UREDBA (EU) 2021/23 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. prosinca 2020. o okviru za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana i o izmjeni uredaba (EU) br. 1095/2010, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 600/2014, (EU) br. 806/2014 i (EU) 2015/2365 te direktiva 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2007/36/EZ, 2014/59/EU i (EU) 2017/1132 (Tekst značajan za EGP)

(1)

Financijska tržišta ključna su za funkcioniranje suvremenih gospodarstava. Što su tržišta integriranija, to je veći potencijal za učinkovitu raspodjelu gospodarskih resursa, čime se potencijalno doprinosi gospodarskim rezultatima. Međutim, kako bi se poboljšalo funkcioniranje jedinstvenog tržišta financijskih usluga, važno je uspostaviti postupke u svrhu rješavanja učinaka previranja na tržištu i osiguravanja da se, u slučaju financijskih poteškoća ili skore propasti financijske institucije ili infrastrukture financijskog tržišta koje su aktivne na tom tržištu, takvim događajima ne destabilizira cijelo financijsko tržište i ne ugrozi rast širega gospodarstva.

(2)

Središnje druge ugovorne strane ključne su sastavnice globalnih financijskih tržišta jer posreduju među sudionicima na način da su kupac svakom prodavatelju i prodavatelj svakom kupcu te imaju središnju ulogu u obradi financijskih transakcija i upravljanju izloženostima različitim rizicima koji su svojstveni tim transakcijama. Središnje druge ugovorne strane centraliziraju obradu transakcija i pozicija drugih ugovornih strana, ispunjavaju obveze koje proizlaze iz transakcija i zahtijevaju odgovarajući kolateral od svojih članova u obliku iznosa nadoknade i doprinosa u jamstvene fondove.

(3)

Integracija financijskih tržišta Unije dovela je do razvoja središnjih drugih ugovornih strana iz primarno pružatelja usluga za domaće potrebe i domaća tržišta u ključne dionike financijskih tržišta Unije na široj razini. Središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje za rad u Uniji danas poravnavaju nekoliko kategorija proizvoda, uključujući uvrštene i neuvrštene (OTC) financijske izvedenice i robne izvedenice, dionice, obveznice i ostale proizvode kao što su repo ugovori. Usluge pružaju preko nacionalnih granica širokom rasponu financijskih i drugih institucija diljem Unije. Iako su neke među njima i dalje usredotočene na domaća tržišta, sve središnje druge ugovorne strane sistemski su važne barem na svojim matičnim tržištima.

(4)

Budući da se znatan dio financijskog rizika iz financijskog sustava Unije obrađuje i koncentrira u središnjim drugim ugovornim stranama u ime članova sustava poravnanja i njihovih klijenata, djelotvorno reguliranje i pouzdan nadzor središnjih drugih ugovornih strana su ključni. Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4) od središnjih drugih ugovornih strana koje imaju odobrenje za rad u Uniji zahtijeva se da poštuju visoke bonitetne i organizacijske standarde te standarde poslovanja. Nadležna tijela, uz suradnju u okviru kolegijâ nadzornih tijela koji okupljaju relevantna tijela nadležna za posebne zadaće koje su im dodijeljene, imaju zadaću da potpuno nadziru aktivnosti središnjih drugih ugovornih strana. U skladu s obvezama koje su čelnici skupine G20 preuzeli od početka financijske krize 2008., Uredbom (EU) br. 648/2012 zahtijeva se i da se sve standardizirane OTC izvedenice središnje poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane. Kad obveza središnjeg poravnanja OTC izvedenica stupi na snagu, obujam i raspon poslovanja središnjih drugih ugovornih strana vjerojatno će se povećati, što bi moglo uzrokovati dodatne izazove za strategije središnjih drugih ugovornih strana za upravljanje rizicima.

(5)

Uredbom (EU) br. 648/2012 doprinijelo se većoj otpornosti središnjih drugih ugovornih strana i općenito financijskih tržišta u pogledu širokog raspona rizika koji se obrađuju i koncentriraju u središnjim drugim ugovornim stranama. Međutim, nijednim sustavom pravila i praksi ne može se spriječiti nedostatnost postojećih sredstava za upravljanje rizicima koje snosi središnja druga ugovorna strana, uključujući jedno ili više neispunjavanja obveza članova sustava poravnanja. Suočene sa scenarijem ozbiljnih financijskih poteškoća ili prijetećom propasti, financijske institucije trebale bi u načelu i dalje podlijegati redovnom postupku u slučaju nesolventnosti. Međutim, kako je financijska kriza 2008. pokazala, osobito tijekom razdoblja produljene gospodarske nestabilnosti i nesigurnosti, takvim se postupcima mogu omesti ključne funkcije za gospodarstvo, čime se ugrožava financijska stabilnost. Nije uvijek moguće osloniti se na redovni postupak u slučaju nesolventnosti trgovačkih društava kako bi se osigurala dovoljno brza intervencija ili dala odgovarajuća prednost kontinuitetu ključnih funkcija financijskih institucija radi očuvanja financijske stabilnosti. Kako bi se spriječile takve negativne posljedice redovnog postupka u slučaju nesolventnosti, potrebno je stvoriti poseban okvir za sanaciju središnjih drugih ugovornih strana.

(6)

U financijskoj krizi 2008. pokazalo se da nedostaje primjerenih instrumenata za očuvanje ključnih funkcija koje obavljaju financijske institucije koje propadaju. Ta je kriza istaknula i nepostojanje okvirâ kojima se omogućuje suradnja i koordinacija među tijelima, osobito onima koja se nalaze u različitim državama članicama ili jurisdikcijama, kako bi se osiguralo brzo i odlučno djelovanje. Bez takvih instrumenata i zbog nepostojanja okvirâ za suradnju i koordinaciju, države članice bile su primorane spašavati financijske institucije novcem poreznih obveznika kako bi zaustavile zarazu i smanjile paniku. Iako nisu bile izravni primatelji izvanredne javne financijske potpore tijekom financijske krize 2008., središnje druge ugovorne strane bile su zaštićene od učinaka koje bi na njih inače imale banke koje nisu ispunjavale svoje obveze. Okvirom za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana dopunjuje se okvir za sanaciju banaka donesen na temelju Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) i stoga je potreban kako bi se spriječilo oslanjanje na novac poreznih obveznika u slučaju njihove neuređene propasti. Tim bi se okvirom također trebala uzeti u obzir mogućnost sanacije središnjih drugih ugovornih strana iz drugih razloga koji ne uključuju neispunjavanje obveza jednog njihovog člana sustava poravnanja ili više njih.

(7)

Cilj je vjerodostojnog okvira za oporavak i sanaciju osigurati, u najvećoj mogućoj mjeri, da središnje druge ugovorne strane uspostave mjere za oporavak od financijskih poteškoća, održati ključne funkcije središnje druge ugovorne strane koja propada ili je vjerojatno da će propasti uz likvidaciju preostalih aktivnosti u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti te očuvati financijsku stabilnost i izbjeći znatan nepovoljan učinak na financijski sustav i njegovu sposobnost da služi realnom gospodarstvu istodobno snižavajući trošak propasti središnje druge ugovorne strane za porezne obveznike. Okvirom za oporavak i sanaciju dodatno se podupire pripravnost središnjih drugih ugovornih strana i tijela da ublaže financijske poteškoće te se tijelima osigurava dodatan uvid u pripreme središnjih drugih ugovornih strana za stresne scenarije. Njime se tijelima daju ovlasti za pripremu moguće sanacije središnje druge ugovorne strane i rješavanje pogoršanja stanja središnje druge ugovorne strane na koordiniran način, čime se doprinosi nesmetanom funkcioniranju financijskih tržišta.

(8)

Trenutačno u Uniji ne postoje usklađene odredbe za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana. Neke države članice već su provele zakonodavne promjene kojima se od središnjih drugih ugovornih strana zahtijeva da izrade planove oporavka i kojima se uvode mehanizmi za sanaciju središnjih drugih ugovornih strana koje propadaju. Štoviše, postoje znatne materijalne i postupovne razlike među zakonima i drugim propisima država članica kojima se uređuje nesolventnost središnjih drugih ugovornih strana. Nepostojanje zajedničkih uvjeta, ovlasti i postupaka za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana vjerojatno je prepreka nesmetanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i ometa suradnju nacionalnih tijela tijekom rješavanja propasti središnje druge ugovorne strane i primjene odgovarajućih mehanizama raspodjele gubitaka na njezine članove sustava poravnanja u Uniji i globalno. To se posebno odnosi na situaciju u kojoj različiti pristupi znače da nacionalna tijela nemaju jednaku razinu kontrole ili jednaku sposobnost za sanaciju središnjih drugih ugovornih strana. Te razlike u sustavima za oporavak i sanaciju mogle bi različito utjecati na središnje druge ugovorne strane, članove sustava poravnanja i klijente članova sustava poravnanja u državama članicama te potencijalno izazvati narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. Nepostojanje zajedničkih pravila i instrumenata o tome kako rješavati financijske poteškoće ili propast središnje druge ugovorne strane može utjecati na odluku članova sustava poravnanja i njihovih klijenata o poravnanju te na odluku središnjih drugih ugovornih strana o odabiru svojega poslovnog nastana, čime se središnje druge ugovorne strane sprječava da u potpunosti iskoriste temeljne slobode na unutarnjem tržištu. Time bi se stoga članove sustava poravnanja i njihove klijente moglo obeshrabriti od toga da pristupe središnjim drugim ugovornim stranama prekogranično na unutarnjem tržištu i spriječiti daljnju integraciju tržištâ kapitala Unije. Stoga su zajednička pravila o oporavku i sanaciji u svim državama članicama potrebna kako bi se osiguralo da središnje druge ugovorne strane ne budu ograničene u ostvarivanju svojih sloboda na unutarnjem tržištu zbog financijskih mogućnosti država članica i njihovih tijela da upravljaju njihovom propašću.

(9)

Preispitivanjem regulatornog okvira primjenjivog na banke i na druge financijske institucije koje je provedeno nakon financijske krize 2008., a osobito jačanjem zaštitnih slojeva kapitala i likvidnosti banaka, boljim instrumentima za makrobonitetne politike i sveobuhvatnim pravilima o oporavku i sanaciji banaka, smanjila se vjerojatnost budućih kriza i poboljšala otpornost svih financijskih institucija i infrastruktura tržišta, uključujući središnje druge ugovorne strane, na gospodarske poteškoće, neovisno o tome jesu li prouzročene sistemskim poremećajima ili događajima specifičnima za pojedinačne institucije. Od 1. siječnja 2015. sustav za oporavak i sanaciju banaka primjenjuje se u državama članicama u skladu s Direktivom 2014/59/EU.

(10)

Oslanjajući se na pristup oporavku i sanaciji banaka, nadležna tijela i sanacijska tijela trebala bi biti pripremljena i raspolagati primjerenim instrumentima kako bi mogla rješavati situacije koje uključuju propast središnjih drugih ugovornih strana. Međutim, rizici svojstveni bankama i središnjim drugim ugovornim stranama razlikuju se zbog njihovih različitih funkcija i poslovnih modela. Stoga su potrebni posebni instrumenti i ovlasti za scenarije propasti središnje druge ugovorne strane koji su prouzročeni propašću članova sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane ili su rezultat događaja koji nisu događaji neispunjavanja obveza.

(11)

Uredba je odgovarajući pravni akt kako bi se upotpunio i nadogradio pristup uspostavljen Uredbom (EU) br. 648/2012 kojom se utvrđuju jedinstveni bonitetni zahtjevi koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane. Ako bi se zahtjevi za oporavak i sanaciju utvrdili direktivom, moglo bi doći do nedosljednosti uslijed donošenja potencijalno različitih nacionalnih pravila u području koje je inače uređeno izravno primjenjivim pravom Unije i u sve većoj mjeri obilježeno prekograničnim pružanjem usluga središnjih drugih ugovornih strana. Stoga je primjereno usto donijeti jedinstvena i izravno primjenjiva pravila o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana.

(12)

Kako bi se osigurala dosljednost s postojećim zakonodavstvom Unije u području financijskih usluga i najveća moguća razina financijske stabilnosti u Uniji, sustav za oporavak i sanaciju utvrđen ovom Uredbom trebao bi se primjenjivati na središnje druge ugovorne strane koje podliježu bonitetnim zahtjevima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 648/2012, neovisno o tome imaju li odobrenje za pružanje bankovnih usluga. Iako mogu postojati razlike u profilu rizičnosti povezanim s alternativnim korporativnim strukturama, središnje druge ugovorne strane samostalni su subjekti koji su dužni ispunjavati sve zahtjeve na temelju ove Uredbe i Uredbe (EU) br. 648/2012 neovisno o svojem matičnom društvu ili drugim subjektima grupe. Grupa kojoj središnja druga ugovorna strana pripada ne mora stoga podlijegati ovoj Uredbi. Međutim, pri planiranju oporavka i sanacije središnje druge ugovorne strane trebalo bi uzeti u obzir dimenziju grupe, uključujući, među ostalim, operativne, osobne i financijske odnose središnje druge ugovorne strane sa subjektima grupe, ako bi to moglo utjecati na oporavak ili sanaciju središnje druge ugovorne strane ili ako bi mjere oporavka i sanacije mogle imati učinak na druge subjekte grupe.

(13)

Kako bi se osiguralo učinkovito i djelotvorno poduzimanje mjera sanacije i u skladu s ciljevima sanacije, države članice trebale bi sanacijskim tijelima za potrebe ove Uredbe imenovati nacionalne središnje banke, nadležna ministarstva, tijela javne uprave ili tijela kojima su povjerene ovlasti javne uprave koja bi obavljala funkcije i zadaće koje se odnose na sanaciju, što uključuje i sva sanacijska tijela. Države članice trebale bi osigurati i dodjelu odgovarajućih sredstava tim sanacijskim tijelima. U državama članicama u kojima središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan trebalo bi uspostaviti primjerene strukturne aranžmane kako bi se sanacijske funkcije središnje druge ugovorne strane odvojilo od drugih funkcija, osobito ako je tijelo koje je odgovorno za bonitetni nadzor središnje druge ugovorne strane ili bonitetni nadzor kreditnih institucija ili investicijskih društava koji su članovi sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane, imenovano kao sanacijsko tijelo, radi sprječavanja sukoba interesa i rizika od regulatornog nedjelovanja. U takvim slučajevima trebalo bi osigurati neovisnost procesa donošenja odluka sanacijskog tijela, a da se pritom ne sprječava konvergiranje donošenja odluka na najvišoj razini.

(14)

S obzirom na posljedice koje bi propast središnje druge ugovorne strane i naknadno djelovanje mogli imati na financijski sustav i gospodarstvo države članice, kao i na mogućnost da je u konačnici potrebno rabiti javna sredstva za rješavanje krize, ministarstva financija ili druga relevantna ministarstva u državama članicama trebala bi moći odlučivati, u skladu s nacionalnim demokratskim postupcima, o uporabi javnih sredstava kao krajnjoj mjeri te bi zato u ranoj fazi trebala biti aktivno uključena u postupak oporavka i sanacije. Stoga se, u pogledu uporabe javnih sredstava kao krajnje mjere, ovom Uredbom ne bi trebala dovoditi u pitanje podjela nadležnosti između relevantnih ministarstava ili između vlade i sanacijskog tijela kako je utvrđeno u pravnim sustavima država članica.

(15)

Budući da središnje druge ugovorne strane često pružaju usluge diljem Unije, djelotvoran oporavak i sanacija zahtijevaju suradnju među nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima u okviru kolegijâ nadzornih tijela i sanacijskih kolegija, osobito u pripremnim fazama oporavka i sanacije. To obuhvaća procjenu plana oporavka koje je izradila središnja druga ugovorna strana, doprinos planovima sanacije koje je izradilo sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane i postizanje zajedničke odluke o tim planovima te rješavanje svih prepreka mogućnosti sanacije središnje druge ugovorne strane.

(16)

Sanacijom središnjih drugih ugovornih strana trebala bi se uspostaviti ravnoteža između, s jedne strane, potrebe da se u okviru postupaka uzme u obzir hitnost situacije i omoguće učinkovita, pravedna i pravodobna rješenja i, s druge strane, potrebe za zaštitom financijske stabilnosti u državama članicama u kojima središnja druga ugovorna strana pruža usluge. Tijela na čija bi područja nadležnosti utjecala propast središnje druge ugovorne strane trebala bi u okviru sanacijskog kolegija razmjenjivati mišljenja radi postizanja tih ciljeva. Time bi posebno trebala biti obuhvaćena razmjena informacija o pripremi članova sustava poravnanja i, ako je to relevantno, klijenata u pogledu upravljanja u slučaju neispunjavanja obveza, mjera oporavka i sanacije te nadzornog postupanja s povezanim izloženostima prema središnjoj drugoj ugovornoj strani. Tijela država članica na čiju bi financijsku stabilnost mogla utjecati propast središnje druge ugovorne strane trebala bi također moći sudjelovati u sanacijskom kolegiju na temelju svoje procjene učinka koji bi sanacija središnje druge ugovorne strane mogla imati na financijsku stabilnost u dotičnoj državi članici. Državama članicama trebalo bi omogućiti da ih u sanacijskom kolegiju predstavljaju nadležna tijela i sanacijska tijela članova sustava poravnanja. Države članice koje ne predstavljaju tijela članova sustava poravnanja trebale bi moći sudjelovati birajući između sudjelovanja u kolegiju nadležnog tijela klijenata članova sustava poravnanja ili u sanacijskom tijelu klijenata članova sustava poravnanja. Tijela bi trebala na odgovarajući način, na temelju svoje analize negativnog učinka koji bi sanacija središnje druge ugovorne strane mogla imati na njihove države članice, svoje sudjelovanje obrazložiti sanacijskom tijelu središnje druge ugovorne strane. Slično tome, kako bi se osigurala redovita razmjena mišljenja i koordinacija s relevantnim tijelima treće zemlje, ta bi tijela trebalo prema potrebi pozvati da kao promatrači sudjeluju u sanacijskim kolegijima.

(17)

Kako bi se na djelotvoran i razmjeran način odgovorilo na moguću propast središnje druge ugovorne strane, tijela bi pri izvršavanju svojih ovlasti za oporavak i sanaciju trebala uzeti u obzir niz čimbenika kao što su priroda poslovanja središnje druge ugovorne strane, njezina vlasnička struktura, pravna i organizacijska struktura, profil rizičnosti, veličina, pravni status, zamjenjivost i međupovezanost s financijskim sustavom. Tijela bi trebala uzeti u obzir i pitanje je li vjerojatno da bi njezina propast i naknadna likvidacija u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti mogle u znatnoj mjeri negativno utjecati na financijska tržišta, druge financijske institucije ili šire gospodarstvo.

(18)

Kako bi mogla učinkovito rješavati pitanje središnjih drugih ugovornih strana koje propadaju, nadležna tijela bi trebala imati ovlast nametanja pripremnih mjera središnjim drugim ugovornim stranama. Trebalo bi odrediti minimalni standard u pogledu sadržaja i informacija koje planovi oporavka trebaju obuhvaćati kako bi se osiguralo da sve središnje druge ugovorne strane u Uniji imaju dovoljno detaljne planove oporavka u slučaju financijskih poteškoća. U takvom bi planu oporavka trebalo razmotriti primjeren raspon scenarija kojima bi se predvidjeli i sistemski i specifični stresovi za središnju drugu ugovornu stranu kojima bi se ugrozila njezina održivost, pritom uzimajući u obzir mogući učinak zaraze u krizi, i u domaćim i u prekograničnim okvirima. Scenariji bi trebali biti stroži od onih koji se rabe za potrebe redovitog ispitivanja otpornosti na stres na temelju članka 49. Uredbe (EU) br. 648/2012, ali bi trebali ostati uvjerljivi. Planom oporavka trebao bi biti obuhvaćen širok raspon scenarija, uključujući scenarije koji proizlaze iz događajâ neispunjavanja obveza, događaja koji nisu događaji neispunjavanja obveza i njihove kombinacije, te bi trebali uključivati sveobuhvatne aranžmane za ponovnu uspostavu usklađene knjige trgovanja, potpunu raspodjelu gubitaka koji proizlaze iz neispunjavanja obveza člana sustava poravnanja i odgovarajuću apsorpciju za sve druge vrste gubitaka. U okviru planova oporavka trebalo bi razlikovati različite vrste događaja koji nisu događaji neispunjavanja obveza. Plan oporavka trebao bi biti dio pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane koja su ugovorno dogovorena s članovima sustava poravnanja. Ta pravila poslovanja trebala bi sadržavati i odredbe kojima se osigurava izvršivost mjera oporavka iz plana oporavka u svim scenarijima. U planovima oporavka ne bi trebalo pretpostaviti pristup izvanrednoj javnoj financijskoj potpori ili porezne obveznike izložiti riziku gubitka.

(19)

Središnje druge ugovorne strane trebale bi biti obvezne izraditi te redovito preispitivati i ažurirati svoje planove oporavka. Faza oporavka u tom kontekstu trebala bi početi u slučaju znatnog pogoršanja financijskog stanja središnje druge ugovorne strane ili ako postoji rizik od kršenja njezinih kapitalnih i bonitetnih zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 648/2012, što bi moglo dovesti do kršenja njezinih zahtjeva za izdavanje odobrenja, čime bi se opravdalo oduzimanje njezina odobrenja na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012. To bi trebalo navesti u okviru kvalitativnih ili kvantitativnih pokazatelja sadržanih u planu oporavka.

(20)

Kako bi se stvorili dobri ex ante poticaji i osigurala pravedna raspodjela gubitaka, planovima oporavka trebalo bi osigurati primjenu instrumenata za oporavak kojom se primjereno uravnotežuje raspodjela gubitaka između središnjih drugih ugovornih strana, članova sustava poravnanja i, ako je to primjenjivo, njihovih klijenata. Načelno bi gubitke pri oporavku trebalo raspodijeliti između središnjih drugih ugovornih strana, članova sustava poravnanja i, ako je to primjenjivo, njihovih klijenata s obzirom na njihovu odgovornost za rizik prenesen na središnju drugu ugovornu stranu i njihovu sposobnost da kontroliraju takve rizike i upravljaju njima. Planovima oporavka trebalo bi osigurati da je kapital središnje druge ugovorne strane izložen gubicima uzrokovanima i događajima neispunjavanja obveza i događajima koji nisu događaji neispunjavanja obveza prije nego što se gubici raspodijele članovima sustava poravnanja. Kao poticaj za pravilno upravljanje rizicima i daljnje smanjenje rizikâ od gubitaka za porezne obveznike, središnja druga ugovorna strana trebala bi dio svojih unaprijed financiranih namjenskih vlastitih sredstava iz članka 43. Uredbe (EU) br. 648/2012, koja mogu uključivati sav kapital koji drži povrh minimalnih kapitalnih zahtjeva, upotrijebiti za usklađivanje s pragom za obavijest iz delegiranog akta donesenog na temelju članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 kao mjeru oporavka prije pribjegavanja drugim mjerama oporavka kojima se zahtijevaju financijski doprinosi članova sustava poravnanja.

Taj dodatni iznos unaprijed financiranih namjenskih vlastitih sredstava, koji se razlikuje od unaprijed financiranih vlastitih sredstava iz članka 45. stavka 4. Uredbe (EU) br. 648/2012, ne bi trebao biti niži od 10 % ni viši od 25 % kapitalnih zahtjeva utemeljenih na riziku izračunanih u skladu s člankom 16. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 648/2012, neovisno o tome jesu li ti zahtjevi niži ili viši od temeljnog kapitala iz članka 16. stavka 1. te uredbe.

(21)

Središnja druga ugovorna strana svoj bi plan oporavka trebala podnijeti nadležnom tijelu koje bi taj plan bez nepotrebne odgode trebalo proslijediti kolegiju nadzornih tijela, osnovanom na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012, radi potpune procjene koja će se provesti zajedničkom odlukom kolegija. Procjenom bi trebala biti obuhvaćena provjera sveobuhvatnosti plana te izvedivost pravodobne ponovne uspostave održivosti središnje druge ugovorne strane, među ostalim u razdobljima ozbiljnih financijskih poteškoća.

(22)

Planovi oporavka trebali bi sadržavati sveobuhvatan opis djelovanja koja bi središnja druga ugovorna strana trebala poduzeti kako bi riješila neusklađene nepodmirene obveze, neosigurane gubitke, manjak likvidnosti ili neadekvatnost kapitala, kao i djelovanja za nadopunu iskorištenih unaprijed financiranih financijskih sredstava i aranžmana u vezi s likvidnošću radi ponovne uspostave održivosti središnje druge ugovorne strane i njezine trajne sposobnosti da ispunjava zahtjeve za odobrenje. Ni ovlast sanacijskog tijela za primjenu poziva na uplatu za sanaciju ni zahtjev u pogledu minimalne ugovorne obveze za poziv na uplatu za oporavak ne bi trebali utjecati na pravo središnje druge ugovorne strane da u svoja pravila uvede pozive na uplatu za oporavak iznad minimalne obvezne ugovorne obveze utvrđene u ovoj Uredbi i na upravljanje rizicima koje provodi središnja druga ugovorna strana.

(23)

U planovima oporavka trebalo bi uzeti u obzir i kibernapade koji bi mogli dovesti do znatnog pogoršanja financijskog stanja središnje druge ugovorne strane ili do rizika od kršenja bonitetnih zahtjeva na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012.

(24)

Središnje druge ugovorne strane trebale bi osigurati da je njihov plan oporavka nediskriminirajući i uravnotežen u smislu učinka i poticaja koje stvara. Učinci mjera oporavka na članove sustava poravnanja, kao i, ako su relevantne informacije dostupne, njihove klijente, te općenitije na financijski sustav Unije ili jedne njezine države članice ili više njih trebali bi biti razmjerni. Posebice, u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012 središnje druge ugovorne strane moraju osigurati da njihovi članovi sustava poravnanja imaju ograničenu izloženost u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu. Središnje druge ugovorne strane trebale bi osigurati da su u izradu plana oporavka uključeni svi relevantni dionici na način da ih uključe u odbor za rizike središnje druge ugovorne strane, ovisno o slučaju, te da se s njima na odgovarajući način savjetuje. S obzirom na to da se od dionikâ mogu očekivati različita mišljenja, središnje druge ugovorne strane trebale bi uspostaviti jasne postupke za upravljanje raznolikošću stajališta dionika, kao i svim sukobima interesa između tih dionika i središnje druge ugovorne strane.

(25)

S obzirom na globalnu prirodu tržišta kojima središnje druge ugovorne strane pružaju usluge, pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane trebala bi uključivati ugovorne odredbe kako bi se osigurala njezina sposobnost da mogućnosti oporavka primijeni, prema potrebi, na ugovore ili imovinu na koje se primjenjuje pravo treće zemlje ili na subjekte sa sjedištem u trećim zemljama.

(26)

Ako središnja druga ugovorna strana ne iznese odgovarajući plan oporavka, nadležna tijela trebala bi biti u mogućnosti od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da poduzme mjere potrebne za uklanjanje bitnih nedostataka plana kako bi se ojačalo poslovanje središnje druge ugovorne strane i osiguralo da središnja druga ugovorna strana može raspodijeliti gubitke, ponovno uspostaviti svoj kapital i, ako je to relevantno, ponovno uskladiti svoju knjigu trgovanja u slučaju propasti. Tom bi se ovlašću nadležnim tijelima trebalo omogućiti poduzimanje preventivnih mjera u razmjerima koji su potrebni da bi se uklonili svi nedostaci i stoga ostvarili ciljevi financijske stabilnosti.

(27)

U iznimnim slučajevima korekcije dobitaka od varijacijskog iznosa nadoknade slijedom događaja koji nije događaj neispunjavanja obveza te ako je oporavak uspješan, nadležno tijelo trebalo bi biti u mogućnosti od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da pruži nadoknadu svojim članovima sustava poravnanja razmjerno njihovu gubitku koji premašuje njihove ugovorne obveze putem plaćanja u novcu ili, ako je to primjereno, od središnje druge ugovorne strane zahtijevati izdavanje instrumenata kojima se priznaje potraživanje buduće dobiti središnje druge ugovorne strane.

(28)

Planiranje sanacije ključna je sastavnica djelotvorne sanacije. Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane trebalo bi izraditi planove, a sanacijski kolegij trebao bi postići zajednički dogovor o njima. Planovima bi trebao biti obuhvaćen širok raspon scenarija, uz razlikovanje scenarija koji proizlaze iz događajâ neispunjavanja obveza, događaja koji nisu događaji neispunjavanja obveza i njihove kombinacije, kao i različitih vrsta događaja koji nisu događaji neispunjavanja obveza. Tijela bi trebala imati sve potrebne informacije da bi mogla utvrditi ključne funkcije i osigurati kontinuitet njihova obavljanja. Međutim, sadržaj plana sanacije trebao bi biti primjeren aktivnostima središnje druge ugovorne strane i vrstama proizvoda koje poravnava i trebao bi se temeljiti, među ostalim, na informacijama koje je ona dostavila. Kako bi se olakšalo izvršavanje poziva na uplatu za sanaciju i smanjenja iznosa dobitaka koje treba platiti članu sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji koji ispunjava svoje obveze, upućivanje na ovlast sanacijskog tijela da zahtijeva takve pozive na uplatu za sanaciju i takvo smanjenje trebali bi biti uključeni u pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane. Prema potrebi, pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane koja su ugovorno dogovorena s članovima sustava poravnanja trebala bi sadržavati odredbe kojima sanacijska tijela osiguravaju izvršivost drugih mjera sanacije.

(29)

Sanacijska tijela, na temelju procjene mogućnosti sanacije, trebala bi imati ovlast zahtijevati promjene pravne ili operativne strukture i organizacije središnjih drugih ugovornih strana izravno ili neizravno putem nadležnog tijela te poduzeti potrebne i razmjerne mjere za smanjenje ili uklanjanje bitnih prepreka primjeni sanacijskih instrumenata i osiguravanje mogućnosti njihove sanacije. Uzimajući u obzir raznoliku strukturu grupa kojima pripadaju središnje druge ugovorne strane, razlike u strukturama u usporedbi s bankovnim grupama i različite regulatorne okvire koji se primjenjuju na pojedinačne subjekte unutar takvih grupa, sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane trebalo bi, uz savjetovanje s nadležnim tijelom središnje druge ugovorne strane, moći procijeniti uključuje li izvršavanje promjena pravnih ili operativnih struktura središnje druge ugovorne strane ili bilo kojeg subjekta grupe koji je izravno ili neizravno pod njegovom kontrolom, promjene struktura grupe kojoj pripada središnja druga ugovorna strana, a koje bi mogle dovesti do pravnog osporavanja ili pitanja izvršivosti, ovisno o posebnim pravnim okolnostima koje se primjenjuju. Pri procjeni načina uklanjanja takvih prepreka sanaciji sanacijsko tijelo trebalo bi moći predložiti drugačiji skup mjera mogućnosti sanacije umjesto zahtijevanja promjena pravnih ili operativnih struktura grupe, ako bi se uporabom takvih alternativnih mjera uklonile prepreke mogućnosti sanacije na istovrijedan način.

(30)

U odnosu na planove sanacije i procjene mogućnosti sanacije, svakodnevna nadzorna razmatranja manje su važna od potrebe da se ubrzaju i osiguraju mjere brzog restrukturiranja kako bi se zajamčile ključne funkcije središnje druge ugovorne strane i zaštitila financijska stabilnost. U slučaju neslaganja različitih članova sanacijskog kolegija o odlukama koje treba donijeti u pogledu plana sanacije središnje druge ugovorne strane, procjene mogućnosti sanacije središnje druge ugovorne strane i odluke o uklanjanju prepreka njezinoj sanaciji, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) trebalo bi u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6) imati ulogu posrednika. No interni odbor ESMA-e trebao bi svakako razmotriti takvo obvezujuće posredovanje ESMA-e, uzimajući u obzir nadležnosti članova ESMA-e da osiguraju financijsku stabilnost i nadziru članove sustava poravnanja u nekoliko država članica. Na temelju Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i određena nadležna tijela trebalo bi pozvati da sudjeluju u internom odboru ESMA-e kao promatrači s obzirom na to da takva tijela obavljaju slične zadaće na temelju Direktive 2014/59/EU. Takvim obvezujućim posredovanjem ne bi se u drugim slučajevima trebalo spriječiti neobvezujuće posredovanje u skladu s člankom 31. Uredbe (EU) br. 1095/2010. U skladu s člankom 38. Uredbe (EU) br. 1095/2010 takvim obvezujućim posredovanjem ne smije se utjecati na fiskalne odgovornosti država članica.

(31)

Moglo bi biti potrebno da se u planu oporavka središnje druge ugovorne strane utvrde uvjeti pod kojima bi matično društvo ili drugi subjekt grupe kojoj središnja druga ugovorna strana pripada središnjoj drugoj ugovornoj strani pružili moguće ugovorno obvezujuće sporazume o financijskoj potpori, jamstva ili druge oblike operativne potpore. Transparentnošću u pogledu takvih aranžmana ublažili bi se rizici za likvidnost i solventnost subjekta grupe koji pruža potporu središnjoj drugoj ugovornoj strani koja se suočava s financijskim poteškoćama. Stoga bi se svaka promjena takvih aranžmana kojom se utječe na kvalitetu i prirodu takve potpore grupe trebala smatrati bitnom promjenom za potrebe preispitivanja plana oporavka.

(32)

Uzimajući u obzir osjetljivost informacija sadržanih u planovima oporavka i sanacije, ti bi planovi trebali podlijegati odgovarajućim odredbama o povjerljivosti.

(33)

Nadležna tijela trebala bi relevantnim sanacijskim tijelima dostaviti planove oporavka i sve njihove izmjene, a sanacijska tijela trebala bi nadležnim tijelima dostaviti planove sanacije i sve njihove izmjene, čime bi svako relevantno tijelo u svakom trenutku bilo u potpunosti obaviješteno.

(34)

Radi očuvanja financijske stabilnosti potrebno je da nadležna tijela mogu riješiti pogoršanje financijskog i ekonomskog stanja središnje druge ugovorne strane prije nego što nastupi situacija u kojoj je jedina mogućnost da tijela saniraju središnju drugu ugovornu stranu ili joj nalože da promijeni svoje mjere oporavka kada bi one mogle naštetiti cjelokupnoj financijskoj stabilnosti. Nadležnim tijelima bi se stoga trebale dati ovlasti za ranu intervenciju kako bi se izbjegli ili smanjili nepovoljni učinci na financijsku stabilnost ili na interese klijenata koji bi mogli biti posljedica određenih mjera koje je provela središnja druga ugovorna strana. Ovlasti za ranu intervenciju trebale bi se dodijeliti nadležnim tijelima uz ovlasti koje su im već dodijeljene nacionalnim pravom država članica ili na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012 za okolnosti koje se ne smatraju ranom intervencijom. Ovlasti za ranu intervenciju trebale bi uključivati ovlast da se, u najvećoj mogućoj mjeri bez izazivanja slučaja neispunjavanja obveza, ograniče ili zabrane sve naknade vlasničkog kapitala i instrumenata koji se smatraju vlasničkim kapitalom, uključujući isplate dividendi i otkupe središnje druge ugovorne strane, kao i ovlast da se ograniče, zabrane ili zamrznu sve isplate varijabilnih naknada kako je utvrđeno u politici naknada središnje druge ugovorne strane u skladu s člankom 26. stavka 5. Uredbe (EU) br. 648/2012, diskrecijske mirovinske pogodnosti ili otpremnine višem rukovodstvu.

(35)

U okviru ovlasti za ranu intervenciju te u skladu s relevantnim odredbama na temelju nacionalnog prava, nadležno tijelo trebalo bi moći imenovati privremenog upravitelja koji će zamijeniti odbor i više rukovodstvo središnje druge ugovorne strane ili privremeno raditi s njima. Zadaća privremenog upravitelja trebala bi biti izvršavanje svih ovlasti koje su mu dodijeljene, podložno svim uvjetima koji za njega važe od trenutka njegova imenovanja, s ciljem promicanja rješenjâ za popravljanje financijskog stanja središnje druge ugovorne strane. Imenovanjem privremenog upravitelja ne bi se smjelo neopravdano zadirati u prava dioničarâ ili vlasnikâ ili u postupovne obveze uspostavljene na temelju prava Unije ili nacionalnog prava trgovačkih društava te bi se trebalo poštovati međunarodne obveze Unije i država članica u vezi sa zaštitom ulaganja.

(36)

Tijekom faza oporavka i rane intervencije dioničari bi u potpunosti trebali zadržati svoja prava. Dioničari bi trebali izgubiti takva prava nakon pokretanja sanacije središnje druge ugovorne strane. Sve naknade vlasničkog kapitala i instrumenata koji se smatraju vlasničkim kapitalom, uključujući isplate dividendi i otkupe središnje druge ugovorne strane, trebalo bi bez izazivanja slučaja neispunjavanja obveza u najvećoj mogućoj mjeri, ograničiti ili zabraniti tijekom oporavka. Držatelji vlasničkoga kapitala središnje druge ugovorne strane trebali bi prvi apsorbirati gubitke u sanaciji na način kojim se smanjuje rizik pravnog osporavanja od strane držatelja kapitala kada su takvi gubici veći od gubitaka koje bi bili snosili u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti također poznato kao načelo prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”. Sanacijsko tijelo trebalo bi moći odstupiti od načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”. Međutim, dioničar ili vjerovnik koji snosi veći gubitak od gubitka koji bi bio snosio u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti imao bi pravo na isplatu razlike.

(37)

Okvirom za sanaciju trebalo bi se omogućiti pravodobno pokretanje sanacije središnje druge ugovorne strane prije nego što ona postane nesolventna. Trebalo bi se smatrati da središnja druga ugovorna strana propada ili je vjerojatno da će propasti ako krši ili je vjerojatno da će u bliskoj budućnosti prekršiti zahtjeve za nastavak odobrenja, ako se oporavkom nije uspjela ili je vjerojatno da se neće uspjeti ponovno uspostaviti njezina održivost, ako središnja druga ugovorna strana ne može ili vjerojatno neće moći obavljati ključnu funkciju, ako je imovina središnje druge ugovorne strane manja ili je vjerojatno da će u bliskoj budućnosti biti manja od njezinih obveza, ako središnja druga ugovorna strana nije ili je vjerojatno da u bliskoj budućnosti neće biti sposobna platiti svoje dugove ili ispuniti druge obveze po njihovu dospijeću ili ako središnja druga ugovorna strana zahtijeva izvanrednu javnu financijsku potporu. Međutim, činjenica da središnja druga ugovorna strana ne ispunjava zahtjeve za izdavanje odobrenja ne bi sama po sebi trebala biti opravdanje za pokretanje sanacije.

(38)

Pružanje hitne likvidnosne pomoći od središnje banke, ako je takav instrument dostupan, ne bi trebalo smatrati okolnošću koja upućuje da središnja druga ugovorna strana nije sposobna platiti svoje obveze po njihovu dospijeću ili da za to neće biti sposobna u bliskoj budućnosti. Da bi se očuvala financijska stabilnost, posebno u slučaju sistemskog manjka likvidnosti, državnim jamstvima za instrumente za likvidnost koje pružaju središnje banke ili državnim jamstvima za novoizdane obveze za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice ne bi se trebao aktivirati ulazak u sanaciju ako je ispunjen niz uvjeta.

(39)

Članovi Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), druga tijela država članica koja obavljaju slične funkcije, druga javna tijela Unije zadužena za upravljanje javnim dugom ili koja su uključena u upravljanje njime i Banka za međunarodne namire, kao i drugi subjekti navedeni u članku 1. stavcima 4. i 5. Uredbe (EU) br. 648/2012 mogu djelovati u svojstvu člana sustava poravnanja u vezi sa svojim poslovanjem. Instrumenti za raspodjelu gubitaka predviđeni planom oporavka središnjih drugih ugovornih strana ne bi se trebali primjenjivati na te subjekte. Slično tome, sanacijska tijela ne bi trebala primjenjivati instrumente za raspodjelu gubitaka u vezi s tim subjektima kako bi se izbjegla izloženost javnog novca.

(40)

Ako središnja druga ugovorna strana ispunjava uvjete za sanaciju, sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane na raspolaganju bi trebalo imati usklađen skup sanacijskih instrumenata i ovlasti. Njima bi se sanacijskom tijelu trebalo omogućiti rješavanje scenarija prouzročenih događajima neispunjavanja obveza i događajima koji nisu događaji neispunjavanja obveza ili njihovom kombinacijom. Njihovo izvršavanje trebalo bi podlijegati zajedničkim uvjetima, ciljevima i općim načelima. Primjena takvih instrumenata ili ovlasti osobito ne bi trebala utjecati na djelotvornu sanaciju prekograničnih grupa.

(41)

Glavni ciljevi sanacije trebali bi biti osiguravanje kontinuiteta ključnih funkcija, izbjegavanje nepovoljnih učinaka na financijsku stabilnost i zaštita javnih sredstava.

(42)

Obavljanje ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane koja propada, iako restrukturirane uz, ako je to primjereno, promjenu rukovodstva, trebalo bi održati primjenom sanacijskih instrumenata i, u najvećoj mogućoj mjeri, uporabom privatnih sredstava te bez oslanjanja na izvanrednu javnu financijsku potporu. Taj bi se cilj moglo postići raspodjelom nepodmirenih gubitaka i ponovnom uspostavom usklađene knjige trgovanja središnje druge ugovorne strane primjenom instrumenata za raspodjelu pozicija i gubitaka u slučaju gubitaka povezanih s neispunjavanjem obveza, ili, u slučaju gubitaka koji nisu povezani s neispunjavanjem obveza, putem otpisa vlasničkih instrumenata te putem otpisa neosiguranih obveza i njihovom konverzijom u vlasnički kapital radi apsorpcije gubitaka i dokapitalizacije središnje druge ugovorne strane. Kako bi se spriječila potreba za primjenom državnih instrumenata za stabilizaciju, sanacijsko tijelo trebalo bi također moći rabiti poziv na uplatu za sanaciju nakon događaja koji nije događaj neispunjavanja obveza. Središnju drugu ugovornu stranu ili specifičnu uslugu poravnanja trebalo bi također moći prodati solventnoj trećoj središnjoj drugoj ugovornoj strani koja je sposobna provoditi prenesene aktivnosti poravnanja te njima upravljati, ili ih se s njom može spojiti. U skladu s ciljem održavanja ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane i prije poduzimanja opisanih mjera, sanacijsko tijelo trebalo bi u načelu izvršiti sve postojeće i nepodmirene ugovorne obveze prema središnjoj drugoj ugovornoj strani na način na koji bi se one izvršile u skladu s njezinim pravilima poslovanja, uključujući osobito sve ugovorne obveze članova sustava poravnanja da ispune pozive na uplatu za oporavak ili preuzmu pozicije članova sustava poravnanja koji ne ispunjavaju svoje obveze, putem aukcije ili na drugi način utvrđen pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane, kao i sve postojeće i nepodmirene ugovorne obveze ugovornih strana, koje nisu članovi sustava poravnanja, u pogledu bilo kakva oblika financijske potpore.

(43)

Kako bi se održalo povjerenje u tržište i smanjio rizik od zaraze, potrebne su brze i odlučne mjere. Nakon što se ispune uvjeti za sanaciju, sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane ne bi trebalo odgađati poduzimanje odgovarajućih i koordiniranih mjera sanacije u javnom interesu. Propast središnje druge ugovorne strane može se dogoditi u okolnostima koje zahtijevaju trenutačnu reakciju relevantnog sanacijskog tijela. Stoga bi tom sanacijskom tijelu trebalo omogućiti da poduzme mjere sanacije neovisno o mjerama oporavka koje izvršava središnja druga ugovorna strana ili bez obveze da se prvo uporabe ovlasti za ranu intervenciju.

(44)

Pri poduzimanju mjera sanacije sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane trebalo bi uzeti u obzir i slijediti mjere predviđene planovima sanacije koji su izrađeni u okviru sanacijskog kolegija, osim ako sanacijsko tijelo smatra, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, da će se ciljevi sanacije djelotvornije postići poduzimanjem mjera koje nisu predviđene planovima sanacije. Sanacijsko tijelo trebalo bi uzeti u obzir opća načela donošenja odluka, uključujući potrebu za postizanjem ravnoteže između interesa različitih dionika središnje druge ugovorne strane, i osigurati transparentnost prema relevantnim tijelima država članica u kojima bi predložena odluka ili mjera mogla imati posljedice na financijsku stabilnost ili fiskalna sredstva te njihovo sudjelovanje. Sanacijsko tijelo trebalo bi posebice obavijestiti sanacijski kolegij o planiranim mjerama sanacije, uključujući slučajeve u kojima se takvim mjerama odstupa od plana sanacije.

(45)

Zadiranje u vlasnička prava trebalo bi biti razmjerno riziku za financijsku stabilnost. Sanacijske instrumente trebalo bi stoga primjenjivati samo u odnosu na one središnje druge ugovorne strane koje ispunjavaju uvjete za sanaciju osobito kad je to potrebno da bi se ostvario cilj financijske stabilnosti u javnom interesu. Sanacijskim instrumentima i ovlastima mogla bi se narušiti prava dioničarâ, vjerovnikâ, članova sustava poravnanja i, ako je to primjenjivo, klijenata članova sustava poravnanja. Mjere sanacije trebalo bi stoga poduzimati samo kada je to potrebno u javnom interesu, a svako zadiranje u ta prava trebalo bi biti usklađeno s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”).

(46)

Dotični dioničari, članovi sustava poravnanja i drugi vjerovnici središnje druge ugovorne strane ne bi trebali snositi gubitke veće od gubitaka koje bi bili snosili da sanacijsko tijelo nije poduzelo mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu i da su umjesto toga podlijegali svim primjenjivim nepodmirenim obvezama na temelju pravila središnje druge ugovorne strane u slučaju neispunjavanja obveza ili drugih ugovornih aranžmana predviđenih njezinim pravilima poslovanja te da je likvidacija središnje druge ugovorne strane bila provedena redovnim postupkom u slučaju nesolventnosti (načelo prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”). U slučaju djelomičnog prijenosa imovine središnje druge ugovorne strane u sanaciji na privatnog kupca ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu, preostali dio središnje druge ugovorne strane u sanaciji trebalo bi likvidirati redovnim postupkom u slučaju nesolventnosti.

(47)

Kako bi se zaštitila prava dioničara, članova sustava poravnanja i drugih vjerovnika trebala bi se utvrditi jasna pravila u pogledu vrednovanja imovine i obveza središnje druge ugovorne strane te vrednovanja postupanja prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima koje bi se bilo primijenilo da sanacijsko tijelo nije bilo poduzelo mjere sanacije. Pri tome bi trebalo usporediti stvarno postupanje u sanaciji prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima i postupanje prema njima u slučaju da sanacijsko tijelo nije bilo poduzelo mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu i da su umjesto toga bili podlijegali mogućim nepodmirenim obvezama na temelju plana oporavka središnje druge ugovorne strane ili drugih aranžmana predviđenih njezinim pravilima poslovanja te da je likvidacija središnje druge ugovorne strane bila provedena redovnim postupkom u slučaju nesolventnosti. Poziv na uplatu za sanaciju, koji bi trebalo uključiti u pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane, može rabiti samo sanacijsko tijelo. Njega ne može rabiti središnja druga ugovorna strana ili upravitelj ili likvidator u slučaju nesolventnosti te stoga ne bi trebao biti dio postupanja koje bi se primjenjivalo prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima u slučaju da sanacijsko tijelo nije bilo poduzelo mjere sanacije. Ni uporaba ovlasti za smanjenje iznosa dobitaka koje sanacijsko tijelo treba platiti članu sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze, a koja premašuje ugovorno dogovorena ograničenja za takvo smanjenje, također ne bi trebala biti dio postupanja koje bi se primjenjivalo prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima u slučaju da sanacijsko tijelo nije bilo poduzelo mjere sanacije.

Dioničari, članovi sustava poravnanja i drugi vjerovnici trebali bi imati pravo na isplatu razlike ako su primili, u obliku isplate ili naknade, svoja potraživanja u iznosu manjem od iznosa koji bi bili primili da sanacijsko tijelo nije poduzelo mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu i da su umjesto toga bili podlijegali mogućim nepodmirenim obvezama na temelju pravila središnje druge ugovorne strane u slučaju neispunjavanja obveza ili drugih ugovornih aranžmana predviđenih njezinim pravilima poslovanja te da je likvidacija središnje druge ugovorne strane bila provedena redovnim postupkom u slučaju nesolventnosti. Klijenti bi trebali biti uključeni u tu usporedbu i imati pravo na isplatu bilo kakve razlike u postupanju samo ako postoji ugovorna osnova za izravno potraživanje klijenata od središnje druge ugovorne strane, čime bi postali vjerovnici središnje druge ugovorne strane. Sanacijsko tijelo samo u takvim slučajevima može kontrolirati izravan učinak svojih mjera. Trebalo bi biti moguće osporiti tu usporedbu odvojeno od odluke o sanaciji. Državama članicama trebalo bi prepustiti odluku o postupku prema kojem se isplaćuje svaka razlika utvrđena pri postupanju prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima.

(48)

Mjere oporavka i sanacije mogu neizravno utjecati na klijente i neizravne klijente koji nisu vjerovnici središnje druge ugovorne strane u mjeri u kojoj su troškovi oporavka i sanacije preneseni na te klijente i neizravne klijente na temelju primjenjivih ugovornih aranžmana. Stoga bi učinak scenarija oporavka i sanacije središnje druge ugovorne strane na klijente i neizravne klijente također trebalo rješavati putem istih ugovornih aranžmana s članovima sustava poravnanja i klijentima koji im pružaju usluge poravnanja. To se može postići tako da se osigura da, ako se ugovornim aranžmanima članovima sustava poravnanja omogućuje da na svoje klijente prenesu negativne posljedice sanacijskih instrumenata, ti ugovorni aranžmani također uključuju, na istovrijednoj i razmjernoj osnovi, pravo klijenata na sve naknade koje članovi sustava poravnanja prime od središnje druge ugovorne strane ili bilo koji novčani ekvivalent takve naknade ili bilo koji prihod koji prime na temelju potraživanja u skladu s načelom prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”, u mjeri u kojoj se odnose na pozicije klijenata. Takve bi se odredbe trebale primjenjivati i na ugovorne aranžmane klijenata i neizravnih klijenata koji nude usluge neizravnog poravnanja svojim klijentima.

(49)

Kako bi se osigurala djelotvorna sanacija središnje druge ugovorne strane, postupkom vrednovanja trebalo bi što točnije utvrditi sve gubitke koje treba raspodijeliti kako bi središnja druga ugovorna strana ponovno uspostavila usklađenu knjigu trgovanja za preostale pozicije i izvršila tekuće obveze plaćanja. Vrednovanje imovine i obveza središnje druge ugovorne strane koja propada trebalo bi se temeljiti na poštenim, razboritim i realističnim pretpostavkama u trenutku primjene sanacijskih instrumenata. Međutim, na vrijednost obveza ne bi trebalo utjecati vrednovanje financijskog stanja središnje druge ugovorne strane. U hitnim slučajevima trebalo bi sanacijskim tijelima omogućiti brzu provedbu vrednovanja imovine ili obveza središnje druge ugovorne strane koja propada. To bi vrednovanje trebalo biti privremeno i primjenjivati se do provedbe neovisnog vrednovanja.

(50)

Pri pokretanju sanacije središnje druge ugovorne strane sanacijsko tijelo trebalo bi izvršiti sve nepodmirene ugovorne obveze utvrđene u pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane, uključujući preostale mjere oporavka, osim ako je primjerenije izvršiti druge sanacijske ovlasti ili instrumente kako bi se ublažili nepovoljni učinci na financijsku stabilnost ili pravodobno osigurale ključne funkcije središnje druge ugovorne strane. Sanacijsko tijelo trebalo bi imati pravo, ali ne i obvezu, izvršiti te ugovorne obveze i nakon sanacije ako više ne postoje razlozi za suzdržavanje od njihova izvršavanja. Kako bi se članovima sustava poravnanja i drugim relevantnim stranama omogućilo da se pripreme za izvršavanje preostalih obveza, sanacijsko tijelo trebalo bi unaprijed obavijestiti relevantne članove sustava poravnanja i druge strane. To razdoblje za obavješćivanje prije donošenja odluke trebalo bi biti od tri mjeseca do šest mjeseci.

Nakon savjetovanja s nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima dotičnih članova sustava poravnanja i svih drugih strana obvezanih postojećim i nepodmirenim obvezama, sanacijsko tijelo trebalo bi utvrditi jesu li prestali postojati razlozi za suzdržavanje od izvršavanja ugovornih obveza te treba li izvršiti preostale obveze. Budu li razlozi i dalje postojali, sanacijsko tijelo trebalo bi se suzdržati od izvršavanja tih obveza. Prihodi od odgođenog izvršavanja nepodmirenih ugovornih obveza trebali bi se koristiti za povrat svih javnih sredstava upotrijebljenih za plaćanje potraživanja na temelju načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj” koja proizlaze iz odluke sanacijskog tijela o suzdržavanju od izvršavanja tih obveza ili primjene bilo kojeg državnog instrumenta za stabilizaciju. Sanacijsko tijelo trebalo bi uporabiti tu ovlast odgode izvršavanja samo u mjeri u kojoj se ne krši zaštitna mjera utemeljena na načelu prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj” u odnosu na dionika koji će podlijegati odgođenom izvršenju. U slučaju gubitaka povezanih s neispunjavanjem obveza sanacijsko tijelo trebalo bi ponovno uspostaviti usklađenu knjigu trgovanja središnje druge ugovorne strane te raspodijeliti nepodmirene gubitke primjenom instrumenata za raspodjelu pozicija i gubitaka. U slučaju gubitaka koji nisu povezani s neispunjavanjem obveza gubici bi se trebali apsorbirati instrumentima regulatornoga kapitala i raspodijeliti među dioničarima do granice njihova kapaciteta putem poništenja ili prijenosa vlasničkih instrumenata ili putem njihovog snažnog razvodnjavanja. Ako ti instrumenti nisu dostatni, sanacijska tijela trebala bi imati ovlast otpisa neosiguranih dugova i obveza u skladu s njihovim redoslijedom na temelju primjenjivog nacionalnog prava o nesolventnosti i primjenjivati instrumente za raspodjelu gubitaka u mjeri u kojoj je to potrebno, a da se pri tome ne ugrozi šira financijska stabilnost.

(51)

Ako su unaprijed financirana sredstva središnje druge ugovorne strane i dalje iskorištena nakon što su gubici apsorbirani i nakon što je, ako je to primjenjivo, ponovno uspostavljena usklađena knjiga trgovanja središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo trebalo bi putem neprekinutog izvršavanja instrumenata iz pravilâ poslovanja središnje druge ugovorne strane ili putem drugih mjera osigurati da se ponovno uspostave razine sredstava koje su potrebne za ispunjavanje regulatornih zahtjeva. Sanacijskim tijelima trebalo bi posebice omogućiti da za članove sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze i koji bi bili imali pravo na isplatu naknade na temelju načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj” osiguraju nadoknadu za primjenu instrumenata za raspodjelu gubitaka u obliku vlasničkih instrumenata, dužničkih instrumenata ili instrumenata kojima se priznaje potraživanje buduće dobiti središnje druge ugovorne strane, ako bi pri tome nastali gubitci koji premašuju gubitke koje bi članovi sustava poravnanja bili snosili u okviru svojih obveza na temelju pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane. Pri procjeni iznosa i oblika naknade sanacijsko tijelo može uzeti u obzir, na primjer, financijsko zdravlje središnje druge ugovorne strane, kvalitetu instrumenata dostupnih za naknadu i ispunjenje zaštitne mjere utemeljene na načelu prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”. Kako bi se zadržala odgovarajuća struktura poticaja, takvom bi se naknadom trebalo uzeti u obzir opseg u kojem je član sustava poravnanja pružio potporu oporavku središnje druge ugovorne strane i stoga uzeti u obzir i preostale nepodmirene ugovorne obveze članova sustava poravnanja prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani. Takva naknada trebala bi se oduzeti od svakog prava na isplatu utemeljenu na načelu prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”.

(52)

Sanacijska tijela trebala bi osigurati da troškovi sanacije središnje druge ugovorne strane budu što manji te da se pravično postupa prema vjerovnicima iz iste kategorije. Sanacijsko tijelo trebalo bi moći poduzeti mjeru sanacije koja odstupa od načela jednakog postupanja prema vjerovnicima ako je to opravdano javnim interesom da se ostvare ciljevi sanacije i ako je razmjerna riziku koji se nastoji otkloniti. Ako rabi takvu mjeru, sanacijsko tijelo njome ne bi trebalo diskriminirati nikoga na osnovi državne pripadnosti.

(53)

Sanacija središnje druge ugovorne strane ne bi se trebala oslanjati na izvanrednu javnu financijsku potporu. Preostali instrumenti za oporavak i sanacijski instrumenti, pogotovo instrument za otpis, trebali bi se primjenjivati u najvećoj mogućoj mjeri prije svake dokapitalizacije sredstvima iz javnog sektora ili jednakovrijedne izvanredne javne financijske potpore središnjoj drugoj ugovornoj strani ili zajedno s njima. Uporaba izvanredne javne financijske potpore za pomoć u sanaciji institucija koje propadaju treba biti krajnja mjera, vremenski ograničena te u skladu s relevantnim odredbama o državnim potporama.

(54)

Troškovi sanacije središnje druge ugovorne strane koja propada koje snose porezni obveznici trebali bi se sniziti djelotvornim sustavom za sanaciju. Njime bi se trebalo osigurati da se središnja druga ugovorna strana može sanirati bez ugrožavanja financijske stabilnosti. Taj bi se cilj trebao postići instrumentom za otpis te instrumentima za raspodjelu gubitaka i pozicija tako da se njima osigura da dioničari i druge ugovorne strane koje su među vjerovnicima središnje druge ugovorne strane koja propada snose odgovarajuće gubitke i preuzmu odgovarajući dio troškova koji proizlaze iz propasti središnje druge ugovorne strane. Stoga se dioničarima i drugim ugovornim stranama središnje druge ugovorne strane instrumentom za otpis te instrumentima za raspodjelu gubitaka i pozicija osigurava snažniji poticaj za praćenje zdravlja središnje druge ugovorne strane u uobičajenim okolnostima u skladu s preporukama Odbora za financijsku stabilnost (FSB) koje je naveo u svojem dokumentu „Ključna svojstva djelotvornih sanacijskih režima za financijske institucije”.

(55)

Kako bi se osiguralo da sanacijska tijela u različitim okolnostima imaju potrebnu fleksibilnost da gubitke i pozicije raspodijele drugim ugovornim stranama, primjereno je da bi ta tijela trebala moći primijeniti instrumente za raspodjelu pozicija i gubitaka ako je cilj održati ključne usluge poravnanja u okviru središnje druge ugovorne strane u sanaciji i u kombinaciji s prijenosom ključnih usluga na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu ili treću stranu nakon što preostali dio središnje druge ugovorne strane prestane poslovati te se likvidira.

(56)

Ako se instrumenti za raspodjelu pozicija i gubitaka primjenjuju u cilju ponovne uspostave održivosti središnje druge ugovorne strane koja propada kako bi joj se omogućilo da nastavi trajno poslovati, sanacija bi trebala biti popraćena zamjenom rukovodstva, osim ako je zadržavanje rukovodstva primjereno i nužno za postizanje ciljeva sanacije, i naknadnim restrukturiranjem središnje druge ugovorne strane i njezinih aktivnosti na način kojim bi se otklonili razlozi njezina propadanja. To restrukturiranje trebalo bi se postići putem provedbe plana reorganizacije poslovanja, koji bi trebao biti usklađen s planom restrukturiranja koji bi središnja druga ugovorna strana možda bila obvezna podnijeti na temelju okvira za državne potpore.

(57)

Instrumenti za raspodjelu pozicija i gubitaka trebali bi se izvršavati u cilju ponovnog usklađivanja knjige trgovanja središnje druge ugovorne strane, zaustavljanja daljnjih gubitaka i stjecanja dodatnih sredstava za doprinos dokapitalizaciji središnje druge ugovorne strane i nadopunu unaprijed financiranih sredstava. Kako bi se osiguralo da su djelotvorni i da ostvaruju svoj cilj, trebali bi se moći primijeniti na čim veći broj ugovora kojima se uzrokuju neosigurane obveze ili neusklađenost knjige trgovanja središnje druge ugovorne strane koja propada. Oni bi trebali pružiti mogućnost održavanja dražbi pozicija subjekata koji ne ispunjavaju svoje obveze među preostalim članovima sustava poravnanja ili prisilne raspodjele pozicija u mjeri u kojoj dobrovoljni aranžmani uspostavljeni u okviru plana oporavka nisu iscrpljeni pri pokretanju sanacije, djelomičnog ili potpunog otkaza ugovorâ članova sustava poravnanja koji su u statusu neispunjavanja obveza, za uslugu poravnanja ili kategoriju imovine na koje se to odnosi te drugih ugovora središnje druge ugovorne strane; dodatne korekcije isplata varijacijskog iznosa nadoknade takvim članovima i, ako je primjenjivo, njihovim klijentima, izvršavanja svih preostalih poziva na uplatu za oporavak utvrđenih u planovima oporavka te izvršavanja dodatnih poziva na uplatu za sanaciju i otpisa instrumenata kapitala i dužničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana ili drugih neosiguranih obveza te konverziju svih dužničkih instrumenata u dionice. To uključuje mogućnost primjene instrumenata za raspodjelu gubitaka kako bi se doprinijelo ponovnoj uspostavi usklađene knjige trgovanja tako što se središnjoj drugoj ugovornoj strani osiguravaju sredstva za prihvaćanje dražbovne ponude, čime se središnjoj drugoj ugovornoj strani omogućuje da rasporedi pozicije subjekta koji ne ispunjava svoje obveze ili da izvrši plaćanja po otkazanim ugovorima.

(58)

Pri uporabi instrumenta za raspodjelu gubitaka kojim se omogućuje smanjenje vrijednosti svih dobitaka koje središnja druga ugovorna strana treba platiti članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze, sanacijsko tijelo trebalo bi se osloniti na obradu varijacijskog iznosa nadoknade u skladu sa strukturom računa središnje druge ugovorne strane, primjenu smanjenja vrijednosti svih dobitaka koje središnja druga ugovorna strana treba platiti članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze pri oporavku, ako je primjenjivo, i načelo prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”.

(59)

Uz dužno poštovanje učinka na financijsku stabilnost, sanacijska tijela trebala bi kao krajnju mjeru moći isključiti ili djelomično isključiti neke ugovore iz raspodjele pozicija i gubitaka u nizu okolnosti. Ako se primijene takva isključenja, trebalo bi moći povećati razinu izloženosti ili gubitka koja se primjenjuje na druge ugovore radi uzimanja u obzir takvih izuzeća podložno načelu prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”.

(60)

Ako su se sanacijski instrumenti primijenili za prijenos ključnih funkcija ili održivog poslovanja središnje druge ugovorne strane na zdrav subjekt, na primjer kupca iz privatnog sektora ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu, preostali dio središnje druge ugovorne strane trebao bi se likvidirati u odgovarajućem vremenskom okviru uzimajući u obzir moguću potrebu da središnja druga ugovorna strana koja propada pruža usluge ili potporu kako bi se kupcu ili prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani omogućilo da obavlja aktivnosti ili pruža usluge stečene tim prijenosom.

(61)

Instrumentom prodaje poslovanja trebalo bi se tijelima omogućiti da bez suglasnosti dioničara prodaju središnju drugu ugovornu stranu ili dijelove njezina poslovanja jednom kupcu ili više njih. Pri primjeni instrumenta prodaje poslovanja tijela bi trebala uspostaviti aranžmane za stavljanje na tržište navedene središnje druge ugovorne strane ili dijela njezina poslovanja u okviru otvorenog, transparentnog i nediskriminirajućeg postupka, istodobno nastojeći postići što je moguće veću prodajnu cijenu.

(62)

Subjekt koji ostane iz postupka likvidacije trebao bi, pri primjeni instrumenta prodaje poslovanja, dobiti sve neto prihode od prijenosa imovine ili obveza središnje druge ugovorne strane u sanaciji. Dioničari bi pri primjeni instrumenta prodaje poslovanja trebali dobiti sve neto prihode od prijenosa vlasničkih instrumenata koje izdaje središnja druga ugovorna strana u sanaciji. Svi članovi sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze, ali su pretrpjeli gubitke, trebali bi ujedno dobiti sve naknade koje je platio kupac. Svi takvi neto prihodi ili koristi trebali bi podlijegati potpunom povratu bilo kojeg javnog sredstva pruženog u sanaciji. Ti bi se prihodi trebali izračunavati bez troškova nastalih zbog propasti središnje druge ugovorne strane te postupka sanacije.

(63)

Kako bi se izvršila pravodobna prodaja poslovanja i zaštitila financijska stabilnost, procjena kupca kvalificiranog udjela trebala bi se pravodobno obaviti tako da se ne odgađa primjena instrumenta prodaje poslovanja. Središnja druga ugovorna strana, kupac ili oboje – ovisno o učincima instrumenta prodaje poslovanja i obliku stjecanja – trebali bi imati mogućnost izvršavanja ili zadržavanja postojećih prava članstva i pristupa platnim sustavima i sustavima za namiru te drugim povezanim infrastrukturama financijskog tržišta i mjestima trgovanja. Takva se prava ne bi trebala uskratiti ni na temelju neusklađenosti s relevantnim kriterijima za članstvo ili sudjelovanje ni na temelju nedovoljnog kreditnog rejtinga. Kupac koji ne ispunjava te kriterije može ostvarivati takva prava samo u razdoblju koje treba odrediti sanacijsko tijelo.

(64)

Informacije o stavljanju na tržište središnje druge ugovorne strane koja propada i pregovorima s potencijalnim stjecateljima prije primjene instrumenta prodaje poslovanja vjerojatno su sistemski važne. Radi osiguranja financijske stabilnosti važno je da je moguće da se objava takvih informacija koje se zahtijevaju na temelju Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8) odgodi u roku potrebnom za planiranje i strukturiranje sanacije središnje druge ugovorne strane u skladu s odgodama koje su dopuštene na temelju sustava u vezi sa zlouporabom tržišta.

(65)

Glavna bi svrha prijelazne središnje druge ugovorne strane, kao središnje druge ugovorne strane koja je u potpunom ili djelomičnom vlasništvu jednog ili više javnih tijela ili koju kontrolira sanacijsko tijelo, trebala biti osigurati nastavak pružanja bitnih financijskih usluga članovima sustava poravnanja i klijentima središnje druge ugovorne strane čija je sanacija pokrenuta te nastavak obavljanja bitnih financijskih aktivnosti. Prijelaznom središnjom drugom ugovornom stranom trebalo bi upravljati kao održivim subjektom koji trajno posluje te je vratiti na tržište u odgovarajućim uvjetima ili je likvidirati ako više nije održiva.

(66)

Ako su sve druge mogućnosti nedostupne ili dokazivo nedovoljne za zaštitu financijske stabilnosti, trebalo bi omogućiti sudjelovanje države u obliku potpore za vlasnički kapital ili privremenog javnog vlasništva u skladu s primjenjivim pravilima o državnim potporama, uključujući restrukturiranje poslovanja središnje druge ugovorne strane. Kako bi se izbjegao moralni rizik, takvu izvanrednu javnu financijsku potporu trebalo bi pružati samo kao krajnju mjeru privremene prirode, a njezin bi povrat uvijek trebalo ostvariti u odgovarajućem razdoblju. Stoga bi države članice trebale uspostaviti sveobuhvatne i vjerodostojne aranžmane za povrat sredstava, ali na način na koji to ne predstavlja prepreku za primjenu državnih instrumenata za stabilizaciju. Ne dovodeći u pitanje ulogu bilo koje središnje banke u mogućem pružanju likvidnosti financijskom sustavu, primjena državnih instrumenta za stabilizaciju je u isključivoj diskreciji središnje banke, čak i u vrijeme stresa.

(67)

Kako bi se osiguralo da sanacijsko tijelo može primjenjivati instrumente za raspodjelu gubitaka i pozicija na ugovore sa subjektima sa sjedištem u trećim zemljama, priznavanje te mogućnosti trebalo bi uključiti u pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane.

(68)

Sanacijska tijela trebala bi imati sve potrebne pravne ovlasti koje se pri primjeni sanacijskih instrumenata mogu izvršavati u različitim kombinacijama. Te bi ovlasti trebale uključivati ovlast prijenosa vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza središnje druge ugovorne strane koja propada na drugi subjekt, na primjer drugu središnju drugu ugovornu stranu ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu, ovlast otpisa ili poništenja vlasničkih instrumenata, otpisa ili konverzije obveza središnje druge ugovorne strane koja propada, ovlast otpisa varijacijskog iznosa nadoknade, ovlast izvršavanja svih nepodmirenih obveza trećih strana u pogledu središnje druge ugovorne strane, uključujući pozive na uplatu za oporavak, kako je utvrđeno u pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane, i raspodjelu pozicija, ovlast izvršavanja pozivâ na uplatu za sanaciju, ovlast djelomičnog ili potpunog otkaza ugovora središnje druge ugovorne strane, ovlast zamjene rukovodstva i ovlast izricanja privremenog moratorija na isplatu potraživanja. Središnja druga ugovorna strana i članovi njezina odbora i višeg rukovodstva trebali bi, podložno nacionalnom pravu, ostati građanskopravno ili kaznenopravno odgovorni za propast središnje druge ugovorne strane.

(69)

Okvir za sanaciju trebao bi uključivati postupovne zahtjeve kako bi se osiguralo pravilno obavješćivanje o mjerama sanacije i njihovo objavljivanje. Međutim, s obzirom na to da je vjerojatno da su informacije koje su dostupne sanacijskim tijelima i njihovim stručnim savjetnicima tijekom postupka sanacije osjetljive prirode, te bi informacije prije objavljivanja odluke o sanaciji trebale podlijegati djelotvornom režimu povjerljivosti. U obzir se mora uzeti činjenica da bi informacije o sadržaju i detaljima planova oporavka i sanacije te rezultatima procjena tih planova mogle imati dalekosežne posljedice, posebno informacije o dotičnim društvima. Za svaku informaciju koja se pruži u vezi s odlukom prije negoli je ona donesena, bilo o tome jesu li uvjeti za sanaciju zadovoljeni, o primjeni određenog instrumenta ili o bilo kojoj mjeri tijekom postupka, mora se pretpostaviti da ima učinak na javne i privatne interese koji su obuhvaćeni mjerama. Negativni učinci na središnju drugu ugovornu stranu mogu biti uzrokovani i samom informacijom o tome da sanacijsko tijelo ispituje tu središnju drugu ugovornu stranu. Stoga je potrebno osigurati da postoje primjereni mehanizmi za čuvanje povjerljivosti takvih informacija, kao što su sadržaj i detalji planova oporavka i sanacije te rezultati bilo koje procjene obavljene u tom kontekstu.

(70)

Sanacijska tijela trebala bi imati dodatne ovlasti kako bi osigurala djelotvoran prijenos vlasničkih ili dužničkih instrumenata te imovine, prava i obveza, uključujući pozicije i povezane nadoknade. Podložno primjeni zaštitnih mjera navedenih u ovoj Uredbi, te bi ovlasti trebale uključivati ovlast ukidanja prava trećih strana iz prenesenih instrumenata ili imovine te ovlast izvršenja ugovora i osiguravanja nastavka primjene aranžmana na primatelje prenesene imovine i vlasničkih instrumenata. Međutim, time se ne bi trebalo utjecati na prava zaposlenika da otkažu ugovor o radu. Ujedno se time ne bi trebalo utjecati na pravo jedne od strana da otkaže ugovor sa središnjom drugom ugovornom stranom u sanaciji ili s njezinim subjektom grupe iz razloga koji se ne odnose na sanaciju središnje druge ugovorne strane koja propada. Sanacijska tijela trebala bi imati dodatnu ovlast da od preostalog dijela središnje druge ugovorne strane koji se likvidira u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti zatraži pružanje usluga koje su nužne da bi se omogućilo poslovanje središnje druge ugovorne strane na koju su imovina, ugovori ili vlasnički instrumenti preneseni primjenom instrumenta prodaje poslovanja ili instrumenta prijelazne središnje druge ugovorne strane.

(71)

S obzirom na to da bi moglo biti potrebno hitno poduzimanje mjera za upravljanje krizama zbog ozbiljnih rizika za financijsku stabilnost u državi članici i Uniji, svaki postupak na temelju nacionalnog prava koji se odnosi na zahtjev za ex ante sudsko odobrenje mjere za upravljanje krizama i sudsko razmatranje takvog zahtjeva trebao bi biti žuran. S obzirom na zahtjev da se mjere za upravljanje krizama donose hitno, sud bi trebao donijeti svoju odluku u roku od 24 sata, a države članice trebale bi osigurati da relevantno tijelo može donijeti svoju odluku odmah nakon odluke suda. Time se ne bi trebalo dovesti u pitanje pravo zainteresiranih strana da u ograničenom razdoblju sudu podnesu zahtjev za poništenje odluke nakon što je sanacijsko tijelo poduzelo mjeru za upravljanje krizama.

(72)

Strane na koje se to odnosi imaju, u skladu s člankom 47. Povelje, pravo na zakonito postupanje i na djelotvoran pravni lijek za mjere koje na njih utječu. Odluke koje donose sanacijska tijela trebale bi stoga biti podložne pravu na žalbu.

(73)

Za mjere sanacije koje poduzimaju nacionalna sanacijska tijela mogle bi biti potrebne ekonomske procjene i široko diskrecijsko pravo. Nacionalna sanacijska tijela imaju posebna stručna znanja potrebna za provedbu takvih procjena i utvrđivanje primjerene uporabe diskrecijskog prava. Stoga je važno osigurati da nacionalni sudovi rabe ekonomske procjene koje u tom kontekstu provedu nacionalna sanacijska tijela kao osnovu pri preispitivanju dotičnih mjera za upravljanje krizama. Međutim, složena narav tih procjena ne bi trebala spriječiti nacionalne sudove da ispitaju jesu li dokazi na koje se sanacijsko tijelo oslanja činjenično točni, pouzdani i dosljedni, sadrže li sve relevantne informacije koje bi se trebale uzeti u obzir kako bi se procijenila složena situacija i opravdavaju li zaključke koji se iz njih donose.

(74)

Kako bi se obuhvatile iznimno hitne situacije i s obzirom na to da bi se suspenzijom odluka sanacijskih tijela mogao onemogućiti kontinuitet ključnih funkcija, nužno je osigurati da se podnošenjem žalbe ne uzrokuje automatska suspenzija učinaka osporavane odluke te da odluka sanacijskog tijela bude odmah izvršiva.

(75)

Povrh toga, kada je to potrebno kako bi se zaštitile treće strane koje su u dobroj vjeri stekle imovinu, ugovore, prava i obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji na temelju izvršavanja sanacijskih ovlasti sanacijskih tijela i kako bi se osigurala stabilnost financijskih tržišta, pravom na žalbu ne bi se trebalo utjecati ni na koji naknadni administrativni akt ili transakciju zaključenu na osnovi poništene odluke. U takvim slučajevima, pravni lijekovi protiv protupravnih odluka trebali bi stoga biti ograničeni na dodjelu naknade za štetu koju su pretrpjele dotične osobe.

(76)

U cilju učinkovite sanacije te kako bi se izbjegao sukob jurisdikcija, redovni postupak u slučaju nesolventnosti za središnju drugu ugovornu stranu koja propada ne bi se trebao pokrenuti niti odvijati dok sanacijsko tijelo izvršava svoje sanacijske ovlasti ili primjenjuje sanacijske instrumente, osim na inicijativu sanacijskog tijela ili uz njegovu suglasnost. Korisno je i potrebno u ograničenom roku suspendirati određene ugovorne obveze kako bi sanacijsko tijelo imalo vremena primijeniti sanacijske instrumente. To se ipak ne bi trebalo primijeniti na obveze središnje druge ugovorne strane koja propada prema sustavima određenima na temelju Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), uključujući ostale središnje druge ugovorne strane i središnje banke. Direktivom 98/26/EZ smanjuje se rizik povezan sa sudjelovanjem u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira, posebno smanjenjem poremećaja sustava u slučaju nesolventnosti sudionika u takvom sustavu. Kako bi se osiguralo da se navedene zaštite primjereno primjenjuju u kriznim situacijama, istodobno osiguravajući primjerenu sigurnost operatorima platnih sustava i sustava za namiru vrijednosnih papira te ostalim sudionicima na tržištu, mjere za sprječavanje krize ili mjere sanacije ne bi se trebale smatrati postupkom u slučaju nesolventnosti u smislu Direktive 98/26/EZ, pod uvjetom da se i dalje izvršavaju bitne obveze na temelju ugovora. Međutim, time ne bi trebalo ugroziti rad sustava određenog na temelju Direktive 98/26/EZ ili pravo na kolateralno osiguranje zajamčeno istom Direktivom.

(77)

Kako bi se osiguralo da sanacijska tijela pri prijenosu imovine i obveza na kupca iz privatnog sektora ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu imaju primjeren rok za određivanje ugovora koje je potrebno prenijeti, moglo bi biti primjereno uvesti razmjerna ograničenja za prava drugih ugovornih strana na zatvaranje, ubrzavanje ili otkaz financijskih ugovora na neki drugi način prije prijenosa. Takvo bi ograničenje bilo potrebno kako bi se tijelima osigurao točan uvid u bilancu središnje druge ugovorne strane koja propada bez izmjena vrijednosti i opsega koje bi opsežno izvršavanje prava otkaza uključivalo. Kako bi se zadiranje u ugovorna prava drugih ugovornih strana svelo na najmanju moguću mjeru, ograničenje prava otkaza trebalo bi se ograničiti na što je moguće kraće razdoblje i primjenjivati samo u odnosu na mjeru za sprječavanje krize ili mjeru sanacije, uključujući svaki događaj izravno povezan s primjenom takve mjere, a prava na otkaz proizišla iz nekog drugog neispunjavanja obveza, uključujući neplaćanje ili neisplatu iznosa nadoknada, trebala bi se zadržati.

(78)

Kako bi se očuvali legitimni aranžmani o tržištu kapitala u slučaju prijenosa dijela, no ne i cijele imovine, ugovora, prava i obveza središnje druge ugovorne strane koja propada, primjereno je uključiti zaštitne mjere, prema potrebi, radi sprječavanja razdvajanja povezanih obveza, prava i ugovora. Takvo ograničenje odabranih praksi u odnosu na povezane ugovore i povezani kolateral trebalo bi se odnositi i na ugovore s istom drugom ugovornom stranom obuhvaćene sporazumima o osiguranju, ugovorima o financijskom kolateralu s prijenosom vlasničkih prava, sporazumima o prijeboju, sporazumima o konačnom netiranju i strukturiranim financijskim sporazumima. Ako se primjenjuje zaštitna mjera, sanacijska tijela trebala bi nastojati prenijeti sve povezane ugovore u okviru zaštićenog aranžmana ili ih sve ostaviti u preostalom dijelu središnje druge ugovorne strane koja propada. Tim zaštitnim mjerama trebalo bi se osigurati da se u što je moguće manjoj mjeri utječe na tretman regulatornog kapitala u pogledu izloženosti pokrivenih sporazumom o netiranju za potrebe Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(79)

Središnje druge ugovorne strane iz Unije pružaju usluge članovima sustava poravnanja i njihovim klijentima koji se nalaze u trećim zemljama, a središnje druge ugovorne strane trećih zemalja pružaju usluge članovima sustava poravnanja i njihovim klijentima koji se nalaze u Uniji. Za djelotvornu sanaciju središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na međunarodnoj razini potrebna je suradnja tijela država članica i tijela trećih zemalja. U tu svrhu ESMA bi trebala pružiti smjernice o relevantnom sadržaju sporazumâ o suradnji koje treba sklopiti s tijelima trećih zemalja. Tim sporazumima o suradnji trebalo bi osigurati djelotvorno planiranje, odlučivanje i koordinaciju u pogledu središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na međunarodnoj razini. Nacionalna sanacijska tijela trebala bi priznati i izvršiti sanacijske postupke u trećim zemljama u određenim okolnostima. Također bi trebala biti predviđena suradnja u pogledu društava kćeri iz Unije ili središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja i njihovih članova sustava poravnanja te njihovih klijenata.

(80)

Kako bi se osigurala dosljedna primjena administrativnih sankcija diljem država članica za povrede ove Uredbe, ovom Uredbom trebali bi se osigurati popis ključnih administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera koje trebaju biti dostupne sanacijskim tijelima i nadležnim tijelima, ovlast za izricanje tih administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera svim pravnim ili fizičkim osobama odgovornima za kršenje te popis ključnih kriterija za određivanje razine i vrste tih administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera, kao i razine administrativnih novčanih kazni. Administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama trebalo bi uzeti u obzir čimbenike kao što su bilo koja utvrđena financijska korist koja proizlazi iz kršenja, ozbiljnost i trajanje kršenja, sve otežavajuće ili olakotne čimbenike, potrebu da administrativne novčane kazne imaju odvraćajući učinak i, ako je to primjereno, uključuju popust za suradnju sa sanacijskim tijelom ili nadležnim tijelom. Pri donošenju i objavi administrativnih sankcija trebala bi se poštovati temeljna prava utvrđena u Povelji.

(81)

Kako bi se osiguralo dosljedno usklađivanje i odgovarajuća zaštita sudionika na tržištu diljem Unije, Komisija bi, s pomoću delegiranih akata na temelju članka 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010, trebala biti ovlaštena donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda koje je ESMA izradila, kako bi se odredili sljedeći elementi: (a) sadržaj pisanih dogovora i postupaka za rad sanacijskih kolegija; (b) metodologija za izračun i održavanje iznosa dodatnih unaprijed financiranih namjenskih vlastitih sredstava koje središnja druga ugovorna strana treba rabiti u oporavku te, ako takva vlastita sredstva nisu dostupna, postupke s pomoću kojih središnja druga ugovorna strana primjenjuje mjere sanacije kojima se zahtijevaju doprinosi članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze i naknadno isplaćuje nadoknadu takvim članovima sustava poravnanja; (c) metodologija procjene planova oporavka; (d) sadržaj planova sanacije; (e) redoslijed raspodjele, maksimalno razdoblje i maksimalni udio godišnje dobiti središnje druge ugovorne strane u okviru mehanizma nadoknade tijekom oporavka; (f) elementi relevantni za provođenje vrednovanjâ; (g) metodologija za izračun zaštitnog sloja za dodatne gubitke koje treba uključiti u privremena vrednovanja; (h) minimalni elementi koje bi trebalo uključiti u plan reorganizacije poslovanja; (i) kriteriji koje planom reorganizacije poslovanja treba ispuniti; (j) metodologija za konačno vrednovanje na temelju načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”; (k) uvjeti pod kojima članovi sustava poravnanja prenose naknadu na svoje klijente u skladu s načelom ugovorne simetrije i uvjeti na temelju kojih se to smatra razmjernim.

(82)

Komisija bi trebala imati mogućnost suspenzije svih obveza poravnanja uspostavljenih na temelju članka 5. Uredbe (EU) br. 648/2012 na zahtjev sanacijskog tijela središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili njezina nadležnog tijela, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev nadležnog tijela odgovornog za nadzor člana sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji te, nakon što ESMA donese neobvezujuće mišljenje, za određenu vrstu druge ugovorne strane ili za posebne kategorije OTC izvedenica koje poravnava središnja druga ugovorna strana u sanaciji. Odluku o suspenziji obveze poravnanja trebalo bi donijeti samo ako je potrebna radi očuvanja financijske stabilnosti i povjerenja u tržište, posebno radi izbjegavanja učinaka zaraze i sprječavanja toga da druge ugovorne strane i ulagatelji imaju visoke i nesigurne izloženosti riziku u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu. Kako bi donijela tu odluku, Komisija bi u vezi s OTC izvedenicama za koje se traži suspenzija u obzir trebala uzeti ciljeve sanacije i kriterije navedene u Uredbi (EU) br. 648/2012 na temelju kojih se obveza poravnanja primjenjuje na OTC izvedenice te je li potrebno suspendirati obvezu poravnanja kako bi se očuvala financijska stabilnost i uredno funkcioniranje financijskih tržišta u Uniji. ESMA bi trebala moći od Komisije zatražiti suspenziju obveze trgovanja utvrđenu u Uredbi (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (11) ako smatra da suspenzija obveze poravnanja predstavlja bitnu promjenu kriterija za obvezu trgovanja. Suspenzija bi trebala biti privremena s mogućnošću produljenja. Slično tome, uloga odbora za rizike središnje druge ugovorne strane, kako je navedeno u članku 28. Uredbe (EU) br. 648/2012, trebala bi se unaprijediti kako bi se središnja druga ugovorna strana dodatno potaknula na razborito upravljanje svojim rizicima i poboljšanje svoje otpornosti.

Članovi odbora za rizike trebali bi moći obavijestiti nadležno tijelo ako središnja druga ugovorna strana ne slijedi savjete odbora za rizike, a predstavnici članova sustava poravnanja i klijenata u odboru za rizike trebali bi moći rabiti informacije koje su im pružene za praćenje njihovih izloženosti središnjoj drugoj ugovornoj strani u skladu s mjerama zaštite povjerljivosti te ne dovodeći u pitanje ograničenja u pogledu razmjene takvih informacija utvrđenih u pravu o tržišnom natjecanju. Konačno, sanacijska tijela središnjih drugih ugovornih strana također bi trebala imati pristup svim potrebnim informacijama u trgovinskim repozitorijima. Uredbu (EU) br. 648/2012 i Uredbu (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća (12) trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(83)

Kako bi se osigurala pravilna provedba reforme referentnih kamatnih stopa FSB-a, sudionicima na tržištu potrebno je razjasniti da transakcije sklopljene ili obnovljene prije stupanja na snagu zahtjevâ za poravnanje ili zahtjevâ za iznos nadoknade za transakcije OTC izvedenicama u kojima se navodi referentna kamatna stopa (prošle transakcije trgovanja) neće podlijegati zahtjevima kako su predviđeni Uredbom (EU) br. 648/2012 kada su obnovljene samo u svrhu provedbe ili pripreme za provedbu reforme referentnih kamatnih stopa. Time bi se također trebao spriječiti svaki rizik da druge ugovorne strane Unije u tim prošlim transakcijama trgovanja ne budu pripremljene kada se određena referentna vrijednost bitno izmijeni ili ukine, čime bi se ublažile povezane bojazni u pogledu financijske stabilnosti. Takav je pristup u skladu s međunarodnim smjernicama Bazelskog odbora za nadzor banaka (BCBS) i Međunarodne organizacije nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO).

(84)

Kako bi se sanacija središnjih drugih ugovornih strana djelotvorno provela, zaštitne mjere predviđene Direktivom 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13) ne bi se trebale primjenjivati ni na kakva ograničenja izvršenja ugovora o financijskom kolateralu ili učinaka ugovora o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima, ni na bilo koju odredbu o konačnom netiranju ili prijeboju predviđenu ovom Uredbom.

(85)

Direktive (EU) 2017/1132 (14), 2004/25/EZ (15) i 2007/36/EZ (16) Europskog parlamenta i Vijeća sadržavaju pravila o zaštiti dioničara i vjerovnika središnjih drugih ugovornih strana koji su obuhvaćeni područjem primjene tih direktiva. U okolnostima u kojima sanacijska tijela moraju brzo djelovati na temelju ove Uredbe tim bi se pravilima mogla ometati sanacijska tijela pri djelotvornoj provedbi mjera sanacije i primjeni sanacijskih instrumenata i ovlasti. Stoga bi odstupanja na temelju Direktive 2014/59/EU trebalo proširiti na mjere poduzete na temelju ove Uredbe. Kako bi se dioničarima zajamčila najviša moguća razina pravne sigurnosti, odstupanja bi trebala biti jasno i usko definirana te bi se njima smjelo koristiti samo u javnom interesu i nakon što su ispunjeni uvjeti za pokretanje sanacije.

(86)

Kako bi se izbjeglo udvostručavanje zahtjeva, Direktivu 2014/59/EU i Uredbu (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (17) trebalo bi izmijeniti kako bi se iz njihova područja primjene isključili subjekti koji također imaju odobrenje za rad u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012.

(87)

Člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 600/2014 predviđa se prijelazno razdoblje tijekom kojeg se članak 35. ili članak 36. te Uredbe ne bi primjenjivao na one središnje druge ugovorne strane ili mjesta trgovanja koji su svojem nadležnom tijelu podnijeli zahtjev za primjenu prijelaznih aranžmana u pogledu izvedenica kojima se trguje na burzi. Prijelazno razdoblje tijekom kojeg njihovo nacionalno nadležno tijelo može mjesto trgovanja ili središnju drugu ugovornu stranu izuzeti od primjene članaka 35. i 36. te Uredbe u pogledu izvedenica kojima se trguje na burzi isteklo je 3. srpnja 2020. Trenutačno tržišno okružje, s visokim stupnjem nesigurnosti i nepredvidivosti potaknutima pandemijom bolesti COVID-19, negativno utječe na poslovanje središnjih drugih ugovornih strana i mjestâ trgovanja povećanjem njihovih operativnih rizika. Ti povećani rizici, zajedno s ograničenim kapacitetom za procjenu zahtjeva za pristup i za upravljanje migracijom transakcijskih tokova, mogli bi utjecati na uredno funkcioniranje tržišta ili financijsku stabilnost. Uz navedeno, tom Uredbom predviđa se novi režim izvedenica kojima se trguje na burzi u pogledu pristupa ključnim tržišnim infrastrukturama kojim se nastoji uravnotežiti povećano tržišno natjecanje među tim infrastrukturama s potrebom za očuvanjem njihove operativne cjelovitosti.

Stoga, iako se tom Uredbom nastoji stvoriti konkurentno tržište za financijske infrastrukture, gospodarski subjekti ne bi trebali očekivati da će se postojeća pravila i prioriteti zadržati kada se gospodarske okolnosti promijene, osobito kao posljedica velike gospodarske krize. To je posebno slučaj u području u kojem interakcija među ključnim tržišnim infrastrukturama, kao što su infrastrukture za trgovanje i poravnanje, zahtijeva iznimnu razinu operativne otpornosti jer bi svi neuspjesi u takvim ključnim infrastrukturama predstavljali visok rizik za financijsku stabilnost. Zbog pandemije bolesti COVID-19 datum početka primjene novog režima otvorenog pristupa za mjesta trgovanja i središnje druge ugovorne strane koje nude usluge trgovanja i poravnanja u vezi s izvedenicama kojima se trguje na burzi odgađa se za jednu godinu, do 3. srpnja 2021.

(88)

Kako bi se osiguralo da su sanacijska tijela središnjih drugih ugovornih strana zastupljena na svim relevantnim forumima i to da ESMA iskoristi cjelokupno stručno znanje potrebno za obavljanje zadaća povezanih s oporavkom i sanacijom središnjih drugih ugovornih strana, Uredbu (EU) br. 1095/2010 trebalo bi izmijeniti kako bi nacionalna sanacijska tijela središnje druge ugovorne strane bila obuhvaćena konceptom nadležnih tijela u smislu te uredbe.

(89)

Kako bi se pripremile odluke ESMA-e povezane sa zadaćama koje su joj dodijeljene, a koje uključuju izradu nacrta tehničkih standarda u vezi s ex ante i ex post vrednovanjima i sanacijskim kolegijima i planovima sanacije te obuhvaćaju izradu smjernica o uvjetima sanacije i obvezujućem posredovanju te kako bi se osigurala cjelovita uključenost europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo) (EBA) i njegovih članova u pripremi tih odluka, ESMA bi trebala uspostaviti interni odbor („Sanacijski odbor ESMA-e”) čiji su članovi sanacijska tijela. Ako je to relevantno, nadležna tijela definirana u Uredbi (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (18), uključujući Europsku središnju banku i sanacijska tijela kako su definirana u Direktivi 2014/59/EU, uključujući Jedinstveni sanacijski odbor osnovan Uredbom (EU) br. 806/2014, trebala bi biti pozvana da sudjeluju kao promatrači.

(90)

U pripremi konceptualnog okvira za procjene otpornosti središnjih drugih ugovornih strana na nepovoljna tržišna kretanja trebalo bi se savjetovati sa Sanacijskim odborom ESMA-e kada ta procjena uključuje agregirani učinak aranžmanâ za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana na financijsku stabilnost Unije. U takvim slučajevima trebalo bi provesti savjetovanje i sa Sanacijskim odborom ESMA-e kada se procjenjuju nalazi takvih testiranja otpornosti na stres.

(91)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava te prava, slobode i načela priznata Poveljom.

(92)

Pri donošenju odluka ili mjera na temelju ove Uredbe, nadležna tijela i sanacijska tijela trebala bi uvijek voditi računa o učinku svojih odluka i mjera na financijsku stabilnost u drugim državama članicama i na gospodarsko stanje u drugim državama članicama u kojima je poslovanje središnjih drugih ugovornih strana ključno ili važno za lokalna financijska tržišta, što uključuje države članice u kojima se nalaze članovi sustava poravnanja, kao i, ako su relevantne informacije dostupne, njihovi klijenti te u kojima povezana mjesta trgovanja i infrastrukture financijskog tržišta, uključujući interoperabilne središnje druge ugovorne strane, imaju poslovni nastan.

(93)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest usklađivanje pravila i postupaka za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog učinaka propasti bilo koje središnje druge ugovorne strane u cijeloj Uniji taj cilj na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(94)

Primjenu ove Uredbe trebalo bi odgoditi do 12. kolovoza 2022. kako bi se uspostavile sve ključne provedbene mjere te središnjim drugim ugovornim stranama i drugim sudionicima na tržištu omogućilo poduzimanje potrebnih koraka u svrhu usklađivanja. Međutim, zahtjev da središnja druga ugovorna strana rabi namjenska vlastita sredstva za oporavak i odredbe za nadoknadu članovima sustava poravnanja u izvanrednom slučaju primjene korekcije dobitaka od varijacijskog iznosa nadoknade zasnivaju se na odgovarajućim regulatornim tehničkim standardima koje treba uspostaviti. Stoga je primjereno produljiti odgodu datuma početka primjene takve odredbe do 12. veljače 2023. Usto, određene odredbe koje se primjenjuju na planove oporavka središnjih drugih ugovornih strana te donošenje i preispitivanje planova oporavka, uključujući obvezu podnošenja plana oporavka, trebale bi se primjenjivati od ranijeg datuma jer sve središnje druge ugovorne strane već imaju planove oporavka, kako se to zahtijeva načelima za infrastrukture financijskog tržišta koja su objavili Odbor za plaćanja i tržišne infrastrukture i IOSCO. Središnje druge ugovorne strane koje već imaju odobrenje za rad na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012 trebale bi poduzeti odgovarajuće korake kako bi osigurale da svoje planove oporavka mogu podnijeti svojim nadležnim tijelima najkasnije 12. veljače 2022. Te odredbe koje se odnose na planove oporavka trebale bi se primjenjivati od 12. veljače 2022. Ako nije provelo savjetovanje sa sanacijskim tijelom o planu oporavka središnje druge ugovorne strane, nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane trebalo bi se, čim ostale odredbe ove Uredbe postanu primjenjive, bez odgode savjetovati sa sanacijskim tijelom o planu oporavka središnje druge ugovorne strane. Kako bi se zajamčila pravna sigurnost za druge ugovorne strane, izmjene Uredbe (EU) br. 648/2012 kojima se želi osigurati pravilna provedba reforme referentnih kamatnih stopa FSB-a trebale bi se primjenjivati od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

(95)

Kako bi se osiguralo da povećani operativni rizici koji proizlaze iz primjene režima otvorenog pristupa za izvedenice kojima se trguje na burzi ne ugrožavaju uredno funkcioniranje tržišta ili financijsku stabilnost te kako bi se izbjegao svaki diskontinuitet, potrebno je takva prijelazna razdoblja retroaktivno produljiti kako bi umjesto do 4. srpnja 2020. trajala do 3. srpnja 2021.

(96)

Ovom Uredbom trebalo bi osigurati da središnje druge ugovorne strane raspolažu dostatnim kapacitetom za apsorpciju gubitaka i dokapitalizaciju kako bi se osigurala neometana i brza apsorpcija gubitaka te dokapitalizacija s minimalnim učinkom na financijsku stabilnost, uz istodobno nastojanje da se izbjegnu posljedice za porezne obveznike. U skladu s međunarodno dogovorenim načelima za djelotvorne sustave za sanaciju financijskih institucija koje je razvio FSB, ovom Uredbom trebalo bi osigurati da držatelji vlasničkog kapitala središnje druge ugovorne strane prvi apsorbiraju gubitke u sanaciji na način da se smanji rizik od pravnog osporavanja od strane držatelja vlasničkog kapitala koje bi se temeljilo na tome da su njihovi gubici u sanaciji veći od gubitaka koje bi bili snosili u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti sukladno načelu prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”. FSB je 15. studenoga 2018. objavio savjetodavni dokument pod naslovom „Financijska sredstva za potporu sanaciji središnje druge ugovorne strane i postupanju s vlasničkim kapitalom središnje druge ugovorne strane u sanaciji”.

Na temelju povratnih informacija u vezi s tim dokumentom i dodatnih procjena FSB krajem 2020. planira objaviti smjernice o tome kako rabiti vlasnički kapital u slučaju sanacije središnjih drugih ugovornih strana kako bi se smanjio rizik od pravnog osporavanja od strane držatelja vlasničkog kapitala koje bi proizlazilo iz primjene načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”. Slijedom objave tih smjernica Komisija bi trebala preispitati primjenu pravila utvrđenih u ovoj Uredbi u pogledu otpisa vlasničkoga kapitala u sanaciji uzimajući u obzir spomenute međunarodno dogovorene standarde. Uz to posebno preispitivanje, Komisija bi trebala preispitati primjenu ove Uredbe pet godina od datuma njezina stupanja na snagu, među ostalim uzimajući u obzir sva daljnja međunarodna kretanja. Tim općim preispitivanjem trebalo bi obuhvatiti barem određena ključna pitanja povezana s oporavkom i sanacijom središnjih drugih ugovornih strana, kao što su financijska sredstva dostupna sanacijskim tijelima za pokrivanje gubitaka koji nisu povezani s neispunjavanjem obveza te vlastita sredstva središnjih drugih ugovornih strana koja se trebaju rabiti za oporavak i sanaciju,