Članak 2.
1. Za potrebe ove Direktive:
(a) „prenositelj” znači svaka fizička ili pravna osoba, koja radi prijenosa u smislu članka 1. stavka 1., prestaje biti poslodavac u poduzeću, pogonu ili dijelu poduzeća ili pogona;
(b) „preuzimatelj” znači svaka fizička ili pravna osoba, koja radi prijenosa u smislu članka 1. stavka 1., postaje poslodavac u poduzeću, pogonu ili dijelu poduzeća ili pogona;
(c) „predstavnici zaposlenika” i povezani izrazi znači predstavnici zaposlenika koje predviđaju zakoni ili praksa država članica;
(d) „zaposlenik” znači svaka osoba koja je u dotičnoj državi članici zaštićena kao zaposlenik prema nacionalnim propisima koji se odnose na zapošljavanje.
2. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje nacionalno pravo u pogledu definicije ugovora o radu ili radnog odnosa.
Međutim, države članice ne isključuju iz područja uporabe ove Direktive ugovore o radu ili o radnim odnosima samo radi:
(a) broja odrađenih radnih sati ili radnih sati koje treba odraditi;
(b) toga što su radni odnosi koje uređuje ugovor o radu na određeno vrijeme u smislu članka 1. stavka 1., Direktive Vijeća 91/383/EEZ od 25. lipnja 1991. o dopunama mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu radnika zaposlenih na određeno vrijeme ili zaposlenih privremeno (
6
); ili
(c) toga što su privremeni radni odnosi u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 91/383/EEZ, a poduzeće, pogon ili dio poduzeća ili pogona koje se prenosi jest, ili je dio, poduzeća za privremeno zapošljavanje koje je poslodavac.