DIREKTIVA 2014/36/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika

(1)

Za postupnu uspostavu područja slobode, sigurnosti i pravde, Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđaju se mjere koje treba donijeti u području azila, useljavanja i zaštite prava državljana trećih zemalja.

(2)

UFEU-om je predviđeno da Unija razvija zajedničku politiku useljavanja čiji je cilj u svim fazama osigurati učinkovito upravljanje migracijskim tokovima i pravedno postupanje prema državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u državama članicama. U tu svrhu Europski parlament i Vijeće usvajaju mjere o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja i o utvrđivanju njihovih prava.

(3)

U Haškom programu koji je donijelo Europsko vijeće 4. studenoga 2004. navedeno je da će zakonite migracije imati važnu ulogu u unapređivanju gospodarskog razvoja te je od Komisije zatraženo da predstavi plan politike zakonite migracije, uključujući postupke za prihvat, koji omogućuje brzi odgovor na promjenjivu potražnju za radom migranata na tržištu rada.

(4)

Europsko vijeće se 14. i 15. prosinca 2006. sporazumjelo oko niza mjera za 2007. godinu. Te mjere uključuju razvoj dobro vođenih politika zakonitog useljavanja koje u potpunosti poštuju nacionalne nadležnosti kako bi se državama članicama pomoglo u zadovoljavanju postojećih i budućih potreba za radnom snagom. Pozvalo je i na ispitivanje načina za olakšavanje privremene migracije.

(5)

U Europskom paktu o useljavanju i azilu, koji je Europsko vijeće donijelo 16. listopada 2008., Unija i njezine države članice obvezuju se da će provoditi poštenu, učinkovitu i dosljednu politiku za postupanje s izazovima i mogućnostima u području migracije. Pakt je osnova zajedničke politike useljavanja vođene duhom solidarnosti među državama članicama i suradnjom s trećim zemljama te utemeljene na pravilnom upravljanju migracijskim tokovima, u interesu ne samo zemalja domaćina, nego i zemalja podrijetla te samih migranata.

(6)

U Stockholmskom programu, koji je Europsko vijeće donijelo 11. prosinca 2009., priznato je da useljavanje radne snage može doprinijeti povećanju konkurentnosti i gospodarske vitalnosti te da će fleksibilne politike useljavanja, u kontekstu značajnih demografskih izazova s kojima će se Unija suočiti u budućnosti, uz povećanu potražnju za radnom snagom, dugoročno značajno doprinositi gospodarskom razvoju i uspješnosti Unije. Također je istaknut značaj osiguravanja pravičnog postupanja prema državljanima trećih zemalja koji zakonito borave na državnom području država članica i povezivanja, u najvećoj mogućoj mjeri, migracije i razvoja. U njemu se Komisija i Vijeće pozivaju na nastavak provođenja Plana politike zakonite migracije navedenog u komunikaciji Komisije od 21. prosinca 2005.

(7)

Ova Direktiva trebala bi doprinijeti učinkovitom upravljanju migracijskim tokovima za posebnu kategoriju sezonske privremene migracije i osiguravanju pristojnih uvjeta života i rada za sezonske radnike određivanjem poštenih i transparentnih pravila za prihvat i boravak te utvrđivanjem prava sezonskih radnika, uz istodobno osiguravanje poticaja i zaštitnih mjera za sprečavanje prekoračenja boravka ili prelaska privremenog boravka u stalni boravak. Osim toga, pravila utvrđena u Direktivi 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) doprinijet će u sprečavanju da takav privremeni boravak postane neovlašten boravak.

(8)

Države članice trebale bi provoditi ovu Direktivu bez diskriminacije na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili društvenog podrijetla, genetskih osobina, jezika, religije ili uvjerenja, političkih ili drugih mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije, posebno u skladu s Direktivom Vijeća 2000/43/EZ (5) i Direktivom Vijeća 2000/78/EZ (6).

(9)

Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje načelo prema kojem građani Unije imaju prednost što se tiče pristupa tržištu rada država članica, kako je izraženo u odgovarajućim odredbama odgovarajućih akata o pristupanju.

(10)

Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje pravo država članica da odrede opseg prihvata državljana trećih zemalja koji na njihovo državno područje dolaze iz trećih zemalja radi sezonskog rada, kako je određeno u UFEU-u.

(11)

Ova Direktiva ne bi smjela utjecati na uvjete za pružanje usluga u okviru članka 56. UFEU-a. Ova Direktiva posebno ne bi smjela utjecati na uvjete zaposlenja koji se primjenjuju, na temelju Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), na radnike koje je poduzeće s poslovnim nastanom u državi članici uputilo na pružanje usluge na državnom području druge države članice.

(12)

Ova Direktiva trebala bi obuhvaćati izravne poslovne odnose između sezonskih radnika i poslodavaca. Međutim, ako nacionalno pravo države članice dopušta prihvat državljana treće zemlje u statusu sezonskih radnika putem zaposlenja ili agencija za privremeno zapošljavanje s poslovnim nastanom na njezinu državnu području te koje su u izravnom kontaktu sa sezonskim radnikom, takve agencije ne bi smjele biti isključene iz područja primjene ove Direktive.

(13)

Prilikom prenošenja ove Direktive, države članice trebale bi, prema potrebi nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima, navesti one sektore zaposlenja koji uključuju djelatnosti koje ovise o izmjeni godišnjih doba. Djelatnosti koje ovise o izmjeni godišnjih doba obično su značajne za sektore kao što su poljoprivreda i hortikultura, posebno za vrijeme sjetve ili žetve, ili turizam, posebno za vrijeme godišnjih odmora.

(14)

Ako je tako predviđeno nacionalnim pravom i u skladu je s načelom nediskriminacije utvrđenim u članku 10. UFEU-a, državama članicama dopušteno je primjenjivati povoljnije postupanje prema državljanima određenih trećih zemalja u usporedbi s državljanima ostalih trećih zemalja prilikom provedbe neobveznih odredaba ove Direktive.

(15)

Zahtjev za prihvat u statusu sezonskog radnika trebao bi biti moguć samo ako državljanin treće zemlje boravi izvan državnog područja država članica.

(16)

Trebalo bi biti moguće odbiti prihvat za potrebe ove Direktive na temelju valjano utemeljenih razloga. Posebno bi trebalo biti moguće odbiti prihvat ako država članica smatra, na temelju procjene činjenica, da dotični državljanin treće zemlje predstavlja potencijalnu prijetnju javnom poretku, javnoj sigurnosti ili javnom zdravlju.

(17)

Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje primjenu Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(18)

Ova Direktiva ne bi smjela negativno utjecati na prava dodijeljena državljanima trećih zemalja koji u svrhu rada već zakonito borave u državi članici.

(19)

U slučaju država članica koje u cijelosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (9) (Zakonik o vizama), Uredba (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (10) (Zakonik o schengenskim granicama) i Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 (11) primjenjuju se u cijelosti. U skladu s navedenim, za boravke koji nisu dulji od 90 dana, uvjeti za prihvat sezonskih radnika na državno područje država članica koje u cijelosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu uređuju se tim instrumentima, a ovom bi se Direktivom samo trebali uređivati kriteriji i zahtjevi za pristup zapošljavanju. U slučaju država članica koje ne primjenjuju schengensku pravnu stečevinu u cijelosti, uz iznimku Ujedinjene Kraljevine i Irske, primjenjuje se samo Zakonik o schengenskim granicama. Odredbe schengenske pravne stečevine navedene u ovoj Direktivi pripadaju dijelu schengenske pravne stečevine u kojem Irska i Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluju te se stoga te odredbe na njih ne primjenjuju.

(20)

Kriteriji i zahtjevi za prihvat, kao i razlozi za odbijanje i oduzimanje ili neproduljenje/neobnavljanje boravaka koji nisu dulji od 90 dana trebali bi biti utvrđeni u ovoj Direktivi, što se tiče zapošljavanja u statusu sezonskog radnika. Prilikom izdavanja viza za kratkotrajni boravak za potrebe sezonskog rada na odgovarajući se način primjenjuju relevantne odredbe schengenske pravne stečevine koje se odnose na uvjete za ulazak i boravak na državnom području država članica, kao i razloge za odbijanje, produljenje, poništenje ili ukidanje tih viza. O svakoj odluci o odbijanju, poništenju ili ukidanju vize i razlozima na kojima se ona temelji posebno bi trebalo obavijestiti, u skladu s člankom 32. stavkom 2. i člankom 34. stavkom 6. Zakonika o vizama, podnositelja zahtjeva putem standardnog obrasca utvrđenog u Prilogu VI. Zakoniku o vizama.

(21)

Za sezonske radnike kojima je odobren prihvat za boravak dulji od 90 dana, ovom bi se Direktivom trebali utvrditi uvjeti za prihvat i boravak na državnom području te kriteriji i zahtjevi za pristup zapošljavanju u državama članicama.

(22)

Ovom bi se Direktivom trebao predvidjeti fleksibilan sustav ulaska koji se temelji na zahtjevu i objektivnim kriterijima, kao što su valjani ugovor o radu ili obvezujuća ponuda za posao u kojima su utvrđeni ključni aspekti ugovora ili radnog odnosa.

(23)

Države članice trebale bi imati mogućnost provjere koja bi pokazala može li se određeno radno mjesto popuniti s domaćeg tržišta rada.

(24)

Države članice trebale bi moći odbiti zahtjev za prihvat, posebno ako državljanin treće zemlje nije ispunio obvezu, koja proizlazi iz prethodne odluke o prihvatu u statusu sezonskog radnika, da napusti državno područje dotične države članice nakon isteka odobrenja za potrebe sezonskog rada.

(25)

Države članice trebale bi moći od zaposlenika zahtijevati suradnju s nadležnim tijelima i pružanje svih relevantnih informacija potrebnih za sprečavanje moguće zlouporabe i pogrešne uporabe postupka utvrđenog u ovoj Direktivi.

(26)

Uvođenje jedinstvenog postupka za dobivanje kombinirane isprave, koja bi uključivala boravišnu i radnu dozvolu, trebalo bi doprinijeti pojednostavljenju pravila koja se trenutačno primjenjuju u državama članicama. To ne bi smjelo utjecati na pravo država članica da imenuju nadležna tijela i način na koji bi ona trebala biti uključena u jedinstveni postupak, u skladu s nacionalnim posebnostima upravne organizacije i prakse.

(27)

Imenovanje nadležnih tijela na temelju ove Direktive ne bi smjelo dovoditi u pitanje ulogu i odgovornosti drugih tijela i, prema potrebi, socijalnih partnera, u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom, u pogledu ispitivanja zahtjeva i odlučivanja o njemu.

(28)

Ovom Direktivom trebalo bi predvidjeti određeni stupanj fleksibilnosti za države članice u pogledu odobrenja koja se izdaju za prihvat (ulazak, boravak i rad) sezonskih radnika. Izdavanje vize za dugotrajni boravak u skladu s člankom 12. stavkom 2. točkom (a) ne bi smjelo dovoditi u pitanje mogućnost država članica da izdaju prethodno odobrenje za rad u dotičnoj državi članici. Međutim, kako bi se osiguralo da su uvjeti zaposlenja, kako su predviđeni ovom Direktivom, prošli provjeru te da su zadovoljeni, na tim bi odobrenjima trebalo jasno navesti da su izdana za potrebe sezonskog rada. Ako se izdaju samo vize za kratkotrajni boravak, države članice trebale bi u tu svrhu upotrebljavati polje „napomene” na naljepnici vize.

(29)

Za sve boravke koji nisu dulji od 90 dana, države članice trebale bi odabrati izdavanje vize za kratkotrajni boravak ili vize za kratkotrajni boravak uz radnu dozvolu u slučajevima u kojima je državljaninu treće zemlje potrebna viza u skladu s Uredbom (EZ) br. 539/2001. Ako državljanin treće zemlje ne podliježe zahtjevu posjedovanja vize i ako država članica nije primijenila članak 4. stavak 3. te uredbe, države članice trebale bi mu izdati radnu dozvolu kao odobrenje za potrebe sezonskog rada. Za sve boravke dulje od 90 dana države članice trebale bi odabrati izdavanje jednog od sljedećih odobrenja: vizu za dugotrajni boravak; dozvolu za sezonski rad; ili dozvolu za sezonski rad uz vizu za dugotrajni boravak ako nacionalno pravo zahtijeva posjedovanje vize za dugotrajni boravak za ulazak na državno područje. Ništa u ovoj Direktivi ne bi smjelo sprečavati države članice da poslodavcu izravno dostave radnu dozvolu.

(30)

Ako se viza zahtijeva isključivo za potrebe ulaska na državno područje države članice i državljanin treće zemlje ispunjava uvjete za izdavanje dozvole za sezonski rad, dotična država članica trebala bi državljaninu treće zemlje odobriti sve što je potrebno za dobivanje potrebne vize te osigurati da nadležna tijela u tu svrhu surađuju na učinkovit način.

(31)

Najdulje moguće trajanje boravka trebale bi odrediti države članice i ograničiti na razdoblje u trajanju između pet i devet mjeseci koje bi, zajedno s definicijom sezonskog rada, trebalo osigurati da je rad uistinu privremene naravi. Trebalo bi predvidjeti da je, u okviru najduljeg mogućeg trajanja boravka, moguće produljiti ugovor ili promijeniti poslodavca, pod uvjetom da se i dalje ispunjavaju kriteriji za prihvat. Time bi se trebala smanjiti opasnost od zlouporabe s kojom bi se mogli suočiti sezonski radnici ako su vezani za jednog poslodavca te ujedno osigurati fleksibilan odgovor na stvarne potrebe poslodavaca za radnom snagom. Mogućnost da sezonskog radnika zaposli drugi poslodavac pod uvjetima utvrđenima u ovoj Direktivi ne bi smjela podrazumijevati mogućnost da sezonski radnik traži zaposlenje na državnom području država članica dok je nezaposlen.

(32)

Prilikom odlučivanja o produljenju boravka ili obnovi odobrenja za potrebe sezonskog rada, države članice trebale bi moći u obzir uzeti stanje na tržištu rada.

(33)

U slučajevima kada je sezonskom radniku odobren prihvat za boravak koji nije dulji od 90 dana i ako je država članica odlučila taj boravak produljiti na dulje od 90 dana, vizu za kratkotrajni boravak trebalo bi zamijeniti ili vizom za dugotrajni boravak ili dozvolom za sezonski rad.

(34)

Uzimajući u obzir određene aspekte kružne migracije, kao i izglede za zapošljavanje sezonskih radnika iz trećih zemalja na dulje od samo jedne sezone te interese poslodavaca Unije da se mogu osloniti se na stabilniju i već obučenu radnu snagu, trebalo bi predvidjeti mogućnost pojednostavljenih postupaka za prihvat bona fide državljana trećih zemalja kojima je bio odobren prihvat u statusu sezonskih radnika u državu članicu barem jednom tijekom prethodnih pet godina te koji su uvijek poštovali sve kriterije i uvjete predviđene ovom Direktivom za ulazak i boravak u dotičnoj državi članici. Takvi postupci ne bi smjeli utjecati na zahtjev da zaposlenje bude privremene naravi niti ga zaobilaziti.

(35)

Države članice trebale bi dati sve od sebe kako bi osigurale da se informacije o uvjetima za ulazak i boravak, uključujući prava i obveze te postupovna jamstva, kako je utvrđeno u ovoj Direktivi, i sva dokazna dokumentacija potrebna za podnošenje zahtjeva za boravak i rad na državnom području države članice u statusu sezonskog radnika, stave na raspolaganje podnositeljima zahtjeva.

(36)

Države članice trebale bi predvidjeti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije protiv poslodavaca u slučaju kršenja njihovih obveza na temelju ove Direktive. Te sankcije mogle bi se sastojati od mjera predviđenih u članku 7. Direktive 2009/52/EZ te bi trebale uključivati, ako je to prikladno, odgovornost poslodavca da plati naknadu sezonskim radnicima. Trebalo bi uspostaviti potrebne mehanizme kojima bi se sezonskim radnicima omogućilo da prime naknadu na koju imaju pravo, čak i ako se više ne nalaze na državnom području predmetne države članice.

(37)

Trebalo bi utvrditi niz pravila kojima se uređuje postupak ispitivanja zahtjevâ za prihvat u statusu sezonskog radnika. Taj postupak trebao bi biti učinkovit i izvediv, uzimajući u obzir uobičajeni opseg posla administracija država članica, kao i transparentni i pravični kako bi mogli ponuditi odgovarajuću pravnu sigurnost onima na koje se odnose.

(38)

U slučaju viza za kratkotrajni boravak, postupovna jamstva uređuju se odgovarajućim odredbama schengenske pravne stečevine.

(39)

Nadležna tijela država članica trebala bi odlučivati o zahtjevima za odobrenje za potrebe sezonskog rada što je prije moguće nakon njihova podnošenja. U pogledu podnošenja zahtjeva za produljenje ili obnavljanje, ako su podneseni u okviru razdoblja valjanosti odobrenja, države članice trebale bi poduzeti sve razumne mjere kako bi osigurale da sezonski radnik nije obvezan prekinuti svoj radni odnos s istim poslodavcem, ili spriječen u tome da promijeni poslodavca, zbog tekućih upravnih postupaka. Podnositelji zahtjeva trebali bi podnijeti zahtjev za produljenje ili obnavljanje što je prije moguće. U svakom slučaju sezonskom radniku trebalo bi dopustiti boravak na državnom području dotične države članice i, prema potrebi, nastavak rada dok nadležna tijela ne donesu konačnu odluku o zahtjevu za produljenje ili obnavljanje.

(40)

S obzirom na prirodu sezonskog rada, države članice trebalo bi poticati da ne naplaćuju pristojbu za obradu zahtjevâ. U slučaju da država članica ipak odluči naplatiti pristojbu, takva pristojba ne bi smjela biti nerazmjerna ili previsoka.

(41)

Svi sezonski radnici trebali bi moći koristiti smještaj koji osigurava primjeren životni standard. Nadležno tijelo trebalo bi biti obaviješteno o bilo kakvoj promjeni smještaja. Kada smještaj osigurava poslodavac ili je on posrednik u osiguravanju smještaja, najamnina ne bi smjela biti previsoka u usporedbi s neto primicima od rada i u usporedbi s kvalitetom tog smještaja, najamnina sezonskog radnika ne bi se smjela automatski odbijati s njegove plaće, poslodavac bi trebao sezonskom radniku dostaviti ugovor o najmu ili jednakovrijedan dokument u kojem se navode uvjeti najma za smještaj te bi poslodavac trebao osigurati da smještaj zadovoljava opće zdravstvene i sigurnosne norme koje su na snazi u dotičnoj državi članici.

(42)

Državljanima trećih zemalja koji posjeduju valjanu putnu ispravu i odobrenje za potrebe sezonskog rada koje je na temelju ove Direktive izdala država članica koja u cijelosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu, trebalo bi dopustiti ulazak i slobodno kretanje na području država članica koje u cijelosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu tijekom razdoblja u trajanju od najviše 90 dana u bilo kojem razdoblju do 180 dana, u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama i člankom 21. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (12) (Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma).

(43)

S obzirom na posebno osjetljivu situaciju sezonskih radnika koji su državljani trećih zemalja i privremenu narav njihova zadatka, postoji potreba za pružanjem učinkovite zaštite prava sezonskih radnika koji su državljani trećih zemalja, i u području socijalne sigurnosti, za redovitim provjerama usklađenosti i potpunim jamčenjem poštovanja načela jednakog postupanja kao s radnicima koji su državljani države članice domaćina, uz poštovanje koncepta jednake plaće za jednak posao na jednakom radnom mjestu, primjenom kolektivnih ugovora i drugih dogovora o radnim uvjetima koji su sklopljeni na bilo kojoj razini ili za koje postoji zakonska odredba, u skladu s nacionalnim pravom i praksom, pod istim uvjetima kao i za državljane države članice domaćina.

(44)

Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje prava i načela sadržana u Europskoj socijalnoj povelji od 18. listopada 1961. i, prema potrebi, Europskoj konvenciji o pravnom statusu radnika migranata od 24. studenoga 1977.

(45)

Osim zakonodavnih, upravnih i regulatornih odredaba primjenjivih na radnike koji su državljani države članice domaćina, arbitražne odluke te kolektivni ugovori i ugovori sklopljeni na bilo kojoj razini, u skladu s nacionalnim pravom i praksom države članice domaćina, također bi se trebali primjenjivati na sezonske radnike koji su državljani trećih zemalja, pod istim uvjetima kao i za državljane države članice domaćina.

(46)

Sezonskim radnicima koji su državljani trećih zemalja trebalo bi zajamčiti jednako postupanje u vezi s granama socijalne sigurnosti navedenima u članku 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (13). Ovom se Direktivom ne usklađuje zakonodavstvo o socijalnoj sigurnosti država članica niti pokriva socijalnu pomoć. Ona je ograničena na primjenu načela jednakog postupanja u području socijalne sigurnosti na osobe na koje se odnosi njezino područje primjene. Ovom se Direktivom ne bi smjelo državljanima trećih zemalja, koji ostvaruju prava u više država članica, dodijeliti veća prava od onih koja su već predviđena postojećim zakonodavstvom Unije u području socijalne sigurnosti.

Zbog privremene naravi boravka sezonskih radnika i ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (14), države članice trebale bi moći isključiti obiteljske naknade i naknade za nezaposlenost iz jednakog postupanja između sezonskih radnika i njihovih vlastitih državljana te bi trebale moći ograničiti primjenu jednakog postupanja u pogledu obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, kao i poreznih olakšica.

Ovom se Direktivom ne predviđa spajanje obitelji. Nadalje, ovom se Direktivom ne dodjeljuju prava za slučajeve koji su izvan područja primjene prava Unije, kao što su to, na primjer, slučajevi kada članovi obitelji borave u trećoj zemlji. Međutim, to ne bi smjelo utjecati na prava nadživjelih osoba koje su stekle pravo od sezonskih radnika na primanje mirovine za nadživjele osobe tijekom boravka u trećoj zemlji. To ne bi smjelo dovoditi u pitanje nediskriminirajuću primjenu nacionalnog prava država članica kojim se predviđaju pravila de minimis za doprinose mirovinskim sustavima. Trebalo bi uspostaviti mehanizme kako bi se osiguralo, prema potrebi, učinkovito pokriće socijalne sigurnosti tijekom boravka i prijenos stečenih prava sezonskih radnika.

(47)

Pravom Unije ne ograničava se ovlast država članica da organiziraju svoje programe socijalne sigurnosti. U nedostatku usklađenosti na razini Unije, svaka država članica treba utvrditi uvjete prema kojima se dodjeljuju prava iz socijalne sigurnosti, kao i iznos takvih davanja te razdoblje za koje se dodjeljuju. Međutim, prilikom izvršavanja te ovlasti, države članice trebale bi poštovati pravo Unije.

(48)

Bilo kakva ograničenja jednakog postupanja u području socijalne sigurnosti na temelju ove Direktive ne bi smjela dovoditi u pitanje prava dodijeljena primjenom Uredbe (EU) br. 1231/2010.

(49)

Kako bi se osigurala pravilna provedba ove Direktive, posebno odredaba koje se odnose na prava, radne uvjete i smještaj, države članice trebale bi osigurati uspostavu odgovarajućih mehanizama za praćenje poslodavaca te provođenje, prema potrebi, učinkovitih i primjerenih inspekcija na svojem državnom području. Odabir poslodavaca koji su predmet inspekcije trebao bi se temeljiti ponajprije na procjeni rizika koju provode nadležna tijela u državama članicama, uzimajući u obzir čimbenike poput sektora u kojem djeluje poduzeće i sve prijašnje evidencije o kršenjima.

(50)

Kako bi se olakšala primjena ove Direktive, države članice trebale bi uspostaviti učinkovite mehanizme pomoću kojih sezonski radnici mogu tražiti pravnu zaštitu i podnijeti pritužbe izravno ili putem odgovarajućih trećih strana kao što su sindikati ili druga udruženja. To se smatra nužnim za rješavanje situacija u kojima sezonski radnici nisu svjesni postojanja mehanizama izvršenja ili ih oklijevaju upotrijebiti u vlastito ime jer se boje mogućih posljedica. Sezonski radnici trebali bi imati pristup sudskoj zaštiti protiv viktimizacije kao posljedice podnošenja pritužbe.

(51)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest uvođenje posebnog postupka za prihvat, donošenje uvjeta za ulazak i boravak za potrebe sezonskog rada državljana trećih zemalja i utvrđivanje njihovih prava kao sezonskih radnika, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), uzimajući u obzir politike useljavanja i zapošljavanja na europskoj i nacionalnoj razini. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(52)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a posebno u njezinom članku 7., članku 15. stavku 3., člancima 17., 27., 28., 31. i članku 33. stavku 2., u skladu s člankom 6. UEU-a.

(53)

U skladu sa Zajedničkom političkom deklaracijom država članica i Komisije o obrazloženjima od 28. rujna 2011. (15), države članice obvezuju se da će priopćenju o svojim mjerama prenošenja u opravdanim slučajevima priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U odnosu na ovu Direktivu, zakonodavac smatra da je prijenos takvih dokumenata opravdan.

(54)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen UEU-u i UFEU-u, te ne dovodeći u pitanje članak 4. tog protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive, ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.

(55)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, koji je priložen UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,