+Članak 7. Nacionalna strategija za kibersigurnost
---+Članak 7. 1.
---+Članak 7. 2.
---+Članak 7. 3.
---+Članak 7. 4.

Članak 7. Nacionalna strategija za kibersigurnost

1. Pregled

,
Naslov Regulativa
Članak 7. 1.

Svaka država članica donosi nacionalnu strategiju za kibersigurnost u kojoj se utvrđuju strateški ciljevi, resursi potrebni za postizanje tih ciljeva i odgovarajuće mjere politike i regulatorne mjere radi postizanja i održavanja visoke razine kibersigurnosti. Nacionalna strategija za kibersigurnost uključuje:

(a) 

ciljeve i prioritete strategije za kibersigurnost države članice koji posebno obuhvaćaju sektore i podsektore iz priloga I. i II.;

(b) 

upravljački okvir za postizanje ciljeva i prioriteta iz točke (a) ovog stavka, uključujući politike iz stavka 2. ;

(c) 

upravljački okvir kojim se pojašnjavaju uloge i odgovornosti relevantnih dionika na nacionalnoj razini, kojim se podupire suradnja i koordinacija na nacionalnoj razini među nadležnim tijelima, jedinstvenim kontaktnim točkama i CSIRT-ovima na temelju ove Direktive, kao i koordinacija i suradnja između tih tijela i nadležnih tijela na temelju sektorskih pravnih akata Unije;

(d) 

mehanizam za utvrđivanje relevantne imovine i procjenu rizika u toj državi članici;

(e) 

određivanje mjera za osiguravanje pripravnosti i sposobnosti reagiranja na incidente i oporavka od incidenata, uključujući suradnju javnog i privatnog sektora;

(f) 

popis različitih tijela i dionika koji su uključeni u provedbu nacionalne strategije za kibersigurnost;

(g) 

okvir politike za bolju koordinaciju između nadležnih tijela na temelju ove Direktive i nadležnih tijela na temelju Direktive (EU) 2022/2557 u svrhu razmjene informacija o rizicima, kiberprijetnjama i incidentima te o rizicima, prijetnjama i incidentima izvan kiberprostora i izvršavanja nadzornih zadaća, prema potrebi;

(h) 

plan, uključujući potrebne mjere, za povećanje opće razine osviještenosti o kibersigurnosti među građanima.

Članak 7. 2.

U okviru nacionalne strategije za kibersigurnost države članice posebno donose politike:

(a) 

za rješavanje kibersigurnosnih pitanja u lancu opskrbe za IKT proizvode i IKT usluge kojima se koriste subjekti za pružanje svojih usluga;

(b) 

za uključivanje i definiranje kibersigurnosnih zahtjeva za IKT proizvode i IKT usluge u području javne nabave, uključujući u odnosu na kibersigurnosnu certifikaciju, kriptiranje i upotrebu kibersigurnosnih proizvoda otvorenog koda;

(c) 

za upravljanje ranjivostima, uključujući promicanje i olakšavanje koordiniranog otkrivanja ranjivosti u skladu s člankom 12. stavkom 1.;

(d) 

koje se odnose na održavanje opće dostupnosti, cjelovitosti i povjerljivosti javne jezgre otvorenog interneta, uključujući, ako je to potrebno, kibersigurnost podmorskih komunikacijskih kabela;

(e) 

za promicanje razvoja i integracije relevantnih naprednih tehnologija radi provedbe najsuvremenijih mjera upravljanja kibersigurnosnim rizicima;

(f) 

za promicanje i razvoj obrazovanja i osposobljavanja u području kibersigurnosti, vještina u području kibersigurnosti, informiranja te istraživačkih i razvojnih inicijativa u području kibersigurnosti, kao i smjernica o dobroj praksi i kontrolama kiberhigijene namijenjenih građanima, dionicima i subjektima;

(g) 

za potporu akademskim i istraživačkim institucijama u razvoju, unapređivanju i poticanju uvođenja alata za kibersigurnost i sigurne mrežne infrastrukture;

(h) 

koje uključuju relevantne postupke i odgovarajuće alate za razmjenu informacija u cilju podupiranja dobrovoljne razmjene informacija o kibersigurnosti među subjektima u skladu s pravom Unije;

(i) 

za jačanje kiberotpornosti i osnovne razine kiberhigijene malih i srednjih poduzeća, osobito onih koji su izuzeti iz područja primjene ove Direktive, pružanjem lako dostupnih smjernica i pomoći za njihove specifične potrebe;

(j) 

za promicanje aktivne kiberzaštite.

Članak 7. 3.
Države članice obavješćuju Komisiju o svojim nacionalnim strategijama za kibersigurnost u roku od tri mjeseca od njihova donošenja. Države članice mogu iz takvih obavijesti izostaviti informacije koje se odnose na njihovu nacionalnu sigurnost.
Članak 7. 4.
Države članice redovito, a najmanje svakih pet godina ocjenjuju svoje nacionalne strategije za kibersigurnost na temelju ključnih pokazatelja uspješnosti te ih prema potrebi ažuriraju. ENISA pomaže državama članicama, na njihov zahtjev u razvoju ili ažuriranju nacionalne strategije za kibersigurnost i ključnih pokazatelja uspješnosti za ocjenjivanje te strategije kako bi je uskladila sa zahtjevima i obvezama utvrđenim u ovoj Direktivi.

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi
Izvor Zahtjev

3. Povezani standardi

Standardi
Izvor Zahtjev
  • Builddate: 27.12.2022 00:00:00 -Doknr: CELEX:32022L2555
  • EULAW -

    EN: Legal acts of the European Union from EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © European Union. Re-use is authorised by Decision 2011/833/EU, provided the source is acknowledged; the consolidated texts are licensed under CC BY 4.0 (EUR-Lex legal notice). Divided into sections and converted into the GRCA format, the wording unchanged. Only the legislation published in the Official Journal of the European Union is deemed authentic.

    DE: Rechtsakte der Europäischen Union aus EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © Europäische Union. Weiterverwendung nach Beschluss 2011/833/EU mit Quellenangabe gestattet; die konsolidierten Fassungen stehen unter CC BY 4.0 (Rechtlicher Hinweis von EUR-Lex). In Abschnitte aufgeteilt und in das GRCA-Format umgewandelt, der Wortlaut unverändert. Verbindlich sind allein die im Amtsblatt der Europäischen Union veröffentlichten Rechtsakte.