English - European Union - Environment -

UREDBA VIJEĆA (EU) br. 333/2011 od 31. ožujka 2011. o uspostavi kriterija za određivanje trenutka kada određene vrste otpadnog metala prestaju biti otpad u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

UREDBA VIJEĆA (EU) br. 333/2011

od 31. ožujka 2011.

o uspostavi kriterija za određivanje trenutka kada određene vrste otpadnog metala prestaju biti otpad u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

1. Pregled

Preamble: 1

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (1), a posebno njezin članak 6. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon podnošenja prijedloga mjera Europskom parlamentu,

budući da:

(1)

Ocjenjivanje više tijekova otpada pokazalo je da bi za tržište recikliranja otpadnog metala bilo korisno razviti posebne kriterije za određivanje trenutka kada otpadni metal dobiven iz otpada prestaje biti otpad. Ti bi kriteriji trebali osigurati visoku razinu zaštite okoliša. Oni ne bi smjeli dovesti u pitanje klasifikaciju otpadnog metala kao otpada u trećim zemljama.

(2)

Izvješća Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije pokazali su da postoje tržište i potražnja za željeznim, čeličnim i aluminijskim otpadom, koji se koristi kao sirovina za proizvodnju u čeličanama, talionicama, rafinerijama te pogonima za rafiniranje i sekundarno taljenje aluminija. Željezni, čelični i aluminijski otpad trebao bi stoga biti u dovoljnoj mjeri čist da ispunjava relevantne standarde za otpadne materijale ili specifikacije koje zahtijeva metalna industrija.

(3)

Kriteriji na temelju kojih se određuje trenutak kada željezni, čelični i aluminijski otpad prestaje biti otpad trebali bi osigurati da željezni, čelični i aluminijski otpad koji nastaje u postupku oporabe ispunjava tehničke zahtjeve metalne industrije i da bude u skladu s važećim zakonodavstvom i standardima koji se primjenjuju na proizvode te da općenito ne djeluje štetno na okoliš ili zdravlje ljudi. Izvješća Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije pokazala su da predloženi kriteriji za otpad koji se koristi kao ulazna sirovina u postupcima oporabe, za postupke i tehnike obrade, kao i za otpadni metal koji nastaje u postupku oporabe, ispunjavaju te ciljeve budući da bi trebali rezultirati proizvodnjom željeznog, čeličnog i aluminijskog otpada bez opasnih svojstava i dovoljno očišćenog od nemetalnih spojeva.

(4)	Da bi se osiguralo ispunjavanje tih kriterija, primjereno je osigurati objavljivanje informacija o otpadnom metalu koji je prestao biti otpad i provođenje sustava upravljanja kvalitetom.

(5)

Može se ukazati potreba za revizijom kriterija ako se na temelju praćenja razvoja tržišnih uvjeta za željezni, čelični i aluminijski otpad opaze negativni utjecaji na tržišta za recikliranje željeznog, čeličnog i aluminijskog otpada, posebno s obzirom na raspoloživost i dostupnost takvog otpadnog materijala.

(6)	Da bi se operaterima omogućila prilagodba kriterijima za određivanje trenutka kada otpadni metal prestaje biti otpad, primjereno je osigurati da prije početka primjene ove Uredbe protekne određeni razumni rok.

(7)	Odbor osnovan u skladu s člankom 39. stavkom 1. Direktive 2008/98/EZ nije dao svoje mišljenje o mjerama predviđenim ovom Uredbom, pa je stoga Komisija Vijeću podnijela prijedlog u vezi s tim mjerama i proslijedila ga Europskom parlamentu.

(8)	Europski parlament nije se suprotstavio predloženim mjerama,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1. Predmet

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom uspostavljaju kriteriji za određivanje trenutka kada željezni, čelični i aluminijski otpad, uključujući i aluminijske legure, prestaje biti otpad.

Članak 2. Definicije

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuju se definicije navedene u Direktivi 2008/98/EZ.

Osim njih primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 3. Kriteriji za željezni i čelični otpad

Kriteriji za željezni i čelični otpad

Željezni i čelični otpad prestaje biti otpad kad su, po prijenosu s proizvođača na drugog posjednika, ispunjeni svi dolje navedeni uvjeti:

Članak 4. Kriteriji za aluminijski otpad

Kriteriji za aluminijski otpad

Aluminijski otpad, uključujući otpadne aluminijske legure, prestaje biti otpad kad su, po prijenosu s proizvođača na drugog posjednika, ispunjeni svi dolje navedeni uvjeti:

Članak 5. Izjava o sukladnosti

Članak 5.

Izjava o sukladnosti

1. Proizvođač ili uvoznik za svaku pošiljku otpadnog metala izdaje izjavu o sukladnosti u skladu s obrascem iz Priloga III.

2. Proizvođač ili uvoznik dostavlja izjavu o sukladnosti sljedećem posjedniku pošiljke otpadnog metala. Proizvođač ili uvoznik zadržava kopiju izjave o sukladnosti najmanje jednu godinu od dana njezinog izdavanja i na zahtjev je daje na raspolaganje nadležnim tijelima.

3. Izjava o sukladnosti može biti u elektroničkom obliku.

Članak 6. Upravljanje kvalitetom

Upravljanje kvalitetom

1. Proizvođač primjenjuje sustav upravljanja kvalitetom koji je prikladan za dokazivanje sukladnosti s kriterijima iz članka 3. odnosno 4.

2. Sustav upravljanja kvalitetom obuhvaća skup dokumentiranih postupaka za svaki od sljedećih aspekata:

Članak 7. Stupanje na snagu

Članak 7.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 9. listopada 2011.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 31. ožujka 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

VÖLNER P.

(1) SL L 312, 22.11.2008., str. 3.

(2) SL L 218, 13.8.2008., str. 30.

(3) SL L 342, 22.12.2009., str. 1.

PRILOG I.

Kriteriji za željezni i čelični otpad

Kriteriji

Zahtjevi u pogledu neovisnog praćenja

1. Kvaliteta otpadnog materijala koji nastaje u postupku oporabe

1.1.	Otpadni se materijal razvrstava prema specifikaciji kupca, industrijskoj specifikaciji ili prema standardu za izravnu uporabu u proizvodnji metala ili metalnih predmeta u čeličanama ili ljevaonicama.

Kvalificirano osoblje razvrstava svaku pošiljku.

1.2

Ukupni maseni udio stranih materijala (nečistoća) iznosi ≤ 2 %

Strani materijali su:

1.	obojeni metali (osim legirnih elemenata u osnovi od bilo kojeg neobojenog metala) i nemetalni materijali kao što su zemlja, prašina, izolacijski materijali i staklo;

2.	zapaljivi nemetalni materijali kao što su guma, plastika, tkanine, drvo i druge kemijske ili organske tvari;

3.	veći komadi (veličine cigle) koji ne provode električnu struju, kao što su automobilske gume, cijevi ispunjene cementom, drvo ili beton;

4.	ostaci koji nastaju u postupcima taljenja čelika, zagrijavanja, površinske obrade (uključujući skidanje srhova plamenom), zavarivanja i rezanja plamenom, kao što su šljaka, valjaonički ogar, prašina iz vrećastih filtara, brusna prašina, mulj.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke.

U odgovarajućim vremenskim razmacima (najmanje svakih 6 mjeseci) reprezentativni uzorci stranih materijala analiziraju se vaganjem nakon što se tijekom pažljivog vizualnog pregleda magnetom ili ručno (prema potrebi) izdvoje željezne i čelične čestice i predmeti.

Odgovarajuća učestalost praćenja uzorkovanjem utvrđuje se uzimajući u obzir sljedeće faktore:

1.	očekivani obrazac promjenjivosti (na primjer, na temelju prethodnih rezultata);

2.	inherentni rizik od promjenjivosti kvalitete otpada koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe i bilo kakve daljnje prerade;

3.	inherentna preciznost metode praćenja; i

4.	blizina rezultata gornjoj granici za sadržaj stranih materijala, koja iznosi 2 % masenog udjela.

Postupak utvrđivanja učestalosti praćenja treba dokumentirati kao dio sustava upravljanja kvalitetom i treba omogućiti njegovu reviziju.

1.3.	Otpadni materijal ne sadrži prekomjerne količine željeznog oksida ni u kojem obliku, osim tipičnih količina koje proizlaze iz vanjskog skladištenja pripremljenog otpadnog materijala u normalnim atmosferskim uvjetima.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled na prisutnost oksida.

1.4.	Na otpadnom materijalu nema vidljivih ulja, uljnih emulzija, sredstava za podmazivanje ili masti, osim zanemarivih količina koje neće uzrokovati kapanje.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke, obraćajući posebnu pozornost na one dijelove kod kojih postoji najveća vjerojatnost da će ulje kapati.

1.5.

Radioaktivnost: u skladu s nacionalnim ili međunarodnim propisima o postupcima praćenja i odazivanja u vezi s radioaktivnim otpadnim metalom, odazivanje nije potrebno.

Ovaj zahtjev ne dovodi u pitanje osnovne standarde za zaštitu zdravlja radnika i šire javnosti, donesene u aktima koji spadaju u poglavlje III. Ugovora o Euratomu, posebno u Direktivi 96/29/Euratom (1).

Kvalificirano osoblje prati radioaktivnost svake pošiljke.

Uz svaku pošiljku otpadnog materijala prilaže se certifikat utvrđen u skladu s nacionalnim ili međunarodnim propisima o postupcima praćenja i odazivanja za radioaktivni otpadni metal. Certifikat se može priložiti ostaloj dokumentaciji koja prati pošiljku.

1.6.

Otpadni materijal ne pokazuje nijedno od opasnih svojstava navedenih u Prilogu III. Direktivi 2008/98/EZ. Otpadni materijal ispunjava uvjete u pogledu graničnih vrijednosti koncentracije utvrđenih u Odluci 2000/532/EZ (2) i ne prelazi granične vrijednosti koncentracije utvrđene u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 850/2004 (3).

Svojstva pojedinačnih elemenata sadržanih u željeznim i čeličnim legurama nisu relevantna za ovaj zahtjev.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke. Kad se kod vizualnog pregleda pojavi sumnja na moguća opasna svojstva, prema potrebi se poduzimaju odgovarajuće dodatne mjere praćenja kao što su uzorkovanje i ispitivanje.

Osoblje je kroz obuku upoznato s opasnim svojstvima koja mogu biti povezana sa željeznim i čeličnim otpadom te s komponentama i značajkama materijala koje omogućuju prepoznavanje opasnih svojstava.

Postupak za prepoznavanje opasnih materijala dokumentira se u okviru sustava upravljanja kvalitetom.

1.7.	Otpadni materijal ne sadrži posude pod tlakom, zatvorene ili nedovoljno otvorene posude, koje bi mogle izazvati eksploziju u peći za toplinsku obradu metala.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke.

2. Otpad koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe

2.1.	Kao ulazna sirovina može se koristiti samo otpad koji sadrži oporabljivo željezo i čelik.

2.2.	Opasni otpad ne koristi se kao ulazna sirovina osim u slučajevima kad se pruži dokaz da su primijenjeni postupci i tehnike za uklanjanje opasnih svojstava navedeni u odjeljku 3. ovog Priloga.

2.3.

Sljedeći se otpad ne koristi kao ulazna sirovina:

(a)	piljevina i strugotine koje sadrže tekućine kao što su ulja ili uljne emulzije; i

(b)	bačve i posude, osim opreme iz otpadnih vozila, koje sadrže ili su sadržavale ulja ili boje.

Kontrolu prihvatljivosti svog primljenog otpada (vizualnim pregledom) i prateće dokumentacije obavlja kvalificirano osoblje koje je osposobljeno za prepoznavanje otpada koji ne ispunjava kriterije navedene u ovom odjeljku.

3. Postupci i tehnike obrade

3.1.	Željezni ili čelični otpad izdvojen je na izvoru ili tijekom prikupljanja i držan odvojeno, ili je otpad koji se koristi kao ulazna sirovina obrađen kako bi se željezni i čelični otpad odvojio od nemetalnih komponenti i komponenti od obojenih metala.

3.2.	Svi postupci mehaničke obrade (kao što su rezanje, sječenje, drobljenje ili granuliranje; razvrstavanje, odvajanje, pranje, odstranjivanje onečišćujućih tvari, pražnjenje) potrebni za pripremu otpadnog metala za izravno stavljanje u konačnu uporabu u čeličanama i ljevaonicama su završeni.

3.3

Za otpad koji sadrži opasne komponente vrijede sljedeći posebni zahtjevi:

(a)	ulazni materijali koji potječu iz otpadne električne i elektroničke opreme ili otpadnih vozila podvrgnuti su svim postupcima obrade u skladu sa zahtjevima iz članka 6. Direktive 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) i članka 6. Direktive 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5);

(b)	za hvatanje klorofluorougljika iz otpadne opreme primijenjen je postupak koji su odobrila nadležna tijela;

(c)	kablovi su oguljeni i nasjeckani. Ako kablovi imaju organske prevlake (plastika), te su prevlake odstranjene uz primjenu najboljih raspoloživih tehnika;

(d)	bačve i posude su ispražnjene i oprane, i

(e)	opasne tvari u otpadu koji nije naveden u točki (a) učinkovito su odstranjene u postupku koji je odobrilo nadležno tijelo.

(1) Direktiva Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (SL L 159, 29.6.1996., str. 1.).

(2) Odluka Komisije 2000/532/EZ od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ o popisu otpada u skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442//EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ o utvrđivanju popisa opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689//EEZ o opasnom otpadu (SL L 226, 6.9.2000., str. 3.).

(3) Uredba (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (SL L 158, 30.4.2004., str. 7.).

(4) SL L 37, 13.2.2003., str. 24.

(5) SL L 269, 21.10.2000., str. 34.

PRILOG II.

Kriteriji za aluminijski otpad

Kriteriji

Zahtjevi u pogledu neovisnog praćenja

1. Kvaliteta otpadnog materijala

1.1.	Otpadni se materijal razvrstava prema specifikaciji kupca, industrijskoj specifikaciji ili prema standardu za izravnu uporabu u proizvodnji metala ili metalnih predmeta rafiniranjem ili ponovnim taljenjem.

Kvalificirano osoblje razvrstava svaku pošiljku.

1.2

Ukupni maseni udio stranih materijala iznosi ≤ 5 % ili je iskoristivi udio metala ≥ 90 %;

Strani materijali su:

1.	metali osim aluminija i aluminijskih legura;

2.	nemetalni materijali kao što su zemlja, prašina, izolacijski materijali i staklo;

3.	zapaljivi nemetalni materijali kao što su guma, plastika, tkanine, drvo i druge kemijske ili organske tvari;

4.	veći komadi (veličine cigle) koji ne provode električnu struju, kao što su automobilske gume, cijevi ispunjene cementom, drvo ili beton; ili

5.	ostaci koji nastaju kod postupaka taljenja aluminija i aluminijskih legura, zagrijavanja, površinske obrade (uključujući skidanje srhova plamenom), brušenja, piljenja, zavarivanja i rezanja plamenom, kao što su šljaka, troska, pjena, prašina iz vrećastih filtara, brusna prašina, mulj.

Proizvođač aluminijskog otpada provjerava njegovu sukladnost praćenjem količine stranih materijala ili utvrđivanjem udjela iskoristivog metala.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke.

U odgovarajućim vremenskim razmacima (najmanje svakih 6 mjeseci) reprezentativni uzorci svih vrsta aluminijskog otpada analiziraju se radi utvrđivanja ukupne količine stranih materijala, odnosno udjela iskoristivog metala.

Reprezentativni uzorci dobivaju se u skladu s postupkom uzorkovanja opisanim u standardu EN 13920 (1).

Ukupan udio stranih materijala mjerit će se po težini nakon odvajanja aluminijskih metalnih čestica i predmeta iz čestica te objekata koji se sastoje od stranih materijala ručnim sortiranjem ili drugim sredstvima za odvajanje (poput magneta ili služeći se gustoćom kao osnovom).

Ukupna količina iskoristivog metala mjeri se u skladu sa sljedećim postupkom:

1.	određivanje mase (m1) nakon odstranjivanja i utvrđivanja količine vlage (u skladu s točkom 7.1. standarda EN 13920-1:2002);

2.	odstranjivanje i utvrđivanje količine slobodnog željeza (u skladu s točkom 7.2. standarda EN 13920-1:2002);

3.	utvrđivanje mase metala nakon taljenja i stvrdnjavanja (m2) nakon postupka određivanja udjela iskoristivog metala u skladu s točkom 7.3. standarda EN 13920-1:2002);

4.	izračun iskoristivog udjela metala m [%] = (m2/m1) × 100.

Odgovarajuća učestalost analiza reprezentativnih uzoraka utvrđuje se uzimajući u obzir sljedeće faktore:

1.	očekivani obrazac promjenjivosti (na temelju prethodnih rezultata);

2.	inherentni rizik od promjenjivosti kvalitete otpada koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe i učinkovitosti postupka obrade;

3.	inherentna preciznost metode praćenja; i

4.	blizina rezultata graničnim vrijednostima za ukupni sadržaj stranih materijala, odnosno udjela iskoristivog metala.

1.3.	Otpadni materijal ne sadrži polivinil klorid (PVC) u obliku prevlaka, boja, plastike.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke.

1.4.	Na otpadnom materijalu nema vidljivih ulja, uljnih emulzija, sredstava za podmazivanje ili masti, osim zanemarivih količina koje neće uzrokovati kapanje.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke, obraćajući posebnu pozornost na one dijelove kod kojih postoji najveća vjerojatnost da će ulje kapati.

1.5.

Radioaktivnost: u skladu s nacionalnim ili međunarodnim propisima o postupcima praćenja i odazivanja u vezi s radioaktivnim otpadnim metalom, odazivanje nije potrebno.

Ovaj zahtjev ne dovodi u pitanje osnovne standarde za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva, donesene u aktima koji spadaju pod poglavlje III. Ugovora o Euratomu, posebno u Direktivi 96/29/Euratom (2).

Kvalificirano osoblje prati radioaktivnost svake pošiljke. Uz svaku pošiljku otpadnog materijala prilaže se certifikat utvrđen u skladu s nacionalnim ili međunarodnim propisima o postupcima praćenja i odzivanja za radioaktivni otpadni metal. Certifikat se može priložiti ostaloj dokumentaciji koja prati pošiljku.

1.6.

Otpadni materijal ne pokazuje nijedno od opasnih svojstava navedenih u Prilogu III. Direktivi 2008/98/EZ. Otpadni materijal ispunjava uvjete u pogledu graničnih vrijednosti koncentracije utvrđenih u Odluci Komisije 2000/532/EZ (3) i ne prelazi granične vrijednosti koncentracije utvrđene u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 850/2004 (4).

Svojstva pojedinačnih elemenata sadržanih u aluminijskim legurama nisu relevantna za ovaj zahtjev.

Osoblje je kroz obuku upoznato s mogućim opasnim svojstvima koja mogu biti povezana s aluminijskim otpadom te s komponentama i značajkama materijala koje omogućuju prepoznavanje opasnih svojstava.

Postupak za prepoznavanje opasnih materijala dokumentira se u okviru sustava upravljanja kvalitetom.

1.7.	Otpadni materijal ne sadrži posude pod tlakom, zatvorene ili nedovoljno otvorene posude, koje bi mogle izazvati eksploziju u peći za toplinsku obradu metala.

Kvalificirano osoblje provodi vizualni pregled svake pošiljke.

2. Otpad koji se koristi kao ulazna sirovina u postupku oporabe

2.1.	Kao ulazna sirovina može se koristiti samo otpad koji sadrži oporabljivi aluminij i aluminijske legure.

2.2.	Opasni se otpad ne koristi kao ulazna sirovina osim u slučajevima kad se pruži dokaz da su primijenjeni postupci i tehnike za uklanjanje opasnih svojstava navedeni u odjeljku 3. ovog Priloga.

2.3.

Sljedeći se otpad ne koristi kao ulazna sirovina:

(a)	piljevina i strugotine koje sadrže tekućine kao što su ulja ili uljne emulzije; i

(b)	bačve i posude, osim opreme iz otpadnih vozila, koje sadrže ili su sadržavale ulja ili boje.

Kontrolu prihvatljivosti svog primljenog/preuzetog otpada (vizualnim pregledom) i prateće dokumentacije obavlja kvalificirano osoblje koje je osposobljeno za prepoznavanje otpada koji ne ispunjava kriterije navedene u ovom odjeljku.

3. Postupci i tehnike obrade

3.1.	Aluminijski otpad izdvojen je na izvoru ili tijekom prikupljanja i držan odvojeno, ili je otpad koji se koristi kao ulazna sirovina obrađen kako bi se aluminijski otpad odvojio od nemetalnih komponenti i metalnih komponenti koje nisu od aluminija.

3.2.	Svi postupci mehaničke obrade (kao što su rezanje, sječenje, drobljenje ili granuliranje; razvrstavanje, odvajanje, pranje, odstranjivanje onečišćujućih tvari, pražnjenje) potrebne za pripremu otpadnog metala za izravno stavljanje u konačnu uporabu su završene.

3.3

Za otpad koji sadrži opasne komponente vrijede sljedeći posebni zahtjevi:

(a)	ulazni materijali koji potječu iz otpadne električne i elektroničke opreme ili otpadnih vozila podvrgnuti su svim postupcima obrade u skladu sa zahtjevima iz članka 6. Direktive 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) i članka 6. Direktive 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6);

(b)	za hvatanje klorofluorougljika iz otpadne opreme primijenjen je postupak koji su odobrila nadležna tijela;

(c)	kablovi su oguljeni ili nasjeckani. Ako kablovi imaju organske prevlake (plastika) te su prevlake odstranjene uz primjenu najboljih raspoloživih tehnika;

(d)	bačve i posude su ispražnjene i oprane;

(e)	opasne tvari u otpadu koji nije naveden u točki (a) učinkovito su odstranjene u postupku koji je odobrilo nadležno tijelo.

(1) EN 13920-1:2002; Aluminij i aluminijske legure – otpadni materijal – dio 1.: Opći zahtjevi, uzorkovanje i ispitivanje; CEN 2002.

(2) SL L 159, 29.6.1996., str. 1.

(3) SL L 226, 6.9.2000., str. 3.

(4) SL L 229, 30.4.2004., str. 1.

(5) SL L 37, 13.2.2003., str. 24.

(6) SL L 269, 21.10.2000., str. 34.

PRILOG III.

Izjava iz članka 5. stavka 1. o sukladnosti s kriterijima za utvrđivanje trenutka kada otpad prestaje biti otpad

Proizvođač/uvoznik otpadnog metala:

Naziv:

Adresa:

Osoba za kontakt:

Tel.

Faks

Elektronička pošta:

(a)	naziv ili šifra kategorije otpadnog metala, u skladu s industrijskom specifikacijom ili standardom:

(b)	prema potrebi, glavne tehničke odredbe iz specifikacije kupca kao što su sastav, veličina, vrsta i svojstva:

Pošiljka otpadnog metala u skladu je sa specifikacijom ili standardom iz točke 2.:

Količina pošiljke u tonama:

Potvrda o ispitivanju radioaktivnosti uspostavljena je u skladu s nacionalnim ili međunarodnim propisima o postupcima praćenja i odazivanja za radioaktivni otpadni metal:

Proizvođač otpadnog metala primjenjuje sustav upravljanja kvalitetom u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 333/2011 (1), koji je verificirao akreditirani procjenitelj ili, u slučajevima kad je otpadni metal koji je prestao biti otpad uvezen u carinsko područje Unije, neovisni procjenitelj:

Pošiljka otpadnog metala ispunjava kriterije iz točaka od (a) do (c) članaka 3. i 4. Uredbe (EU) br. 333/2011 (1):

Izjava proizvođača/uvoznika otpadnog metala: Potvrđujem da su gore navedene informacije po mom najboljem znanju potpune i točne:

Naziv:

Datum:

Potpis:

(1) Uredba Vijeća (EU) br. 333/2011 od 31. ožujka 2011. o uspostavi kriterija za određivanje trenutka kad određene vrste otpadnog metala prestaju biti otpad u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 94, 8.4.2011., str. 2.).

ANNEX I

Criteria for iron and steel scrap

Criteria

Self-monitoring requirements

1. Quality of scrap resulting from the recovery operation

1.1.	The scrap shall be graded according to a customer specification, an industry specification or a standard for direct use in the production of metal substances or objects by steel works or foundries.

Qualified staff shall grade each consignment.

1.2.

The total amount of foreign materials (steriles) shall be ≤ 2 % by weight.

Foreign materials are:

(1)	non-ferrous metals (excluding alloying elements in any ferrous metal substrate) and non-metallic materials such as earth, dust, insulation and glass;

(2)	combustible non-metallic materials such as rubber, plastic, fabric, wood and other chemical or organic substances;

(3)	larger pieces (brick-size) which are non-conductors of electricity such as tyres, pipes filled with cement, wood or concrete;

(4)	residues arising from steel melting, heating, surface conditioning (including scarfing), grinding, sawing, welding and torch cutting operations, such as slag, mill scale, baghouse dust, grinder dust, sludge.

Qualified staff shall carry out a visual inspection of each consignment.

At appropriate intervals (at least every 6 months), representative samples of foreign materials shall be analysed by weighing after magnetic or manual (as appropriate) separation of iron and steel particles and objects under careful visual inspection.

The appropriate frequencies of monitoring by sampling shall be established taking into account the following factors:

(1)	the expected pattern of variability (for example as shown by historical results);

(2)	the inherent risk of variability in the quality of waste used as input for the recovery operation and any subsequent processing;

(3)	the inherent precision of the monitoring method; and

(4)	the proximity of results to the limitation of the foreign materials’ content to a maximum of 2 % per weight.

The process of determining monitoring frequencies should be documented as part of the quality management system and should be available for auditing.

1.3.	The scrap shall not contain excessive ferrous oxide in any form, except for typical amounts arising from outside storage of prepared scrap under normal atmospheric conditions.

Qualified staff shall carry out a visual inspection for the presence of oxides.

1.4.	Scrap shall be free of visible oil, oily emulsions, lubricants or grease except negligible amounts that will not lead to any dripping.

Qualified staff shall carry out a visual inspection of each consignment, paying particular attention to those parts where oil is most likely to drip.

1.5.

Radioactivity: there is no need for response action according to national or international rules on monitoring and response procedures for radioactive scrap metal.

This requirement is without prejudice to the basic standards on the health protection of workers and members of the public adopted in acts falling under Chapter III of the Euratom Treaty, in particular Directive 96/29/Euratom (1).

Qualified staff shall monitor the radioactivity of each consignment.

Each consignment of scrap shall be accompanied by a certificate established in accordance with national or international rules on monitoring and response procedures for radioactive scrap metal. The certificate may be included in other documentation accompanying the consignment.

1.6.

The scrap shall not display any of the hazardous properties listed in Annex III to Directive 2008/98/EC. The scrap shall comply with the concentration limits laid down in Decision 2000/532/EC (2) and shall not exceed the concentration limits laid down in Annex IV to Regulation (EC) No 850/2004 (3).

Properties of individual elements included in iron and steel alloys are not relevant for this requirement.

Qualified staff shall carry out a visual inspection of each consignment. Where visual inspection raises any suspicion of possible hazardous properties, further appropriate monitoring measures shall be taken, such as sampling and testing where appropriate.

The staff shall be trained on potential hazardous properties that may be associated with iron and steel scrap and on material components or features that allow hazardous properties to be recognised.

The procedure for recognising hazardous materials shall be documented under the quality management system.

1.7.	The scrap shall not contain any pressurised, closed or insufficiently open containers that could cause an explosion in a metalwork furnace.

Qualified staff shall carry out a visual inspection of each consignment.

2. Waste used as input for the recovery operation

2.1.	Only waste containing recoverable iron or steel may be used as input.

2.2.	Hazardous waste shall not be used as an input except where proof is provided that the processes and techniques specified in Section 3 of this Annex to remove all hazardous properties have been applied.

2.3.

The following waste shall not be used as an input:

(a)	filings and turnings that contain fluids such as oil or oily emulsions; and

(b)	barrels and containers, except equipment from end-of-life vehicles, which contain or have contained oil or paints.

Acceptance control of all waste received (by visual inspection) and of the accompanying documentation shall be carried out by qualified staff which is trained on how to recognise waste that does not meet the criteria set out in this Section.

3. Treatment processes and techniques

3.1.	The iron or steel scrap shall have been segregated at source or while collecting and shall have been kept separate or the input waste shall have been treated to separate the iron and steel scrap from the non-metal and non-ferrous components.

3.2.	All mechanical treatments (like cutting, shearing, shredding or granulating; sorting, separating, cleaning, de-polluting, emptying) needed to prepare the scrap metal for direct input into final use in steel works and foundries shall have been completed.

3.3.

For waste containing hazardous components, the following specific requirements shall apply:

(a)

input materials that originate from waste electrical or electronic equipment or from end-of-life vehicles shall have undergone all treatments required by Article 6 of Directive 2002/96/EC of the European Parliament and of the Council (4) and by Article 6 of Directive 2000/53/EC of the European Parliament and of the Council (5);

(b)	chlorofluorocarbons in discarded equipment shall have been captured in a process approved by the competent authorities;

(c)	cables shall have been stripped or chopped. If a cable contains organic coatings (plastics), the organic coatings shall have been removed in accordance with the best available techniques;

(d)	barrels and containers shall have been emptied and cleaned, and

(e)	hazardous substances in waste that is not mentioned in point (a) shall have been efficiently removed in a process which is approved by the competent authority.

(1) Council Directive 96/29/Euratom of 13 May 1996 laying down basic safety standards for the protection of the health of workers and the general public against the dangers arising from ionizing radiation (OJ L 159, 29.6.1996, p. 1).

(2) Commission Decision 2000/532/EC of 3 May 2000 replacing Decision 94/3/EC establishing a list of wastes pursuant to Article 1(a) of Council Directive 75/442/EEC on waste and Council Decision 94/904/EC establishing a list of hazardous waste pursuant to Article 1(4) of Council Directive 91/689/EEC on hazardous waste (OJ L 226, 6.9.2000, p. 3).

(3) Regulation (EC) No 850/2004 of the European Parliament and of the Council of 29 April 2004 on persistent organic pollutants (OJ L 158, 30.4.2004, p. 7).

(4) OJ L 37, 13.2.2003, p. 24.

(5) OJ L 269, 21.10.2000, p. 34.

ANNEX II

Criteria for aluminium scrap

Criteria

Self-monitoring requirements

1. Scrap quality

1.1.	The scrap shall be graded in accordance with a customer specification, an industry specification or a standard for direct use in the production of metal substance or objects by refining or re-melting.

Qualified staff shall grade each consignment.

1.2.

The total amount of foreign materials shall be ≤ 5 % by weight or the metal yield shall be ≥ 90 %;

Foreign materials are:

(1)	metals other than aluminium and aluminium alloys;

(2)	non-metallic materials such as earth, dust, insulation materials and glass;

(3)	combustible non-metallic materials such as rubber, plastic, fabric, wood and other chemical or organic substances;

(4)	larger pieces (brick-size) which are non-conductors of electricity such as tyres, pipes filled with cement, wood or concrete; or

(5)	residues arising from the melting of aluminium and aluminium alloys, heating, surface conditioning (including scarfing), grinding, sawing, welding and torch cutting operations such as slag, dross, skimmings, baghouse dust, grinder dust, sludge.

The producer of the aluminium scrap shall check compliance by monitoring the amount of foreign materials or by determining the metal yield.

Qualified staff shall carry out visual inspection of each consignment.

At appropriate intervals (at least every 6 months), representative samples of each grade of aluminium scrap shall be analysed to measure the total amount of foreign materials or the metal yield.

The representative samples shall be obtained in accordance with the sampling procedures described in standard EN 13920 (1).

The total amount of foreign materials shall be measured by weight after separating aluminium metallic particles and objects from particles and objects consisting of foreign materials by hand sorting or other means of separation (such as by magnet or by using density as a basis).

Metal yield shall be measured in accordance with the following procedure:

(1)	determination of mass (m1) after removal and determination of moisture (in accordance with point 7.1 of the EN 13920-1:2002 standard);

(2)	removal and determination of free iron (in accordance with point 7.2 of the EN 13920-1:2002 standard);

(3)	determination of the mass of the metal after melting and solidifying (m2) following the procedure for the determination of the metal yield in accordance with point 7.3 of the EN 13920-1:2002 standard;

(4)	calculation of the metal yield m [%] = (m2/m1) × 100.

The appropriate frequencies of analysis of representative samples shall be established taking into account the following factors:

(1)	the expected pattern of variability (such as shown by historical results);

(2)	the inherent risk of variability in the quality of waste used as input for the recovery operation and in the performance of the treatment processes;

(3)	the inherent precision of the monitoring method; and

(4)	the proximity of results to the limit values for the total amount of foreign materials or the metal yield.

1.3.	The scrap shall not contain polyvinyl chloride (PVC) in form of coatings, paints, plastics.

Qualified staff shall carry out a visual inspection of each consignment.

1.4.	The Scrap shall be free of visible oil, oily emulsions, lubricants or grease except negligible amounts that will not lead to any dripping.

Qualified staff shall carry out a visual inspection of each consignment, paying particular attention to those parts where oil is most likely to drip.

1.5.

Radioactivity: there is no need for response action according to national or international rules on monitoring and response procedures for radioactive scrap metal.

Qualified staff shall monitor the radioactivity of each consignment. Each consignment of scrap shall be accompanied by a certificate established in accordance with national or international rules on monitoring and response procedures for radioactive scrap metal. The certificate may be included in other documentation accompanying the consignment.

1.6.

The scrap shall not display any of the hazardous properties listed in Annex III to Directive 2008/98/EC. The scrap shall comply with the concentration limits laid down in Commission Decision 2000/532/EC (3) and shall not exceed the concentration limits laid down in Annex IV to Regulation (EC) No 850/2004 (4).

Properties of individual elements included in aluminium alloys are not relevant for this requirement.

Staff shall be trained on potential hazardous properties that may be associated with aluminium scrap and on material components or features that allow hazardous properties to be recognised.

The procedure for recognising hazardous materials shall be documented under the quality management system.

1.7.	The scrap shall not contain any pressurised, closed or insufficiently open containers that could cause an explosion in a metalwork furnace.

Qualified staff shall carry out a visual inspection of each consignment.

2. Waste used as input in the recovery operation

2.1.	Only waste that contained recoverable aluminium or aluminium alloys may be used as input.

2.2.	Hazardous waste shall not be used as an input except where proof is provided that the processes and techniques specified under Section 3 of this Annex to remove all hazardous properties have been applied.

2.3.

The following waste shall not be used as an input:

(a)	filings and turnings that contain fluids such as oil or oily emulsions; and

(b)	barrels and containers, except equipment from end-of-life vehicles, which contain or have contained oil or paints.

3. Treatment processes and techniques

3.1.	The aluminium scrap shall have been segregated at source or while being collected and shall have been kept separate or the input waste shall have been treated to separate the aluminium scrap from the non-metal and non-aluminium metal components.

3.2.	All mechanical treatments (like cutting, shearing, shredding or granulating; sorting, separating, cleaning, de-polluting, emptying) needed to prepare the scrap metal for direct input into final use shall have been completed.

3.3.

For waste containing hazardous components the following specific requirements shall apply:

(a)

input materials that originate from waste electrical or electronic equipment and end-of-life vehicles shall have undergone all treatments required by Article 6 of Directive 2002/96/EC of the European Parliament and of the Council (5) and Article 6 of Directive 2000/53/EC of the European Parliament and of the Council (6);

(b)	chlorofluorocarbons in discarded equipment shall have been captured in an process approved by the competent authorities;

(c)	cables shall have been stripped or chopped. If a cable contains organic coatings (plastics), the organic coatings shall have been removed in accordance with the best available techniques;

(d)	barrels and containers shall have been emptied and cleaned;

(e)	hazardous substances in waste not mentioned in point (a) shall have been efficiently removed in a process which is approved by the competent authority.

(1) EN 13920-1:2002; Aluminium and aluminium alloys – Scrap- Part 1: General requirements, sampling and tests; CEN 2002.

(2) OJ L 159, 29.6.1996, p. 1.

(3) OJ L 226, 6.9.2000, p. 3.

(4) OJ L 229, 30.4.2004, p. 1.

(5) OJ L 37, 13.2.2003, p. 24.

(6) OJ L 269, 21.10.2000, p. 34.

ANNEX III

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi
Izvor	Zahtjev

3. Povezani standardi

Standardi
Izvor	Zahtjev

Builddate: 08.04.2011 00:00:00 -Doknr: CELEX:32011R0333
EULAW -
EN: Legal acts of the European Union from EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © European Union. Re-use is authorised by Decision 2011/833/EU, provided the source is acknowledged; the consolidated texts are licensed under CC BY 4.0 (EUR-Lex legal notice). Divided into sections and converted into the GRCA format, the wording unchanged. Only the legislation published in the Official Journal of the European Union is deemed authentic.

DE: Rechtsakte der Europäischen Union aus EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © Europäische Union. Weiterverwendung nach Beschluss 2011/833/EU mit Quellenangabe gestattet; die konsolidierten Fassungen stehen unter CC BY 4.0 (Rechtlicher Hinweis von EUR-Lex). In Abschnitte aufgeteilt und in das GRCA-Format umgewandelt, der Wortlaut unverändert. Verbindlich sind allein die im Amtsblatt der Europäischen Union veröffentlichten Rechtsakte.