UREDBA (EU) 2024/3012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. studenoga 2024. o uspostavi okvira Unije za certifikaciju trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima

(1)

U skladu s Pariškim sporazumom, donesenim u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) („Pariški sporazum”) koji je odobren Odlukom Vijeća (EU) 2016/1841 (4), međunarodna zajednica postigla je dogovor da će povećanje prosječne globalne temperature zadržati na razini znatno nižoj od 2 oC iznad razina iz predindustrijskog razdoblja i da će taj porast temperature nastojati ograničiti na 1,5 oC iznad razina iz predindustrijskog razdoblja. Konferencija stranaka UNFCCC-a ujedno je 13. studenoga 2021. donijela Klimatski pakt iz Glasgowa, u kojem se potvrđuje da će učinak klimatskih promjena pri porastu temperature od 1,5 oC biti znatno manji nego pri porastu od 2 oC te se odlučuje da će se uložiti napori u ograničavanje porasta temperature na 1,5 oC. Unija i njezine države članice stranke su Pariškog sporazuma i snažno su predane njegovoj provedbi smanjenjem emisija stakleničkih plinova i povećanjem uklanjanja ugljika.

(2)

Na globalnoj razini, izvješća Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) upućuju na to da se vjerojatnost ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1,5 oC smanjuje ako se tijekom ostatka ovog desetljeća i u predstojećim desetljećima brzo i znatno ne smanje globalne emisije stakleničkih plinova. U izvješćima IPCC-a jasno se navodi i da je, ako se želi postići nulta neto stopa emisija ugljikova dioksida (CO2) ili emisija stakleničkih plinova, neophodno uklanjati CO2 kako bi se kompenzirale preostale emisije koje je teško smanjiti. Za to će biti potrebno široko uvođenje održivih aktivnosti za hvatanje CO2 iz atmosfere i njegovo trajno skladištenje u geološkim, kopnenim ili morskim spremnicima, uključujući oceane, ili u dugotrajnim proizvodima. Unija danas, s aktualnim politikama, nije na dobrom putu da ostvari potrebno uklanjanje ugljika: u Uniji se uklanjanje ugljika u kopnenim ekosustavima posljednjih godina smanjuje, a industrijsko je uklanjanje ugljika neznatno.

(3)

Cilj je ove Uredbe razviti dobrovoljni okvir Unije za certifikaciju trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima („okvir Unije za certifikaciju”) kako bi se olakšalo i potaknulo uvođenje visokokvalitetnog uklanjanja ugljika i visokokvalitetnog smanjenja emisija iz tla, uz potpuno poštovanje ciljeva Unije u području bioraznolikosti i nulte stope onečišćenja, kao dopuna održivom smanjenju emisija u svim sektorima. Okvir Unije za certifikaciju stoga će biti alat kojim se podupire postizanje ciljeva Unije na temelju Pariškog sporazuma, posebno zajedničko postizanje, do 2050., cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Svako uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla certificirano na temelju okvira Unije za certifikaciju trebalo bi doprinijeti postizanju nacionalno utvrđenog doprinosa Unije i njezinih klimatskih ciljeva. Stoga, kako bi se izbjegao dvostruki obračun, to uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla ne bi trebali doprinositi nacionalno utvrđenim doprinosima trećih strana ili međunarodnim shemama usklađivanja. Unija se obvezala i da će nakon 2050. stvarati negativne emisije. Važan je instrument za povećanje uklanjanja ugljika u kopnenim ekosustavima Uredba (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća (6) o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030., u kojoj se utvrđuje Unijin cilj za neto uklanjanje od 310 milijuna tona ekvivalenta CO2 do 2030., a svakoj se državi članici zadaju odgovarajući ciljevi.

(4)

U svojoj Komunikaciji od 6. veljače 2024. naslovljenoj „Prema ambicioznom industrijskom upravljanju ugljikom u EU-u” Komisija predviđa da će procijeniti opće ciljeve u pogledu potreba za uklanjanjem ugljika u skladu s klimatskim ambicijama Unije za 2040. i ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050. i negativnih emisija nakon toga; razviti opcije politike i mehanizme potpore za industrijsko uklanjanje ugljika, među ostalim razmotriti treba li ga i na koji način uzeti u obzir u sustavu Unije za trgovanje emisijama, te istodobno poticati istraživanja, inovacije i ranu demonstraciju novih industrijskih tehnologija u Uniji za uklanjanje CO2 u okviru programa Obzor Europa, okvirnog programa za istraživanja i inovacije uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća (7), i Inovacijskog fonda, uspostavljenog Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8). Osim toga, primjereno je da Komisija ocijeni mogućnosti za ostvarenje ciljeva Unije za uklanjanje ugljika, uključujući jasno utvrđivanje zasebnog cilja za trajno uklanjanje ugljika.

(5)

Očekuje se da će se usklađenim okvirom Unije za certifikaciju unaprijediti okolišni integritet i transparentnost trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima te promicati povjerenje u njihovu certifikaciju, uz istodobno smanjenje povezanih administrativnih troškova. Dobrovoljna priroda okvira Unije za certifikaciju znači da će postojeće i nove javne i privatne certifikacijske sheme moći podnijeti zahtjev na temelju ove Uredbe kako bi ih Komisija priznala, iako to za njihovo djelovanje u Uniji neće biti obvezno.

(6)

Uredbom (EU) 2021/1119 utvrđuje se i obvezujući klimatski cilj Unije za domaće smanjenje neto emisija stakleničkih plinova do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. Kako bi se osiguralo da se do 2030. ulože dostatni napori za ublažavanje klimatskih promjena, doprinos neto uklanjanja klimatskom cilju Unije za 2030. ograničen je na 225 milijuna tona ekvivalenta CO2.

(7)

Primjenom okvira Unije za certifikaciju poduprijet će se razvoj trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima u Uniji, što dovodi do nedvojbenog pozitivnog učinka na klimu, uz istodobno izbjegavanje manipulativnog zelenog marketinga. Kada je riječ o gospodarenju ugljikom, okvirom Unije za certifikaciju trebalo bi se promicati i uvođenje aktivnosti kojima se ostvaruju posredne koristi za bioraznolikost, čime bi se doprinijelo postizanju ciljeva obnove prirode utvrđenih u pravu Unije.

(8)

Primjereno je da se okvirom Unije za certifikaciju ujedno potiču istraživanja i inovacije, među ostalim isticanjem uloge relevantnih istraživačkih programa, s ciljem olakšavanja pristupa tržištu za nove tehnologije. U tom se pogledu Komisiju i države članice potiče da sudjeluju u interdisciplinarnoj suradnji koja uključuje nacionalne i regionalne istraživačke institucije, znanstvenike, poljoprivrednike te mala i srednja poduzeća.

(9)

Kako bi se pružila potpora operaterima koji su voljni uložiti dodatne napore u održivo povećanje uklanjanja ugljika ili smanjenje emisija iz tla, u okviru Unije za certifikaciju trebalo bi uzeti u obzir različite vrste aktivnosti, njihove posebnosti i povezani učinak na okoliš. Stoga bi u ovoj Uredbi trebalo propisati jasne definicije trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima te druge elemente okvira Unije za certifikaciju. Njezino područje primjene trebalo bi uključivati aktivnosti kojima se povećava skladištenje ugljika u geološkim, kopnenim ili morskim spremnicima, uključujući oceane, te u dugotrajnim proizvodima. Aktivnosti bi trebale uključivati jednu ili više praksi ili jedan ili više procesa kojima se ugljik uklanja iz atmosfere. Određene aktivnosti, kao što su one koje se temelje na upotrebi biougljena, mogu dovesti do različitih vrsta neto koristi uklanjanja ugljika i različitih trajanja skladištenja ugljika, ovisno o posebnim uvjetima pod kojima se aktivnosti odvijaju. U skladu s time u primjenjivim metodologijama certificiranja koje treba utvrditi na razini Unije u skladu s ovom Uredbom trebalo bi definirati odgovarajuća pravila o praćenju i odgovornosti.

(10)

U slučaju gospodarenja ugljikom relevantne aktivnosti mogu uključivati prakse i procese koji se provode u morskim i obalnim ekosustavima. Relevantne aktivnosti također mogu uključivati prakse ili procese kojima se smanjuju emisije stakleničkih plinova iz tla ili koje dovode do smanjenja ispuštanja ugljika u atmosferu iz spremnikâ ugljika u tlu, kako su navedene u odjeljku B točkama (e) i (f) Priloga I. Uredbi (EU) 2018/841, kao što je primjerice slučaj s aktivnostima kojima se poboljšava upravljanje tlom ili obnavljaju degradirana tresetišta. Osim toga, u kvantifikaciju aktivnosti gospodarenja ugljikom trebalo bi također uključiti smanjenje emisija iz poljoprivrednih tala, koje odgovaraju emisijama iz kategorije izvora prema IPCC-u „poljoprivreda”, potkategorije „poljoprivredna tla”, kako je navedena u tablici 3.D iz tablica zajedničkog formata za izvješćivanje u okviru smjernica UNFCCC-a za izvješćivanje o godišnjim inventarima za stranke uključenih u Prilog I. toj konvenciji, pod uvjetom da to smanjenje emisija proizlazi iz aktivnosti kojom se općenito smanjuju emisije ugljika iz spremnika ugljika u tlu ili općenito povećava uklanjanje ugljika u biogenim spremnicima ugljika. Naprotiv, aktivnosti koje ne dovode ni do uklanjanja ugljika ni do smanjenja emisija iz tla, kao što su projekti koji uključuju izbjegavanje deforestacije ili projekti u području energije iz obnovljivih izvora, ne bi trebale biti uključene u područje primjene okvira Unije za certifikaciju.

(11)

Ovom bi Uredbom trebalo utvrditi zahtjeve koje je potrebno ispuniti kako bi uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla bili prihvatljivi za certificiranje na temelju okvira Unije za certifikaciju. U tu bi svrhu uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla trebalo kvantificirati na točan i pouzdan način i trebalo bi ih ostvarivati samo aktivnostima kojima se ostvaruje neto korist uklanjanja ugljika ili neto korist smanjenja emisija iz tla, koje su dodatne i kojima je cilj osigurati dugoročno skladištenje ugljika. One ne bi trebale nanositi bitnu štetu okolišu i trebale bi moći dovesti do posredne koristi u vezi s ciljevima održivosti. Uklanjanje ugljika i smanjenja emisija iz tla trebali bi podlijegati reviziji koju provodi neovisna treća strana, koju izvršavaju tijela za certifikaciju, kako bi se osigurala vjerodostojnost i pouzdanost postupka certificiranja. Nadalje, ovom bi Uredbom trebalo utvrditi pravila o izdavanju i upotrebi certificiranih jedinica.

(12)

Obvezujućim pravilima Unije o određivanju cijena ugljika, utvrđenima Direktivom 2003/87/EZ, uređuje se postupanje s emisijama iz djelatnosti obuhvaćenih tom direktivom. Ovom se Uredbom ne bi trebala dovoditi u pitanje Direktiva 2003/87/EZ, osim u vezi s certificiranjem hvatanja i skladištenja emisija CO2 iz biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase koja ispunjavaju kriterije održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova utvrđene u Direktivi (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (9), s eventualnim potrebnim prilagodbama za primjenu na temelju Direktive 2003/87/EZ, kako je utvrđeno u provedbenim aktima iz članka 14. Direktive 2003/87/EZ, u skladu s Prilogom IV. Direktivi 2003/87/EZ.

(13)

Aktivnost bi trebala dovesti do neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla, što bi pokazalo da ima pozitivan učinak na klimu. Neto korist uklanjanja ugljika ili neto korist smanjenja emisija iz tla trebalo bi kvantificirati u dva koraka.

(14)

U prvom koraku kvantifikacije neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla operateri bi trebali kvantificirati količinu dodatnog uklanjanja ugljika ili smanjenja emisija iz tla koji su ostvareni aktivnošću u usporedbi s polaznom vrijednošću. Kada je riječ o gospodarenju ugljikom, način kvantificiranja uklanjanja ugljika ili smanjenja emisija iz tla trebao bi osigurati da se pri kvantifikaciji neto koristi aktivnosti na odgovarajući način uzme u obzir svako ispuštanje ugljika u spremniku ugljika. Unijinim metodologijama certificiranja trebalo bi utvrditi standardizirane polazne vrijednosti koje bi trebala biti vrlo reprezentativne za standardnu izvedbu usporedivih praksi i procesa u sličnim društvenim, gospodarskim, okolišnim, regulatornim i tehnološkim okolnostima te bi se njima trebao uzimati u obzir geografski kontekst, uključujući lokalne pedoklimatske i regulatorne uvjete. Tom pristupu utvrđivanju standardiziranih polaznih vrijednosti trebalo bi dati prednost jer se njime osigurava objektivnost, troškovi usklađivanja i drugi administrativni troškovi svode se na najmanju moguću mjeru i pozitivno se priznaje djelovanje onih koji su prvi počeli sudjelovati u prihvatljivim aktivnostima. U kontekstu gospodarenja ugljikom trebalo bi certificirati samo prakse i procese koji nadilaze uobičajenu praksu. Stoga određenu aktivnost gospodarenja ugljikom ne bi trebalo nagrađivati ako je već široko prihvaćena u regiji sa sličnim pedoklimatskim i regulatornim uvjetima. Standardiziranim polaznim vrijednostima trebalo bi osigurati da se, nakon što pojedina aktivnost postane uobičajena praksa, takva aktivnost više ne može certificirati. U tu bi svrhu Komisija trebala najmanje svakih pet godina preispitati i prema potrebi ažurirati standardizirane polazne vrijednosti s obzirom na promjenjive regulatorne okolnosti i najnovije dostupne znanstvene spoznaje kako bi se uzeo u obzir društveni, gospodarski, okolišni, regulatorni i tehnološki razvoj te kako bi se s vremenom potaknule veće ambicije u skladu s Pariškim sporazumom. Osim toga, trebalo bi promicati upotrebu dostupnih digitalnih tehnologija, uključujući elektroničke baze podataka i geografske informacijske sustave, daljinsko istraživanje, nove sustave kvantifikacije ugljika na terenu, umjetnu inteligenciju i strojno učenje te upotrebu elektroničkih karata kako bi se smanjili troškovi utvrđivanja standardiziranih polaznih vrijednosti i osigurala pouzdanost praćenja aktivnosti. Međutim, ako nije moguće utvrditi takve standardizirane polazne vrijednosti, trebalo bi upotrijebiti polaznu vrijednost specifičnu za određenu aktivnost, koja se temelji na individualnoj izvedbi operatera. Operater bi trebao ažurirati polazne vrijednosti specifične za određenu aktivnost na početku svakog razdoblja aktivnosti, osim ako je u primjenjivim metodologijama certificiranja drukčije navedeno.

(15)

Drugi korak kvantifikacije neto koristi trebao bi se sastojati od oduzimanja svih povezanih emisija stakleničkih plinova koje nastaju tijekom životnog ciklusa aktivnosti i koje su povezane s provedbom aktivnosti. Relevantne emisije stakleničkih plinova koje bi trebalo uzeti u obzir uključuju izravne emisije, kao što su one koje proizlaze iz upotrebe gnojiva, kemikalija, goriva ili energije, drugih ulaznih materijala i prijevoza, ili neizravne emisije, kao što su one koje proizlaze iz prenamjene zemljišta s posljedičnim rizicima za sigurnost opskrbe hranom zbog izmještanja poljoprivredne proizvodnje ili zbog učinaka izmještanja uzrokovanih konkurentskom potražnjom za energijom ili otpadnom toplinom. Svako povećanje emisija stakleničkih plinova koje se može pripisati provedbi aktivnosti trebalo bi na odgovarajući način oduzeti od neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla, u skladu s tehničkim pravilima utvrđenima u primjenjivoj metodologiji certificiranja. Smanjenja emisija stakleničkih plinova koja proizlaze iz provedbe aktivnosti, uz iznimku smanjenja emisija iz tla iz poljoprivrednih tala, ne bi trebalo uzeti u obzir za kvantifikaciju neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla, ali bi trebalo smatrati da pružaju posrednu korist za cilj održivosti ublažavanja klimatskih promjena i uključiti u certifikate o usklađenosti. Takva smanjenja emisija stakleničkih plinova, kao i druge posredne koristi za održivost, mogla bi povećati vrijednost certificiranog uklanjanja ugljika ili smanjenja emisija iz tla.

(16)

Operateri koji obavljaju aktivnosti obuhvaćene ovom Uredbom trebali bi uključivati svaku fizičku ili pravnu osobu ili javni subjekt koji obavljaju aktivnost ili je kontroliraju ili kojima je delegirana odlučujuća gospodarska ovlast nad tehničkim funkcioniranjem aktivnosti. U slučaju gospodarenja ugljikom definicija „operatera” trebala bi se primjenjivati na „poljoprivrednika”, kako je definiran u članku 3. točki 1. Uredbe (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća (10), na bilo kojeg drugog upravitelja aktivnosti u kopnenom ili obalnom okolišu, na šumoposjednika kako je definiran nacionalnim pravom ili na nadležni javni subjekt. „Skupina operatera” trebala bi obuhvaćati svaki pravni subjekt koji predstavlja najmanje dva operatera, uključujući zadruge ili organizacije proizvođača ili skupine proizvođača, i koji osigurava da ti operateri budu usklađeni s ovom Uredbom.

(17)

Aktivnošću se ostvaruje neto korist uklanjanja ugljika ako je uklanjanje ugljika iznad polazne vrijednosti veće od eventualnog povećanja emisija stakleničkih plinova povezanog s provedbom te aktivnosti. Na primjer, u slučaju uklanjanja ugljika kojim se ugljik utiskuje u zemlju, količina trajno pohranjenog ugljika trebala bi biti veća od emisija stakleničkih plinova iz tog industrijskog procesa povezanih s energijom. Slično tome, u slučaju smanjenja emisija iz tla putem gospodarenja ugljikom neto korist smanjenja emisija iz tla pozitivna je ako smanjenje emisija iz tla u usporedbi s polaznom vrijednošću premašuje eventualno povećanje emisija stakleničkih plinova povezano s provedbom aktivnosti. Aktivnostima gospodarenja ugljikom općenito se poboljšava kvaliteta tla, što pozitivno utječe na otpornost i produktivnost tla, ali u nekim bi okolnostima također mogle uzrokovati smanjenje proizvodnje hrane i stoga dovesti do efekta izmještanja emisija ugljika zbog neizravne prenamjene zemljišta te bi stoga trebalo uzeti u obzir povezane neizravne emisije. Svako hvatanje ili skladištenje ugljika pošumljavanjem ili smanjenje emisija iz tla ponovnim natapanjem tresetišta trebalo bi biti veće od emisija iz strojeva koji se upotrebljavaju za provedbu aktivnosti ili emisija povezanih s neizravnom prenamjenom zemljišta do kojih bi moglo doći zbog izmještanja emisija ugljika.

(18)

Uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla, kao i povezane izravne i neizravne emisije stakleničkih plinova, trebalo bi kvantificirati na relevantan, konzervativan, točan, potpun, dosljedan, transparentan i usporediv način. O nesigurnostima u pogledu kvantifikacije trebalo bi propisno izvješćivati i uzimati ih u obzir na konzervativan način kako bi se ograničio rizik od precjenjivanja količine CO2 uklonjenog iz atmosfere ili podcjenjivanja količine izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova koje su ostvarene određenom aktivnosti. Privremeno uklanjanje ugljika i smanjenje emisija iz tla ostvarene gospodarenjem ugljikom trebalo bi kvantificirati s visokom razinom točnosti kako bi se osigurala najviša kvaliteta, a nesigurnosti svele na najmanju moguću mjeru; oni bi se, ako je to izvedivo, trebali temeljiti na primjeni metodologija treće razine (tier 3) u skladu sa smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova i svim daljnjim doradama smjernica IPCC-a iz 2006. Usto je, kako bi se potaknula sinergija između ciljeva Unije u području klime i bioraznolikosti, potrebno zahtijevati pojačano praćenje zemljišta, čime će se doprinijeti zaštiti i povećanju otpornosti prirodnog uklanjanja ugljika u cijeloj Uniji. Praćenje emisija i uklanjanja treba precizno odražavati tu sinergiju, trebalo bi se temeljiti na odgovarajućoj kombinaciji mjerenja na terenu s daljinskim istraživanjem ili modeliranjem u skladu s pravilima utvrđenima u primjenjivoj metodologiji certificiranja, trebalo bi na najbolji način iskoristiti napredne tehnologije dostupne u okviru programâ Unije, kao što je komponenta Copernicus Svemirskog programa Unije uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća (11), trebalo bi u potpunosti iskoristiti alate koji već postoje i osigurati dosljednost s nacionalnim inventarima stakleničkih plinova.

(19)

Pri odabiru metoda relevantnih za izračun emisija stakleničkih plinova i uklanjanja stakleničkih plinova trebalo bi primijeniti konzervativan pristup u skladu s procjenama smjernica IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova, ako je to primjenjivo. To znači da bi iz primijenjenih metoda trebale proizići konzervativne procjene emisija ili uklanjanja kako se emisije ne bi podcijenile i kako se uklanjanja ne bi precijenila.

(20)

Okvirom Unije za certifikaciju trebale bi se poticati dodatne aktivnosti, odnosno aktivnosti koje nadilaze standardnu praksu. Te bi aktivnosti stoga trebale nadilaziti zakonske zahtjeve na razini pojedinačnog operatera, odnosno operateri bi trebali obavljati aktivnosti koje im nisu već nametnute mjerodavnim pravom. Nadalje, aktivnosti bi trebale postati financijski održive zbog poticajnog učinka certificiranja. Takav je učinak prisutan kad se zbog poticaja koji proizlazi iz potencijalnih prihoda nastalih zahvaljujući certificiranju promijeni ponašanje operatera tako da počnu obavljati dodatnu aktivnost kako bi postigli dodatno uklanjanje ugljika ili smanjenje emisija iz tla.

(21)

Standardizirana polazna vrijednost trebala bi odražavati zakonske i tržišne uvjete u kojima se aktivnost provodi. Ako je aktivnost nametnuta operaterima mjerodavnim pravom ili ako za njezino izvođenje nisu potrebni nikakvi poticaji, izvedivost te aktivnosti odražavat će se u takvim standardiziranim polaznim vrijednostima. Zbog toga bi aktivnost kojom se ostvaruje uklanjanje ugljika ili smanjenje emisija iz tla koji premašuju takvu polaznu vrijednost trebalo smatrati dodatnom. Stoga bi korištenje standardizirane polazne vrijednosti operaterima pojednostavnilo dokazivanje dodatnosti i smanjilo administrativno opterećenje postupka certificiranja, što je posebno važno u slučaju malih operatera.

(22)

Postoji rizik da se atmosferski ili biogeni ugljik koji se hvataju i skladište putem trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom ili skladištenja ugljika u proizvodima ponovno ispuste u atmosferu zbog prirodnih ili antropogenih uzroka. Operateri bi stoga trebali poduzeti sve relevantne preventivne mjere za ublažavanje tih rizika i propisno pratiti nastavlja li se ugljik skladištiti tijekom razdoblja praćenja utvrđenog za predmetnu aktivnost. Valjanost certificirane jedinice trebala bi ovisiti o očekivanom trajanju skladištenja i različitim rizicima od poništenja uklanjanja povezanima s predmetnom aktivnošću. Trajno uklanjanje ugljika pruža dovoljnu sigurnost u pogledu vrlo dugoročnog trajanja skladištenja, odnosno trajanja od nekoliko stoljeća. Proizvodi s trajno kemijski vezanim ugljikom predstavljaju vrlo nizak ili nikakav rizik od ispuštanja ugljika. Gospodarenje ugljikom i skladištenje ugljika u proizvodima izloženiji su riziku od namjernog ili nenamjernog ispuštanja ugljika u atmosferu. Kako bi se taj rizik uzeo u obzir, trebalo bi za valjanost jedinice sekvestracije u gospodarenju ugljikom i jedinice skladištenja ugljika u proizvodu utvrditi datum isteka koji odgovara kraju relevantnog razdoblja praćenja, koje bi trebalo obuhvaćati najmanje 35 godina za skladištenje ugljika u proizvodima. Trebalo bi smatrati da je nakon toga uhvaćeni i uskladišteni ugljik ispušten u atmosferu, osim ako se operater ili skupina operatera obveže na produljenje razdoblja praćenja. Metodologijama certificiranja trebalo bi promicati produljivanje razdoblja praćenja predmetnih aktivnosti gospodarenja ugljikom u cilju osiguravanja dugoročnog skladištenja uhvaćenog CO2 u tlu ili biomasi i pružanja financijskih poticaja operaterima koji provode gospodarenje ugljikom u dugoročnom razdoblju. U tu je svrhu primjereno da se metodologijama certificiranja operatere potiče da nekoliko puta produlje razdoblje praćenja kako bi se uhvaćeni ugljik uskladištio na najmanje nekoliko desetljeća.

(23)

Uz mjere koje se poduzimaju kako bi se rizik od ispuštanja ugljika u atmosferu tijekom razdoblja praćenja sveo na najmanju moguću mjeru, metodologije certificiranja trebale bi uključivati odgovarajuće mehanizme odgovornosti za rješavanje slučajeva poništenja uklanjanja. Metodologije certificiranja trebale bi uključivati i pravila o odgovaranju na rizik od neuspjeha mehanizama odgovornosti. Ti bi mehanizmi mogli uključivati zajedničke rezerve i prethodne mehanizme osiguranja. Kako bi se izbjeglo dvostruko reguliranje, trebali bi se primjenjivati mehanizmi odgovornosti za geološko skladištenje i izmještanje emisija CO2 te odgovarajuće korektivne mjere koji su utvrđeni u Direktivi 2003/87/EZ i Direktivi 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12). Osim toga, kako bi se osigurala regulatorna dosljednost, primjenjive metodologije certificiranja trebale bi uključivati pravila o praćenju i mehanizme odgovornosti koji su u skladu s pravilima o trajno kemijski vezanom ugljiku u proizvodima koja su utvrđena u delegiranim aktima donesenima na temelju Direktive 2003/87/EZ.

(24)

Aktivnosti trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima imaju velik potencijal za pružanje rješenja za održivost od kojih bi svi imali koristi, čak i ako se ne mogu isključiti kompromisi. Stoga je primjereno utvrditi minimalne zahtjeve u pogledu održivosti kako bi se osiguralo da te aktivnosti ne uzrokuju bitnu štetu za okoliš i da mogu stvarati posredne koristi za sljedeće ciljeve: ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima; zaštitu i obnovu bioraznolikosti i ekosustava, uključujući zdravlje tla i izbjegavanje degradacije zemljišta; održivo iskorištavanje i zaštitu vodnih i morskih resursa; prelazak na kružno gospodarstvo, uključujući učinkovitu upotrebu biomaterijala dobivenih iz održivih izvora te sprečavanje i kontrolu onečišćenja. Aktivnosti gospodarenja ugljikom trebale bi barem stvarati posredne koristi za cilj zaštite i obnove bioraznolikosti i ekosustava, uključujući zdravlje tla i izbjegavanje degradacije zemljišta. Tim bi se minimalnim zahtjevima u pogledu održivosti trebali uzeti u obzir učinak aktivnosti u Uniji i izvan nje, kao i lokalni uvjeti, te bi, prema potrebi, trebali biti usklađeni s kriterijima tehničke provjere za načelo nenanošenja bitne štete i kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za sirovine iz šumske i poljoprivredne biomase utvrđene u Direktivi (EU) 2018/2001. Prakse koje štetno utječu na bioraznolikost, poput šumskih monokultura koje štetno utječu na bioraznolikost, ne bi trebale biti prihvatljive za certificiranje.

(25)

Poljoprivredne prakse i prakse u šumarstvu kojima se CO2 uklanja iz atmosfere ili kojima se smanjuju emisije iz tla doprinose postizanju cilja klimatske neutralnosti i trebalo bi ih nagrađivati u okviru zajedničke poljoprivredne politike ili putem drugih javnih ili privatnih inicijativa. Konkretno, u ovoj bi se Uredbi trebale uzeti u obzir poljoprivredne prakse i prakse u šumarstvu navedene u Komunikaciji Komisije od 15. prosinca 2021. naslovljenoj „Održivi ciklusi ugljika”, uključujući pošumljavanje, ponovno pošumljavanje i aktivnost održivog gospodarenja šumama; agrošumarstvo i druge oblike mješovite poljoprivrede; primjenu postrnih i pokrovnih usjeva, konzervacijsku obradu tla i povećanje obilježja krajolika; prenamjenu zemljišta pod usjevima u zemljište na ugaru ili zemljišta na ugaru u trajne travnjake te obnovu tresetišta i močvarnih područja. Pri izradi metodologija certificiranja u kontekstu gospodarenja ugljikom Komisija bi trebala uzeti u obzir potrebu da se doprinese jamčenju sigurnosti opskrbe hranom, potrebu da se promiču zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosustava i potrebu da se izbjegne kupovina zemljišta u špekulativne svrhe, što negativno utječe na ruralne zajednice, te potrebu poštovanja prava lokalnih zajednica i autohtonih naroda na koje te aktivnosti utječu, ako je to relevantno u skladu s nacionalnim pravom, i unutar Unije i izvan nje. Trebala bi promicati one aktivnosti koje imaju najveći potencijal za stvaranje posrednih koristi za bioraznolikost i uzeti u obzir dugoročnu strukturu šuma, dugoročnu stabilnost spremnika ugljika, zdravlje ekosustava, otpornost i rizik od prirodnih nepogoda.

(26)

Operateri ili skupine operatera trebali bi moći izvješćivati o posrednim koristima koje doprinose ciljevima održivosti i nadilaze minimalne zahtjeve u pogledu održivosti. U tu bi svrhu njihovo izvješćivanje trebalo biti usklađeno s metodologijama certificiranja koje izrađuje Komisija, koje su prilagođene različitim aktivnostima uklanjanja ugljika. Metodologijama certificiranja trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri poticati stvaranje posrednih koristi za bioraznolikost koje nadilaze minimalne zahtjeve u pogledu održivosti kako bi se stvorila tržišna premija za certificirane jedinice, primjerice uključivanjem pozitivnih popisa aktivnosti za koje se smatra da stvaraju posredne koristi. Te bi dodatne posredne koristi dale veću gospodarsku vrijednost certificiranim jedinicama i dovele bi do porasta prihoda za operatere. S obzirom na navedeno, primjereno je da Komisija prednost dâ izradi prilagođenih metodologija certificiranja za aktivnosti gospodarenja ugljikom koje donose znatne posredne koristi za bioraznolikost i doprinose održivom upravljanju poljoprivrednim zemljištem i šumama.

(27)

Komisija bi delegiranim aktima trebala utvrditi detaljne metodologije certificiranja za različite vrste aktivnosti predviđene u ovoj Uredbi, uzimajući u obzir njihove posebne značajke, kako bi se operaterima omogućilo da na standardiziran, provjerljiv, troškovno učinkovit i usporediv način primjenjuju kriterije kvalitete utvrđene u ovoj Uredbi. Tim bi se metodologijama trebalo osigurati pouzdano i transparentno certificiranje neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla koja je ostvarena aktivnošću, izbjegavajući pritom nerazmjerno administrativno opterećenje za operatere ili skupine operatera, posebno za male poljoprivrednike i male šumoposjednike, osobito dopuštanjem primjene pojednostavnjenih pravila certificiranja i revizije, kao što je skupna revizija. Te bi metodologije trebalo izraditi u bliskom savjetovanju sa stručnom skupinom za uklanjanje ugljika koju je osnovala Komisija i sa svim drugim zainteresiranim dionicima. Metodologije bi se trebale temeljiti na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama i na postojećim javnim i privatnim certifikacijskim shemama i metodologijama za certificiranje uklanjanja ugljika ili smanjenja emisija iz tla i njima bi trebalo uzimati u obzir sve relevantne standarde i pravila donesene na razini Unije i na nacionalnoj razini.

(28)

S obzirom na potrebu za brzim povećanjem uklanjanja ugljika u Uniji, Komisija bi u prvoj fazi izrade metodologija certificiranja trebala dati prednost sljedećim aktivnostima: aktivnostima koje su najviše sazrele, koje mogu donijeti posredne koristi za održivost ili u odnosu na koje je pravo Unije relevantno za izradu tih metodologija već doneseno, aktivnostima gospodarenja ugljikom koje doprinose održivom upravljanju poljoprivrednim zemljištem, šumama i morskim okolišem, kao i aktivnostima kojima se ugljik skladišti u građevnim proizvodima na bazi drva i građevnim proizvodima na biološkoj osnovi. Inovacijskim fondom utvrđuju se pravila relevantna za izradu metodologija certificiranja za bioenergiju s hvatanjem i skladištenjem ugljika te izravnim hvatanjem iz zraka. Kako bi se izbjegla neodrživa potražnja za sirovinama iz biomase, financijske koristi povezane s certificiranjem ne bi trebale dovesti do povećanja kapaciteta bioenergetskog postrojenja koje nadilazi ono što je potrebno za obavljanje hvatanja i skladištenja ugljika. Primjereno je da se metodologijama certificiranja povezanima s aktivnostima skladištenja ugljika u morskom okolišu, među ostalim u oceanima, uzmu u obzir međunarodni napredak u izvješćivanju o uklanjanju ugljika i najnovije dostupne znanstvene informacije te, ako su dostupni, nalazi iz izvješća Komisije pripremljenog na temelju članka 17. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/841. Nadalje, kako bi se promicalo održivo i učinkovito iskorištavanje ograničenih resursa biomase, primjereno je da se metodologijama certificiranja povezanima s aktivnostima u kojima se upotrebljava biomasa osigura primjena načela kaskadne upotrebe biomase kako je utvrđeno u članku 3. stavku 3. Direktive (EU) 2018/2001, uz oslanjanje na postojeća pravila i postupke te izbjegavajući udvostručavanje. Pravila za provedbu tog načela od strane nacionalnih tijela utvrđena su u članku 3. stavcima 3., 3.a i 3.b te direktive.

(29)

Kako bi se osiguralo da postupak certificiranja bude vjerodostojan i pouzdan, aktivnosti bi trebale podlijegati reviziji koju provodi neovisna treća strana, koju izvršavaju tijela za certifikaciju. Osobito bi sve aktivnosti prije njihove provedbe trebale podlijegati početnoj reviziji za potrebe certificiranja kojom se provjerava ispunjavaju li kriterije kvalitete utvrđene u ovoj Uredbi, uključujući ispravnu kvantifikaciju očekivanih neto koristi. Sve bi aktivnosti trebale podlijegati i periodičnim revizijama za potrebe ponovnog certificiranja najmanje svakih pet godina ili češće, kako je navedeno u primjenjivoj metodologiji certificiranja na temelju značajki predmetne aktivnosti. Revizijama za potrebe ponovnog certificiranja trebalo bi provjeravati usklađenost aktivnosti s kriterijima kvalitete iz ove Uredbe i neto korist uklanjanja ugljika ili neto korist smanjenja emisija iz tla koja je ostvarena aktivnošću. Na temelju revizije za potrebe ponovnog certificiranja tijelo za certifikaciju trebalo bi izdati izvješće o reviziji za potrebe ponovnog certificiranja, koje uključuje sažetak i, prema potrebi, ažurirani certifikat o usklađenosti. Trebalo bi biti moguće provoditi češće revizije za potrebe ponovnog certificiranja, među ostalim svake godine, za sve aktivnosti, a posebno aktivnosti gospodarenja ugljikom. Kako bi smanjili administrativne troškove certificiranja i ponovnog certificiranja, operateri bi trebali moći upotrebljavati pouzdane geografske informacije koje pružaju agencije za plaćanja putem sustava za identifikaciju poljoprivrednih parcela iz Uredbe (EU) 2021/2116 Europskog parlamenta i Vijeća (13). U tu bi svrhu Komisija trebala donositi provedbene akte kojima se utvrđuju struktura, format i tehničke pojedinosti plana aktivnosti i plana praćenja te izvješćâ o reviziji za potrebe certificiranja i ponovnog certificiranja.

(30)

Pružanje kvalitetnijeg znanja, kvalitetnijih alata i metoda operaterima koji provode gospodarenje ugljikom radi bolje procjene i optimizacije certificiranog uklanjanja ugljika i smanjenjâ emisija iz tla neophodno je za troškovno učinkovitu provedbu mjera ublažavanja i za osiguravanje njihova sudjelovanja u gospodarenju ugljikom. To je posebno važno za male poljoprivrednike ili male šumoposjednike u Uniji, kojima često nedostaju iskustvo i stručno znanje potrebni za provedbu aktivnosti gospodarenja ugljikom te za usklađivanje s traženim kriterijima kvalitete i povezanim metodologijama certificiranja. Stoga je primjereno zahtijevati da organizacije proizvođača olakšaju pružanje relevantnih savjetodavnih usluga svojim članovima. Zajednička poljoprivredna politika i nacionalne državne potpore, među ostalim, može biti sredstvo pružanja financijske potpore za interaktivne inovacijske projekte u kojima sudjeluju poljoprivrednici i mali šumoposjednici i za pružanje savjetodavnih usluga, razmjenu znanja, osposobljavanje i aktivnosti informiranja.

(31)

U svojoj Komunikaciji od 6. veljače 2024. naslovljenoj „Osiguravanje naše budućnosti – klimatski cilj EU-a za 2040. i put prema klimatskoj neutralnosti do 2050. uz izgradnju održivog, pravednog i prosperitetnog društva” Komisija navodi da je neophodno stvoriti dodatne poslovne prilike za održiv poljoprivredno-prehrambeni lanac vrijednosti i iskoristiti privatna sredstva u sinergiji s javnim financiranjem. To bi se moglo postići primjenom novih tržišno utemeljenih mehanizama za poticanje održivosti hrane jer bi to moglo dovesti do bolje cijene hrane u kojoj se u obzir uzima održivost, ali i do pravednih naknada za poljoprivrednike i novog izvora financiranja za ulaganja. Samo se bliskom koordinacijom sa svim industrijskim akterima u cijelom lancu vrijednosti prehrambenih proizvoda i usmjeravanjem na poštene trgovačke prakse u cijelom tom lancu mogu dati pravi poticaji za održive poljoprivredne prakse, osigurati pristojan i održiv prihod za poljoprivrednike i stvoriti prihodi za potporu prelasku.

(32)

Kako bi se osiguralo da provjera bude točna, pouzdana i transparentna, tijela za certifikaciju nadležna za postupak certificiranja trebala bi imati potrebne kompetencije i vještine, a trebalo bi ih akreditirati nacionalno akreditacijsko tijelo na temelju Uredbe (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (14) ili bi ih trebalo priznavati nacionalno nadležno tijelo. Kako bi se izbjegli mogući sukobi interesa, tijela za certifikaciju također bi trebala biti potpuno neovisna o operaterima ili skupinama operatera koji obavljaju aktivnost koja podliježe certificiranju. Usto bi države članice trebale doprinositi osiguravanju pravilne provedbe postupka certificiranja tako da nadziru rad tijela za certifikaciju koja su akreditirala nacionalna akreditacijska tijela i tako da tijela za certifikaciju i relevantne certifikacijske sheme obavješćuju o relevantnim opažanjima u pogledu neusklađenosti.

(33)

Operateri bi trebali koristiti certifikacijske sheme kako bi dokazali usklađenost s ovom Uredbom. Stoga bi certifikacijske sheme trebale djelovati na temelju pouzdanih i transparentnih pravila i postupaka i trebale bi osiguravati neosporivost podrijetla informacija i podataka koje dostavljaju operateri, zaštitu od prijevara koje se odnose na takve informacije i podatke kao i točnost, pouzdanost i cjelovitost takvih informacija i podataka. Trebale bi osiguravati i ispravno obračunavanje certificiranih jedinica uklanjanja ugljika ili smanjenja emisija iz tla, posebno izbjegavanjem dvostrukog obračuna. U tu bi svrhu Komisija trebala donositi provedbene akte kojima se utvrđuju tehnička usklađena pravila o certificiranju, uključujući odgovarajuće standarde pouzdanosti, transparentnosti i obračunavanja te neovisne revizije koji će se primjenjivati u certifikacijskim shemama, kako bi se osigurala potrebna pravna sigurnost u pogledu pravila koja se primjenjuju na operatere i na certifikacijske sheme. Kako bi se osigurao troškovno učinkovit postupak certificiranja, ta bi tehnička usklađena pravila o certificiranju za cilj trebala imati i smanjenje nepotrebnog administrativnog opterećenja za operatere ili skupine operatera, posebno za mala i srednja poduzeća, uključujući male poljoprivrednike i male šumoposjednike.

(34)

Kako bi se osiguralo da kontrola certificiranja bude pouzdana i usklađena, Komisija bi trebala moći donositi odluke kojima se priznaju certifikacijske sheme koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, među ostalim u pogledu tehničke stručnosti, pouzdanosti, transparentnosti i neovisne revizije. Takve odluke o priznavanju trebale bi biti vremenski ograničene i javno dostupne. U tu bi svrhu Komisija trebala donositi provedbene akte o sadržaju i postupcima priznavanja certifikacijskih shema na razini Unije.

(35)

Odredbe Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Aarhuška konvencija”), odobrene Odlukom Vijeća 2005/370/EZ (15), a posebno odredbe koje se odnose na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu, i dalje se primjenjuju kada je to relevantno.

(36)

Kako bi se osigurale transparentnost i potpuna sljedivost certificiranih jedinica te izbjegao rizik od prijevare i dvostrukog obračuna, Komisija bi u roku od četiri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe trebala uspostaviti registar Unije za trajno uklanjanje ugljika, gospodarenje ugljikom i skladištenje ugljika u proizvodima („registar Unije”) i nakon toga održavati taj registar. Komisija bi trebala uzeti u obzir izvješća iz članka 30. stavka 5. točke (a) Direktive 2003/87/EZ i članka 17. stavka 3. Uredbe (EU) 2018/841. Ako se iznese zabrinutost u vezi s prijevarom, Komisija bi trebala istražiti to pitanje i poduzeti odgovarajuće mjere, među ostalim stavljanjem relevantnih odluka izvan snage ili poništavanjem pogođenih jedinica. Na primjer, moglo bi se smatrati da je prijevara počinjena ako je za istu aktivnost izdano više certifikata o usklađenosti jer je aktivnost registrirana u okviru dvaju različitih certifikacijskih shema ili je dvaput registrirana u okviru iste sheme. Moglo bi se smatrati da je prijevara počinjena i ako se isti certifikat o usklađenosti upotrebljava nekoliko puta za iznošenje istog potraživanja na temelju aktivnosti ili certificirane jedinice. Registar Unije trebao bi koristiti automatizirane sustave, uključujući elektroničke obrasce, kako bi se učinile dostupnima javnosti barem informacije iz Priloga ovoj Uredbi. Rad registra Unije trebalo bi financirati godišnjim fiksnim naknadama koje plaćaju korisnici, razmjerno njihovoj upotrebi registra Unije i koje su dovoljne da doprinesu pokrivanju troškova njegove uspostave i njegovih godišnjih operativnih troškova, kao što su troškovi za osoblje ili informatičke alate. Prihodi od takvih naknada trebali bi činiti vanjske namjenske prihode za potrebe Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (16). Njima bi osobito trebalo pokriti troškove informatičkih alata, informatičkih usluga i informatičke sigurnosti, među ostalim rada i sustava za izdavanje dozvola, te troškove osoblja koje radi na upravljanju registrom Unije. Komisija bi delegiranim aktima trebala utvrditi potrebne zahtjeve u vezi s registrom Unije i čimbenike koje treba razmotriti pri određivanju visine naknada za korisnike i njihovoj naplati. Pri utvrđivanju tih zahtjeva Komisija bi također trebala razmotriti potrebu za osiguravanjem dostatnog nadzora nad trgovanjem certificiranim jedinicama. Tijekom svakog posljednjeg tromjesečja godine koja prethodi kalendarskoj godini primjene korisničkih naknada, Komisija bi trebala donijeti jedan ili više provedbenih akata kako bi utvrdila ili revidirala pojedinačne iznose korisničkih naknada koji će se primjenjivati za tu kalendarsku godinu. Do uspostave registra Unije certifikacijske sheme koje priznaje Komisija trebale bi uspostaviti interoperabilne registre certificiranja i održavati ih. Kako bi se osigurale transparentnost i potpuna sljedivost certificiranih jedinica te izbjegao rizik od prijevare i dvostrukog obračuna, certifikacijske sheme također bi trebale koristiti automatizirane sustave, uključujući elektroničke obrasce, kako bi se objavile barem informacije iz priloga ovoj Uredbi. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti na unutarnjem tržištu, Komisija bi trebala donositi provedbene akte kojima se utvrđuju standardi i tehnička pravila o funkcioniranju i interoperabilnosti tih registara certificiranja. Registri certificiranja ili, kada bude uspostavljen, registar Unije, trebali bi izdavati certificirane jedinice tek nakon ostvarivanja neto koristi uklanjanja ugljika ili neto koristi smanjenja emisija iz tla, na temelju valjanog certifikata o usklađenosti proizišlog iz revizije za potrebe ponovnog certificiranja. Kako bi se izbjegli dvostruko izdavanje i dvostruka upotreba, nijednu certificiranu jedinicu ne bi trebalo izdati više od jednom i ni u kojem je trenutku ne bi trebala upotrebljavati više od jedne fizičke ili pravne osobe. Jedinice trajnog uklanjanja ugljika, jedinice sekvestracije u gospodarenju ugljikom, jedinice skladištenja ugljika u proizvodu i jedinice smanjenja emisija iz tla trebale bi se međusobno razlikovati. Kako bi se uzeo u obzir inherentni rizik od poništenja uklanjanja ugljika, jedinice sekvestracije u gospodarenju ugljikom i jedinice skladištenja ugljika u proizvodu trebale bi isteći na kraju razdoblja praćenja za predmetnu aktivnost i trebalo bi ih izbrisati u registru certificiranja ili, kada bude uspostavljen, u registru Unije, osim ako se operater ili skupina operatera obveže produljiti razdoblje praćenja, u skladu s pravilima utvrđenima u primjenjivoj metodologiji certificiranja.

(37)

Certifikacijske sheme imaju važnu ulogu u dokazivanju usklađenosti s ovom Uredbom. Stoga bi certifikacijske sheme trebale redovito izvješćivati Komisiju o svojim aktivnostima. Ta bi se izvješća trebala objavljivati u cijelosti ili, prema potrebi, u agregiranom obliku, kako bi se povećala transparentnost i unaprijedio nadzor koji provodi Komisija. Osim toga, takvim bi se izvješćivanjem Komisiji pružile informacije koje su joj potrebne da bi mogla izvješćivati o djelovanju certifikacijskih shema s ciljem utvrđivanja primjera najbolje prakse i, prema potrebi, podnošenja zakonodavnog prijedloga o daljnjem promicanju takvih primjera najbolje prakse. Kako bi se osiguralo usporedivo i dosljedno izvješćivanje, Komisija bi trebala donositi provedbene akte kojima se utvrđuju tehničke pojedinosti o sadržaju i formatu izvješća koja se sastavljaju u okviru certifikacijskih shema.

(38)

Kako bi se izmijenili ili dopunili elementi ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s utvrđivanjem detaljnih metodologija certificiranja za različite vrste aktivnosti, utvrđivanjem standarda i tehničkih pravila o funkcioniranju registra Unije te izmjenom priloga I. i II. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (17). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(39)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (18). Da bi mogla izvršavati provedbene ovlasti utvrđene u ovoj Uredbi, Komisiji bi u obavljanju njezinih zadaća na temelju ove Uredbe trebao pomagati Odbor za klimatske promjene osnovan Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

(40)

Komisija bi trebala preispitati primjenu ove Uredbe do 27. prosinca 2027., a nakon toga u roku od šest mjeseci od ishoda svakog globalnog pregleda stanja dogovorenog na temelju članka 14. Pariškog sporazuma. Ovu bi Uredbu trebalo preispitivati u svim aspektima, uzimajući u obzir: relevantne promjene u pogledu zakonodavstva Unije, uključujući njezinu usklađenost s Uredbom (EU) 2018/841, Uredbom (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (20) i Uredbom (EU) 2021/1119, kao i s direktivama 2003/87/EZ i (EU) 2018/2001; relevantne promjene u vezi s UNFCCC-om i Pariškim sporazumom, uključujući pravila i smjernice povezane s provedbom članka 6. tog sporazuma; tehnološki i znanstveni napredak, primjere najbolje prakse i tržišna kretanja u području uklanjanja ugljika; potencijal za trajno skladištenje ugljika u trećim zemljama, podložno postojanju međunarodnih sporazuma iz poglavlja III. Uredbe (EU) 2024/1735 Europskog parlamenta i Vijeća (21), osiguravajući pritom uvjete jednakovrijedne onima utvrđenima u Direktivi 2009/31/EZ kako bi se osiguralo trajno zaštićeno i okolišno sigurno geološko skladištenje uhvaćenog CO2; učinak na okoliš uzrokovan povećanom upotrebom biomase slijedom ove Uredbe, uključujući učinak na degradaciju zemljišta i obnovu ekosustava; učinak na sigurnost opskrbe hranom u Uniji i špekulacije zemljištem; i troškove postupka certificiranja.

(41)

Komisija bi do 31. srpnja 2026. trebala preispitati uključivanje kategorije izvora prema IPCC-u „poljoprivreda”, potkategorije 3.A „crijevna fermentacija” i potkategorije 3.B „gospodarenje stajskim gnojem”, kako je utvrđeno na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 i provedbenih akata donesenih na temelju te uredbe, u smanjenja emisija obuhvaćena ovom Uredbom, uzimajući u obzir oportunitetne troškove, promjene regulatornog okvira, moguće negativne posljedice koje bi dovele do povećanja emisija stakleničkih plinova i klimatski cilj Unije za 2040., kako je predložen u skladu s Uredbom (EU) 2021/1119, trebala bi podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te bi, prema potrebi, trebala podnijeti zakonodavni prijedlog. U kontekstu tog preispitivanja primjereno je razmotriti kako bi potencijalne jedinice ostvarene takvim aktivnostima trebalo kategorizirati. U okviru priprema za preispitivanje koje će Komisija provesti 2026. također je primjereno ubrzati izradu pilot-metodologije certificiranja za aktivnosti kojima se smanjuju poljoprivredne emisije iz crijevne fermentacije i gospodarenja stajskim gnojem.

(42)

Primjereno je da certifikati o usklađenosti i certificirane jedinice budu temelji za različite krajnje namjene, kao što su dokazivanje korporativnih tvrdnji povezanih s klimom i drugih korporativnih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, među ostalim u odnosu na bioraznolikost, ili razmjena certificiranih jedinica putem dobrovoljnih tržišta ugljika. U tu bi svrhu Komisija trebala ocijeniti potrebu za dodatnim zahtjevima radi usklađivanja ove Uredbe s pravilima i smjernicama iz članka 6. stavaka 2. i 4. Pariškog sporazuma te s primjerima najbolje prakse na dobrovoljnim tržištima ugljika i prema potrebi predstaviti zakonodavni prijedlog o toj potrebi. U toj bi ocjeni trebalo usporediti metodološke zahtjeve, uključujući polazne vrijednosti, razdoblja praćenja, razdoblja aktivnosti, dodatnost, istjecanje, kratkotrajnost i odgovornost, te bi njome trebalo obuhvatiti zahtjeve povezane s odobrenjem i odgovarajućim prilagodbama. U ocjeni bi također trebalo utvrditi je li primjereno razlikovati krajnje namjene za svaku vrstu jedinica, kao i identificirati odgovarajuće zahtjeve za upotrebu jedinica od strane privatnih subjekata ili trećih strana, među ostalim za dobrovoljna tržišta ugljika i međunarodne sheme usklađivanja, osiguravajući usklađenost s relevantnim pravnim aktima Unije kao što su uredbe (EU) 2018/1999 i (EU) 2021/1119 te Direktiva (EU) 2022/2464 Europskog parlamenta i Vijeća (22), registar za međunarodno prenesene rezultate ublažavanja na temelju članka 6. Pariškog sporazuma iz članka 40. Uredbe (EU) 2018/1999 i buduća direktiva o potkrepljivanju i priopćavanju izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš.

(43)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno promicanje uvođenja visokokvalitetnog uklanjanja ugljika i visokokvalitetnog smanjenja emisija iz tla, uz istodobno svođenje rizika od manipulativnog zelenog marketinga na najmanju moguću mjeru, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,