UREDBA (EZ) br. 66/2010 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (Tekst značajan za EGP)

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za uvođenje i primjenu dobrovoljnog programa dodjele znaka za okoliš EU-a.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Uredba odnosi na svu robu i usluge koje se isporučuju za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu Zajednice bilo u zamjenu za plaćanje ili besplatno (dalje u tekstu „proizvodi”).

2.  Ova se Uredba ne odnosi ni na lijekove za ljudsku uporabu kako su definirani u Direktivi 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za ljudsku uporabu ( 1 ) ni na lijekove za uporabu u veterini, kako su definirani u Direktivi 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima ( 2 ), ni na bilo koju vrstu medicinskih proizvoda.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 4.

Nadležna tijela

1.  Svaka država članica u okviru ministarstava ili izvan njih imenuje tijelo ili tijela odgovorna za izvršavanje zadataka predviđenih u ovoj Uredbi („nadležno tijelo” ili „nadležna tijela”) i osigurava njihovu operativnost. U slučaju imenovanja više od jednog nadležnog tijela, države članice odlučuju o njihovim pojedinačnim ovlastima i utvrđuju zahtjeve u pogledu njihove međusobne koordinacije.

2.  Sastav nadležnih tijela je takav da jamči njihovu neovisnost i neutralnost, a njihovi poslovnici su takvi da osiguravaju transparentnost u obavljanju njihovih poslova, kao i uključenost svih zainteresiranih stranaka.

3.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu V.

4.  Nadležna tijela osiguravaju da postupak verifikacije na dosljedan, neutralan i vjerodostojan način obavljaju osobe koje su neovisne o operateru kojeg se verificira, na temelju međunarodnih, europskih ili nacionalnih standarda i postupaka koji se odnose na tijela koja provode programe certifikacije proizvoda.

Članak 5.

Odbor Europske unije za znak za okoliš

1.  Komisija osniva Odbor Europske unije za znak za okoliš (EUEB) koji se sastoji od predstavnika nadležnih tijela svih država članica iz članka 4. i predstavnika drugih zainteresiranih stranaka. EUEB bira predsjednika prema svojem poslovniku. Odbor doprinosi razvijanju i reviziji mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a i svakom preispitivanju provođenja programa dodjele znaka za okoliš EU-a. Isto tako Komisiji pruža savjete i pomoć u tim područjima te izdaje preporuke o minimalnim zahtjevima u pogledu okolišne učinkovitosti.

2.  Komisija osigurava da EUEB u okviru svojeg djelovanja poštuje uravnoteženo sudjelovanje svih zainteresiranih stranaka relevantnih za svaku skupinu proizvoda, npr. proizvođača, uvoznika, pružatelja usluga, trgovaca na veliko ili trgovaca na malo, posebno mala i srednja poduzeća (MSP-ove) te skupine za zaštitu okoliša i organizacije potrošača.

Članak 6.

Opći zahtjevi u pogledu mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a

1.  Mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a temelje se na okolišnoj učinkovitosti proizvoda, uzimajući u obzir najnovije strateške ciljeve Zajednice u području okoliša.

2.  Mjerilima za dodjelu znaka za okoliš EU-a utvrđuju se zahtjevi koje proizvod mora ispuniti da bi mogao nositi znak za okoliš EU-a.

3.  Mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a utvrđuju se na znanstvenoj osnovi, uzimajući u obzir cijeli životni ciklus proizvoda. Pri utvrđivanju tih mjerila uzima se u obzir sljedeće:

4.  Mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a uključuju zahtjeve čija je namjena osigurati da proizvodi koji nose znak za okoliš EU-a funkcioniraju na odgovarajući način u skladu s namjenom za koju su predviđeni.

5.  Prije utvrđivanja mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za hranu i hranu za životinje kako su definirana u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane ( 3 ) Komisija će najkasnije do 31. prosinca 2011. provesti studiju u kojoj će istražiti mogućnost utvrđivanja pouzdanih mjerila za okolišnu učinkovitost takvih proizvoda tijekom njihovog cijelog životnog ciklusa, uključujući proizvode ribarstva i akvakulture. U toj studiji osobitu pozornost treba posvetiti utjecaju bilo kojeg mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a na hranu i hranu za životinje kao i na neprerađene poljoprivredne proizvode iz područja primjene Uredbe (EZ) 834/2007. U studiji treba razmotriti opciju da samo proizvodi koji su certificirani kao ekološki ispunjavaju uvjete za dodjelu znaka za okoliš EU-a, kako bi se izbjeglo zbunjivanje potrošača.

Uzevši u obzir rezultate studije i mišljenje EUEB-a, Komisija odlučuje za koju je skupinu hrane i hrane za životinje uopće moguće utvrditi mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a, u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 16. stavka 2.

6.  Znak za okoliš EU-a ne smije se dodijeliti robi koja sadrži tvari ili pripravke/smjese koje prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa ispunjavaju mjerila za svrstavanje među toksične, opasne za okoliš, karcinogene, mutagene ili toksične za reprodukciju (CMR) ( 4 ), ni tvarima koje sadrže tvari iz članka 57. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije ( 5 ).

7.  Komisija može usvojiti mjere za odobravanje odstupanja od stavka 6. za posebne kategorije roba koje sadrže tvari iz stavka 6., ali samo u slučaju kada ih tehnički nije moguće zamijeniti drugim tvarima izravno ili kroz primjenu alternativnih materijala ili dizajna, ili kada se radi o proizvodima koji imaju daleko višu razinu okolišne učinkovitosti od drugih roba iste kategorije. Odstupanja se ne odobravaju za tvari koje ispunjavaju mjerila iz članka 57. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 i koje su identificirane prema postupku opisanom u članku 59. stavku 1. te Uredbe a prisutne su u smjesama, u proizvodu ili u bilo kojem homogenom dijelu kompleksnog proizvoda u koncentracijama višim od 0,1 % (maseni udio). Te mjere, namijenjene za izmjenu elemenata ove Uredbe koji nisu ključni usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 16. stavka 2.

Članak 7.

Razvijanje i revizija mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a

1.  Nakon savjetovanja s EUEB-om, Komisija, države članice, nadležna tijela i drugi dionici mogu pokrenuti i voditi postupak razvijanja ili revizije mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a. Kada su ti drugi dionici zaduženi za vođenje postupka razvijanja mjerila, oni moraju pokazati stručnost u području predmetnog proizvoda, kao i sposobnost za vođenje postupka neutralno i u skladu s ovom Uredbom. U tom smislu prednost imaju konzorciji sastavljeni od više interesnih skupina.

U skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu I. dijelu A, stranka koja pokreće i vodi postupak razvijanja ili revizije mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a sastavlja sljedeće dokumente:

Ta se dokumentacija podnosi Komisiji i EUEB-u.

2.  Ako u okviru nekog drugog programa dodjele znaka za okoliš koji udovoljava zahtjevima norme EN ISO 14024 za znakove za okoliš tipa I., već postoje mjerila za skupinu proizvoda za koju mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a još nisu utvrđena, svaka država članica u kojoj je taj drugi program priznat može, nakon savjetovanja s Komisijom i EUEB-om, predložiti da se navedena mjerila razvijaju u okviru programa dodjele znaka za okoliš EU-a.

U takvim se slučajevima može primjenjivati skraćeni postupak razvijanja mjerila utvrđen u Prilogu I. dijelu B, pod uvjetom da su predložena mjerila bila razvijena u skladu s Prilogom I. dijelom A Taj postupak vodi ili Komisija ili država članica koja je u skladu s prvim podstavkom predložila skraćeni postupak razvijanja mjerila.

3.  Ako je potrebna revizija mjerila koja nije ključna, može se primijeniti skraćeni postupak revizije utvrđen u Prilogu I. dijelu C.

4.  Do 19. veljače 2011. EUEB i Komisija će dogovoriti radni plan koji će uključivati strategiju i netaksativni popis skupina proizvoda. Taj će plan obuhvaćati i druge mjere Zajednice (npr. u području zelene javne nabave) i može ga se ažurirati prema najnovijim strateškim ciljevima Zajednice u području okoliša. Navedeni plan redovito se ažurira.

Članak 8.

Utvrđivanje mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a

1.  Nacrt mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a izrađuje se u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu I. i pritom se u obzir uzima radni plan.

2.  Najkasnije devet mjeseci nakon savjetovanja s EUEB-om Komisija usvaja mjere za razvijanje posebnih mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za svaku skupinu proizvoda. Te se mjere objavljuju u Službenom listu Europske unije.

U svojem konačnom prijedlogu Komisija uzima u obzir primjedbe EUEB-a te jasno ističe, dokumentira i objašnjava razloge za eventualne izmjene konačnog prijedloga u odnosu na nacrt mjerila koji je uslijedio nakon savjetovanja s EUEB-om.

Te mjere, namijenjene za izmjenu elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 16. stavka 2.

3.  U okviru mjera iz stavka 2. Komisija:

4.  Pri utvrđivanju mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a vodi se računa da se ne uvedu mjere čija bi provedba mogla predstavljati nerazmjerna administrativna i ekonomska opterećenja za mala i srednja poduzeća (MSP).

Članak 9.

Dodjela znaka za okoliš EU-a i uvjeti za njegovu uporabu

1.  Svaki operater koji želi koristiti znak za okoliš EU-a podnosi zahtjev nadležnim tijelima iz članka 4. u skladu sa sljedećim pravilima:

2.  Znak za okoliš EU-a ima oblik prikazan u Prilogu II.

Znak za okoliš EU-a može se koristiti samo u vezi s proizvodima koji udovoljavaju mjerilima za dodjelu znaka za okoliš EU-a, važećima za predmetne proizvode kojima je znak za okoliš EU-a dodijeljen.

3.  U zahtjevima se navode potpuni kontakt podaci o operateru kao i predmetnoj skupini proizvoda, potpuni opis proizvoda kao i sve druge informacije koje nadležno tijelo traži.

Zahtjevi sadrže svu relevantnu dokumentaciju kako je navedena u relevantnoj mjeri Komisije za razvijanje mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za predmetnu skupinu proizvoda.

4.  Nadležno tijelo kojem se upućuje zahtjev zaračunava naknade u skladu s Prilogom III. Znak za okoliš EU-a može se koristiti pod uvjetom da se naknade plate na vrijeme.

5.  U roku od dva mjeseca po primitku zahtjeva predmetno nadležno tijelo provjerava je li dokumentacija kompletna i o tome obavješćuje operatera. Nadležno tijelo može odbiti zahtjev ako operater ne kompletira dokumentaciju u roku od šest mjeseci po takvoj obavijesti.

Ako je dokumentacija potpuna i ako je nadležno tijelo potvrdilo da proizvod udovoljava mjerilima za dodjelu znaka za okoliš EU-a i zahtjevima za procjenjivanje objavljenima u skladu s člankom 8., nadležno tijelo proizvodu dodjeljuje registracijski broj.

Troškove ispitivanja i procjenjivanja sukladnosti s mjerilima za dodjelu znaka za okoliš EU-a snose operateri. Operaterima se mogu zaračunati i troškovi putovanja i smještaja u slučajevima kada je potrebna verifikacija na licu mjesta izvan države članice u kojoj nadležno tijelo ima sjedište.

6.  Ako prema mjerilima za dodjelu znaka za okoliš EU-a proizvodni pogoni moraju ispunjavati određene zahtjeve, te zahtjeve moraju ispuniti svi pogoni u kojima se izrađuje proizvod koji nosi znak za okoliš EU-a. Prema potrebi nadležno tijelo obavlja verifikacije na licu mjesta ili za to imenuje ovlaštenoga zastupnika.

7.  Nadležna tijela priznaju u prvom redu ispitivanja akreditirana prema normi ISO 17025 i verifikacije koje obavljaju tijela akreditirana prema normi EN 45011 ili nekoj drugoj ekvivalentnoj međunarodnoj normi. Nadležna tijela surađuju kako bi osigurala djelotvornu i dosljednu provedbu postupaka procjenjivanja i verifikacije, posebno u okviru radne skupine spomenute u članku 13.

8.  Sa svakim operaterom nadležno tijelo sklapa ugovor koji sadrži uvjete uporabe znaka za okoliš EU-a (uključujući odredbe o odobravanju i oduzimanju znaka za okoliš EU-a, posebno nakon revizije mjerila). U tu svrhu primjenjuje se standardni ugovor u skladu s obrascem iz Priloga IV.

9.  Operater smije staviti znak za okoliš EU-a na proizvod tek po sklapanju ugovora. Na proizvod koji nosi znak za okoliš EU-a operater stavlja i registracijski broj.

10.  Nadležno tijelo koje je proizvodu dodijelilo znak za okoliš EU-a o tome obavješćuje Komisiju. Komisija uspostavlja zajednički registar i redovito ga ažurira. Taj je registar javno dostupan na internetskoj stranici posvećenoj znaku za okoliš EU-a.

11.  Znak za okoliš EU-a smije se koristiti na proizvodima kojima je znak za okoliš EU-a dodijeljen i na promidžbenim materijalima koji se odnose na te proizvode.

12.  Dodjela znaka za okoliš EU-a ne dovodi u pitanje okolišne ili druge regulatorne zahtjeve Zajednice ili nacionalnog prava koji se primjenjuju na različite faze životnog ciklusa proizvoda.

13.  Pravo na uporabu znaka za okoliš EU-a ne proteže se i na uporabu znaka za okoliš EU-a kao sastavnog dijela žiga.

Članak 10.

Nadzor i kontrola uporabe znaka za okoliš EU-a

1.  Zabranjeno je svako lažno ili obmanjujuće oglašavanje ili uporaba bilo kakvoga znaka ili logotipa koji bi se mogao krivo protumačiti kao znak za okoliš EU-a.

2.  Što se tiče proizvoda kojima je dodijelilo znak za okoliš EU-a, nadležno tijelo redovito verificira sukladnost tih proizvoda s mjerilima za dodjelu znaka za okoliš EU-a i zahtjevima za procjenjivanje navedenima u članku 8. Nadležno tijelo takve verifikacije prema potrebi obavlja i na temelju pritužbe. Te se verifikacije mogu obavljati na licu mjesta primjenom metode slučajnog odabira.

Nadležno tijelo koje je proizvodu dodijelilo znak za okoliš EU-a obavješćuje korisnika znaka za okoliš EU-a o svakoj pritužbi koja se odnosi na proizvod koji nosi znak za okoliš EU-a i može od korisnika zatražiti da odgovori na te pritužbe. Nadležno tijelo ne mora otkriti identitet podnositelja pritužbe.

3.  Korisnik znaka za okoliš EU-a nadležnom tijelu koje je proizvodu dodijelilo znak za okoliš EU-a omogućuje obavljanje svih potrebnih preispitivanja za praćenje stalne sukladnosti s mjerilima za predmetnu skupinu proizvoda i s člankom 9.

4.  Na zahtjev nadležnog tijela koje je proizvodu dodijelilo znak za okoliš EU-a korisnik znaka za okoliš EU-a odobrava pristup prostorima u kojima se predmetni proizvod proizvodi.

Takav zahtjev može biti podnesen u bilo koje prihvatljivo vrijeme i bez najave.

5.  Ako bilo koje nadležno tijelo, nakon što je korisniku znaka za okoliš EU-a dalo mogućnost da iznese svoja opažanja, utvrdi da proizvod koji nosi znak za okoliš EU-a ne ispunjava mjerila za relevantnu skupinu proizvoda ili da se znak za okoliš EU-a ne koristi u skladu s člankom 9., ono će ili zabraniti uporabu znaka za okoliš EU-a na tom proizvodu ili, u slučaju da je taj znak za okoliš EU-a dodijelilo neko drugo nadležno tijelo, obavijestiti to nadležno tijelo. Korisnik znaka za okoliš EU-a nema pravo na povrat naknada iz članka 9. stavka 4., ni u cijelom iznosu ni djelomično.

Navedeno nadležno tijelo o toj zabrani odmah obavješćuje sva druga nadležna tijela i Komisiju.

6.  Nadležno tijelo koje je dodijelilo znak za okoliš EU-a ne smije otkriti niti koristiti za bilo koju drugu namjenu koja nije povezana s dodjelom prava na uporabu znaka za okoliš EU-a, informacije kojima je dobilo pristup tijekom procjenjivanja sukladnosti korisnika znaka za okoliš EU-a s pravilima o uporabi znaka za okoliš EU-a navedenima u članku 9.

Nadležno tijelo poduzima sve moguće mjere kako bi osiguralo zaštitu dokumenata od krivotvorenja i otuđivanja.

Članak 11.

Programi dodjele znaka za okoliš u državama članicama

1.  Ako su mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a već objavljena, drugi programi obilježavanja znakovima za okoliš tipa I. u skladu s EN ISO 14024 koji su službeno priznati na nacionalnoj ili regionalnoj razini i u vrijeme objavljivanja ne obuhvaćaju tu skupinu proizvoda mogu se na tu skupinu proizvoda proširiti samo ako su mjerila utvrđena u okviru tih programa najmanje jednako stroga kao mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a.

2.  Radi usklađivanja mjerila programa obilježavanja znakovima za okoliš (EN ISO 14024 tip I.) pri utvrđivanju mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a uzimaju se u obzir mjerila utvrđena u okviru službeno priznatih programa obilježavanja znakovima za okoliš u državama članicama.

Članak 12.

Promicanje znaka za okoliš EU-a

1.  Države članice i Komisija u suradnji s EUEB-om dogovaraju poseban akcijski plan za promicanje uporabe znaka za okoliš EU-a koji uključuje:

te na taj način podržavaju razvoj toga programa.

2.  Znak za okoliš EU-a može se promicati putem web stranice posvećene znaku za okoliš EU-a, koja pruža osnovne informacije i promidžbene materijale o znaku za okoliš EU-a na svim jezicima Zajednice.

3.  Države članice potiču uporabu „Priručnika za državna tijela koja dodjeljuju javne ugovore”, kako je naveden u Prilogu I. dijelu A točki 5. U tu svrhu države članice, na primjer, razmatraju mogućnost utvrđivanja ciljeva za nabavu proizvoda koji ispunjavaju mjerila navedena u tom priručniku.

Članak 13.

Razmjena informacija i iskustava

1.  Radi promicanja dosljednog provođenja ove Uredbe, nadležna tijela redovito razmjenjuju informacije i iskustva, posebno o primjeni članaka 9. i 10.

2.  U tu svrhu Komisija osniva radnu skupinu nadležnih tijela. Radna skupina sastaje se najmanje dvaput godišnje. Putne troškove snosi Komisija. Radna skupina bira svojeg predsjednika i donosi svoj poslovnik.

Članak 14.

Izvješće

Do 19. veljače 2015. Komisija će Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o provedbi programa dodjele znaka za okoliš EU-a. U izvješću se navode i elementi za moguću reviziju programa.

Članak 15.

Izmjene prilogâ

Komisija može izmjenjivati priloge, što uključuje i promjenu maksimalnih naknada predviđenih u Prilogu III., uzimajući u obzir da naknade moraju pokriti troškove upravljanja programom.

Te mjere, namijenjene za izmjenu elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 16. stavka 2.

Članak 16.

Postupak Odbora

1.  Komisiji pomaže Odbor.

2.  Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Članak 17.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenje odredaba ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Države članice odmah obavješćuju Komisiju o tim pravilima i svim kasnijim izmjenama.

Članak 18.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 1980/2000 ovime se stavlja izvan snage.

Članak 19.

Prijelazne odredbe

Uredba (EZ) br. 1980/2000 nastavlja se primjenjivati na ugovore sklopljene u skladu s njezinim člankom 9. do datuma isteka tih ugovora, izuzimajući njezine odredbe o naknadama.

Na te ugovore primjenjuje se Prilog III. članak 9. stavak 4. ove Uredbe.

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.