|
+Članak 7. 2. |
Članak 7. 2.U okviru nacionalne strategije za kibersigurnost države članice posebno donose politike:
(a)
za rješavanje kibersigurnosnih pitanja u lancu opskrbe za IKT proizvode i IKT usluge kojima se koriste subjekti za pružanje svojih usluga;
(b)
za uključivanje i definiranje kibersigurnosnih zahtjeva za IKT proizvode i IKT usluge u području javne nabave, uključujući u odnosu na kibersigurnosnu certifikaciju, kriptiranje i upotrebu kibersigurnosnih proizvoda otvorenog koda;
(c)
za upravljanje ranjivostima, uključujući promicanje i olakšavanje koordiniranog otkrivanja ranjivosti u skladu s člankom 12. stavkom 1.;
(d)
koje se odnose na održavanje opće dostupnosti, cjelovitosti i povjerljivosti javne jezgre otvorenog interneta, uključujući, ako je to potrebno, kibersigurnost podmorskih komunikacijskih kabela;
(e)
za promicanje razvoja i integracije relevantnih naprednih tehnologija radi provedbe najsuvremenijih mjera upravljanja kibersigurnosnim rizicima;
(f)
za promicanje i razvoj obrazovanja i osposobljavanja u području kibersigurnosti, vještina u području kibersigurnosti, informiranja te istraživačkih i razvojnih inicijativa u području kibersigurnosti, kao i smjernica o dobroj praksi i kontrolama kiberhigijene namijenjenih građanima, dionicima i subjektima;
(g)
za potporu akademskim i istraživačkim institucijama u razvoju, unapređivanju i poticanju uvođenja alata za kibersigurnost i sigurne mrežne infrastrukture;
(h)
koje uključuju relevantne postupke i odgovarajuće alate za razmjenu informacija u cilju podupiranja dobrovoljne razmjene informacija o kibersigurnosti među subjektima u skladu s pravom Unije;
(i)
za jačanje kiberotpornosti i osnovne razine kiberhigijene malih i srednjih poduzeća, osobito onih koji su izuzeti iz područja primjene ove Direktive, pružanjem lako dostupnih smjernica i pomoći za njihove specifične potrebe;
(j)
za promicanje aktivne kiberzaštite. 1. Pregled
1.1 Reference1.2 Utvrđeni zahtjevi1.3 Povezani standardi2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|