Stoga je primjereno uključiti posrednike u potrošačkim i hipotekarnim kreditima koji nisu kreditne ili financijske institucije, ali su zbog svojih aktivnosti izloženi rizicima od pranja novca i financiranja terorizma. Međutim, u mnogim slučajevima kreditni posrednik djeluje u ime kreditne institucije ili financijske institucije koja odobrava i obrađuje zajam. U tim slučajevima zahtjevi za SPNFT ne bi se trebali primjenjivati na posrednike u potrošačkim i hipotekarnim kreditima, već samo na kreditne institucije ili financijske institucije.

(23)

Kako bi se osigurao dosljedan pristup, potrebno je pojasniti na koje se subjekte u sektoru ulaganja primjenjuju zahtjevi za SPNFT. Iako su subjekti za zajednička ulaganja već obuhvaćeni područjem primjene Direktive (EU) 2015/849, potrebno je ujednačiti relevantnu terminologiju s postojećim zakonodavstvom Unije o investicijskim fondovima, odnosno s direktivama 2009/65/EZ (16) i 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (17). S obzirom na to da je fondove moguće osnovati bez pravne osobnosti, potrebno je u područje primjene ove Uredbe uključiti i njihove upravitelje. Zahtjevi za SPNFT trebali bi se primjenjivati neovisno o obliku u kojem se udjeli u fondu ili dionice fonda stavljaju na raspolaganje za kupnju u Uniji, uključujući slučajeve u kojima se udjeli ili dionice izravno ili neizravno nude ulagateljima s poslovnim nastanom u Uniji ili plasiraju takvim ulagateljima na inicijativu upravitelja ili u ime upravitelja. S obzirom na to da su i fondovi i upravitelji fondova obuhvaćeni područjem primjene zahtjevâ za SPNFT, primjereno je pojasniti da bi trebalo izbjeći udvostručavanje napora. U tu svrhu mjere za SPNFT poduzete na razini fonda i na razini njegova upravitelja ne bi trebale biti iste, već bi trebale odražavati raspodjelu zadaća između fonda i njegova upravitelja.

(24)

Aktivnosti profesionalnih nogometnih klubova i nogometnih agenata izložene su riziku od pranja novca i povezanih predikatnih kaznenih djela zbog nekoliko čimbenika svojstvenih sektoru nogometa, kao što su globalna popularnost nogometa, znatni iznosi, novčani tokovi i uključeni financijski interesi, raširenost prekograničnih transakcija i ponekad netransparentne vlasničke strukture. Zbog svih tih čimbenika nogomet je izložen mogućoj zloupotrebi od strane kriminalaca radi legitimizacije nezakonitih sredstava, što taj sport izlaže riziku od pranja novca i povezanih predikatnih kaznenih djela. Ključna područja rizika uključuju, primjerice, transakcije s ulagateljima i sponzorima, uključujući oglašivače, te transfere igrača. Stoga bi profesionalni nogometni klubovi i nogometni agenti trebali uvesti snažne mjere za sprečavanje pranja novca, uključujući provedbu dubinske analize stranke u pogledu ulagatelja, sponzora, uključujući oglašivače, te drugih partnera i drugih ugovornih strana s kojima provode transakcije. Kako bi se izbjeglo nerazmjerno opterećenje manjih klubova koji su manje izloženi riziku od zloupotrebe u kriminalne svrhe, države članice trebale bi moći, na temelju dokazano manjeg rizika od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma, određene profesionalne nogometne klubove izuzeti od zahtjeva ove Uredbe, u cijelosti ili djelomično.

(25)

Profesionalni nogometni klubovi koji se natječu u najvišim razredima svojih nacionalnih nogometnih liga zbog svojih su aktivnosti izloženiji većem riziku od pranja novca i povezanih predikatnih kaznenih djela u odnosu na nogometne klubove koji se natječu u nižim razredima. Na primjer, vrhunski nogometni klubovi sudjeluju u većim financijskim transakcijama, kao što su transferi igrača i sponzorski ugovori velike vrijednosti, mogli bi imati složenije korporativne strukture s višestrukim razinama vlasništva i vjerojatnije je da će sudjelovati u prekograničnim transakcijama. Zbog tih su čimbenika takvi vrhunski klubovi privlačniji kriminalcima i pružaju više mogućnosti za prikrivanje nezakonitih sredstava. Države članice stoga bi trebale moći izuzeti profesionalne nogometne klubove koji sudjeluju u najvišem razredu samo u slučajevima dokazano niskog rizika i pod uvjetom da je promet takvih klubova za svaku od prethodnih dviju godina manji od 5 000 000 EUR ili protuvrijednosti u nacionalnoj valuti. Međutim, rizik od pranja novca ne utvrđuje se isključivo na temelju razreda u kojoj se nogometni klub natječe. Klubovi u nižim razredima također mogu biti izloženi znatnim rizicima od pranja novca i povezanih predikatnih kaznenih djela. Stoga bi države članice od zahtjeva ove Uredbe trebale moći izuzeti samo nogometne klubove u nižim razredima povezane s dokazano niskim rizikom od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma.

(26)

Ovom se Uredbom usklađuju mjere koje treba uvesti radi sprečavanja pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma na razini Unije. Istodobno, u skladu s pristupom koji se temelji na riziku, države članice trebale bi moći uvesti dodatne zahtjeve u ograničenim slučajevima kada se suočavaju sa specifičnim rizicima. Kako bi se osiguralo primjereno smanjenje takvih rizika, obveznici čije se sjedište nalazi u drugoj državi članici trebali bi primjenjivati takve dodatne zahtjeve, bez obzira na to posluju li u toj drugoj državi članici na temelju slobode poslovnog nastana ili na temelju slobode pružanja usluga, pod uvjetom da imaju infrastrukturu u toj drugoj državi članici. Nadalje, radi pojašnjenja odnosa između tih sloboda unutarnjeg tržišta, važno je pojasniti koje djelatnosti čine poslovni nastan.

(27)

U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, osim ako je to izričito navedeno u sektorskom zakonodavstvu, poslovni nastan ne mora biti u obliku društva kćeri, podružnice ili zastupništva, već se može sastojati od ureda kojim upravlja osoblje obveznika ili neovisna osoba koja je ovlaštena trajno djelovati u ime obveznika. U skladu s tom definicijom, prema kojoj je potrebno stvarno obavljanje gospodarske djelatnosti u mjestu poslovnog nastana pružatelja usluge, poštanski sandučić sam po sebi ne čini poslovni nastan. Isto tako, uredi ili druga infrastruktura koja se upotrebljava za aktivnosti potpore, kao što su samo poslovi pozadinskih ureda, informacijski centri ili podatkovni centri kojima upravljaju obveznici, ne čine poslovni nastan. S druge strane, djelatnosti kao što je pružanje usluga povezanih s kriptoimovinom putem bankomata čine poslovni nastan uzimajući u obzir ograničenu fizičku opremu potrebnu gospodarskim subjektima koji svojim strankama usluge pružaju uglavnom putem interneta, kao što je slučaj s pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom.

(28)

Važno je da se zahtjevi za SPNFT primjenjuju razmjerno i da je uvođenje svakog zahtjeva razmjerno ulozi koju obveznici mogu imati u sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma. U tom bi kontekstu, u skladu s pristupom iz ove Uredbe koji se temelji na riziku, države članice trebale moći izuzeti određene gospodarske subjekte od zahtjevâ za SPNFT ako aktivnosti koje oni provode predstavljaju mali rizik od pranja novca i financiranja terorizma i ako su te aktivnosti po svojoj prirodi ograničene. Kako bi se osigurala transparentna i dosljedna primjena takvih izuzeća u cijeloj Uniji, trebalo bi uspostaviti mehanizam koji bi Komisiji omogućio provjeravanje nužnosti odobravanja izuzeća. Komisija bi trebala svake godine objaviti ta izuzeća u Službenom listu Europske unije.

(29)

Dosljednim skupom pravila o unutarnjim sustavima i kontrolama koji se primjenjuje na sve obveznike koji posluju na unutarnjem tržištu povećat će se usklađenost sa zahtjevima za SPNFT i omogućiti djelotvorniji nadzor. Kako bi se osiguralo odgovarajuće smanjenje rizika od pranja novca i financiranja terorizma, kao i rizika od neprovođenja ili izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija, obveznici bi trebali imati uspostavljen okvir za unutarnju kontrolu koji se sastoji od politika, postupaka i kontrola utemeljenih na riziku te jasnu raspodjelu odgovornosti u organizaciji. U skladu s pristupom iz ove Uredbe koji se temelji na riziku, te politike, postupci i kontrole trebale bi biti razmjerne prirodi poslovanja, uključujući njegove rizike i složenost, te veličini obveznika i odgovarati na rizike od pranja novca i financiranja terorizma s kojima se obveznik suočava, uključujući, kad je riječ o pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom, transakcije s pomoću novčanikâ s vlastitim hostingom.

(30)

Odgovarajućim pristupom utemeljenim na riziku od obveznika se zahtijeva da utvrde inherentne rizike od pranja novca i financiranja terorizma kao i rizike od neprovođenja ili izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija s kojima se suočavaju na temelju svojeg poslovanja kako bi ih djelotvorno smanjili te da osiguraju da njihove politike, postupci i unutarnje kontrole budu primjereni za odgovor na te inherentne rizike. Pritom bi obveznici u obzir trebali uzeti obilježja svojih stranaka, proizvoda, usluga ili transakcija koje nude, uključujući, kad je riječ o pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom, transakcije s adresama s vlastitim hostingom, uključene zemlje ili zemljopisna područja te distribucijske kanale kojima se služe. U kontekstu dinamične prirode rizika, takvu bi procjenu rizika trebalo redovito ažurirati.

(31)

Radi potpore dosljednom i djelotvornom pristupu obveznika utvrđivanju rizika koji utječu na njihovo poslovanje, AMLA bi trebala izdati smjernice o minimalnim zahtjevima za sadržaj procjene rizika na razini cijelog poslovanja i o dodatnim izvorima informacija koje treba uzeti u obzir. Ti izvori mogli bi uključivati informacije međunarodnih tijela za određivanje standarda u području SPNFT-a, kao što su izvješća FATF-a o uzajamnoj evaluaciji, te druge vjerodostojne i pouzdane izvore koji pružaju informacije o tipologijama, novim rizicima i kriminalnim aktivnostima, uključujući korupciju, kao što su izvješća organizacija civilnog društva, medija i akademske zajednice.

(32)

Primjereno je voditi računa o obilježjima i potrebama manjih obveznika te osigurati postupanje koje odgovara njihovim specifičnim potrebama i prirodi poslovanja. To bi moglo uključivati izuzimanje određenih obveznika od provedbe procjene rizika ako su rizici u sektoru u kojem obveznik posluje jasni.

(33)

FATF je izradio standarde za jurisdikcije s pomoću kojih se mogu utvrditi i procijeniti rizici od mogućeg neprovođenja ili izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija povezanih s financiranjem širenja oružja te poduzeti mjere za smanjenje tih rizika. Ti novi standardi koje je uveo FATF ne zamjenjuju i ne ugrožavaju postojeće stroge zahtjeve prema kojima zemlje moraju primjenjivati ciljane financijske sankcije kako bi poštovale odgovarajuće rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda („VSUN”) o sprečavanju, suzbijanju i prekidanju širenja oružja za masovno uništenje i njegova financiranja. Te postojeće obveze, koje se na razini Unije provode odlukama Vijeća 2010/413/ZVSP (18) i (ZVSP) 2016/849 (19) kao i uredbama Vijeća (EU) br. 267/2012 (20) i (EU) 2017/1509 (21), ostaju obvezujuće za sve fizičke i pravne osobe u Uniji. S obzirom na specifične rizike od neprovođenja i izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija kojima je Unija izložena, primjereno je proširiti procjenu rizika kako bi se obuhvatile sve ciljane financijske sankcije donesene na razini Unije. Time što su mjere za SPNFT povezane s ciljanim financijskim sankcijama osjetljive na rizik ne ukida se obveza, utemeljena na pravilima, za sve fizičke ili pravne osobe u Uniji o zamrzavanju i zabrani izravnog ili neizravnog stavljanja na raspolaganje sredstava ili druge imovine osobama ili subjektima uvrštenima na popis.

(34)

Kako bi se osiguralo da se rizici od neprovođenja ili izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija na odgovarajući način smanje, važno je utvrditi mjere koje obveznici moraju provesti, uključujući mjere za provjeru svoje baze stranaka u odnosu na popise osoba ili subjekata uvrštenih na popis na koje se primjenjuju ciljane financijske sankcije. Zahtjevima koji se na temelju ove Uredbe uvode za obveznike ne ukida se obveza, utemeljena na pravilima, za sve fizičke ili pravne osobe u Uniji o zamrzavanju i zabrani izravnog ili neizravnog stavljanja na raspolaganje sredstava i druge imovine osobama ili subjektima na koje se primjenjuju ciljane financijske sankcije. Osim toga, svrha zahtjevâ iz ove Uredbe nije zamijeniti obveze koje se odnose na provjeru stranaka radi provedbe ciljanih financijskih sankcija na temelju drugih pravnih akata Unije ili nacionalnog prava.

(35)

Kako bi se uzela u obzir najnovija kretanja na međunarodnoj razini, ovom Uredbom treba uvesti zahtjev za utvrđivanje, razumijevanje, upravljanje i smanjenje rizika od mogućeg neprovođenja ili izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija na razini obveznika.

(36)

Popisi ili uvrštenja na popis pojedinaca ili subjekata od strane VSUN-a ili Odbora za sankcije UN-a integrirani su u pravo Unije odlukama i uredbama donesenima na temelju članka 29. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) odnosno članka 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kojima se takvim pojedincima i subjektima nameću ciljane financijske sankcije. Postupak donošenja takvih akata na razini Unije zahtijeva provjeru usklađenosti svakog uvrštenja na popis ili popisa s temeljnim pravima zajamčenima Poveljom. U razdoblju od trenutka objave od strane UN-a do trenutka početka primjene akata Unije kojima se prenose UN-ovi popisi ili uvrštenja na popis te kako bi se omogućila djelotvorna primjena ciljanih financijskih sankcija, obveznici bi trebali voditi evidenciju o sredstvima ili drugoj imovini koju drže za stranke koje su na popisu ili uvrštene na popis na temelju financijskih sankcija UN-a, ili za stranke koje su u vlasništvu ili pod kontrolom pojedinaca ili subjekata na popisu ili uvrštenih na popis, te o svim pokušanim transakcijama i transakcijama provedenima za stranku, primjerice radi ispunjavanja osnovnih potreba stranke.

(37)

Pri procjeni je li stranka, koja je pravni subjekt, u vlasništvu ili pod kontrolom pojedinaca uvrštenih na popis na temelju ciljanih financijskih sankcija, obveznici bi trebali uzeti u obzir Smjernice Vijeća o provedbi i evaluaciji mjera ograničavanja (sankcija) u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike i najbolje prakse Unije za djelotvornu provedbu mjera ograničavanja.

(38)

Važno je da obveznici poduzmu sve mjere na razini svojeg rukovodstva kako bi uveli unutarnje politike, postupke i kontrole te ispunili zahtjeve za SPNFT. Iako bi člana upravljačkog tijela trebalo odrediti kao osobu odgovornu za provedbu unutarnjih politika, postupaka i kontrola obveznika, odgovornost za usklađenost sa zahtjevima za SPNFT u konačnici bi trebalo snositi upravljačko tijelo obveznika. Tim pripisivanjem odgovornosti ne bi se trebale dovoditi u pitanje nacionalne odredbe o zajedničkoj građanskopravnoj ili kaznenoj odgovornosti upravljačkih tijela. Zadaće koje se odnose na svakodnevnu provedbu unutarnjih politika, postupaka i kontrola obveznika povezanih s SPNFT-om trebalo bi povjeriti službeniku za praćenje usklađenosti.

(39)

Svaka država članica trebala bi moći u svojem nacionalnom pravu utvrditi da obveznik na kojega se primjenjuju bonitetna pravila kojima se zahtijeva imenovanje službenika za praćenje usklađenosti ili voditelja funkcije unutarnje revizije može tim osobama povjeriti funkcije i odgovornosti službenika za praćenje usklađenosti u području SPNFT-a i funkciju unutarnje revizije za potrebe SPNFT-a. U slučajevima većih rizika ili ako je to opravdano veličinom obveznika, odgovornost za kontrolu usklađenosti i svakodnevno provođenje politika i postupaka obveznika povezanih s SPNFT-om trebala bi se moći povjeriti dvjema različitim osobama.

(40)

Kako bi se mjere za SPNFT djelotvorno provodile, ključno je i da zaposlenici obveznika, kao i njihovi zastupnici i distributeri, koji imaju ulogu u toj provedbi, razumiju zahtjeve i unutarnje politike, postupke i kontrole koje obveznik provodi. Obveznici bi u tu svrhu trebali uspostaviti mjere, uključujući programe za osposobljavanje. Obveznici bi prema potrebi trebali osigurati osnovno osposobljavanje o mjerama za SPNFT svima koji imaju ulogu u provedbi takvih mjera. To uključuje ne samo zaposlenike obveznika nego i njihove zastupnike i distributere.

(41)

Pojedinci kojima su povjerene zadaće povezane s usklađenošću obveznika sa zahtjevima za SPNFT trebali bi proći procjenu vještina, znanja, kvalifikacija, integriteta i ponašanja. Ako zaposlenici obavljaju zadaće povezane s usklađenošću obveznika sa zahtjevima za SPNFT u odnosu na stranke s kojima su u bliskom privatnom ili poslovnom odnosu, to može dovesti do sukoba interesa i ugroziti integritet sustava. Takvi odnosi mogli bi postojati u trenutku uspostavljanja poslovnog odnosa, ali mogu nastati i kasnije. Stoga bi obveznici trebali imati uspostavljene postupke za upravljanje sukobima interesa i njihovo rješavanje. Tim bi se postupcima trebalo osigurati da u odnosu na takve stranke zaposlenici ne mogu obavljati zadaće povezane s usklađenošću obveznika sa zahtjevima za SPNFT.

(42)

Moguće su situacije u kojima pojedinci koji bi se smatrali obveznicima svoje usluge interno pružaju poduzećima čije aktivnosti nisu obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe. Budući da ta poduzeća ne djeluju kao čuvari financijskog sustava Unije, važno je pojasniti da takvi zaposlenici, na primjer interno zaposleni pravnici, nisu obuhvaćeni zahtjevima ove Uredbe. Slično tomu, pojedince koji obavljaju aktivnosti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe ne bi trebalo smatrati samostalnim obveznicima ako se te aktivnosti obavljaju u kontekstu njihova zaposlenja u obvezniku, na primjer u slučaju odvjetnika ili računovođa zaposlenih u odvjetničkom ili računovodstvenom društvu.

(43)

Dosljedna provedba politika i postupaka za SPNFT na razini grupe ključna je za sigurno i djelotvorno upravljanje rizicima od pranja novca i financiranja terorizma u grupi. U tu bi svrhu matično društvo trebalo donijeti i provoditi politike, postupke i kontrole na razini grupe. Subjekti u grupi trebali bi biti obvezni razmjenjivati informacije kada je takva razmjena relevantna za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma. Pri dijeljenju informacija trebalo bi osigurati dovoljna jamstva u smislu povjerljivosti, zaštite podataka i upotrebe informacija. AMLA bi trebala imati zadaću izraditi nacrt regulatornih standarda kojima se određuju minimalni zahtjevi za postupke i politike na razini grupe, uključujući minimalne standarde za razmjenu informacija unutar grupe i kriterije za identifikaciju matičnih društava za grupe čije se sjedište nalazi izvan Unije.

(44)

Kako bi se osigurala djelotvorna primjena zahtjevâ za SPNFT u slučaju više obveznika koji su izravno ili neizravno međusobno povezani i čine grupu subjekata ili su njezin dio, potrebno je razmotriti najširu moguću definiciju grupe. U tu bi svrhu obveznici trebali slijediti primjenjiva računovodstvena pravila, prema kojima se strukture s različitim vrstama gospodarskih veza mogu smatrati grupama. Iako tradicionalna grupa uključuje matično društvo i njegova društva kćeri, druge vrste struktura grupe jednako su relevantne, primjerice strukture grupe koje čini nekoliko matičnih društava koja u vlasništvu imaju jedno društvo kćer, koje se nazivaju subjektima stalno povezanima sa središnjim tijelom u članku 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (22), ili financijske institucije koje su članovi istog institucionalnog sustava zaštite iz članka 113. stavka 7. te uredbe. Sve su te strukture grupe prema računovodstvenim pravilima te bi ih stoga za potrebe ove Uredbe trebalo smatrati grupama.

(45)

Uz grupe postoje i druge strukture, kao što su mreže ili partnerstva, u kojima obveznici mogu dijeliti zajedničko vlasništvo, upravljanje i kontrole usklađenosti. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve sektore i izbjegla preopterećenost tih sektora, AMLA bi trebala utvrditi situacije u kojima se na te strukture trebaju primjenjivati slične politike na razini grupe, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti.

(46)

Postoje slučajevi kada se podružnice i društva kćeri obveznika nalaze u trećim zemljama u kojima su minimalni zahtjevi za SPNFT, uključujući obveze zaštite podataka, manje strogi od okvira Unije za SPNFT. U takvim slučajevima te kako bi se u potpunosti spriječilo korištenje financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca i financiranja terorizma i osigurao najviši standard zaštite osobnih podataka građana Unije, te bi podružnice i društva kćeri trebale biti usklađene sa zahtjevima za SPNFT utvrđenima na razini Unije. Ako pravo treće zemlje ne dopušta usklađivanje s tim zahtjevima, na primjer zbog ograničenja sposobnosti grupe da pristupa informacijama, obrađuje ih ili razmjenjuje zbog nedostatne razine zaštite podataka ili zakona o bankarskoj tajni u toj trećoj zemlji, obveznici bi trebali poduzeti dodatne mjere kako bi osigurali da podružnice i društva kćeri u toj zemlji djelotvorno upravljaju rizicima. AMLA bi trebala imati zadaću izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje vrsta takvih dodatnih mjera, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti.

(47)

Obveznici bi mogli zadaće povezane s ispunjavanjem određenih zahtjeva za SPNFT eksternalizirati pružatelju usluga. U slučaju da odnos između obveznika i pružatelja usluga koji nisu obuhvaćeni zahtjevima za SPNFT uključuje eksternalizaciju na ugovornoj osnovi, sve obveze tih pružatelja usluga povezane sa SPNFT-om proizlaze jedino iz ugovora između stranaka, a ne iz ove Uredbe. Stoga bi odgovornost za ispunjavanje zahtjeva za SPNFT trebala u cijelosti ostati na obvezniku. Ako je u identifikaciju stranke na daljinu uključen pružatelj usluga, obveznik bi osobito trebao osigurati da se poštuje pristup koji se temelji na riziku. Postupci ili aranžmani koji doprinose ispunjavanju zahtjeva na temelju ove Uredbe, ali u kojima zahtjev ne ispunjava sâm pružatelj usluga, kao što su upotreba ili nabava softvera treće strane ili pristup obveznika bazama podataka ili uslugama provjere, ne smatraju se eksternalizacijom.

(48)

Mogućnost eksternalizacije zadaća pružatelju usluga omogućuje obveznicima da odluče kako će raspodijeliti svoje resurse radi usklađivanja s ovom Uredbom, ali ih ne oslobađa obveze da razumiju smanjuju li se mjerama koje poduzimaju, uključujući mjere koje su eksternalizirali pružateljima usluga, utvrđeni rizici od pranja novca i financiranja terorizma te jesu li takve mjere primjerene. Kako bi se osiguralo takvo razumijevanje, konačne odluke o mjerama koje utječu na provedbu politika, postupaka i kontrola uvijek bi trebao donositi obveznik.

(49)

Obavješćivanje nadzornika o aranžmanima za eksternalizaciju ne podrazumijeva prihvaćanje aranžmana za eksternalizaciju. Međutim, informaciju iz te obavijesti, osobito ako se ključne funkcije eksternaliziraju ili ako obveznik sustavno eksternalizira svoje funkcije, nadzornici bi mogli uzeti u obzir pri procjeni sustava i kontrola obveznika te pri utvrđivanju profila preostalog rizika ili pripremi za inspekcije.

(50)

Kako bi odnosi eksternalizacije učinkovito funkcionirali, potrebno je dodatno pojasniti uvjete pod kojima se eksternalizacija odvija. AMLA bi trebala imati zadaću izraditi smjernice o uvjetima pod kojima se eksternalizacija može odvijati te o ulogama i odgovornostima uključenih strana. Kako bi se u cijeloj Uniji osigurao dosljedan nadzor nad praksom eksternalizacije, smjernicama bi trebalo pojasniti i način na koji nadzornici trebaju uzeti u obzir takvu praksu i provjeriti usklađenost sa zahtjevima za SPNFT kada obveznici primjenjuju takvu praksu.

(51)

Zahtjevi u pogledu dubinske analize stranke ključni su kako bi se osiguralo da obveznici utvrde, provjere i prate poslovne odnose sa svojim klijentima s obzirom na rizike od pranja novca i financiranja terorizma koje predstavljaju. Točna identifikacija i provjera podataka potencijalnih i postojećih stranaka ključne su za razumijevanje rizika od pranja novca i financiranja terorizma koji su povezani s klijentima, neovisno o tome jesu li oni fizičke ili pravne osobe. Obveznici bi također trebali razumjeti u čije se ime ili korist provodi transakcija, na primjer u situacijama u kojima kreditne institucije ili financijske institucije pružaju račune pravnim stručnjacima kako bi primali ili držali novčana sredstva svojih klijenata kako su definirana u članku 4. točki 25. Direktive (EU) 2015/2366. U kontekstu dubinske analize stranke, osoba u čiju se korist provode transakcija ili aktivnost ne odnosi se na primatelja ili korisnika transakcije koju je obveznik proveo za svoju stranku.

(52)

Potrebno je postići ujednačen i visok standard dubinske analize stranke u Uniji oslanjajući se na ujednačene zahtjeve za identifikaciju stranaka i provjeru njihova identiteta te smanjivanjem nacionalnih odstupanja radi omogućivanja jednakih uvjeta na cijelom unutarnjem tržištu i dosljedne primjene odredaba u Uniji. Istodobno je ključno da obveznici mjere dubinske analize stranke primjenjuju na način koji se temelji na riziku. Pristup koji se temelji na riziku nije neopravdano dopuštena mogućnost za obveznike. Uključuje odlučivanje na temelju dokaza radi djelotvornijeg usmjeravanja na rizike od pranja novca i financiranja terorizma s kojima se suočava Unija i oni koji u njoj posluju.

(53)

Organizacije civilnog društva koje obavljaju dobrotvorni ili humanitarni rad u trećim zemljama doprinose ciljevima Unije u pogledu postizanja mira, stabilnosti, demokracije i blagostanja. Kreditne institucije i financijske institucije imaju važnu ulogu u osiguravanju da takve organizacije mogu nastaviti s radom jer omogućuju pristup financijskom sustavu i važnim financijskim uslugama koje omogućuju usmjeravanje razvojnih i humanitarnih sredstava u područja u razvoju ili područja sukoba. Iako bi obveznici trebali biti svjesni da ih aktivnosti koje se provode u određenim jurisdikcijama izlažu većem riziku od pranja novca ili financiranja terorizma, aktivnosti organizacija civilnog društva u tim jurisdikcijama same po sebi ne bi trebale biti razlog za odbijanje pružanja financijskih usluga ili prekid takvih usluga jer pristup temeljen na riziku zahtijeva sveobuhvatnu procjenu rizika koje predstavljaju pojedinačni poslovni odnosi i primjenu odgovarajućih mjera za smanjenje konkretnih rizika. Iako kreditne institucije i financijske institucije i dalje mogu slobodno odlučivati s kime stupaju u ugovorne odnose, trebale bi isto tako biti svjesne središnje uloge koju imaju u funkcioniranju međunarodnog financijskog sustava i omogućivanju kretanja novčanih sredstava kako su definirana u članku 4. točki 25. Direktive (EU) 2015/2366 ili kriptoimovine za važne razvojne i humanitarne ciljeve organizacija civilnog društva. Stoga bi takve institucije trebale iskoristiti fleksibilnost koju dopušta pristup utemeljen na riziku kako bi na razmjeran način smanjile rizike povezane s poslovnim odnosima. Ni u kojem slučaju ne bi se trebalo pozivati na razloge povezane s SPNFT-om kako bi se opravdale poslovne odluke u vezi s potencijalnim ili postojećim klijentima.

(54)

Obveznici bi trebali utvrditi i poduzeti razumne mjere za provjeru identiteta stvarnog vlasnika s pomoću pouzdanih dokumenata i izvora informacija. Uvid u središnje registre informacija o stvarnom vlasništvu („središnji registri”) omogućuje obveznicima da osiguraju dosljednost s informacijama pribavljenima postupkom provjere te ne bi trebao biti primarni izvor obveznika za provjeru. Ako obveznici tijekom dubinske analize stranke utvrde nepodudarnosti između informacija koje se čuvaju u središnjim registrima i informacija koje pribave od stranke ili iz drugih pouzdanih izvora, trebali bi te nepodudarnosti prijaviti subjektu zaduženom za relevantni središnji registar kako bi se mogle poduzeti mjere za uklanjanje nedosljednosti. Taj proces doprinosi kvaliteti i pouzdanosti informacija koje se čuvaju u tim registrima, u okviru višedimenzionalnog pristupa kojim se osigurava da su informacije sadržane u središnjim registrima točne, primjerene i ažurirane. U niskorizičnim situacijama i ako su stvarni vlasnici poznati obvezniku, obveznici bi trebali moći dopustiti stranci da prijavi nepodudarnosti ako se utvrde manje razlike koje čine tipografske ili slične tehničke pogreške.

(55)

Potrebno je na odgovarajući način smanjiti rizike koje predstavljaju strani pravni subjekti i strani pravni aranžmani. Ako pravni subjekt stvoren izvan Unije ili trust osnovan izričitom izjavom ili slični pravni aranžman kojim se upravlja izvan Unije, ili čiji upravitelj ili osoba na istovjetnom položaju ima boravište ili poslovni nastan izvan Unije, namjerava uspostaviti poslovne odnose s obveznikom, registracija informacija o stvarnom vlasništvu u središnjem registru države članice trebala bi biti preduvjet za uspostavljanje poslovnog odnosa. Međutim, za pravne subjekte stvorene izvan Unije taj bi se zahtjev trebao primjenjivati samo u slučaju srednje visokog ili visokog rizika od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma povezanih s kategorijom stranog pravnog subjekta ili sektorom u kojem strani pravni subjekt posluje, ili u slučaju srednje visokog ili visokog rizika od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma povezanih sa sektorom u kojem obveznik posluje. Registracija informacija o stvarnom vlasništvu trebala bi biti preduvjet i za nastavak poslovnog odnosa s pravnim subjektom stvorenim izvan Unije u situaciji u kojoj taj odnos nakon uspostave postane povezan s takvim srednje visokim ili visokim rizikom.

(56)

Proces uspostavljanja poslovnog odnosa ili poduzimanja koraka potrebnih za provedbu povremene transakcije pokreće se ako stranka izrazi interes za stjecanje proizvoda ili primanje usluge od obveznika. Usluge koje nude posrednici u prometu nekretnina uključuju pomoć strankama u pronalasku nekretnine za kupnju, prodaju, najam ili zakup. Takve usluge počinju biti relevantne za potrebe SPNFT-a ako postoji jasna naznaka da su strane voljne izvršiti kupnju, prodaju, najam ili zakup ili poduzeti potrebne pripremne korake. Primjerice, to bi mogao biti trenutak u kojem strane daju i prihvaćaju ponudu za kupnju ili najam nekretnine. Prije tog trenutka ne bi bilo potrebno provesti dubinsku analizu nijedne potencijalne stranke. Slično tomu, ne bi bilo razmjerno provesti dubinsku analizu stranke u vezi s osobama koje još nisu izrazile interes da izvrše kupnju ili unajme određenu nekretninu.

(57)

Transakcije povezane s nekretninama izložene su rizicima od pranja novca i financiranja terorizma. Kako bi se ti rizici smanjili, upravitelji nekretnina koji posreduju u kupnji, prodaji i iznajmljivanju nekretnina trebali bi podlijegati zahtjevima ove Uredbe, neovisno o njihovu nazivu ili glavnoj djelatnosti ili struci, uključujući subjekte koji se bave razvojem nekretnina kada i u mjeri u kojoj posreduju pri kupnji, prodaji i iznajmljivanju nekretnina.

(58)

Anonimnost povezana s određenim proizvodima elektroničkog novca izlaže ih rizicima od pranja novca i financiranja terorizma. Međutim, postoje znatne razlike unutar sektora, pa nisu svi proizvodi elektroničkog novca izloženi istoj razini rizika. Na primjer, određeni proizvodi elektroničkog novca male vrijednosti, kao što su darovne kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima ili vaučeri s unaprijed uplaćenim sredstvima, mogli bi predstavljati nizak rizik od pranja novca ili financiranja terorizma. Kako bi se osiguralo da su zahtjevi za taj sektor razmjerni riziku i da u praksi ne ometaju poslovanje, trebalo bi biti moguće da se u određenim okolnostima dokazano niskog rizika i pod strogim uvjetima za smanjenje rizika ti proizvodi izuzmu od određenih mjera dubinske analize stranke, kao što su identifikacija i provjera stranke i stvarnog vlasnika, ali ne i od praćenja transakcija ili poslovnih odnosa. Nadzornici bi trebali moći odobriti takvo izuzeće samo nakon provjere dokazano niskog rizika uzimajući u obzir relevantne čimbenike rizika koje treba definirati AMLA i na način kojim se djelotvorno smanjuje svaki rizik od pranja novca ili financiranja terorizma i sprečava zaobilaženje pravila o SPNFT-u. U svakom slučaju, svako izuzeće trebalo bi biti uvjetovano strogim ograničenjima u pogledu maksimalne vrijednosti proizvoda, njegove isključive upotrebe za kupnju robe ili usluga te pod uvjetom da se pohranjeni iznos ne može zamijeniti za drugu vrijednost.

(59)

Od obveznika se ne bi trebalo zahtijevati da primjenjuju mjere dubinske analize na stranke koje provode povremene ili povezane transakcije ispod određene vrijednosti ako ne postoji sumnja na pranje novca ili financiranje terorizma. S obzirom na to da se prag od 10 000 EUR, ili protuvrijednost u nacionalnoj valuti, primjenjuje na većinu povremenih transakcija, obveznici koji posluju u sektorima izloženima većem riziku od pranja novca i financiranja terorizma ili provode transakcije koje predstavljaju takav rizik trebali bi biti obvezni primjenjivati mjere dubinske analize stranke za transakcije s nižim pragovima. Kako bi se identificirali ti sektori ili transakcije, kao i odgovarajući pragovi za te sektore ili transakcije, AMLA bi trebala izraditi poseban nacrt regulatornih tehničkih standarda.

(60)

Postoje posebne situacije u kojima za potrebe dubinske analize stranke pojam stranke nije ograničen na osobu koja provodi transakciju s obveznikom. Primjerice, to je slučaj kada je samo jedan javni bilježnik uključen u transakciju povezanu s nekretninama. U takvim slučajevima, kako bi se osigurala provedba odgovarajućih provjera transakcije radi otkrivanja mogućih slučajeva pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma, obveznici bi i kupca i prodavatelja trebali smatrati strankama te za obje strane primijeniti mjere dubinske analize stranke. U ovoj bi se Uredbi trebao navesti popis takvih situacija u kojima stranka nije izravna stranka obveznika ili nije na nju ograničena. Takvim bi se popisom trebalo dopuniti razumijevanje pojma stranke u uobičajenim situacijama te ga ne bi trebalo razumijevati kao da sadržava iscrpno tumačenje tog pojma. Slično tomu, poslovni odnos ne bi uvijek trebao zahtijevati ugovorni odnos ili drugi formalni dogovor sve dok se usluge pružaju opetovano ili tijekom određenog razdoblja tako da podrazumijevaju element trajanja. Ako se nacionalnim pravom obveznicima koji su javni službenici zabranjuje uspostavljanje ugovornih odnosa sa strankama, takvo nacionalno pravo ne bi trebalo tumačiti na način da se takvim obveznicima zabranjuje da niz transakcija smatraju poslovnim odnosom za potrebe SPNFT-a.

(61)

Uvođenjem ograničenja na razini Unije za velika gotovinska plaćanja smanjuju se rizici povezani s upotrebom takvih plaćanja. Međutim, obveznici koji provode transakcije u gotovini ispod tog iznosa i dalje su izloženi riziku od pranja novca i financiranja terorizma jer pružaju točku ulaska u financijski sustav Unije. Stoga je potrebno zahtijevati primjenu mjera dubinske analize stranke kako bi se smanjili rizici od zloupotrebe gotovine. Kako bi se osiguralo da su mjere razmjerne rizicima koje predstavljaju transakcije čija je vrijednost manja od 10 000 EUR, takve bi mjere trebale biti ograničene na identifikaciju i provjeru stranke i stvarnog vlasnika pri provedbi povremenih gotovinskih transakcija u iznosu od najmanje 3 000 EUR. Tim se ograničenjem obveznik ne oslobađa dužnosti da primjenjuje sve mjere dubinske analize stranke kad god postoji sumnja na pranje novca ili financiranje terorizma ili da prijavi sumnjive transakcije FOJ-u.

(62)

Neki poslovni modeli temelje se na tome da obveznik ima poslovni odnos s trgovcem za pružanje usluga iniciranja plaćanja putem kojih se trgovcu plaća za pružanje robe ili usluga, a ne sa strankom trgovca, koja odobrava uslugu iniciranja plaćanja za pokretanje jedne ili jednokratne transakcije u korist trgovca. U takvom poslovnom modelu stranka obveznika za potrebe pravila o SPNFT-u jest trgovac, a ne stranka trgovca. Stoga bi, u pogledu usluga iniciranja plaćanja, obveznik trebao mjere dubinske analize stranke primjenjivati u odnosu na trgovca. U odnosu na druge financijske usluge koje su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, među ostalim ako ih pruža isti gospodarski subjekt, određivanje stranke trebalo bi se provesti s obzirom na pružene usluge.

(63)

Djelatnosti priređivanja igara na sreću razlikuju se po prirodi, geografskom opsegu i povezanim rizicima. Kako bi se osigurala proporcionalna primjena ove Uredbe utemeljena na riziku, države članice trebale bi moći identificirati usluge igara na sreću povezane s niskim rizikom od pranja novca i financiranja terorizma, kao što su državne ili privatne lutrije ili djelatnosti priređivanja igara na sreću kojima upravlja država, te odlučiti da na njih neće primjenjivati sve ili pojedine zahtjeve ove Uredbe. S obzirom na moguće prekogranične učinke nacionalnih iznimaka, potrebno je osigurati dosljednu primjenu strogog pristupa utemeljenog na riziku u cijeloj Uniji. U tu bi svrhu Komisiji trebalo omogućiti da odobri odluke država članica ili da ih odbije ako iznimka nije opravdana dokazano niskim rizikom. U svakom slučaju, ne bi trebalo odobravati nikakve iznimke u pogledu djelatnosti povezanih s većim rizicima. To vrijedi za djelatnosti kao što su kasina, internetske igre na sreću i sportsko klađenje, ali ne i djelatnosti priređivanja internetskih igara na sreću kojima upravlja država, ili izravnim pružanjem tih usluga ili reguliranjem načina na koji se te usluge igara na sreću organiziraju i provode i kako se njima upravlja. S obzirom na rizike za javno zdravlje ili kriminalne aktivnosti koji mogu biti povezani s igrama na sreću, nacionalne mjere kojima se uređuju organizacija i provedba usluga igara na sreću te upravljanje njima mogu doprinijeti smanjenju rizika povezanih s tom djelatnosti ako se njima uistinu nastoje ostvariti ciljevi javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja.

(64)

Prag od 2 000 EUR, ili protuvrijednost u nacionalnoj valuti, koji se primjenjuje na pružatelje usluga igara na sreću primjenjuje se neovisno o tome provodi li stranka jednu transakciju najmanje u vrijednosti tog iznosa ili nekoliko manjih transakcija čiji je zbroj jednak tom iznosu. U tu bi svrhu pružatelji usluga igara na sreću trebali moći pripisati transakcije određenoj stranci čak i ako još nisu provjerili identitet stranke, kako bi mogli utvrditi je li i kada je dosegnut taj prag. Stoga bi pružatelji usluga igara na sreću trebali imati uspostavljene sustave koji omogućuju pripisivanje i praćenje transakcija prije primjene zahtjeva za provedbu dubinske analize stranke. U slučaju kasina ili drugih fizičkih prostora za priređivanje igara na sreću, može biti nepraktično provjeravati identitet stranke nakon svake transakcije. U takvim slučajevima trebalo bi biti moguće identificirati stranku i provjeriti njezin identitet pri ulasku u prostore za priređivanje igara na sreću, pod uvjetom da su uspostavljeni sustavi za pripisivanje transakcije provedenih u prostorima za priređivanje igara na sreću, uključujući kupnju ili razmjenu žetona za igre na sreću, toj stranci.

(65)

Iako su se Direktivom (EU) 2015/849 u određenoj mjeri uskladila pravila država članica u području obveza identifikacije stranaka, njome nisu utvrđena detaljna pravila povezana s postupcima kojih se obveznici trebaju pridržavati. S obzirom na ključnu važnost tog aspekta u sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, primjereno je, u skladu s pristupom koji se temelji na riziku, uvesti konkretnije i detaljnije odredbe o identifikaciji stranaka i provjeri identiteta stranke, bez obzira na to je li riječ o fizičkim ili pravnim osobama, pravnim aranžmanima kao što su trustovi ili subjektima koji imaju pravnu sposobnost na temelju nacionalnog prava.

(66)

Tehnološka dostignuća i napredak u digitalizaciji omogućuju sigurnu daljinsku ili elektroničku identifikaciju i provjeru potencijalnih i postojećih stranaka te mogu olakšati provedbu dubinske analize stranke na daljinu. Rješenja za identifikaciju utvrđena u Uredbi (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (23) omogućuju sigurna i pouzdana sredstva identifikacije i provjere i za potencijalne i za postojeće stranke te mogu olakšati provedbu dubinske analize stranke na daljinu. Obveznici bi u postupku identifikacije stranke u obzir trebali uzeti i prihvatiti elektroničku identifikaciju utvrđenu tom uredbom. Ako su uspostavljene odgovarajuće mjere smanjenja rizika, upotrebom takvih sredstava identifikacije moguće je razinu rizika smanjiti do standardne ili čak niske. Ako takva elektronička identifikacija nije dostupna stranci, na primjer zbog prirode njezina boravišnog statusa u određenoj državi članici ili boravišta u trećoj zemlji, provjeru bi trebalo obavljati putem relevantnih kvalificiranih usluga povjerenja.

(67)

Kako bi se osiguralo da se okvirom za SPNFT sprečava ulazak nezakonitih sredstava u financijski sustav, obveznici bi trebali provesti dubinsku analizu stranke prije uspostavljanja poslovnih odnosa s potencijalnim klijentima u skladu s pristupom koji se temelji na riziku. Međutim, kako ne bi došlo do nepotrebnih odgoda u uobičajenom poslovanju, obveznici bi trebali moći prikupiti informacije od potencijalnih stranaka tijekom uspostavljanja poslovnog odnosa. Kreditne institucije i financijske institucije trebale bi moći pribaviti potrebne informacije od potencijalnih stranaka nakon što je odnos uspostavljen pod uvjetom da se transakcije ne započinju sve do uspješne provedbe postupka dubinske analize stranke.

(68)

Postupak dubinske analize stranke nije ograničen na identifikaciju i provjeru identiteta stranke. Prije uspostavljanja poslovnih odnosa ili provođenja povremenih transakcija obveznici bi također trebali procijeniti svrhu i prirodu poslovnog odnosa ili povremene transakcije. Predugovorne ili druge informacije o predloženom proizvodu ili usluzi koje se daju potencijalnoj stranci mogu doprinijeti razumijevanju te svrhe. Obveznici bi uvijek trebali moći nedvosmisleno procijeniti svrhu i prirodu potencijalnog poslovnog odnosa ili povremene transakcije. Ako ponuđena usluga ili proizvod strankama omogućuje provođenje različitih vrsta transakcija ili aktivnosti, obveznici bi trebali pribaviti dovoljno informacija o namjeri stranke u vezi s korištenjem tog odnosa.

(69)

Kako bi se osigurala djelotvornost okvira za SPNFT, obveznici bi trebali redovito preispitivati informacije pribavljene od svojih stranaka u skladu s pristupom koji se temelji na riziku. Poslovni odnosi vjerojatno će se razvijati u skladu s promjenama okolnosti stranke i aktivnosti koje ona provodi u okviru poslovnog odnosa. Kako bi se zadržalo sveobuhvatno razumijevanje profila rizičnosti stranke i provodila smislena kontrola transakcija, obveznici bi trebali redovito preispitivati informacije koje pribave od svojih stranaka, u skladu s pristupom koji se temelji na riziku. Takva bi se preispitivanja trebala provoditi periodično, ali bi se trebala pokrenuti i na temelju promjena relevantnih okolnosti stranke ako činjenice i informacije upućuju na moguću promjenu profila rizičnosti ili identifikacijskih podataka stranke. U tu bi svrhu obveznik trebao razmotriti treba li preispitati dosje o stranci uslijed bitnih promjena kao što su promjena u jurisdikcijama s kojima se provodi transakcija, u vrijednosti ili obujmu transakcija, na temelju zahtjeva za nove proizvode ili usluge koji se znatno razlikuju u smislu rizika ili nakon promjena stvarnog vlasništva.

(70)

Kad je riječ o stalnim klijentima za koje su nedavno provedene mjere dubinske analize stranke, mjere dubinske analize stranke trebale bi se moći provesti tako da se od stranke dobije potvrda da se informacije i dokumenti iz evidencije nisu promijenili. Takva metoda olakšava primjenu obveza povezanih s SPNFT-om u situacijama u kojima je obveznik uvjeren da se informacije koje se odnose na stranku nisu promijenile jer su obveznici dužni osigurati da poduzmu odgovarajuće mjere dubinske analize stranke. U svim slučajevima trebalo bi evidentirati potvrdu primljenu od stranke i sve promjene informacija koje se čuvaju o stranci.

(71)

Obveznici bi mogli pružati više od jednog proizvoda ili usluge u kontekstu poslovnog odnosa. U tim okolnostima nije cilj da zahtjev u pogledu ažuriranja informacija, podataka i dokumenata u redovitim vremenskim razmacima bude usmjeren na pojedinačni proizvod ili uslugu, nego na poslovni odnos u cijelosti. Obveznici su za čitav opseg pruženih proizvoda ili usluga dužni procijeniti kada su se promijenile relevantne okolnosti stranke ili kada su ispunjeni drugi uvjeti na temelju kojih se pokreće ažurirana dubinska analiza stranke te preispitati dosje o stranci s obzirom na cjelokupni poslovni odnos.

(72)

Obveznici bi isto tako trebali uspostaviti sustav praćenja za otkrivanje transakcija koje bi mogle pobuditi sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma. Kako bi se osigurala djelotvornost praćenja transakcija, aktivnost praćenja koju provode obveznici načelno bi trebala obuhvaćati sve usluge i proizvode koji se nude strankama te sve transakcije koje obveznik provede u ime stranke ili koje ponudi stranci. Međutim, nije potrebno detaljno provjeravati svaku pojedinačnu transakciju. Intenzitet praćenja trebao bi se temeljiti na pristupu temeljenom na riziku i na preciznim i relevantnim kriterijima, osobito uzimajući u obzir obilježja stranaka i s njima povezanu razinu rizika, ponuđene proizvode i usluge te uključene zemlje i zemljopisna područja. AMLA bi trebala izraditi smjernice kako bi se osiguralo da je intenzitet praćenja poslovnih odnosa i transakcija primjeren i razmjeran razini rizika.

(73)

Prekid poslovnog odnosa kada nije moguće provesti mjere dubinske analize stranke smanjuje izloženost obveznika rizicima koje predstavljaju moguće promjene profila stranke. Međutim, mogle bi postojati situacije u kojima ne bi trebalo doći do prekida zbog ciljeva od javnog interesa. Primjerice, to je slučaj s ugovorima o životnom osiguranju, kada bi obveznici, ako je to potrebno, kao alternativu prekidu trebali poduzeti mjere za zamrzavanje poslovnog odnosa, među ostalim zabranom svih daljnjih usluga toj stranci i uskraćivanjem isplate korisnicima dok se ne provedu mjere dubinske analize stranke. Osim toga, za određene proizvode i usluge od obveznika se zahtijeva da nastavi držati ili primati novčana sredstva stranke kako su definirana u članku 4. točki 25. Direktive (EU) 2015/2366, na primjer u kontekstu pozajmljivanja, računa za plaćanje ili primanja depozita. Međutim, to se ne bi trebalo smatrati preprekom zahtjevu za prekid poslovnog odnosa, što se može postići tako da se osigura da se za stranku ne provode nikakve transakcije ni aktivnosti.

(74)

Kako bi se osigurala dosljedna primjena ove Uredbe, AMLA bi trebala imati zadaću izrade nacrta regulatornih tehničkih standarda za dubinsku analizu stranke. Tim bi se regulatornim tehničkim standardima trebao utvrditi minimalni skup informacija koje obveznici trebaju pribaviti da bi uspostavili novi poslovni odnos sa strankama ili da bi procijenili postojeće poslovne odnose u skladu s razinom rizika koja se povezuje sa svakom strankom. Nadalje, nacrt regulatornih tehničkih standarda trebao bi biti dovoljno jasan da sudionicima na tržištu omogući razvoj sigurnih, pristupačnih i inovativnih sredstava za provjeru identiteta stranaka i provedbu dubinske analize stranke, među ostalim i na daljinu, uz poštovanje načela tehnološke neutralnosti. Te su posebne zadaće u potpunosti u skladu s ulogom i odgovornostima AMLA-e kako je predviđeno u Uredbi (EU) 2024/1620.

(75)

Usklađivanjem mjera dubinske analize stranke doprinijet će se postizanju postojanog i dosljedno djelotvornog razumijevanja rizika povezanih s postojećom ili potencijalnom strankom, neovisno o tome gdje se u Uniji uspostavlja poslovni odnos. To usklađivanje trebalo bi osigurati i da obveznici informacije pribavljene provedbom dubinske analize stranke ne upotrebljavaju za provođenje prakse smanjenja rizika koja bi mogla dovesti do izbjegavanja drugih pravnih obveza, osobito onih utvrđenih Direktivom 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća (24) ili Direktivom (EU) 2015/2366, a da se pritom ne ostvare ciljevi Unije u pogledu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma. Kako bi se omogućio odgovarajući nadzor usklađenosti s obvezama dubinske analize stranke, važno je da obveznici vode evidenciju o poduzetim mjerama i informacijama pribavljenima u postupku dubinske analize stranke, neovisno o tome uspostavlja li se sa strankama novi poslovni odnos te jesu li nakon odbijanja uspostave poslovnog odnosa dostavili prijavu o sumnjivoj transakciji. Ako obveznik odluči ne uspostaviti poslovni odnos s potencijalnom strankom, ili prekinuti postojeći poslovni odnos, odbiti provesti povremenu transakciju, ili primijeniti alternativne mjere prekidu poslovnog odnosa, evidencija o dubinskoj analizi stranke trebala bi sadržavati razloge za donošenje takve odluke. To će nadzornim tijelima omogućiti da procijene jesu li obveznici na odgovarajući način prilagodili svoju praksu dubinske analize stranke i kako se razvija izloženost obveznika riziku, a pomoći će i u prikupljanju statističkih dokaza o tome kako obveznici u Uniji primjenjuju pravila o dubinskoj analizi stranke.

(76)

Pristup za preispitivanje postojećih stranaka u postojećem je okviru za SPNFT već utemeljen na riziku. Međutim, s obzirom na veći rizik od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma koji se povezuje s određenim posredničkim strukturama, taj bi pristup mogao onemogućiti pravodobno otkrivanje i procjenu rizika. Stoga je važno osigurati da se jasno određene kategorije postojećih stranaka također redovito prate.

(77)

Sam rizik po svojoj je prirodi promjenjiv, a varijable, same ili u kombinaciji, mogu povećati ili smanjiti potencijalni rizik i tako utjecati na odgovarajuću razinu preventivnih mjera, kao što su mjere dubinske analize stranke.

(78)

U situacijama niskog rizika obveznici bi trebali moći primjenjivati pojednostavljene mjere dubinske analize. To ne znači izuzimanje od mjera dubinske analize stranke ili neprimjenu takvih mjera. Umjesto navedenog, to podrazumijeva pojednostavljeni ili smanjeni skup mjera kontrole, koje bi svakako trebale obuhvaćati sve sastavnice standardnog postupka dubinske analize. U skladu s pristupom koji se temelji na riziku, obveznici bi ipak trebali moći smanjiti učestalost ili intenzitet kontrole nad svojim strankama ili transakcijama ili se osloniti na odgovarajuće pretpostavke u pogledu svrhe poslovnog odnosa ili upotrebe jednostavnih proizvoda. Regulatornim tehničkim standardima o dubinskoj analizi stranke trebale bi se utvrditi posebne pojednostavljene mjere koje obveznici mogu provoditi u situacijama manjeg rizika utvrđenima procjeni rizika na razini Unije koju provodi Komisija. Pri izradi nacrta regulatornih tehničkih standarda AMLA bi trebala voditi računa o očuvanju socijalne i financijske uključenosti.

(79)

Trebalo bi prepoznati da određene situacije predstavljaju veći rizik od pranja novca i financiranja terorizma. Iako bi redovitom primjenom mjera dubinske analize stranke trebalo utvrditi identitet i poslovni profil svih stranaka, postoje slučajevi u kojima je potrebno provoditi posebno stroge postupke identifikacije i provjere stranke. Stoga je potrebno utvrditi detaljna pravila za takve pojačane mjere dubinske analize, uključujući posebne pojačane mjere dubinske analize za prekogranične korespondentne odnose.

(80)

Prekogranične korespondentne odnose s respondentnom institucijom treće zemlje karakterizira kontinuiranost i repetitivnost. Nadalje, ne predstavljaju sve prekogranične korespondentne bankovne usluge istu razinu rizika od pranja novca i financiranja terorizma. Stoga bi intenzitet pojačanih mjera dubinske analize trebalo odrediti primjenom načela pristupa koji se temelji na riziku. Međutim, pristup koji se temelji na riziku ne bi trebalo primjenjivati u interakciji s respondentnim institucijama treće zemlje koje nisu fizički prisutne tamo gdje su stvorene ili s neregistriranim subjektima i subjektima bez dozvole za rad koji pružaju usluge povezane s kriptoimovinom. S obzirom na visok rizik od pranja novca i financiranja terorizma inherentan fiktivnim institucijama, kreditne institucije i financijske institucije trebale bi se suzdržati od korespondentnog odnosa s takvim fiktivnim institucijama, kao i s drugim ugovornim stranama u trećim zemljama koje dopuštaju fiktivnim institucijama da koriste njihove račune. Kako bi se izbjegla zloupotreba financijskog sustava Unije za pružanje nereguliranih usluga, pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebali bi osigurati i da njihove račune ne koriste ugniježđene burze te bi trebali imati uspostavljene politike i postupke za otkrivanje takvih pokušaja.

(81)

U kontekstu obavljanja svoje funkcije nadzora, nadzornici bi mogli utvrditi situacije u kojima povrede zahtjeva za SPNFT od strane respondentnih institucija trećih zemalja ili nedostaci u njihovoj provedbi zahtjeva za SPNFT uzrokuju rizike za financijski sustav Unije. Radi smanjenja tih rizika AMLA bi trebala moći uputiti preporuke kreditnim institucijama i financijskim institucijama u Uniji kako bi im iznijela svoja stajališta o nedostacima tih respondentnih institucija trećih zemalja. Te bi preporuke trebalo izdati ako se AMLA i financijski nadzornici u Uniji slažu da će povrede i nedostaci koji postoje u respondentnim institucijama trećih zemalja vjerojatno utjecati na izloženost korespondentnih odnosa kreditnih institucija i financijskih institucija u Uniji riziku te pod uvjetom da su respondentna institucija treće zemlje i njezin nadzornik imali priliku iznijeti svoja stajališta. Kako bi se očuvalo dobro funkcioniranje financijskog sustava Unije, kreditne institucije i financijske institucije trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kao odgovor na preporuke AMLA-e, među ostalim suzdržavanjem od uspostave ili održavanja korespondentnog odnosa, osim ako mogu uspostaviti dostatne mjere za smanjenje rizika kako bi se odgovorilo na rizike koji proizlaze iz korespondentnog odnosa.

(82)

U kontekstu pojačanih mjera dubinske analize, pribavljanje odobrenja od višeg rukovodstva za uspostavu poslovnih odnosa ne znači nužno u svim slučajevima dobivanje odobrenja od upravnog odbora. Takvo odobrenje trebao bi moći dodijeliti netko s dovoljno znanja o izloženosti obveznika riziku od pranja novca i financiranja terorizma te na dovoljno visokoj funkciji za donošenje odluka koje utječu na njegovu izloženost riziku.

(83)

Kako bi se zaštitilo pravilno funkcioniranje financijskog sustava Unije od pranja novca i financiranja terorizma, Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi utvrdila treće zemlje čiji nedostaci u njihovu nacionalnom sustavu za SPNFT predstavljaju prijetnju integritetu unutarnjeg tržišta Unije. Zbog promjenjive prirode opasnosti od pranja novca i financiranja terorizma iz zemalja izvan Unije, koje olakšava stalni razvoj tehnologije i sredstava na raspolaganju kriminalcima, potrebne su brze i kontinuirane prilagodbe pravnog okvira u odnosu na treće zemlje kako bi se djelotvorno odgovorilo na postojeće rizike i spriječio nastanak novih. Komisija bi kao osnovu za svoju procjenu trebala uzeti u obzir informacije međunarodnih organizacija i tijela za određivanje standarda u području SPNFT-a, kao što su javne izjave FATF-a, uzajamna evaluacija ili detaljna izvješća o procjeni ili objavljena izvješća o daljnjim aktivnostima, te bi prema potrebi trebala prilagoditi svoje procjene u skladu s promjenama u njima. Komisija bi trebala djelovati u roku od 20 dana od utvrđivanja nedostataka u sustavu treće zemlje za SPNFT koji predstavljaju prijetnju integritetu unutarnjeg tržišta Unije.

(84)

Treće zemlje za koje relevantno međunarodno tijelo za određivanje standarda, to jest FATF, izda „poziv na djelovanje” imaju znatne strateške nedostatke trajne prirode u svojim zakonskim i institucijskim okvirima za SPNFT i u njihovoj provedbi koji će vjerojatno predstavljati visok rizik za financijski sustav Unije. Trajna priroda tih znatnih strateških nedostataka, koja je odraz manjka predanosti ili kontinuiranog neuspjeha treće zemlje u njihovu uklanjanju, ukazuje na povećanu razinu prijetnje koju predstavljaju te treće zemlje te na razini Unije zahtijeva djelotvoran, dosljedan i usklađen odgovor u svrhu smanjenja rizika. Stoga bi obveznici trebali biti obvezni primjenjivati cijeli skup dostupnih pojačanih mjera dubinske analize na povremene transakcije i poslovne odnose koji uključuju te visokorizične treće zemlje kako bi upravljali temeljnim rizicima i smanjili ih. Nadalje, visoka razina rizika opravdava primjenu dodatnih posebnih protumjera, ili na razini obveznika ili od strane država članica. Takvim pristupom izbjegla bi se odstupanja u određivanju relevantnih protumjera koja bi riziku izložila cjelokupan financijski sustav Unije. Ako države članice utvrde konkretne rizike koji nisu smanjeni, trebale bi moći primijeniti dodatne protumjere, a u tom bi slučaju o tome trebale obavijestiti Komisiju. Ako Komisija smatra da su ti rizici relevantni za unutarnje tržište, trebala bi moći ažurirati relevantni delegirani akt kako bi uključivao potrebne dodatne protumjere za smanjenje tih rizika. Ako Komisija smatra da te protumjere nisu potrebne i da narušavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta Unije, trebala bi biti ovlaštena odlučiti da država članica mora okončati određenu protumjeru. Prije pokretanja postupka za donošenje te odluke Komisija bi dotičnoj državi članici trebala pružiti priliku da iznese svoja stajališta o Komisijinu mišljenju. S obzirom na svoju tehničku stručnost AMLA Komisiji može pružiti korisne informacije pri utvrđivanju odgovarajućih protumjera.

(85)

Nedostatke u pogledu usklađenosti u pravnim i institucijskim okvirima za SPNFT i u njihovoj provedbi u trećim zemljama koje podliježu „pojačanom praćenju” od strane FATF-a lako mogu iskoristiti kriminalci. To će vjerojatno predstavljati rizik za financijski sustav Unije te je potrebno upravljati tim rizikom i smanjiti ga. Predanost tih trećih zemalja rješavanju utvrđenih nedostataka ne eliminira rizik, ali opravdava blaže mjere za smanjenje rizika od onih koje se primjenjuju na visokorizične treće zemlje. Ako se takve treće zemlje obvežu riješiti utvrđene nedostatke, obveznici bi u tim slučajevima trebali primjenjivati pojačane mjere dubinske analize na povremene transakcije i poslovne odnose s fizičkim osobama ili pravnim subjektima s poslovnim nastanom u tim trećim zemljama koje su prilagođene konkretnim nedostacima utvrđenima u svakoj trećoj zemlji. Takvim detaljnim utvrđivanjem pojačanih mjera dubinske analize koje treba primjenjivati također bi se, u skladu s pristupom koji se temelji na riziku, osigurala razmjernost mjera razini rizika. Kako bi se osigurao takav dosljedan i razmjeran pristup, Komisija bi trebala moći utvrditi koje su posebne pojačane mjere dubinske analize potrebne za smanjenje rizika povezanih s pojedinom zemljom. S obzirom na tehničku stručnost AMLA Komisiji može pružiti korisne informacije za utvrđivanje odgovarajućih pojačanih mjera dubinske analize.

(86)

Zemlje koje FATF nije javno identificirao kao zemlje koje podliježu pozivima na djelovanje ili pojačanom praćenju i dalje bi mogle predstavljati konkretnu i ozbiljnu prijetnju integritetu financijskog sustava Unije, što bi moglo biti posljedica nedostataka u pogledu usklađenosti ili znatnih strateških nedostataka trajne prirode u njihovu sustavu za SPNFT. Kako bi se smanjili ti konkretni rizici, koji se ne mogu smanjiti mjerama primjenjivima na zemlje sa strateškim nedostacima ili zemlje s nedostacima u pogledu usklađenosti, Komisija bi u iznimnim okolnostima trebala moći poduzeti mjere tako da identificira takve treće zemlje na temelju jasnog skupa kriterija i uz potporu AMLA-e. U skladu s razinom rizika za financijski sustav Unije, Komisija bi trebala zahtijevati primjenu ili svih pojačanih mjera dubinske analize i protumjera za pojedine zemlje, u odnosu na visokorizične treće zemlje, ili pojačanih mjera dubinske analize za pojedine zemlje, u odnosu na treće zemlje s nedostacima u pogledu usklađenosti.

(87)

Kako bi se osigurala dosljedna identifikacija trećih zemalja koje predstavljaju konkretnu i ozbiljnu prijetnju financijskom sustavu Unije, a koje FATF nije javno identificirao kao zemlje koje podliježu pozivima na djelovanje ili pojačanom praćenju, Komisija bi trebala moći provedbenim aktom utvrditi metodologiju za identifikaciju u iznimnim okolnostima takvih trećih zemalja. Ta bi metodologija osobito trebala uključivati modalitete procjene kriterija te postupak za interakciju s takvim trećim zemljama i za uključivanje država članica i AMLA-e u pripremne faze takve identifikacije.

(88)

S obzirom na to da bi moglo doći do promjena u okvirima za SPNFT trećih zemalja identificiranih u skladu s ovom Uredbom ili u njihovoj provedbi, primjerice zbog angažmana zemlje na uklanjanju utvrđenih nedostataka ili donošenja relevantnih mjera za SPNFT za njihovo uklanjanje, što bi moglo dovesti do promjene u prirodi i razini rizika koji iz njih proizlaze, Komisija bi trebala redovito preispitivati utvrđivanje tih posebnih pojačanih mjera dubinske analize kako bi osigurala da su i dalje razmjerne i odgovarajuće.

(89)

Potencijalne vanjske prijetnje financijskom sustavu Unije ne proizlaze samo iz trećih zemalja, već mogu nastati i u vezi s posebnim čimbenicima rizika stranke ili proizvodima, uslugama, transakcijama ili kanalima dostave utvrđenima u odnosu na određeno zemljopisno područje izvan Unije. Stoga postoji potreba za utvrđivanjem trendova, rizika i metoda u području pranja novca i financiranja terorizma kojima bi obveznici Unije mogli biti izloženi. AMLA je u najboljem položaju da otkrije sve nove tipologije pranja novca i financiranja terorizma koje potječu izvan Unije kako bi se pratio njihov razvoj s ciljem pružanja smjernica obveznicima Unije o potrebi za primjenom pojačanih mjera dubinske analize za smanjenje takvih rizika.

(90)

Odnosi s pojedincima koji obavljaju ili su obavljali važne javne funkcije u Uniji ili u međunarodnim okvirima, a posebno s pojedincima iz zemalja u kojima je korupcija široko rasprostranjena, mogli bi izložiti financijski sektor znatnim reputacijskim i pravnim rizicima. Međunarodni napori u borbi protiv korupcije također opravdavaju potrebu za obraćanjem posebne pozornosti na takve osobe i za primjenom odgovarajućih mjera dubinske analize u odnosu na osobe kojima je povjerena ili im je bila povjerena istaknuta javna funkcija te u odnosu na visokopozicionirane osobe u međunarodnim organizacijama. Stoga je potrebno odrediti mjere koje bi obveznici trebali primjenjivati s obzirom na transakcije ili poslovne odnose s politički izloženim osobama. Kako bi se olakšao pristup koji se temelji na riziku, AMLA bi trebala imati zadaću izdati smjernice o procjeni razine rizika povezanih s određenom kategorijom politički izloženih osoba, članovima njihovih obitelji ili osobama za koje je poznato da su bliski suradnici.

(91)

Rizici povezani s osobama kojima je povjerena ili je bila povjerena istaknuta javna funkcija nisu ograničeni na nacionalnu razinu, već mogu postojati i na regionalnoj ili općinskoj razini. To posebno vrijedi za lokalnu razinu i gusto naseljena područja, kao što su gradovi, koji zajedno s regionalnom razinom često upravljaju znatnim javnim sredstvima i pristupom ključnim uslugama ili dozvolama, što dovodi do rizika od korupcije i povezanog pranja novca. Stoga je u kategoriju osoba kojima je povjerena ili je bila povjerena istaknuta javna funkcija potrebno uključiti čelnike regionalnih i lokalnih tijela, uključujući skupine općina i metropolitanska područja s najmanje 50 000 stanovnika. Istodobno bi trebalo imati u vidu da se zemljopisni položaj i administrativna organizacija država članica znatno razlikuju te bi države članice, ako je to primjereno, trebale moći na temelju rizika odrediti niži prag kako bi se obuhvatila relevantna lokalna tijela. Ako države članice odluče odrediti niže pragove, trebale bi o tim nižim pragovima obavijestiti Komisiju.

(92)

Članovi administrativnih, upravljačkih ili nadzornih tijela poduzeća pod kontrolom države ili regionalnih ili lokalnih tijela također mogu biti izloženi rizicima od korupcije i povezanog pranja novca. S obzirom na veličinu proračuna takvih poduzeća i sredstva kojima se upravlja, takvi su rizici posebno izraženi kad je riječ o višim izvršnim članovima poduzeća pod kontrolom države. Rizici mogu nastati i u vezi s poduzećima znatne veličine pod kontrolom regionalnih i lokalnih tijela. Stoga bi se viši izvršni članovi u poduzećima pod kontrolom regionalnih ili lokalnih tijela trebali smatrati politički izloženim osobama ako se ta poduzeća smatraju srednjim ili velikim poduzećima ili grupama kako su definirani u članku 3. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (25). Međutim, uzimajući u obzir geografske i administrativne organizacijske razlike te ovlasti i odgovornosti povezane s tim poduzećima i njihovim višim izvršnim članovima, države članice trebale bi moći na temelju rizika odrediti niži prag godišnjeg prometa. U tom slučaju države članice trebale bi o toj odluci obavijestiti Komisiju.

(93)

Kako bi se identificirale politički izložene osobe u Uniji, države članice trebale bi objaviti popise na kojima se navode posebne funkcije koje se, u skladu s nacionalnim zakonima i drugim propisima, smatraju istaknutim javnim funkcijama. Države članice trebale bi od svake međunarodne organizacije akreditirane na njihovu državnom području zatražiti da objavi i redovito ažurira popis istaknutih javnih funkcija u toj međunarodnoj organizaciji. Komisija bi trebala imati zadaću sastavljanja i objavljivanja popisa osoba kojima je povjerena istaknuta javna funkcija u institucijama ili tijelima Unije koji bi trebao vrijediti u cijeloj Uniji. Kako bi se osigurao usklađen pristup identifikaciji i obavješćivanju o istaknutim javnim funkcijama, Komisija bi trebala moći provedbenim aktom utvrditi format kojim se države članice trebaju služiti za obavješćivanje te bi ju trebalo ovlastiti za donošenje delegiranih akata kojima se dopunjuju kategorije istaknutih javnih funkcija utvrđenih ovom Uredbom ako su one iste u svim državama članicama.

(94)

Ako strankama više nije povjerena istaknuta javna funkcija, one i dalje mogu predstavljati veći rizik, primjerice zbog neformalnog utjecaja koji bi i dalje mogle imati ili zbog povezanosti njihove prethodne i aktualne funkcije. Ključno je da obveznici uzmu u obzir te kontinuirane rizike te da primjenjuju jednu pojačanu mjeru dubinske analize ili više njih sve dok se za pojedince ne utvrdi da više ne predstavljaju rizik, a u svakom slučaju najmanje 12 mjeseci od trenutka kada prestanu obavljati istaknutu javnu funkciju.

(95)

Osiguravajuća društva s korisnicima polica osiguranja često ne ostvaruju klijentski odnos. Međutim, trebala bi moći utvrditi slučajeve većeg rizika, primjerice kada prihod od police ide u korist politički izložene osobe. Kako bi se utvrdilo je li riječ o takvom slučaju, polica osiguranja trebala bi sadržavati razumne mjere za identifikaciju korisnika kao da je ta osoba novi klijent. Takve bi se mjere trebale moći poduzeti u trenutku isplate ili ustupanja prava iz police osiguranja, ali ne kasnije od toga.

(96)

Bliski privatni i poslovni odnosi mogli bi se zloupotrijebiti u svrhu pranja novca i financiranja terorizma. Zbog tog bi se razloga mjere koje se odnose na politički izložene osobe trebale primjenjivati i na članove njihove obitelji i osobe za koje je poznato da su bliski suradnici. Točna identifikacija članova obitelji i osoba za koje je poznato da su bliski suradnici mogla bi ovisiti o socioekonomskoj i kulturnoj strukturi zemlje politički izložene osobe. U tom bi kontekstu AMLA trebala imati zadaću izdati smjernice o kriterijima koji se primjenjuju pri identifikaciji osoba koje treba smatrati bliskim suradnicima.

(97)

Odnosi s članovima obitelji koje bi mogli zloupotrebljavati politički izložene osobe ne obuhvaćaju samo odnose s roditeljima i potomcima, već može uključivati i odnose s braćom i sestrama. To se posebno odnosi na kategorije politički izloženih osoba koje su na višim položajima u središnjoj vlasti. Međutim, s obzirom na različite socioekonomske i kulturne strukture koje postoje na nacionalnoj razini, a koje bi mogle utjecati na potencijal zloupotrebe odnosa braće i sestara, države članice trebale bi moći primijeniti šire tumačenje za određivanje braće i sestara kao članova obitelji politički izloženih osoba kako bi se na odgovarajući način smanjili rizici od zloupotrebe tih odnosa. Ako države članice odluče primijeniti šire tumačenje, trebale bi obavijestiti Komisiju o pojedinostima tog šireg tumačenja.

(98)

Zahtjevi povezani s politički izloženim osobama, članovima njihove obitelji i osobama za koje je poznato da su bliski suradnici preventivne su, a ne kaznene prirode te ih ne bi trebalo tumačiti na način da to podrazumijeva da politički izložene osobe, članovi njihovih obitelji ili bliski suradnici sudjeluju u kriminalnoj aktivnosti. Odbijanje poslovnog odnosa s osobom samo na temelju činjenice da je riječ o politički izloženoj osobi ili članu obitelji ili osobama za koju je poznato da je bliski suradnik političke izložene osobe protivno je sadržaju i duhu ove Uredbe.

(99)

S obzirom na to da su programi za dodjelu prava boravka ulagateljima izloženi riziku od pranja novca, poreznih kaznenih djela, korupcije i izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija te s obzirom na moguće znatne sigurnosne prijetnje za Uniju u cjelini, primjereno je da obveznici provedu barem posebnu pojačanu dubinsku analizu u odnosu na stranke koje su državljani trećih zemalja te su u postupku podnošenja zahtjeva za prava boravka u državi članici u okviru tih programa.

(100)

Pružanje personaliziranih usluga upravljanja imovinom pojedincima s velikim bogatstvom moglo bi izložiti kreditne institucije, financijske institucije i pružatelje usluga trusta ili trgovačkog društva posebnim rizicima, uključujući one koji proizlaze iz složene i često personalizirane prirode takvih usluga. Stoga je potrebno utvrditi skup pojačanih mjera dubinske analize koji bi trebalo primjenjivati barem kada se smatra da takvi poslovni odnosi predstavljaju visok rizik od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma. Kako bi se utvrdilo posjeduje li stranka imovinu u vrijednosti od najmanje 50 000 000 EUR, ili protuvrijednost u nacionalnoj ili stranoj valuti, uzima se u obzir financijska i uloživa imovina, uključujući novac i novčane ekvivalente, bez obzira na to drže li se kao depoziti ili štedni proizvodi, kao i ulaganja kao što su dionice, obveznice i uzajamni fondovi, čak i ako se drže na temelju dugoročnih sporazuma s tim obveznikom. Osim toga, trebalo bi uzeti u obzir vrijednost klijentovih nekretnina, isključujući njegov privatni stambeni prostor. Za potrebe tog utvrđivanja kreditne institucije, financijske institucije i pružatelji usluga trusta ili trgovačkog društva ne moraju provesti niti zahtijevati precizan izračun ukupnog bogatstva stranke. Umjesto toga, takvi bi subjekti trebali poduzeti mjere kako bi utvrdili posjeduje li klijent imovinu u vrijednosti od najmanje 50 000 000 EUR, ili protuvrijednost u nacionalnoj ili stranoj valuti, u obliku financijske ili uložive imovine ili nekretnina.

(101)

Kako bi se izbjeglo ponavljanje postupaka identifikacije stranke, primjereno je, podložno odgovarajućim zaštitnim mjerama, dopustiti obveznicima da se oslone na informacije o stranci koje su prikupili drugi obveznici. Ako se obveznik oslanja na drugog obveznika, krajnju odgovornost za dubinsku analizu stranke trebao bi snositi obveznik koji odluči osloniti se na dubinsku analizu stranke koju je proveo drugi obveznik. Isto tako, obveznik na kojeg se oslanja trebao bi zadržati vlastitu odgovornost za usklađenost sa zahtjevima za SPNFT, uključujući zahtjev za prijavljivanje sumnjivih transakcija i čuvanje evidencije.

(102)

Uvođenje usklađenih zahtjeva za SPNFT u cijeloj Uniji, među ostalim u pogledu politika i postupaka na razini grupe, razmjene informacija i oslanjanja, omogućuje obveznicima koji posluju unutar grupe da maksimalno iskoriste sustave uspostavljene unutar te grupe u situacijama koje uključuju iste stranke. Tim se pravilima omogućuje ne samo dosljedna i učinkovita provedba pravila o SPNFT-u u cijeloj grupi nego i ostvarivanje koristi od ekonomije razmjera na razini grupe, na primjer tako što se obveznicima unutar grupe omogućuje da se oslanjaju na ishode postupaka koje su donijeli drugi obveznici unutar grupe kako bi ispunili svoje zahtjeve u pogledu identifikacije i provjere stranaka.

(103)

Kako bi oslanjanje na mjere koje je provela treća strana učinkovito funkcioniralo, potrebno je dodatno pojasniti uvjete takvog oslanjanja. AMLA bi trebala bi imati zadaću izraditi smjernice o uvjetima oslanjanja na treću stranu te o ulogama i odgovornostima uključenih strana. Kako bi se u cijeloj Uniji osigurao dosljedan nadzor nad oslanjanjem, tim bi smjernicama trebalo pojasniti i način na koji bi nadzornici trebali uzeti u obzir takvu praksu i provjeriti usklađenost sa zahtjevima za SPNFT kada obveznici primjenjuju takvu praksu.

(104)

Koncept stvarnog vlasništva uveden je radi povećanja transparentnosti složenih korporativnih struktura. Potreba za pristupom točnim, ažuriranim i primjerenim informacijama o stvarnom vlasniku ključan je čimbenik za pronalazak kriminalaca koji bi u protivnome svoj identitet mogli sakriti iza takvih netransparentnih struktura. Od država članica trenutačno se zahtijeva da osiguraju da korporativni i drugi pravni subjekti, kao i trustovi osnovani izričitom izjavom i slični pravni aranžmani pribave i čuvaju primjerene, točne i ažurirane informacije o njihovu stvarnom vlasništvu. Međutim, razlikuje se stupanj transparentnosti koji nalažu države članice. Pravila su podložna različitim tumačenjima, što dovodi i do različitih metoda za utvrđivanje stvarnih vlasnika određenog pravnog subjekta ili pravnog aranžmana. To je, među ostalim, posljedica nedosljednih načina izračuna neizravnog vlasništva nad pravnim subjektom ili pravnim aranžmanom te razlika među pravnim sustavima država članica. Time se otežava postizanje željene transparentnosti. Stoga je potrebno pojasniti pravila kako bi se postigla dosljedna definicija stvarnog vlasnika i njezina primjena na cijelom unutarnjem tržištu.

(105)

Pri primjeni pravila za utvrđivanje stvarnog vlasništva nad pravnim subjektima, kao i nad pravnim aranžmanima, mogu se pojaviti pitanja o provedbi kada se relevantni dionici suoče s konkretnim slučajevima, posebno ako su posrijedi složene korporativne strukture, gdje istodobno postoje kriteriji u pogledu vlasničkog udjela i kontrole, ili kada se nastoje utvrditi neizravno vlasništvo ili kontrola. Kako bi se pravnim subjektima, upraviteljima trusta ili osobama na istovjetnom položaju u sličnim pravnim aranžmanima i obveznicima pružila potpora u primjeni tih pravila te u skladu s ciljem usklađivanja iz ove Uredbe, Komisija bi trebala moći donijeti smjernice kojima se utvrđuje način primjene pravila za identifikaciju stvarnih vlasnika u različitim scenarijima, među ostalim upotrebom primjera.

(106)

Kako bi identifikacija stvarnih vlasnika bila smislena, potrebno je utvrditi provodi li se kontrola drugim sredstvima. Utvrđivanje postojanja vlasničkog udjela ili kontrole putem vlasničkog udjela potrebno je, ali nije dovoljno te ne isključuje potrebu za provjerama radi utvrđivanja stvarnih vlasnika. Test kojim se utvrđuje provodi li fizička osoba kontrolu drugim sredstvima nije naknadni test koji se provodi samo ako nije moguće odrediti vlasnički udio. Ta dva testa, to jest test postojanja vlasničkog udjela ili kontrole putem vlasničkog udjela i test kontrole drugim sredstvima, trebalo bi povoditi istodobno.

(107)

Vlasništvo nad 25 % ili više dionica ili prava glasa ili drugog vlasničkog udjela općenito znači stvarno vlasništvo nad korporativnim subjektom. Vlasnički udio trebao bi obuhvaćati i prava kontrole i prava koja su značajna u smislu ostvarivanja koristi, kao što je pravo na udio u dobiti ili drugim unutarnjim resursima ili likvidacijskoj bilanci. Međutim, mogle bi postojati situacije u kojima je rizik od zloupotrebe određenih kategorija korporativnih subjekata u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma veći, primjerice zbog specifičnih rizičnijih sektora u kojima ti korporativni subjekti posluju. U takvim su situacijama potrebne pojačane mjere transparentnosti kako bi se kriminalce odvratilo od osnivanja ili infiltriranja tih subjekata putem izravnog ili neizravnog vlasništva ili kontrole. Kako bi se osiguralo da Unija može na odgovarajući način smanjiti takve različite razine rizika, potrebno je ovlastiti Komisiju da identificira kategorije korporativnih subjekata na koje bi se trebali primjenjivati niži pragovi za stvarno vlasništvo u svrhu transparentnosti. U tu bi svrhu države članice trebale obavijestiti Komisiju ako identificiraju kategorije korporativnih subjekata koji su izloženi većim rizicima od pranja novca i financiranja terorizma. U tim obavijestima države članice trebale bi moći navesti i niži prag za vlasništvo za koji smatraju da bi smanjio te rizike. Takva bi identifikacija trebala biti kontinuirana i trebala bi se zasnivati na rezultatima procjene rizika na razini Unije i nacionalne procjene rizika, kao i na relevantnim analizama i izvješćima AMLA-e, Europola ili drugih tijela Unije koja imaju ulogu u sprečavanju, istrazi i kaznenom progonu pranja novca i financiranja terorizma. Taj niži prag trebao bi biti na dovoljno niskoj razini kako bi se smanjili veći rizici od zloupotrebe korporativnih subjekata u kriminalne svrhe. U tu svrhu taj niži prag općenito ne bi trebao iznositi više od 15 % dionica ili prava glasa ili drugog vlasničkog udjela. Međutim, mogli bi postojati slučajevi u kojima bi, na temelju procjene osjetljive na rizik, viši prag bio proporcionalniji za uklanjanje utvrđenih rizika. U tim bi slučajevima Komisija trebala moći odrediti prag na razini od 15 % do 25 % vlasničkog udjela.

(108)

Zbog svoje složene prirode višeslojne vlasničke i kontrolne strukture otežavaju identifikaciju stvarnih vlasnika. Pojmom „vlasnička ili kontrolna struktura” opisuje se način na koji je pravni subjekt u neizravnom vlasništvu ili pod neizravnom kontrolom ili na koji je pravni aranžman pod neizravnom kontrolom, kao rezultat odnosâ između pravnih subjekata ili aranžmana na više razina. Kako bi se osigurao dosljedan pristup na cijelom unutarnjem tržištu, potrebno je pojasniti pravila koja se primjenjuju na te situacije. U tu je svrhu potrebno istodobno procijeniti ima li bilo koja fizička osoba izravni ili neizravni udio s 25 % ili više dionica ili prava glasa ili drugog vlasničkog udjela te kontrolira li bilo koja fizička osoba izravnog dioničara s 25 % ili više dionica ili prava glasa ili drugog vlasničkog udjela u korporativnom subjektu. U slučaju neizravnog udjela, stvarne vlasnike trebalo bi identificirati množenjem dionica u lancu vlasništva. U tu bi svrhu trebalo zbrojiti sve dionice koje su u izravnom ili neizravnom vlasništvu iste fizičke osobe. Za to je potrebno uzeti obzir udjele na svakoj razini vlasništva. Ako je 25 % dionica ili prava glasa ili drugog vlasničkog udjela u korporativnom subjektu u vlasništvu dioničara koji je pravni subjekt koji nije korporativni subjekt, stvarno vlasništvo trebalo bi utvrditi uzimajući u obzir specifičnu strukturu dioničara, uključujući i to provodi li bilo koja fizička osoba drugim sredstvima kontrolu nad dioničarom.

(109)

Utvrđivanje stvarnog vlasnika korporativnog subjekta u situacijama u kojima se dionice u korporativnom subjektu drže u pravnom aranžmanu ili u kojima ih drži zaklada ili sličan pravni subjekt moglo bi biti teže s obzirom na razlike u prirodi i kriterijima za identifikaciju stvarnog vlasništva između pravnih subjekata i pravnih aranžmana. Stoga je potrebno utvrditi jasna pravila za postupanje u takvim slučajevima višeslojne strukture. U takvim slučajevima svi stvarni vlasnici pravnog aranžmana ili sličnog pravnog subjekta, kao što je zaklada, trebali bi biti stvarni vlasnici korporativnog subjekta čije se dionice drže u pravnom aranžmanu ili ih drži zaklada.

(110)

Zajedničko razumijevanje koncepta kontrole i preciznija definicija sredstava kontrole potrebni su da se osigura dosljedna primjena pravila na cijelom unutarnjem tržištu. Kontrolu treba tumačiti kao stvarnu sposobnost nametanja volje korporativnom subjektu pri donošenju odluka o bitnim pitanjima. Uobičajeno je sredstvo kontrole većinski udio u pravima glasa. Položaj stvarnog vlasnika može se utvrditi i na temelju kontrole drugim sredstvima bez znatnog ili ikakvog vlasničkog udjela. Stoga bi, radi utvrđivanja svih pojedinaca koji su stvarni vlasnici pravnog subjekta, kontrolu trebalo utvrditi neovisno o vlasničkom udjelu. Kontrola se općenito može provoditi bilo kojim sredstvima, uključujući pravna i nepravna sredstva. Ta bi se sredstva mogla uzeti u obzir pri procjeni provodi li se kontrola drugim sredstvima, ovisno o konkretnoj situaciji svakog pravnog subjekta.

(111)

Neizravno vlasništvo ili neizravna kontrola mogli bi se utvrditi putem više karika u lancu ili više pojedinačnih ili međusobno povezanih lanaca. Karika u lancu mogla bi biti bilo koja fizička ili pravna osoba ili pravni aranžman. Odnosi među karikama mogli bi se sastojati od vlasničkog udjela ili prava glasa ili drugih sredstava kontrole. U takvim slučajevima, u kojima u vlasničkoj strukturi istodobno postoje i vlasnički udio i kontrola, potrebna su posebna i detaljna pravila o identifikaciji stvarnog vlasništva radi potpore usklađenom pristupu identifikaciji stvarnih vlasnika.

(112)

Kako bi se osigurala djelotvorna transparentnost, pravilima o stvarnom vlasništvu trebalo bi obuhvatiti najširi mogući raspon pravnih subjekata i pravnih aranžmana stvorenih ili uspostavljenih na državnom području država članica. To uključuje korporativne subjekte, koje karakterizira mogućnost držanja vlasničkog udjela u njima, te druge pravne subjekte i pravne aranžmane slične trustovima osnovanima izričitom izjavom. Zbog razlika u pravnim sustavima država članica te široke kategorije obuhvaćaju niz različitih organizacijskih struktura. Države članice trebale bi Komisiji dostaviti popis vrsta pravnih subjekata u kojima su stvarni vlasnici identificirani u skladu s pravilima za identifikaciju stvarnih vlasnika i za korporativne i druge pravne subjekte.

(113)

Specifična priroda određenih pravnih subjekata, kao što su udruženja, sindikati, političke stranke ili crkve, ne dovodi do smislene identifikacije stvarnih vlasnika na temelju vlasničkog udjela ili članstva. Međutim, u tim slučajevima može se dogoditi da viši rukovoditelji kontrolu nad pravnim subjektom izvršavaju drugim sredstvima. U tim bi slučajevima takve rukovoditelje trebalo prijaviti kao stvarne vlasnike.

(114)

Kako bi se osigurala dosljedna identifikacija stvarnih vlasnika trustova osnovanih izričitom izjavom i sličnih pravnih subjekata, kao što su zaklade, ili sličnih pravnih aranžmana, potrebno je utvrditi usklađena pravila o stvarnom vlasništvu. Države članice trebale bi biti obvezne Komisiji dostaviti popis vrsta pravnih subjekata i pravnih aranžmana sličnih trustovima osnovanima izričitom izjavom u kojima su stvarni vlasnici identificirani u skladu s identifikacijom stvarnih vlasnika za trustove osnovane izričitom izjavom i slične pravne subjekte ili aranžmane. Komisija bi trebala moći provedbenim aktom donijeti popis pravnih aranžmana i pravnih subjekata uređenih pravom država članica čija je struktura ili funkcija slična trustovima osnovanima izričitom izjavom.

(115)

Diskrecijski trustovi dopuštaju svojim upraviteljima diskrecijsko pravo pri raspodjeli imovine trusta ili koristi koje iz nje proizlaze. Stoga se na samom početku ne određuju korisnici ni kategorija korisnika, već skupina osoba među kojima upravitelji trusta mogu odabrati korisnike ili osobe koje će postati korisnici ako upravitelji trusta ne iskoriste svoje diskrecijsko pravo. Kako je prepoznato u nedavnoj reviziji standarda FATF-a u pogledu pravnih aranžmana, takvo diskrecijsko pravo može se zloupotrijebiti i omogućiti prikrivanje stvarnih vlasnika ako se ne uvede minimalna razina transparentnosti za diskrecijske trustove jer bi se transparentnost za korisnike postigla samo ako upravitelji trusta iskoriste svoje diskrecijsko pravo. Stoga je, kako bi se osigurala odgovarajuća i dosljedna transparentnost za sve vrste pravnih aranžmana, važno da se za diskrecijske trustove prikupljaju i informacije o mogućim diskrecijskim korisnicima i o zadanim korisnicima kojima bi pripale imovina ili koristi u slučaju da upravitelji trusta ne iskoriste svoje diskrecijsko pravo. Postoje situacije u kojima se mogući diskrecijski korisnici ili zadani korisnici ne mogu identificirati pojedinačno, nego kao kategorija. U tim slučajevima trebalo bi prikupiti informacije o kategoriji, kao i informacije o pojedincima koji se odabiru iz kategorije.

(116)

Obilježja trustova osnovanih izričitom izjavom i sličnih pravnih aranžmana razlikuju se u državama članicama. Radi osiguravanja usklađenog pristupa primjereno je utvrditi zajednička načela za identifikaciju takvih aranžmana. Trustovi osnovani izričitom izjavom trustovi su uspostavljeni na inicijativu osnivača. Zakonom uspostavljeni trustovi ili trustovi koji nisu rezultat izričite namjere osnivača da ih uspostavi trebali bi biti isključeni iz područja primjene ove Uredbe. Trustovi osnovani izričitom izjavom obično se uspostavljaju putem dokumenta kao što je pisani akt ili pisana isprava o osnivanju trusta te uglavnom zadovoljavaju poslovnu ili osobnu potrebu. Pravni aranžmani slični trustovima osnovanima izričitom izjavom aranžmani su bez pravne osobnosti koji su slični po strukturi ili funkcijama. Odlučujući čimbenik nije naziv vrste pravnog aranžmana, nego posjedovanje osnovnih obilježja definicije trusta osnovanog izričitom izjavom, odnosno namjera osnivača da imovinu stavi pod upravu i kontrolu određene osobe u određenu svrhu, obično poslovne ili osobne prirode, kao što je korist korisnikâ. Kako bi se osigurala dosljedna identifikacija stvarnih vlasnika pravnih aranžmana sličnih trustovima osnovanima izričitom izjavom, države članice trebale bi Komisiji dostaviti obavijest s popisom vrsta pravnih aranžmana sličnih trustovima osnovanima izričitom izjavom. Takvoj obavijesti trebalo bi priložiti procjenu kojom se opravdava identifikacija određenih pravnih aranžmana kao sličnih trustovima osnovanima izričitom izjavom te se objašnjava zašto se smatra da se drugi pravni aranžmani razlikuju u strukturi ili funkciji od trustova osnovanih izričitom izjavom. Pri provedbi takve procjene države članice trebale bi uzeti u obzir sve pravne aranžmane koji su uređeni njihovim pravom.

(117)

U pogledu određenih pravnih subjekata kao što su zaklade, trustovi osnovani izričitom izjavom i slični pravni aranžmani nije moguće identificirati pojedinačne korisnike jer oni tek trebaju biti određeni. U takvim bi slučajevima informacije o stvarnom vlasništvu umjesto toga trebale uključivati opis kategorije korisnika i njezinih obilježja. Čim se odrede korisnici unutar kategorije, oni postaju stvarni vlasnici. Osim toga, postoje posebne vrste pravnih osoba i pravnih aranžmana u kojima korisnici postoje, ali njihova identifikacija nije razmjerna rizicima od pranja novca i financiranja terorizma povezanima s tim pravnim osobama ili pravnim aranžmanima. To je slučaj kod reguliranih proizvoda kao što su mirovinski programi obuhvaćeni područjem primjene Direktive (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća (26) te bi to mogao biti slučaj, primjerice, kod programa za financijsko vlasništvo ili sudjelovanje zaposlenika, ili kod pravnih subjekata ili pravnih aranžmana s neprofitnim ili dobrotvornim ciljem, pod uvjetom da su rizici povezani s takvim pravnim osobama i pravnim aranžmanima niski. U tim bi slučajevima trebalo biti dovoljno identificirati kategoriju korisnika.

(118)

Mirovinski programi uređeni Direktivom (EU) 2016/2341 regulirani su proizvodi koji podliježu strogim nadzornim standardima i predstavljaju nizak rizik od pranja novca i financiranja terorizma. Ako su takvi mirovinski programi uspostavljeni u obliku pravnog aranžmana, njihovi su korisnici zaposlenici i radnici koji se na te proizvode, povezane s njihovim ugovorima o radu, oslanjaju za upravljanje svojom mirovinom. Zbog specifične prirode mirovine, koja podrazumijeva nizak rizik od pranja novca i financiranja terorizma, ne bi bilo razmjerno zahtijevati identifikaciju svakog od tih korisnika, te bi identifikacija kategorije i njezinih obilježja trebali biti dovoljni za ispunjavanje obveza transparentnosti.

(119)

Kako bi se osigurala dosljedna identifikacija stvarnih vlasnika subjekata za zajednička ulaganja, potrebno je utvrditi usklađena pravila o stvarnom vlasništvu. Neovisno o tome imaju li u državi članici subjekti za zajednička ulaganja oblik pravnog subjekta s pravnom osobnošću, pravnog aranžmana bez pravne osobnosti ili bilo koji drugi oblik, pristup identifikaciji stvarnog vlasnika trebao bi biti u skladu s njihovom svrhom i funkcijom.

(120)

Dosljedan pristup sustavu transparentnosti stvarnog vlasništva zahtijeva i osiguravanje toga da se na cijelom unutarnjem tržištu prikupljaju iste informacije o stvarnim vlasnicima. Primjereno je uvesti precizne zahtjeve o informacijama koje bi trebalo prikupiti u svakom pojedinačnom slučaju. Te informacije uključuju minimalan skup osobnih podataka o stvarnom vlasniku, informacije o prirodi i veličini vlasničkog udjela u pravnom subjektu ili pravnom aranžmanu te informacije o pravnom subjektu ili pravnom aranžmanu koji su potrebni da se osigura odgovarajuća identifikacija fizičke osobe koja je stvarni vlasnik i razloga zbog kojih je ta fizička osoba identificirana kao stvarni vlasnik.

(121)

Djelotvoran okvir o transparentnosti stvarnog vlasništva zahtijeva prikupljanje informacija različitim kanalima. Takav višedimenzionalni pristup uključuje informacije koje posjeduje pravni subjekt ili upravitelj trusta osnovanog izričitom izjavom ili osobe na istovjetnom položaju u sličnom pravnom aranžmanu, informacije koje su obveznici pribavili u kontekstu dubinske analize stranke i informacije koje se čuvaju u središnjim registrima. Unakrsnom provjerom informacija među tim stupovima pomaže se osigurati da svaki stup sadržava primjerene, točne i ažurirane informacije. U tu svrhu i kako bi se izbjegle nepodudarnosti zbog razlika u pristupima, važno je identificirati one kategorije podataka koje bi uvijek trebalo prikupljati kako bi se osiguralo da su informacije o stvarnom vlasništvu primjerene. To uključuje osnovne informacije o pravnom subjektu i pravnom aranžmanu, što je preduvjet koji samom subjektu ili aranžmanu omogućuje da razumije svoju strukturu, bilo putem vlasništva ili putem kontrole.

(122)

Ako su pravni subjekti i pravni aranžmani dio složene strukture, jasnoća u pogledu njihove vlasničke ili kontrolne strukture ključna je za identifikaciju njihovih stvarnih vlasnika. U tu je svrhu važno da pravni subjekti i pravni aranžmani jasno razumiju odnose zbog kojih su u neizravnom vlasništvu ili pod neizravnom kontrolom, uključujući sve posredničke razine između stvarnih vlasnika i samog pravnog subjekta ili pravnog aranžmana, bez obzira na to jesu li ti odnosi u obliku drugih pravnih subjekata i pravnih aranžmana ili opunomoćenjâ. Identifikacija vlasničke i kontrolne strukture omogućuje da se utvrde načini na koje se uspostavlja vlasništvo ili se može provoditi kontrola nad pravnim subjektom te je stoga ključno za sveobuhvatno razumijevanje položaja stvarnog vlasnika. Informacije o stvarnom vlasniku stoga bi uvijek trebale uključivati opis strukture odnosa.

(123)

Djelotvoran okvir o transparentnosti stvarnog vlasništva temelji se na znanju pravnih subjekata o fizičkim osobama koje su njihovi stvarni vlasnici. Stoga bi svi pravni subjekti u Uniji trebali pribaviti i čuvati primjerene, točne i ažurirane informacije o svojem stvarnom vlasništvu. Te bi informacije trebalo čuvati pet godina, a identitet osobe odgovorne za čuvanje informacija trebalo bi dostaviti središnjim registrima. To razdoblje čuvanja jednako je razdoblju čuvanja informacija pribavljenih primjenom zahtjeva za SPNFT, kao što su mjere dubinske analize stranke. Kako bi se osigurala mogućnost unakrsne provjere i ispitivanja informacija, na primjer mehanizmom prijavljivanja nepodudarnosti, opravdano je osigurati usklađenost relevantnih razdoblja čuvanja podataka.

(124)

Kako bi se osiguralo da su informacije o stvarnom vlasništvu ažurirane, pravni subjekt trebao bi ažurirati te informacije odmah nakon svake promjene te bi ih trebao periodično provjeravati, na primjer u trenutku podnošenja financijskih izvještaja ili prilikom drugih ponavljajućih interakcija s javnim tijelima. Rok za ažuriranje informacija trebao bi biti razuman s obzirom na moguće složene situacije.

(125)

Pravni subjekti trebali bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi utvrdili svoje stvarne vlasnike. Međutim, mogli bi postojati slučajevi kad nije moguće identificirati fizičku osobu koja u konačnici ima u vlasništvu ili kontrolira subjekt. U takvim iznimnim slučajevima, pod uvjetom da su iscrpljena sva sredstva za identifikaciju, pri pružanju informacija o stvarnom vlasništvu obveznicima tijekom postupka dubinske analize stranke ili pri dostavi informacija u središnji registar umjesto stvarnih vlasnika trebalo bi biti moguće navesti više rukovoditelje. Iako su u takvim situacijama identificirani, viši rukovoditelji nisu stvarni vlasnici. Pravni subjekti trebali bi voditi evidenciju o mjerama poduzetima radi identifikacije svojih stvarnih vlasnika, osobito kad se oslanjaju na tu krajnju mjeru, što bi trebalo propisno opravdati i evidentirati.

(126)

Poteškoće u pribavljanju informacija ne bi trebale biti valjan razlog za odustajanje od identificiranja i pribjegavanje navođenju višeg rukovodstva. Stoga bi pravni subjekti uvijek trebali moći potkrijepiti svoje sumnje u istinitost prikupljenih informacija. Takvo obrazloženje trebalo bi biti razmjerno riziku pravnog subjekta i složenosti njegove vlasničke strukture. Osobito bi se evidencija poduzetih djelovanja trebala na zahtjev odmah dostaviti nadležnim tijelima ako je to potrebno te bi, na temelju procjene osjetljive na rizik, ta evidencija trebala moći uključivati odluke upravnog odbora i zapisnike s njihovih sastanaka, sporazume o partnerstvu, akte o osnivanju trusta, neformalne dogovore kojima se određuju ovlasti jednakovrijedne punomoći ili druge ugovorne sporazume i dokumentaciju. U slučajevima u kojima je nepostojanje stvarnih vlasnika očito u odnosu na određeni oblik i strukturu pravnog subjekta, obrazloženje bi trebalo tumačiti kao upućivanje na tu činjenicu, to jest na činjenicu da pravni subjekt nema stvarnog vlasnika zbog svojeg specifičnog oblika i strukture. Takvo nepostojanje stvarnih vlasnika moglo bi postojati, na primjer, ako u pravnom subjektu nema vlasničkih udjela ili ako se pravni subjekt u konačnici ne može kontrolirati drugim sredstvima.

(127)

S obzirom na svrhu utvrđivanja stvarnog vlasništva, a to je osiguravanje djelotvorne transparentnosti pravnih subjekata, razmjerno je određene subjekte izuzeti od obveze identifikacije njihova stvarnog vlasnika. Takav se sustav može primijeniti samo na subjekte za koje identifikacija i registracija stvarnih vlasnika nije korisna i ako se slična razina transparentnosti postiže informacijama koje se ne odnose na stvarno vlasništvo. U tom pogledu, javnopravna tijela države članice ne bi trebala biti obvezna odrediti svojeg stvarnog vlasnika. Direktivom 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (27) uvedeni su strogi zahtjevi za transparentnost za trgovačka društva čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu. U određenim okolnostima tim se zahtjevima za transparentnost može postići sustav transparentnosti istovjetan pravilima o transparentnosti stvarnog vlasništva utvrđenima u ovoj Uredbi. To je slučaj ako se kontrola nad društvom provodi putem prava glasa, a vlasnička ili kontrolna struktura društva uključuje samo fizičke osobe. U tim okolnostima nije potrebno primjenjivati zahtjeve u pogledu stvarnog vlasništva na ta trgovačka društva uvrštena na burzu. Izuzeće pravnih subjekata od obveze određivanja stvarnog vlasnika i registracije ne bi trebalo utjecati na obvezu obveznika da identificiraju stvarnog vlasnika stranke pri provođenju dubinske analize stranke.

(128)

Potrebno je osigurati jednake uvjete među različitim vrstama pravnih oblika i izbjeći zloupotrebu trustova osnovanih izričitom izjavom i pravnih aranžmana, koji često imaju višeslojne složene strukture kako bi dodatno prikrili stvarno vlasništvo. Upravitelji svih trustova osnovanih izričitom izjavom kojima se upravlja u državi članici ili koji u državi članici imaju poslovni nastan ili boravište stoga bi trebali biti odgovorni za pribavljanje i čuvanje primjerenih, točnih i ažuriranih informacija o stvarnom vlasništvu nad trustom osnovanim izričitom izjavom te za otkrivanje njihova statusa i pružanje tih informacija obveznicima koji provode dubinsku analizu stranke. Svi ostali stvarni vlasnici trusta osnovanog izričitom izjavom trebali bi pomoći upravitelju trusta u pribavljanju tih informacija.

(129)

Zbog prirode pravnih aranžmana i neobjavljivanja informacija o njihovim strukturama i svrsi posebna je dužnost upravitelja trusta ili osoba na istovjetnim položajima u sličnim pravnim aranžmanima da pribave i čuvaju sve relevantne informacije o pravnom aranžmanu. Takve informacije trebale bi omogućiti identifikaciju pravnog aranžmana, imovine koja se u njemu nalazi ili kojom se preko njega upravlja te svakog zastupnika ili pružatelja usluga trustu. Kako bi se olakšale aktivnosti nadležnih tijela u sprečavanju, otkrivanju i istrazi pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma, važno je da upravitelji trustova ažuriraju te informacije i da ih čuvaju dovoljno dugo nakon prestanka svoje dužnosti upravitelja trusta ili osobe na istovjetnom položaju. Pružanje osnovnih informacija o pravnom aranžmanu obveznicima također je potrebno kako bi im se omogućilo da u potpunosti utvrde svrhu poslovnog odnosa ili povremene transakcije u kojima sudjeluje pravni aranžman, na odgovarajući način procijene povezane rizike i provedu razmjerne mjere za smanjenje tih rizika.

(130)

Imajući u vidu posebnu strukturu određenih pravnih aranžmana i potrebu da se osigura dostatna transparentnost o njihovu stvarnom vlasništvu, na takve pravne aranžmane slične trustovima osnovanima izričitom izjavom trebali bi se primjenjivati zahtjevi o stvarnom vlasništvu koji su istovjetni zahtjevima koji se primjenjuju na trustove osnovane izričitom izjavom.

(131)

Dogovori o opunomoćenju mogu omogućiti skrivanje identiteta stvarnih vlasnika jer opunomoćenik može djelovati u svojstvu direktora ili dioničara pravnog subjekta, a opunomoćitelj nije uvijek poznat. Ti dogovori mogu prikriti stvarno vlasništvo i kontrolnu strukturu ako stvarni vlasnici ne žele otkriti svoj identitet ili ulogu u njima. Stoga postoji potreba za uvođenjem zahtjeva za transparentnost da bi se izbjegla zloupotreba takvih dogovora i da bi se onemogućilo da se kriminalci skrivaju iza osoba koje djeluju u njihovo ime. Odnos između opunomoćenika i opunomoćitelja ne ovisi o tome utječe li on na javnost ili na treće osobe. Iako bi nominalni dioničari čija se imena nalaze u javnoj ili službenoj evidenciji formalno imali neovisnu kontrolu nad trgovačkim društvom, trebali bi biti obvezni objaviti postupaju li prema uputama neke druge osobe na temelju privatnog dogovora. Nominalni dioničari i nominalni direktori pravnih subjekata trebali bi čuvati dovoljno informacija o identitetu svojeg opunomoćitelja i svih stvarnih vlasnika opunomoćitelja te ih zajedno s njihovim statusom otkriti pravnim subjektima. Pravni subjekti trebali bi te informacije prijaviti obveznicima kad primjenjuju mjere dubinske analize stranke i središnjim registrima.

(132)

Potrebno je smanjiti rizike od zloupotrebe stranih pravnih subjekata i stranih pravnih aranžmana za usmjeravanje nezakonito ostvarenih prihoda u financijski sustav Unije. Budući da standardi povezani sa stvarnim vlasništvom uspostavljeni u trećim zemljama možda neće biti dostatni da bi se omogućila jednaka razina transparentnosti i pravodobna dostupnost informacija o stvarnom vlasništvu kao u Uniji, potrebno je osigurati odgovarajuća sredstva za utvrđivanje stvarnih vlasnika stranih pravnih subjekata ili stranih pravnih aranžmana u određenim okolnostima. Stoga bi pravni subjekti stvoreni izvan Unije i trustovi osnovani izričitom izjavom ili slični pravni aranžmani kojima se upravlja izvan Unije, ili čiji upravitelji ili osobe na istovjetnom položaju imaju boravište ili poslovni nastan izvan Unije, trebali biti obvezni otkriti svoje stvarne vlasnike ako posluju u Uniji uspostavljanjem poslovnog odnosa s obveznikom u Uniji, stjecanjem nekretnine u Uniji ili određene robe velike vrijednosti od obveznika koji se nalaze u Uniji, ili tako što im je dodijeljen ugovor na temelju postupka javne nabave robe ili usluga ili ugovor o koncesiji. Mogle bi postojati razlike u izloženosti riziku među državama članicama, među ostalim ovisno o kategoriji ili vrsti aktivnosti koje obavljaju obveznici i o tome koliko su nekretnine na njihovu državnom području privlačne za kriminalce. Stoga bi države članice, ako utvrde slučajeve većeg rizika, trebale moći poduzeti dodatne mjere za smanjenje rizika kako bi se odgovorilo na te rizike.

(133)

Zahtjevi za registraciju za strane pravne subjekte i strane pravne aranžmane trebali bi biti razmjerni rizicima povezanima s njihovim poslovanjem u Uniji. S obzirom na otvorenost unutarnjeg tržišta Unije i činjenicu da strani pravni subjekti upotrebljavaju usluge koje nude obveznici s poslovnim nastanom u Uniji, od kojih su mnogi povezani s manjim rizicima od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma, primjereno je ograničiti zahtjev za registraciju na pravne subjekte koji pripadaju visokorizičnim sektorima ili posluju u kategorijama većeg rizika ili koji se koriste uslugama obveznika koji posluju u sektorima povezanima s većim rizicima. Zbog privatne prirode pravnih aranžmana i prepreka pristupu informacijama o stvarnom vlasništvu u slučaju stranih pravnih aranžmana primjena zahtjeva za registraciju opravdana je neovisno o razini rizika povezanog s obveznikom koji pruža usluge pravnom aranžmanu ili, ako je to relevantno, sa sektorom u kojem pravni aranžman djeluje. Upućivanje na procjenu rizika na razini Unije u skladu s člankom 7. Direktive (EU) 2024/1640 trebalo bi tumačiti kao upućivanje na procjenu rizika koju Komisija izdaje u skladu s člankom 6. Direktive (EU) 2015/849 do prvog izdavanja izvješća u skladu s člankom 7. Direktive (EU) 2024/1640.

(134)

Da bi se potaknula usklađenost i osigurala djelotvorna transparentnost stvarnog vlasništva, potrebno je osigurati izvršenje zahtjeva za stvarno vlasništvo. U tom bi smislu države članice trebale primjenjivati sankcije za kršenja tih zahtjeva. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te ne bi smjele prelaziti ono što je potrebno da se potakne usklađenost. Sankcije koje uvedu države članice trebale bi imati jednak odvraćajući učinak u pogledu kršenja zahtjeva o stvarnom vlasništvu u cijeloj Uniji. Sankcije bi trebale moći uključivati, na primjer, novčane kazne za pravne subjekte i upravitelje trustova ili osobe na istovjetnom položaju u sličnom pravnom aranžmanu koje se izriču zbog nečuvanja točnih, primjerenih ili ažuriranih informacija o stvarnom vlasništvu, brisanje iz registra pravnih subjekata koji ne ispunjavaju obvezu čuvanja informacija o stvarnom vlasništvu ili ne podnesu informacije o stvarnom vlasništvu u određenom roku, novčane kazne za stvarne vlasnike i druge osobe koje ne surađuju s pravnim subjektom ili upraviteljem trusta osnovanog izričitom izjavom ili osobom na istovjetnom položaju u sličnom pravnom aranžmanu, novčane kazne za nominalne dioničare i nominalne direktore koji ne ispunjavaju obvezu otkrivanja informacija ili posljedice iz privatnog prava za neobjavljene stvarne vlasnike, kao što su zabrana isplate dobiti ili zabrana ostvarivanja prava glasa.

(135)

Kako bi se osigurao dosljedan pristup osiguravanju izvršenja zahtjeva u pogledu stvarnog vlasništva na cijelom unutarnjem tržištu, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata radi utvrđivanja kategorija kršenja koje podliježu sankcijama i osoba odgovornih za takva kršenja, kao i pokazateljâ o stupnju težine i kriterija za određivanje razine sankcija. Nadalje, kako bi se poduprlo određivanje te razine i u skladu s ciljem usklađivanja iz ove Uredbe, Komisija bi trebala moći donijeti smjernice kojima se utvrđuju osnovni iznosi koji se primjenjuju na svaku kategoriju kršenja.

(136)

Sumnjive transakcije, uključujući pokušane transakcije, i druge informacije relevantne za pranje novca, povezana predikatna kaznena djela i financiranje terorizma trebalo bi prijaviti FOJ-u, koji bi trebao služiti kao jedinstvena središnja nacionalna jedinica za primanje i analizu informacija o sumnjama te distribuciju rezultata svojih analiza nadležnim tijelima. Sve sumnjive transakcije, uključujući pokušane transakcije, trebalo bi prijaviti, bez obzira na iznos transakcije, a upućivanje na sumnje trebalo bi tumačiti na način da obuhvaća sumnjive transakcije, aktivnosti, ponašanje i obrasce transakcija. Prijavljene informacije mogle bi uključivati i informacije koje se temelje na pragovima. Kako bi se obveznicima pružila potpora u otkrivanju sumnji, AMLA bi trebala izdati smjernice o pokazateljima sumnjivih aktivnosti ili ponašanja. S obzirom na promjenjivo okružje u pogledu rizika, te bi smjernice trebalo redovito preispitivati i njima se ne bi trebalo prejudicirati da FOJ-evi izdaju smjernice ili pokazatelje o rizicima od pranja novca i financiranja terorizma i metodama utvrđenima na nacionalnoj razini. Ako obveznik ili zaposlenik ili direktor takvog subjekta otkrije informacije FOJ-u u dobroj vjeri, to se ne bi trebalo smatrati kršenjem bilo kakvog ograničenja u pogledu otkrivanja informacija te obveznik i njegovi direktori odnosno zaposlenici ne bi smjeli snositi nikakvu odgovornost u tom smislu.

(137)

Obveznici bi trebali uspostaviti sveobuhvatne sustave izvješćivanja koji obuhvaćaju sve sumnje, bez obzira na vrijednost ili percipiranu težinu povezane kriminalne aktivnosti. Oni bi trebali biti svjesni očekivanja FOJ-eva i trebali bi, u mjeri u kojoj je to moguće, prilagoditi svoje sustave otkrivanja i analitičke postupke ključnim rizicima koji utječu na državu članicu u kojoj imaju poslovni nastan i, prema potrebi, prioritetno provesti analizu radi smanjenja tih ključnih rizika.

(138)

Transakcije bi se trebale procjenjivati na temelju informacija koje su poznate ili koje bi trebale biti poznate obvezniku. To uključuje relevantne informacije zastupnika, distributera i pružatelja usluga. Ako temeljno predikatno kazneno djelo nije poznato ili očito obvezniku, uloga identifikacije i prijavljivanja sumnjivih transakcija učinkovitije se obavlja usmjeravanjem na otkrivanje sumnji i brzim podnošenjem prijava. U tim slučajevima obveznik pri prijavi sumnjive transakcije FOJ-u ne mora navesti predikatno kazneno djelo ako mu ono nije poznato. Ako raspolaže tom informacijom, trebalo bi je uključiti u izvješće. Obveznici bi kao čuvari financijskog sustava Unije trebali moći podnijeti prijavu i ako znaju ili sumnjaju da su sredstva upotrijebljena ili će se upotrijebiti za obavljanje kriminalnih aktivnosti, kao što je kupnja nezakonite robe, čak i ako informacije koje su im dostupne ne upućuju na to da upotrijebljena sredstva potječu iz nezakonitih izvora.

(139)

Razlike u obvezama prijavljivanja sumnjivih transakcija među državama članicama mogle bi dodatno otežati usklađivanje sa zahtjevima za SPNFT s kojima se suočavaju obveznici koji posluju prekogranično. Nadalje, struktura i sadržaj izvješća o sumnjivim transakcijama utječu na kapacitet FOJ-a za obavljanje analize i na prirodu te analize te utječu i na sposobnost FOJ-eva da surađuju i razmjenjuju informacije. Da bi se obveznicima olakšala usklađenost s obvezama prijavljivanja i da bi se omogućilo djelotvornije funkcioniranje analitičkih aktivnosti FOJ-eva i njihova suradnja, AMLA bi trebala izraditi nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se utvrđuje zajednički predložak za prijavljivanje sumnjivih transakcija koji će se koristiti kao jedinstvena osnova za cijelu Uniju.

(140)

FOJ-evi bi trebali moći od svakog obveznika brzo pribaviti sve potrebne informacije povezane s njihovim funkcijama. Njihov neometan i brz pristup informacijama ključan je za osiguravanje ispravnog praćenja novčanih tokova i otkrivanja nezakonitih mreža i tokova u ranoj fazi. Potreba FOJ-eva za pribavljanjem dodatnih informacija od obveznika zbog sumnje na pranje novca ili financiranje terorizma mogla bi biti potaknuta prethodnom prijavom sumnjive transakcije podnesenom FOJ-u, ali i na neki drugi način, na primjer vlastitom analizom FOJ-a, podacima dobivenima od nadležnih tijela ili informacijama kojima raspolaže drugi FOJ. FOJ-evi bi stoga, u kontekstu svojih funkcija, trebali moći pribaviti informacije od svakog obveznika, čak i ako prethodna prijava nije podnesena. Evidencije o financijskim transakcijama i prijenosima provedenima putem bankovnog računa, računa za plaćanje ili računa kriptoimovine osobito su ključne za analitički rad FOJ-eva. Međutim, zbog nedostatka usklađenosti kreditne institucije i financijske institucije FOJ-evima trenutačno dostavljaju evidencije o transakcijama u različitim formatima, koji se ne mogu odmah upotrijebiti za analizu. Uzimajući u obzir prekograničnu prirodu analitičkih aktivnosti FOJ-eva, razlike u formatima i poteškoće u obradi evidencija o transakcijama otežavaju razmjenu informacija među FOJ-evima i izradu prekograničnih financijskih analiza. AMLA bi stoga trebala izraditi nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se utvrđuje zajednički predložak za dostavljanje evidencija o transakcijama koje kreditne institucije i financijske institucije podnose FOJ-evima koji će se koristiti kao jedinstvena osnova za cijelu Uniju.

(141)

Obveznici bi trebali čim prije odgovoriti na FOJ-ev zahtjev za informacije, a u svakom slučaju najkasnije u roku od pet radnih dana od primitka takvog zahtjeva ili u bilo kojem kraćem ili duljem roku koji odredi FOJ. U opravdanim i hitnim slučajevima obveznik bi na FOJ-ev zahtjev trebao odgovoriti u roku od 24 sata. Ti bi se rokovi trebali primjenjivati na zahtjeve za informacije koji se temelje na dostatno definiranim uvjetima. Osim toga, FOJ bi trebao moći pribaviti informacije od obveznika na zahtjev drugog FOJ-a i razmijeniti ih s FOJ-em koji ih je zatražio. Zahtjevi upućeni obveznicima razlikuju se. Na primjer, složeni zahtjevi mogli bi zahtijevati više vremena i produljeni rok za odgovor. U tu bi svrhu FOJ-evi trebali moći obveznicima odobriti produljene rokove, pod uvjetom da to nema negativan učinak na analizu FOJ-a.

(142)

Za određene obveznike države članice trebale bi imati mogućnost imenovati primjereno samoregulatorno tijelo kao nadležno tijelo prvog stupnja za informiranje umjesto FOJ-a. U skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava sustav prvog stupnja prijave samoregulatornom tijelu predstavlja važan mehanizam za potporu zaštiti temeljnih prava u vezi s obvezama prijavljivanja koje se primjenjuju na odvjetnike. Države članice trebale bi osigurati sredstva i način za ostvarivanje zaštite profesionalne tajne, povjerljivosti i privatnosti.

(143)

Javni bilježnici, odvjetnici, drugi neovisni pravni stručnjaci, revizori, vanjski računovođe i porezni savjetnici ne bi trebali biti obvezni podnositi FOJ-u ili samoregulatornom tijelu bilo kakve informacije koje prime od jednog od svojih klijenata, ili informacije koje pribave u vezi s jednim od svojih klijenata, tijekom utvrđivanja pravnog položaja tog klijenta ili prilikom obavljanja svojih zadaća povezanih s obranom ili zastupanjem tog klijenta u sudskim postupcima ili u vezi sa sudskim postupcima, uključujući davanje savjeta o pokretanju ili izbjegavanju takvih postupaka, neovisno o tome jesu li predmetne informacije primljene ili pribavljene prije, tijekom ili nakon navedenih postupaka. Takva se iznimka, međutim, ne bi trebala primjenjivati ako pravni stručnjak, revizor, vanjski računovođa ili porezni savjetnik sudjeluje u pranju novca ili financiranju terorizma, ako se pravni savjet daje u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma ili ako pravni stručnjak, revizor, vanjski računovođa ili porezni savjetnik zna da klijent traži pravni savjet u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma. Takvo znanje i svrha mogu se utvrditi na temelju objektivnih, činjeničnih okolnosti. Pravni savjet koji se traži u vezi sa sudskim postupkom koji je u tijeku ne bi trebalo smatrati pravnim savjetom u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma. U skladu s pristupom koji se temelji na riziku države članice trebale bi moći utvrditi dodatne situacije u kojima se, s obzirom na visok rizik od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma povezan s određenim vrstama transakcija, izuzeće od zahtjeva za izvješćivanje ne primjenjuje. Pri utvrđivanju takvih dodatnih situacija države članice trebaju osigurati usklađenost posebno s člancima 7. i 47. Povelje.

(144)

Obveznici bi iznimno trebali moći provesti sumnjive transakcije prije nego što o tome obavijeste FOJ ako je neprovođenje transakcija nemoguće ili je vjerojatno da će se time omesti napori u gonjenju korisnika operacije za koju se sumnja da je operacija pranja novca ili financiranja terorizma. Na tu se iznimku međutim ne bi trebalo pozivati u odnosu na transakcije na koje se primjenjuju bilo koje međunarodne obveze koje je prihvatila država članica FOJ-a, a odnose se na neodgodivo zamrzavanje sredstava ili druge imovine terorista, terorističkih organizacija ili osoba koje financiraju terorizam u skladu s relevantnim rezolucijama VSUN-a.

(145)

Povjerljivost s obzirom na prijavljivanje sumnjivih transakcija i pružanje drugih relevantnih informacija FOJ-evima ključna je da bi se nadležnim tijelima omogućilo zamrzavanje i oduzimanje imovine koja je potencijalno povezana s pranjem novca, povezanim predikatnim kaznenim djelima ili financiranjem terorizma. Sumnjiva transakcija nije naznaka kriminalne aktivnosti. Otkrivanje prijave o sumnji moglo bi naštetiti ugledu osoba uključenih u transakciju te ugroziti provedbu analiza i istraga. Stoga obveznici i njihovi direktori te zaposlenici, ili osobe u sličnom položaju, među ostalim zastupnici i distributeri, dotičnu stranku ili treću stranu ne bi trebali obavijestiti o tome da se informacije izravno ili preko samoregulatornog tijela dostavljaju FOJ-u, da će mu se dostaviti ili da mu su već dostavljene ili da je u tijeku ili bi mogla biti provedena analiza o pranju novca ili financiranju terorizma. Zabrana otkrivanja informacija ne bi se trebala primjenjivati u određenim okolnostima, na primjer u odnosu na otkrivanje informacija nadležnim tijelima i samoregulatornim tijelima pri provođenju nadzornih funkcija ili otkrivanje informacija u svrhu izvršavanja zakonodavstva ili otkrivanje informacija među obveznicima koji pripadaju istoj grupi.

(146)

Kriminalci prebacuju nezakonito stečene prihode preko brojnih posrednika kako bi izbjegli otkrivanje. Stoga je važno obveznicima omogućiti razmjenu informacija ne samo među članovima grupe nego, u određenim slučajevima, i između kreditnih institucija i financijskih institucija i drugih subjekata koji posluju u mrežama, vodeći računa o pravilima o zaštiti podataka. Izvan partnerstva za razmjenu informacija, dopušteno otkrivanje informacija među određenim kategorijama obveznika u slučajevima koji uključuju istu transakciju trebalo bi se odvijati samo u odnosu na konkretnu transakciju koja se provodi između tih obveznika ili koju oni olakšavaju, a ne u pogledu povezanih prethodnih ili naknadnih transakcija.

(147)

Razmjenom informacija među obveznicima i, ako je primjenjivo, nadležnim tijelima mogle bi se povećati mogućnosti za otkrivanje nezakonitih financijskih tokova koji se odnose na pranje novca, financiranje terorizma i imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelima. Zbog toga bi obveznici i nadležna tijela trebali moći razmjenjivati informacije u okviru partnerstva za razmjenu informacija ako smatraju da je takva razmjena potrebna za ispunjavanje njihovih obveza i zadaća u pogledu SPNFT-a. Razmjena informacija trebala bi podlijegati snažnim zaštitnim mjerama koje se odnose na povjerljivost, zaštitu podataka, upotrebu informacija i kazneni postupak. Obveznici se za donošenje zaključaka o riziku od pranja novca i financiranja terorizma koji predstavljaju stranka ili transakcija ili kako bi donijeli odluke o uspostavi ili prekidu poslovnog odnosa ili provedbi transakcije ne bi trebali oslanjati isključivo na informacije primljene razmjenom informacija. Kako je potvrđeno u Direktivi 2014/92/EU, neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i razvoj modernog i društveno uključivog gospodarstva sve više ovise o univerzalnom pružanju platnih usluga. Stoga se pristup osnovnim financijskim uslugama ne bi trebao uskratiti na temelju informacija razmijenjenih među obveznicima ili između obveznika i nadležnih tijela ili AMLA-e.

(148)

Usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe podliježe provjerama nadzornikâ. Ako obveznici razmjenjuju informacije u okviru partnerstva za razmjenu informacija, te bi provjere trebale uključivati i usklađenost s uvjetima za te razmjene informacija utvrđenima u ovoj Uredbi. Iako bi se nadzorne provjere trebale temeljiti na riziku, one bi se u svakom slučaju trebale provoditi prije početka aktivnosti partnerstva za razmjenu informacija. Partnerstva za razmjenu informacija koja uključuju obradu osobnih podataka mogla bi predstavljati visok rizik za prava i slobode pojedinaca. Stoga bi prije početka aktivnosti tih partnerstava trebalo provesti procjenu učinka na zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (28). Nadzornici bi se u kontekstu nadzornih provjera prema potrebi trebali savjetovati s tijelima za zaštitu podataka, koja su jedina nadležna za ocjenu procjene učinka na zaštitu podataka. Odredbe o zaštiti podataka i svi zahtjevi koji se odnose na povjerljivost informacija o sumnjivim transakcijama sadržani u ovoj Uredbi primjenjuju se na informacije koje se razmjenjuju u okviru partnerstva. U skladu s Uredbom (EU) 2016/679 države članice trebale bi moći zadržati ili uvesti konkretnije odredbe za prilagodbu primjene te uredbe kako bi se utvrdili konkretniji zahtjevi u vezi s obradom osobnih podataka koji se razmjenjuju u okviru partnerstva za razmjenu informacija.

(149)

Iako partnerstva za razmjenu informacija omogućuju razmjenu operativnih informacija i osobnih podataka pod strogim zaštitnim mjerama, te razmjene ne bi trebale zamijeniti zahtjeve iz ove Uredbe koji se odnose na prijavljivanje svake sumnje nadležnom FOJ-u. Stoga, kada obveznici identificiraju sumnjive aktivnosti na temelju informacija pribavljenih u kontekstu partnerstva za razmjenu informacija, tu bi sumnju trebali prijaviti FOJ-u u državi članici u kojoj imaju poslovni nastan. Informacije koje upućuju na sumnjivu aktivnost podliježu strožim pravilima kojima se zabranjuje njihovo otkrivanje i trebale bi se dijeliti samo ako je to potrebno u svrhu sprečavanja i borbe protiv pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma te podliježu zaštitnim mjerama kojima se štite temeljna prava, povjerljivost rada FOJ-eva i integritet istraga tijela za izvršavanje zakonodavstva.

(150)

Uredba (EU) 2016/679 primjenjuje se na obradu osobnih podataka za potrebe ove Uredbe. Sve države članice prepoznale su borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma kao važan razlog od javnog interesa. Obveznici bi trebali obratiti posebnu pozornost na načela kojima se zahtijeva da osobni podaci koji se obrađuju tijekom ispunjavanja obveza SPNFT-a budu točni, pouzdani i ažurirani. Za potrebe usklađivanja s ovom Uredbom obveznici bi trebali moći donijeti postupke kojima se omogućuje automatizirano pojedinačno donošenje odluka, uključujući izradu profila, kako je utvrđeno u članku 22. Uredbe (EU) 2016/679. Pritom bi se zahtjevi utvrđeni u ovoj Uredbi koji se odnose na zaštitu prava osoba koje podliježu takvim postupcima trebali primjenjivati uz sve druge relevantne zahtjeve utvrđene u pravu Unije o zaštiti osobnih podataka.

(151)

Ključno je da se usklađivanje okvira za SPNFT s revidiranim preporukama FATF-a provodi uz puno poštovanje prava Unije, posebno s obzirom na pravo Unije o zaštiti podataka i zaštitu temeljnih prava sadržanih u Povelji. Određeni aspekti provedbe okvira za SPNFT uključuju prikupljanje, analizu, pohranu i razmjenu podataka. Takva obrada osobnih podataka trebala bi biti dopuštena, uz puno poštovanje temeljnih prava, samo za potrebe utvrđene u ovoj Uredbi i za potrebe provođenja dubinske analize, stalnog praćenja, analize i prijave sumnjivih transakcija, utvrđivanja stvarnog vlasnika pravne osobe ili pravnog aranžmana, utvrđivanja politički izložene osobe te razmjene informacija kreditnih institucija i financijskih institucija i drugih obveznika. Prikupljanje i naknadna obrada osobnih podataka koje provode obveznici trebali bi biti ograničeni na ono što je potrebno za usklađivanje sa zahtjevima za SPNFT i osobne podatke ne bi trebalo dalje obrađivati na način koji nije u skladu s tom svrhom. Osobito bi daljnju obradu osobnih podataka u komercijalne svrhe trebalo strogo zabraniti.

(152)

Obrada određenih kategorija osjetljivih podataka, kako je definirana u članku 9. Uredbe (EU) 2016/679, mogla bi dovesti do rizika za temeljna prava i slobode ispitanika na koje se ti podaci odnose. Kako bi se na najmanju moguću mjeru smanjili rizici da obrada takvih podataka od strane obveznika dovede do diskriminirajućih ili pristranih ishoda koji negativno utječu na stranku, kao što su prekid ili odbijanje uspostave poslovnog odnosa, obveznici ne bi trebali donositi odluke isključivo na temelju informacija koje posjeduju o posebnim kategorijama osobnih podataka u smislu Uredbe (EU) 2016/679 ako te informacije nisu relevantne za rizike od pranja novca i financiranja terorizma koji predstavlja transakcija ili odnos. Slično tome, kako bi se osiguralo da se intenzitet dubinske analize stranke temelji na cjelovitom razumijevanju rizika povezanih sa strankom, obveznici primjenu više ili niže razine mjera dubinske analize stranke ne bi trebali temeljiti isključivo na osjetljivim podacima koje posjeduju o stranci.

(153)

Revidirane preporuke FATF-a pokazuju da bi obveznici trebali najmanje pet godina čuvati potrebne informacije koje su pribavili u okviru mjera dubinske analize stranke i evidencije transakcija kako bi mogli u potpunosti surađivati te brzo odgovoriti na zahtjeve za informacije nadležnih tijela u svrhu sprečavanja, otkrivanja ili istrage slučajeva pranja novca i financiranja terorizma. U cilju izbjegavanja različitih pristupa te kako bi se ispunili zahtjevi u pogledu zaštite osobnih podataka i pravne sigurnosti, to razdoblje čuvanja trebalo bi utvrditi na pet godina nakon završetka poslovnog odnosa ili povremene transakcije. Mogle bi postojati situacije u kojima se funkcije nadležnih tijela ne mogu djelotvorno obavljati ako se relevantne informacije kojima raspolažu obveznici izbrišu zbog isteka razdoblja čuvanja. U takvim slučajevima nadležna tijela trebala bi moći zatražiti od obveznika da na pojedinačnoj osnovi informacije čuvaju tijekom duljeg razdoblja, koje ne bi smjelo premašivati pet godina.

(154)

Ako se pojam nadležnih tijela odnosi na istražna tijela i tijela za kazneni progon, trebalo bi ga tumačiti na način da uključuje Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) s obzirom na države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji u vezi s osnivanjem EPPO-a.

(155)

Širenje informacija od strane FOJ-eva ima ključnu ulogu u otkrivanju mogućih kriminalnih aktivnosti u nadležnosti EPPO-a ili Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) ili u vezi s kojima Europol i Eurojust u ranoj fazi mogu pružiti operativnu potporu u skladu sa svojim mandatima te poduprijeti brze i djelotvorne istrage i kaznene progone. Informacije koje FOJ-evi dijele s EPPO-om i OLAF-om trebale bi obuhvaćati razloge za sumnju da bi kazneno djelo u nadležnosti EPPO-a odnosno OLAF-a moglo biti počinjeno ili je počinjeno te bi trebale biti popraćene svim relevantnim informacijama kojima FOJ raspolaže i koje mogu poduprijeti djelovanje, uključujući relevantne financijske i administrativne informacije. Ako EPPO i OLAF zatraže informacije od FOJ-eva, jednako je važno da FOJ-evi mogu dijeliti sve informacije o predmetu kojima raspolažu. U skladu s primjenjivim odredbama svojih osnivačkih pravnih instrumenata EPPO i OLAF trebali bi obavijestiti FOJ-eve o koracima poduzetima u vezi s informacijama koje su širili i svim relevantnim ishodima.

(156)

Kako bi se osiguralo odgovarajuće i učinkovito funkcioniranje pravosuđa u razdoblju između stupanja ove Uredbe na snagu i početka njezine primjene te kako bi se omogućila njezina nesmetana interakcija s nacionalnim postupovnim pravom, informacije i dokumenti koji se odnose na tekuće pravne postupke za potrebe sprečavanja, otkrivanja ili istrage mogućih slučajeva pranja novca ili financiranja terorizma, ako su ti postupci u tijeku u državama članicama na datum stupanja na snagu ove Uredbe, trebali bi se čuvati pet godina od tog datuma te bi trebalo biti moguće produljiti to razdoblje za još pet godina.

(157)

Prava ispitanika na pristup podacima primjenjuju se na osobne podatke koji se obrađuju za potrebe ove Uredbe. Međutim, pristup ispitanika informacijama koje se odnose na prijavu sumnjive transakcije ozbiljno bi ugrozio djelotvornost borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma. Iznimke od tog prava i ograničenja tog prava u skladu s člankom 23. Uredbe (EU) 2016/679 mogli bi stoga biti opravdani. Ispitanik ima pravo zatražiti da tijelo iz članka 51. Uredbe (EU) 2016/679 provjeri zakonitost obrade te ima pravo zatražiti pravni lijek iz članka 79. te uredbe. To tijelo također može postupati po službenoj dužnosti ako je to predviđeno Uredbom (EU) 2016/679. Ne dovodeći u pitanje ograničenja prava pristupa, nadzorno tijelo trebalo bi moći ispitanika obavijestiti da je poduzelo sve potrebne provjere, kao i o rezultatima provjere zakonitosti predmetne obrade.

(158)

Obveznici mogu koristiti usluge drugih privatnih gospodarskih subjekata. No okvir za SPNFT trebao bi se primjenjivati samo na obveznike, a obveznici bi trebali zadržati punu odgovornost za usklađenost sa zahtjevima za SPNFT. Da bi se osigurala pravna sigurnost i da bi se izbjeglo nehotično uključivanje određenih usluga u područje primjene ove Uredbe, potrebno je pojasniti da područje primjene ove Uredbe ne obuhvaća osobe koje papirnate dokumente samo pretvaraju u elektroničke podatke, a postupaju na temelju ugovora s obveznikom ni osobe koje kreditnim ili financijskim institucijama samo osiguravaju sustave za razmjenu poruka ili druge sustave podrške za prijenos novčanih sredstava kako su definirana u članku 4. točki 25. Direktive (EU) 2015/2366 ili sustave kliringa ili namire.

(159)

Obveznici bi trebali pribaviti i čuvati odgovarajuće i točne informacije o stvarnom vlasništvu i kontroli pravnih osoba. Budući da dionice na donositelja osiguravaju vlasništvo osobi koja posjeduje potvrdu o dionicama na donositelja, stvarni vlasnik može ostati anoniman. Kako bi se osiguralo da se takve dionice ne zloupotrebljavaju u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, trgovačka društva, osim onih čijim se vrijednosnim papirima trguje na uređenom tržištu ili čije se dionice izdaju kao posredovani vrijednosni papiri, trebala bi sve postojeće dionice na donositelja pretvoriti u dionice koje glase na ime, imobilizirati ih ili ih položiti u financijskoj instituciji. Osim toga, isprave o vlasništvu dionica koje glase na donositelja trebale bi biti dopuštene samo u posredovanom obliku.

(160)

Anonimnost kriptoimovinu izlaže riziku od zloupotrebe u kriminalne svrhe. Anonimni računi kriptoimovine i drugi anonimizirajući instrumenti onemogućuju sljedivost prijenosa kriptoimovine te otežavaju identificiranje povezanih transakcija koje bi mogle biti sumnjive ili primjenu odgovarajuće razine dubinske analize stranke. Kako bi se osigurala djelotvorna primjena zahtjeva za SPNFT na kriptoimovinu, potrebno je zabraniti pružanje i skrbništvo nad anonimnim računima kriptoimovine ili računima kojima se omogućuje anonimizacija ili povećano prikrivanje transakcija od strane pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom, među ostalim kovanicama za veći stupanj anonimnosti. Ta se zabrana ne primjenjuje na pružatelje hardvera i softvera ili pružatelje novčanika s vlastitim hostingom ako nemaju pristup tim novčanicima kriptoimovine ili kontrolu nad njima.

(161)

Upotreba velikih gotovinskih plaćanja vrlo je podložna pranju novca i financiranju terorizma te ta ranjivost nije u dovoljnoj mjeri smanjena zahtjevom prema kojem osobe koje trguju robom podliježu pravilima za sprečavanje pranja novca kad uplaćuju ili primaju gotovinska plaćanja u iznosu od 10 000 EUR ili više. Istodobno su razlike u pristupima među državama članicama narušile jednake uvjete na unutarnjem tržištu na štetu poduzeća u državama članicama sa strožim kontrolama. Stoga je na razini Unije potrebno utvrditi ograničenje velikih gotovinskih plaćanja u iznosu od 10 000 EUR. Države članice trebale bi moći donijeti niže pragove i dodatne strože odredbe u mjeri u kojoj nastoje ostvariti legitimne ciljeve od javnog interesa. S obzirom na to da se okvir za SPNFT temelji na regulaciji poslovnog gospodarstva, ograničenje se ne bi trebalo primjenjivati na plaćanja između fizičkih osoba koje ne djeluju u profesionalnom svojstvu. Osim toga, kako bi se osiguralo da se ograničenjem na razini Unije nenamjerno ne stvaraju prepreke za osobe koje ne upotrebljavaju bankovne usluge ili nemaju pristup bankovnim uslugama za izvršavanje plaćanja ili za poduzeća pri polaganju prihoda od svojih aktivnosti na svoje račune, od primjene ograničenja također bi trebalo izuzeti plaćanja ili depozite obavljene kod kreditnih institucija, institucija za platni promet ili institucija za elektronički novac.

(162)

Gotovinska plaćanja ili depoziti obavljeni kod kreditnih institucija, pružatelja platnih usluga i pružatelja elektroničkog novca koji prelaze prag za velika gotovinska plaćanja ne bi se trebali automatski smatrati pokazateljem za sumnju u pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma. Prijavljivanje takvih transakcija FOJ-u omogućuje da on procijeni i utvrdi obrasce koji se odnose na kretanje gotovine, a iako takve informacije doprinose operativnim ili strateškim analizama FOJ-a, one se zbog prirode otkrivanja informacija na temelju pragova razlikuju od prijava sumnjivih transakcija. U tu svrhu otkrivanje informacija na temelju pragova ne zamjenjuje zahtjev za prijavljivanje sumnjivih transakcija ili primjenu pojačanih mjera dubinske analize u slučajevima većeg rizika. FOJ-evi bi trebali moći zahtijevati podnošenje prijava u određenom roku, što bi moglo uključivati periodično podnošenje prijava na agregiranoj osnovi.

(163)

Mogli bi postojati slučajevi u kojima razlozi više sile, kao što su oni uzrokovani prirodnim katastrofama, dovedu do općeg gubitka pristupa mehanizmima plaćanja koji nisu gotovina. U takvim bi slučajevima države članice trebale moći suspendirati primjenu ograničenja na velika gotovinska plaćanja. Takva suspenzija izvanredna je mjera i trebala bi se primjenjivati samo ako je to potrebno kao odgovor na iznimne, propisno opravdane situacije. Nemogućnost pristupa financijskim uslugama nije valjan razlog za suspenziju ograničenja ako se to može pripisati propustu države članice da potrošačima zajamči pristup financijskoj infrastrukturi na cijelom njezinu državnom području.

(164)

Komisija bi trebala procijeniti troškove, koristi i učinke prilagodbe ograničenja za velika gotovinska plaćanja na razini Unije s ciljem dodatnog ujednačavanja uvjeta za poduzeća i smanjenja prilika za kriminalce da se koriste gotovinom za pranje novca. Tom bi se procjenom posebno trebala razmotriti najprimjerenija razina usklađenog ograničenja za gotovinska plaćanja na razini Unije, uzimajući u obzir postojeća ograničenja gotovinskih plaćanja koja se primjenjuju u velikom broju država članica, provedivost takvog ograničenja na razini Unije te učinke takvog ograničenja na euro kao zakonsko sredstvo plaćanja.

(165)

Komisija bi isto tako trebala procijeniti troškove, koristi i učinke snižavanja praga od 25 % za identifikaciju stvarnih vlasnika ako se kontrola provodi na temelju vlasničkog udjela. Tom bi se procjenom posebno trebala razmotriti iskustva država članica ili trećih zemalja koje su uvele niže pragove.

(166)

Rizici povezani s robom velike vrijednosti mogli bi se proširiti i na drugu robu koja je lako prenosiva, kao što su odjeća i odjevni dodaci. Komisija bi stoga trebala procijeniti potrebu za proširenjem opsega obveznika kako bi on obuhvaćao osobe koje trguju takvom robom velike vrijednosti. Osim toga, s obzirom na to da se ovom Uredbom prvi put na razini Unije uvode obvezna otkrivanja informacija na temelju pragova u vezi s određenom robom velike vrijednosti, Komisija bi na temelju iskustva stečenog u vezi s provedbom ove Uredbe trebala procijeniti potrebu za proširenjem opsega robe koja podliježe otkrivanju informacija na temelju pragova i za usklađivanjem formata za takva otkrivanja s obzirom na upotrebu otkrivanja informacija na temelju pragova od strane FOJ-eva. Naposljetku, s obzirom na rizike povezane s robom velike vrijednosti u zonama slobodne trgovine, Komisija bi trebala procijeniti potrebu za proširenjem opsega informacija koje trebaju dostaviti gospodarski subjekti koji trguju robom velike vrijednosti u takvim zonama slobodne trgovine te je tamo skladište.

(167)

Da bi se osigurala dosljedna primjena zahtjeva za SPNFT, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s utvrđivanjem visokorizičnih trećih zemalja, trećih zemalja s nedostacima u pogledu usklađenosti i trećih zemalja koje predstavljaju konkretnu i ozbiljnu prijetnju financijskom sustavu Unije te protumjera ili posebnih pojačanih mjera dubinske analize kojima se smanjuju rizici koji proizlaze iz takvih trećih zemalja; utvrđivanjem dodatnih slučajeva većeg rizika koji utječu na Uniju i povezanih pojačanih mjera dubinske analize; utvrđivanjem zajedničkih dodatnih kategorija istaknutih javnih funkcija; utvrđivanjem kategorija korporativnih subjekata povezanih s većim rizicima i povezanih nižih pragova u svrhu utvrđivanja stvarnog vlasništva putem vlasničkog udjela; te definiranjem kategorija kršenja zahtjeva u pogledu transparentnosti stvarnog vlasništva koja podliježu sankcijama i osoba odgovornih za njih, pokazatelja za klasifikaciju stupnja težine tih kršenja i kriterija koje treba uzeti u obzir pri određivanju razine sankcija. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (29) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(168)

Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje regulatornih tehničkih standarda koje izrađuje AMLA, a kojima se utvrđuju minimalni zahtjevi za politike, postupke i kontrole na razini grupe, uključujući minimalne standarde za razmjenu informacija, kriteriji za utvrđivanje matičnog društva i uvjeti pod kojima strukture koje dijele zajedničko vlasništvo, upravljanje ili kontrole usklađenosti moraju primjenjivati politike, postupke i kontrole na razini grupe; kojima se utvrđuje vrsta dodatnih mjera, uključujući minimalne mjere koje grupe trebaju poduzeti ako pravom trećih zemalja nije dopuštena provedba politika, postupaka i kontrola na razini grupe ni dodatnih nadzornih mjera; kojima se utvrđuju obveznici, sektori i transakcije povezani s većim rizikom koji provode povremene transakcije male vrijednosti, povezane vrijednosti, kriteriji za utvrđivanje povremenih transakcija i poslovnih odnosa te kriteriji za utvrđivanje povezanih transakcija u svrhu provedbe dubinske analize stranke; te kojima se utvrđuju informacije potrebne za provedbu dubinske analize stranke. Komisija bi te regulatorne tehničke standarde trebala donijeti delegiranim aktima na temelju članka 290. UFEU-a te u skladu s člankom 49. Uredbe (EU) 2024/1620.

(169)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti radi: utvrđivanja metodologije za identifikaciju trećih zemalja koje predstavljaju konkretnu i ozbiljnu prijetnju financijskom sustavu Unije; utvrđivanja formata za uspostavu i dostavljanje popisa država članica u pogledu istaknutih javnih funkcija; te utvrđivanja vrsta pravnih subjekata i vrsta pravnih aranžmana sličnih trustovima osnovanima izričitom izjavom uređenih pravom država članica. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (30). Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti i radi odlučivanja o okončanju posebnih dodatnih nacionalnih protumjera.

(170)

Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje izrađuje AMLA, a kojima se određuje format koji treba upotrebljavati za prijavljivanje sumnji i za dostavljanje evidencija o transakcijama te format koji FOJ-evi trebaju upotrebljavati za dostavu informacija EPPO-u. Komisija bi te provedbene tehničke standarde trebala donijeti provedbenim aktima na temelju članka 291. UFEU-a te u skladu s člankom 53. Uredbe (EU) 2024/1620.

(171)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i načela priznata Poveljom, posebno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na zaštitu osobnih podataka i sloboda poduzetništva.

(172)

U skladu s člankom 21. Povelje kojim se zabranjuje diskriminacija na bilo kojoj osnovi, obveznici bi trebali provoditi procjenu rizika bez diskriminacije u kontekstu dubinske analize stranke.

(173)

Pri sastavljanju izvješća o evaluaciji provedbe ove Uredbe Komisija bi trebala posvetiti dužnu pažnju poštovanju temeljnih prava i načela priznatih Poveljom.

(174)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno sprečavanje korištenja financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca i financiranja terorizma, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(175)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 22. rujna 2021. (31),