Članak 60. Stjecanje vlastitih dionica

nominalna vrijednost ili, kada ona ne postoji, knjigovodstvena vrijednost stečenih dionica, uključujući dionice koje je društvo steklo prethodno i koje drži, te dionice koje je stekla osoba koja djeluje u svoje ime, a za račun društva, ne premašuje granicu koju trebaju odrediti države članice; ta granica ne smije biti niža od 10 % upisanog temeljnog kapitala;

u statutu ili aktu o osnivanju društva utvrđuju se ovlasti društva za stjecanje vlastitih dionica u smislu prvog podstavka, najveći broj dionica dionica koje se trebaju steći, trajanje razdoblja za koje se ovlaštenje daje te najviši i najniži ulog;

društvo ispunjava odgovarajuće zahtjeve u vezi s izvješćivanjem i objavljivanjem;

od određenih društava koja odrede države članice može se zahtijevati da ponište stečene dionice pod uvjetom da se iznos, jednak nominalnoj vrijednosti poništenih dionica, uključi u rezervu koja se ne može isplatiti dioničarima, osim u slučaju smanjenja upisanog temeljnog kapitala; ta se rezerva može upotrijebiti samo u svrhu povećanja upisanog temeljnog kapitala putem kapitalizacije rezervi;

stjecanjem se ne dovodi u pitanje namirenje tražbina vjerovnika.