Članak 8. Obavješćivanje o prekograničnom djelovanju i primjena nacionalnog prava

1.   Obveznici koji prvi put žele obavljati aktivnosti na državnom području druge države članice obavješćuju nadzornike svoje matične države članice o aktivnostima koje namjeravaju obavljati u toj drugoj državi članici. Ta se obavijest dostavlja čim obveznik poduzme korake za obavljanje tih aktivnosti, a u slučaju poslovnih nastana, barem tri mjeseca prije početka obavljanja tih aktivnosti. Obveznici odmah obavješćuju nadzornike svoje matične države članice o početku obavljanja tih aktivnosti u toj drugoj državi članici.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na obveznike koji podliježu posebnim postupcima obavješćivanja za ostvarivanje slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga na temelju drugih pravnih akata Unije ni na slučajeve u kojima obveznik podliježe posebnim zahtjevima za izdavanje odobrenja za rad na državnom području te druge države članice.

2.   Obveznik obavješćuje nadzornika matične države članice o svakoj planiranoj promjeni informacija priopćenih u skladu sa stavkom 1. najmanje mjesec dana prije uvođenja promjene.

3.   Ako se ovom Uredbom državama članicama dopušta donošenje dodatnih pravila koja se primjenjuju na obveznike, obveznici poštuju nacionalna pravila države članice u kojoj imaju poslovni nastan.

4.   Ako obveznici imaju poslovne nastane u nekoliko država članica, oni osiguravaju da svaki poslovni nastan primjenjuje pravila države članice u kojoj se nalazi.

5.   Ako obveznici iz članka 38. stavka 1. Direktive (EU) 2024/1640 na temelju slobode pružanja usluga posluju u državama članicama različitima od onih u kojima imaju poslovni nastan, i to putem zastupnika, distributera ili putem drugih vrsta infrastrukture koja se nalazi u tim drugim državama članicama, oni u vezi s tim aktivnostima primjenjuju pravila država članica u kojima pružaju usluge, osim ako se primjenjuje članak 38. stavak 2. te direktive, u kojem slučaju primjenjuju pravila države članice u kojoj se nalazi njihovo sjedište.

6.   Ako su obveznici dužni imenovati središnju kontaktnu točku u skladu s člankom 41. Direktive (EU) 2024/1640, oni osiguravaju da ta središnja kontaktna točka u ime obveznika može osigurati usklađenost s primjenjivim pravom.