Članak 2. Opseg i primjena

imovina iz treće zemlje koju drže društva kćeri u trećoj zemlji može se priznati kao likvidna imovina za potrebe konsolidacije ako je ona priznata kao likvidna imovina prema nacionalnom pravu treće zemlje koja utvrđuje zahtjev za likvidnosnu pokrivenost i ako ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

Imovina koja se priznaje na temelju podtočke ii. može se priznati samo do iznosa neto likvidnosnih odljeva u razdoblju stresa u određenoj valuti u kojoj su izraženi i koji proizlaze iz istog društva kćeri;

likvidnosni odljevi u društvu kćeri u trećoj zemlji na koje se prema nacionalnom pravu te treće države koja utvrđuje zahtjev za likvidnosnu pokrivenost primjenjuju viši postoci od onih iz glave III. podliježu konsolidaciji u skladu s višim stopama propisanima nacionalnim pravom predmetne treće zemlje;

likvidnosni priljevi u društvu kćeri u trećoj zemlji na koje se prema nacionalnom pravu te treće države koja utvrđuje zahtjev za likvidnosnu pokrivenost primjenjuju niži postoci od onih iz glave III. podliježu konsolidaciji u skladu s nižim stopama propisanima nacionalnim pravom predmetne treće zemlje;

na investicijska društva unutar grupe primjenjuje se članak 4. ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi i članak 412. Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu definicije likvidne imovine, likvidnosnih odljeva i priljeva za pojedinačne i konsolidirane potrebe. Međutim, na investicijska društva i dalje se primjenjuje detaljan zahtjev za koeficijent likvidnosne pokrivenosti investicijskih društava u skladu s nacionalnim pravom država članica do pobližeg određivanja zahtjeva za koeficijent likvidnosne pokrivenosti u skladu s člankom 508. Uredbe (EU) br. 575/2013;

na konsolidiranoj razini iznos priljeva koji proizlazi iz specijalizirane kreditne institucije iz članka 33. stavaka 3. i 4. priznaje se samo do iznosa odljeva koji proizlaze iz istog društva.