9.5 Retroaktivno testiranje

Kreditne institucije trebaju kvalitetnim retroaktivnim testiranjem pokazati da su pretpostavke primijenjene pri procjeni nadoknadivog iznosa bile razumne i temeljene na stečenom iskustvu. U tom kontekstu kreditne institucije trebaju redovito retroaktivno testirati svoje povijesne procjene vrijednosti (posljednja procjena vrijednosti prije klasifikacije izloženosti kao neprihodujuće) u odnosu na svoju povijest prodaje (neto prodajna cijena kolaterala). Ovisno o svojoj veličini i poslovnom modelu, kreditna institucija treba u svojem postupku retroaktivnog testiranja primjenjivati razlikovanje prema vrsti kolaterala, modelu/pristupu procjene vrijednosti, vrsti prodaje (dobrovoljna/prisilna) i regiji. Rezultati retroaktivnog testiranja trebaju se upotrijebiti za utvrđivanje korektivnih faktora za procjene vrijednosti kolaterala za izloženosti koje su ostale u bilanci.

Alternativno, kreditne institucije koje upotrebljavaju napredni pristup zasnovan na internim rejting -sustavima (A- IRB) mogu se pri utvrđivanju korektivnih faktora za osigurane izloženosti koristiti gubitkom zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD).