Članak 2. Definicije

„zračna luka” znači bilo koje zemljište posebno prilagođeno za slijetanje, polijetanje i manevriranje zrakoplova, uključujući i pomoćne objekte koje takve aktivnosti mogu uključivati za potrebe zračnog prijevoza i usluga, uključujući i objekte potrebne kao pomoć komercijalnom zračnom prijevozu;

„sustav zračnih luka” znači dvije ili više zračnih luka međusobno povezane kako bi posluživale isti grad ili urbano područje, kako je opisano u Prilogu II. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2408/92 od 23. srpnja 1992. o pristupu zračnih prijevoznika Zajednice zračnim linijama unutar Zajednice;

„upravljačko tijelo zračne luke” znači tijelo koje, pored drugih aktivnosti ili ne, prema nacionalnom zakonu ili propisima ima za cilj rukovođenje i upravljanje infrastrukturom zračne luke, te koordinaciju i nadzor djelatnosti različitih operatora u dotičnoj zračnoj luci ili sustavu zračnih luka;

„korisnik zračne luke” znači fizička ili pravna osobu odgovorna za prijevoz putnika, pošte i/ili tereta zračnim putem od ili do dotične zračne luke;

„zemaljske usluge” znači usluge koje se pružaju korisnicima zračne luke u zračnim lukama opisanim u Prilogu;

„samostalno obavljanje usluga” znači stanje u kojem korisnik zračne luke izravno obavlja sam za sebe jednu ili više kategorija zemaljskih usluga i za pružanje takvih usluga ne zaključuje nikakav ugovor s trećom osobom; za potrebe ove definicije korisnici zračne luke ne smatraju se između sebe trećim osobama ako:

„pružatelj zemaljskih usluga” znači svaka fizička ili pravna osobu koja trećim osobama pruža jednu ili više kategorija zemaljskih usluga.