Preamble: 1

(1)

Direktiva Vijeća 98/83/EZ (4) značajno je izmijenjena nekoliko puta (5). S obzirom na daljnje izmjene tu bi Direktivu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

Direktivom 98/83/EZ utvrđen je pravni okvir za zaštitu zdravlja ljudi od negativnih učinaka bilo kakvog zagađenja vode namijenjene za ljudsku potrošnju osiguravanjem njezine zdravstvene ispravnosti i čistoće. Ovom Direktivom trebalo bi nastojati postići isti cilj te poboljšati pristup takvoj vodi za sve u Uniji. U tu je svrhu potrebno na razini Unije utvrditi minimalne zahtjeve koje bi voda namijenjena za tu svrhu trebala ispunjavati. Države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da je voda namijenjena za ljudsku potrošnju slobodna od bilo kakvih mikroorganizama i parazita te bilo kakvih tvari koje u određenim brojevima ili koncentracijama predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi te da ispunjava te minimalne zahtjeve.

(3)

Potrebno je iz područja primjene ove Direktive izuzeti prirodne mineralne vode i vode koje su lijekovi jer su takve vrste vode obuhvaćene direktivama 2009/54/EZ (6) odnosno 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7). Međutim, Direktivom 2009/54/EZ obuhvaćene su i prirodne mineralne vode i izvorske vode, a samo bi prvu kategoriju trebalo izuzeti iz područja primjene ove Direktive. U skladu s člankom 9. stavkom 4. trećim podstavkom Direktive 2009/54/EZ izvorske vode trebale bi biti u skladu s ovom Direktivom, a u pogledu mikrobioloških zahtjeva izvorska voda trebala bi biti u skladu s Direktivom 2009/54/EZ. Kad je riječ o vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju koja se stavlja u boce ili ambalažu, a namijenjena je prodaji ili se upotrebljava u proizvodnji, pripremi ili obradi hrane, takva bi voda u načelu trebala i dalje zadovoljavati odredbe ove Direktive do točke usklađenosti, odnosno slavine, a iza te točke, ako je namijenjena ljudskoj konzumaciji ili se razumno može očekivati da će je ljudi konzumirati, trebalo bi je smatrati hranom u skladu s Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

Osim toga, subjekte u poslovanju s hranom koji imaju vlastiti izvor vode i upotrebljavaju ga za posebne svrhe svojeg poslovanja trebalo bi moći izuzeti od odredaba ove Direktive pod uvjetom da poštuju relevantne obveze, posebno u pogledu načelâ analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka te korektivnih aktivnosti u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije o hrani. Subjekti u poslovanju s hranom koji imaju vlastiti izvor vode i djeluju kao isporučitelji vode trebali bi poštovati ovu Direktivu na isti način kao i svi drugi isporučitelji vode.

(4)

Slijedom zaključaka europske građanske inicijative o pravu na vodu („inicijativa Right2Water”) Komisija je pokrenula javno savjetovanje na razini Unije i provela evaluaciju primjerenosti i učinkovitosti propisa (REFIT) Direktive 98/83/EZ. Na temelju te evaluacije postalo je jasno da je određene odredbe te direktive potrebno ažurirati. Utvrđena su četiri područja u kojima postoji mogućnost za poboljšanje, konkretno popis vrijednosti parametara sukladnosti, ograničena upotreba pristupa temeljenog na riziku, neprecizne odredbe o obavješćivanju potrošača i razlike u sustavima odobravanja materijala koji dolaze u dodir s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju te posljedice takvih razlika za zdravlje ljudi. Osim toga, u okviru inicijative Rigth2Water utvrđena je problematična činjenica da dio stanovništva, osobito marginalizirane skupine, nema pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju, a pružanje takvog pristupa preuzeta je obveza u skladu sa šestim ciljem u okviru ciljeva održivog razvoja Programa Ujedinjenih naroda (UN) za održivi razvoj do 2030.

Zadnje je utvrđeno pitanje općeniti nedostatak svijesti o gubicima vode čiji su uzrok nedostatna ulaganja u održavanje i obnovu vodne infrastrukture, kao što je istaknuto i u tematskom izvješću br. 12/2017 Europskog revizorskog suda od 5. srpnja 2017. „Provedba Direktive o vodi za piće: kvaliteta vode i pristup vodi u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj poboljšali su se, no i dalje postoje znatne potrebe za ulaganjima”.

(5)

Regionalni ured za Europu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) 2017. godine detaljno je preispitao popis parametara i vrijednosti parametara utvrđen u Direktivi 98/83/EZ kako bi utvrdio treba li taj popis prilagoditi s obzirom na znanstveni i tehnički napredak. Prema rezultatima tog preispitivanja trebalo bi pratiti enteralne patogene mikroorganizme i bakteriju Legionella i dodati šest kemijskih parametara ili skupina parametara. U skladu s drugim novijim znanstvenim mišljenjima i načelom predostrožnosti, za četiri nova parametra ili skupine parametara od njih šest trebalo bi utvrditi strože, no i dalje ostvarive vrijednosti parametara od onih koje predlaže SZO. Za jedan od novih parametara broj reprezentativnih tvari bi trebao biti smanjen, a vrijednost prilagođena. Vrijednost za krom SZO i dalje preispituje, stoga bi trebalo primijeniti prijelazno razdoblje od 15 godina prije nego što se ta vrijednost postroži. Osim toga, SZO je preporučio da se tri reprezentativna endokrino disruptivna spoja mogu smatrati referentnim vrijednostima, kako bi se, prema potrebi, ocijenila pojava endokrino disruptivnih spojeva i učinkovitost njihove obrade, uz vrijednosti od 0,1 μg/l za bisfenol A, 0,3 μg/l za nonilfenol i 1 ng/l za beta-estradiol.

Međutim, na temelju mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) iz 2015. odlučeno je da bi jedan od tih triju spojeva, bisfenol A, trebalo dodati ovoj Direktivi uz vrijednost parametara u pogledu zdravstvene sigurnosti od 2,5 μg/l. Nadalje, na popis za praćenje, koji treba utvrditi Komisija na temelju ove Direktive, trebalo bi dodati nonilfenol i beta-estradiol.

(6)

SZO je u pogledu olova preporučio da se zadrži trenutačna vrijednost parametara, ali je napomenuo da bi koncentracije trebale biti onoliko niske koliko je to razumno i praktično izvedivo. Stoga bi trebalo biti moguće zadržati trenutačnu vrijednost od 10 μg/l u razdoblju od 15 godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive. Do kraja tog prijelaznog roka vrijednost parametara olova trebala bi biti 5 μg/l. Osim toga, budući da postojeće olovne cijevi u kućama i zgradama predstavljaju kontinuirani problem i da države članice nemaju uvijek odgovarajuće tijelo koje bi nametnulo zamjenu tih cijevi, vrijednost od 5 μg/l trebala bi ostati indikativna kada se radi o obvezama u vezi s kućnom vodoopskrbnom mrežom. Međutim, što se tiče svih novih materijala koji dolaze u dodir s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju, neovisno o tome jesu li namijenjeni upotrebi u sustavu opskrbe ili u kućnoj vodoopskrbnoj mreži, trebala bi se primjenjivati vrijednost od 5 μg/l u slavini da bi bili odobreni u skladu s ovom Direktivom.

(7)

Kako bi se odgovorilo na sve veću zabrinutost javnosti zbog učinaka novih spojeva, kao što su endokrini disruptivni spojevi, farmaceutski proizvodi i mikroplastika, na zdravlje ljudi upotrebom vode namijenjene za ljudsku potrošnju te kako bi se riješilo pitanje novonastalih spojeva u lancu opskrbe, u ovu bi Direktivu trebalo uvesti mehanizam popisa za praćenje. Mehanizmom popisa za praćenje omogućit će se dinamično i fleksibilno odgovaranje na sve veću zabrinutost. Ujedno će se omogućiti daljnji koraci u vezi s novim spoznajama o važnosti tih novonastalih spojeva za zdravlje ljudi i novim spoznajama o najprimjerenijim pristupima i metodologijama praćenja. Taj mehanizam popisa za praćenje za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju dio je odgovora na razne relevantne politike Unije, kao što je navedeno u Komunikaciji Komisije od 11. ožujka 2019. naslovljenoj „Strateški pristup Europske unije lijekovima u okolišu”, Komunikaciji Komisije od 7. studenoga 2018. naslovljenoj „Prema sveobuhvatnom okviru Europske unije za endokrine disruptore” i Zaključcima Vijeća od 26. lipnja 2019. naslovljenima „Prema strategiji Unije za održivu politiku o kemikalijama”.

(8)

SZO je preporučio i da tri vrijednosti parametara budu blaže te da se pet parametara ukloni s popisa parametara i vrijednosti parametara utvrđen u Direktivi 98/83/EZ. Međutim, ne smatraju se sve te promjene nužnima jer se pristupom temeljenim na riziku, uvedenim Direktivom Komisije (EU) 2015/1787 (9), isporučiteljima vode omogućuje da pod određenim uvjetima uklone parametar s popisa parametara za praćenje. Tehnike obrade za postizanje tih vrijednosti parametara već su uspostavljene.

(9)

Vrijednosti parametara utvrđene u ovoj Direktivi temelje se na dostupnim znanstvenim spoznajama i načelu predostrožnosti te se biraju kako bi se osiguralo da se voda namijenjena za ljudsku potrošnju može sigurno konzumirati tijekom cijelog života, čime se osigurava visoka razina zaštite zdravlja.

(10)

Trebalo bi postići ravnotežu radi sprečavanja mikrobioloških i kemijskih rizika te bi u tu svrhu, te s obzirom na buduće preispitivanje vrijednosti parametara, uspostavu vrijednosti parametara primjenjivih na vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju trebalo temeljiti na razmatranjima u vezi s javnim zdravljem te na metodi procjene rizika.

(11)

Indikatorski parametri ne utječu izravno na javno zdravlje. Međutim, oni su važni kao način za utvrđivanje funkcioniranja postrojenja za proizvodnju i distribuciju vode namijenjene za ljudsku potrošnju te za procjenu kvalitete vode. Takvi parametri mogu pomoći u utvrđivanju nedostataka u obradi vode i ujedno imaju važnu ulogu u povećanju i održavanju povjerenja potrošača u kvalitetu vode. Stoga bi države članice trebale osigurati da se takvi parametri prate.

(12)

Kad je potrebno zaštititi zdravlje ljudi unutar njihova državnog područja, države članice trebale bi biti obvezne odrediti vrijednosti za dodatne parametre koji nisu uvršteni u Prilog I., na temelju načela predostrožnosti.

(13)

Budući da dugoročna potrošnja demineralizirane vode ili vode s vrlo niskim razinama ključnih elemenata poput kalcija i magnezija može ugroziti zdravlje ljudi, sigurna voda namijenjena za ljudsku potrošnju ne znači samo to da u njoj nema štetnih mikroorganizama i tvari, već i da su prisutne određene količine prirodnih minerala i ključnih elemenata. Određena količina takvih minerala ujedno je nužna kako bi se osiguralo da voda namijenjena za ljudsku potrošnju nije ni agresivna ni korozivna i kako bi se poboljšao okus takve vode. U skladu s lokalnim uvjetima mogle bi se razmotriti minimalne koncentracije takvih minerala u omekšanoj ili demineraliziranoj vodi.

(14)

U Direktivi 98/83/EZ preventivno planiranje sigurnosti i elementi temeljeni na riziku razmatrani su samo u ograničenoj mjeri. Prvi elementi pristupa temeljenog na riziku uvedeni su 2015. u Direktivi (EU) 2015/1787, omogućavajući državama članicama odstupanje od svojih uspostavljenih programa praćenja, pod uvjetom da su provedene vjerodostojne procjene rizika koje bi se mogle temeljiti na smjernicama SZO-a za kvalitetu vode za piće (Smjernice SZO-a). Smjernice SZO-a, u kojima je utvrđen takozvani pristup „plan za sigurnost vode”, među ostalim i za male zajednice, zajedno s normom EN 15975-2 za sigurnost opskrbe vodom za piće međunarodno su priznata načela na kojima se temelje proizvodnja i distribucija vode namijenjene za ljudsku potrošnju te praćenje i analiza parametara za takvu vodu. Te prve elemente pristupa temeljenog na riziku trebalo bi zadržati u ovoj Direktivi.

(15)

Kako bi se osiguralo da elementi pristupa temeljenog na riziku uvedeni Direktivom (EU) 2015/1787 nisu ograničeni na aspekte praćenja, kako bi se vrijeme i resursi usmjerili na važne rizike i isplative mjere na izvoru te kako bi se izbjegle analize i ulaganje napora u nevažna pitanja, primjereno je uvesti potpuni pristup temeljen na riziku u pogledu sigurnosti vode kojim se obuhvaća cijeli lanac opskrbe, od područja sliva, zahvaćanja, obrade, skladištenja i distribucije do točke usklađenosti. Taj bi se pristup trebao temeljiti na stečenom znanju i djelovanjima provedenima u skladu s Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) te bi njime trebalo djelotvornije uzeti u obzir učinak klimatskih promjena na vodne resurse. Taj pristup temeljen na riziku trebao bi se sastojati od triju sastavnica. Prva je sastavnica identifikacija opasnosti povezanih s područjima sliva za vodozahvate („procjena rizika i upravljanje rizikom za područja sliva za vodozahvate vode namijenjene za ljudsku potrošnju”) u skladu sa smjernicama SZO-a i Priručnikom za plan za sigurnost vode. Druga je sastavnica mogućnost da isporučitelj vode prilagodi praćenje glavnim rizicima i poduzme nužne mjere radi upravljanja rizicima utvrđenima u lancu opskrbe od zahvaćanja, obrade, skladištenja i distribucije vode („procjena rizika i upravljanje rizikom za sustav opskrbe”). Treća je sastavnica procjena mogućih rizika koji proizlaze iz kućnih vodoopskrbnih mreža, kao što su bakterija Legionella ili olovo („procjena rizika za kućnu vodoopskrbnu mrežu”), s posebnim naglaskom na prioritetne objekte. Te bi procjene trebalo redovito preispitivati kao odgovor na, među ostalim, ekstremne vremenske prilike povezane s klimatskim uvjetima ili poznate promjene ljudskih aktivnosti u području vodozahvata, ili kao odgovor na izvanredne događaje na izvorištu. Pristupom temeljenim na riziku trebala bi se osigurati stalna razmjena informacija između nadležnih tijela i isporučitelja vode.

(16)

Kako bi se smanjilo moguće administrativno opterećenje za isporučitelje vode koji u prosjeku isporučuju između 10 m3 i 100 m3 dnevno ili opslužuju između 50 i 500 osoba, države članice trebale bi moći izuzeti te isporučitelje vode iz provođenja procjene rizika za sustav opskrbe pod uvjetom da se obavlja redovito praćenje u skladu s ovom Direktivom. Iznimno bi se provedba pristupa temeljenog na riziku trebala prilagoditi posebnim ograničenjima pomorskih plovila koja desaliniziraju vodu i prevoze putnike. Pomorska plovila pod zastavom Unije podliježu međunarodnom regulatornom okviru kada plove međunarodnim vodama. Trebalo bi osigurati da se prednost da postojećim međunarodnim propisima ili međunarodno priznatim normama, kao što je program za sanitarne uvjete na plovilima koji je razvila Služba za javno zdravstvo Sjedinjenih Američkih Država, koji su detaljniji i stroži te se primjenjuju na brodove u međunarodnim vodama.

(17)

Procjena rizika i upravljanje rizikom za područja sliva za vodozahvate trebali bi imati sveobuhvatan pristup i biti usmjereni na smanjenje razine obrade potrebne za proizvodnju vode namijenjene za ljudsku potrošnju, primjerice smanjenjem pritisaka koji uzrokuju onečišćenje ili rizik od onečišćenja vodnih tijela koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju. U tu svrhu države članice trebale bi odrediti područja sliva za vodozahvate i utvrditi opasnosti i opasne događaje koji bi mogli uzrokovati narušavanje kvalitete vode, kao što su mogući izvori onečišćenja povezani s tim područjima vodozahvata.

Ako je to potrebno s obzirom na utvrđivanje opasnosti, države članice trebale bi pratiti onečišćujuće tvari koje utvrde kao relevantne, kao što su nitrati, pesticidi ili farmaceutski proizvodi utvrđeni u skladu s Direktivom 2000/60/EZ, ili zbog njihove prirodne prisutnosti u području vodozahvata, kao što je slučaj arsena, ili zbog informacija dobivenih od isporučitelja vode, primjerice o naglom povišenju koncentracije određenog parametra u sirovoj vodi. Ako se površinske vode upotrebljavaju za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju, države članice trebale bi pri procjeni rizika obratiti posebnu pozornost na mikroplastiku i endokrino disruptivne spojeve, kao što su nonilfenol i beta-estradiol, te bi, prema potrebi, od isporučitelja vode trebale zahtijevati da ujedno prate i prema potrebi obrađuju te i druge parametre s popisa za praćenje ako se smatraju potencijalnom opasnošću za zdravlje ljudi. Na osnovi procjene rizika za područja sliva za vodozahvate, trebalo bi poduzeti mjere upravljanja za sprečavanje ili kontrolu utvrđenih rizika kako bi se očuvala kvaliteta vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Ako država članica procjenom opasnosti i opasnih događaja utvrdi da određeni parametar ne postoji u područja sliva za vodozahvate, na primjer zbog toga što ta tvar nikada nije prisutna u tijelima podzemnih voda ili tijelima površinskih voda, ona bi o tome trebala obavijestiti odgovarajuće isporučitelje vode te bi im trebala moći dopustiti da bez provedbe procjene rizika i za sustav opskrbe smanje učestalost praćenja za taj parametar ili da uklone taj parametar s popisa parametara koje je potrebno pratiti.

(18)

Direktivom 2000/60/EZ od država članica zahtijeva se da utvrde vodna tijela koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju, prate ih i poduzimaju odgovarajuće mjere za sprečavanje pogoršanja njihove kvalitete kako bi se smanjila razina pročišćavanja potrebnog tijekom proizvodnje vode koja je prikladna za ljudsku potrošnju. Kako bi se izbjeglo udvostručivanje obveza, države članice trebale bi se pri utvrđivanju opasnosti i opasnih događaja koristiti dostupnim reprezentativnim rezultatima praćenja područjâ sliva dobivenima na temelju članaka 7. i 8. Direktive 2000/60/EZ ili drugog relevantnog zakonodavstva Unije. Međutim, u slučajevima u kojima takvi podaci o praćenju nisu dostupni, praćenje relevantnih parametara, tvari ili onečišćujućih tvari moglo bi se uvesti kako bi se podržalo određivanje područjâ sliva i procijenili potencijalni rizici. Takvo bi praćenje trebalo uvesti uzimajući u obzir lokalne prilike i izvore onečišćenja.

(19)

Vrijednosti parametara utvrđene u ovoj Direktivi radi ocjene kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju trebaju biti zadovoljene do one točke na kojoj voda izlazi iz slavina koje se uobičajeno rabe za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju. Međutim, kućna vodoopskrbna mreža može utjecati na kvalitetu vode namijenjene za ljudsku potrošnju. SZO napominje da od svih patogenih organizama prisutnih u vodi u Uniji, bakterija Legionella izaziva najveće opterećenje u pogledu zdravlja. Prenosi se toplovodnim sustavima i to udisanjem, primjerice tijekom tuširanja. Stoga je jasno povezana s kućnom vodoopskrbnom mrežom. Budući da bi nametanje jednostrane obveze praćenja tog patogenog organizma u svim privatnim i javnim prostorima rezultiralo nerazumno visokim troškovima, prikladnije je rješenje procjena rizika za kućne vodoopskrbne mreže. K tome, u okviru te procjene rizika trebalo bi razmotriti i moguće rizike koji proizlaze iz proizvoda i materijala u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. Procjena rizika za kućne vodoopskrbne mreže stoga bi, među ostalim, trebala uključivati i usmjeravanje praćenja na prioritetne objekte kako su ih utvrdile države članice, poput bolnica, zdravstvenih ustanova, domova za starije i nemoćne, objekata namijenjenih čuvanju djece, škola, obrazovnih ustanova, zgrada sa smještajnim kapacitetima, restorana, barova, sportskih i trgovačkih centara, prostora za razonodu i rekreaciju te izložbenih prostora, kaznenih ustanova i kampova, te procjenu rizika koji proizlaze iz kućne vodoopskrbne mreže i povezanih proizvoda i materijala. Na osnovi te procjene rizika države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi se osigurala, među ostalim, uspostava prikladnih mjera za kontrolu i upravljanje, na primjer u slučaju izbijanja bolesti, u skladu sa smjernicama SZO-a te da migracija potencijalno štetnih tvari iz građevnih proizvoda ne ugrožava zdravlje ljudi.

(20)

Odredbama Direktive 98/83/EZ o osiguravanju kvalitete obrade, opreme i materijala nisu se uspjeli uspostaviti ujednačeni higijenski zahtjevi za proizvode u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. Slijedom toga, na snazi su nacionalna odobrenja proizvoda, a zahtjevi se razlikuju među državama članicama. Stoga je proizvođačima teško i skupo staviti svoje proizvode na tržište diljem Unije, a to je skupo i državama članicama. Uz to, zbog toga je i potrošačima i opskrbljivačima vodom teško znati ispunjavaju li proizvodi zahtjeve u pogledu zdravlja. Uspostavom usklađenih minimalnih zahtjeva u ovoj Direktivi za materijale koji dolaze u dodir s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju doprinijet će se postizanju ujednačene razine zaštite zdravlja diljem Unije, kao i boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Nadalje, Uredbom (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (11) utvrđuje se opći mehanizam za nadzor tržišta za proizvode na razini Unije kako bi se osiguralo da se na tržište Unije na raspolaganje stavljaju samo sukladni proizvodi koji ispunjavaju zahtjeve kojima se osigurava visoka razina zaštite javnih interesa, kao što su zaštita zdravlja i sigurnost općenito, zaštita zdravlja i sigurnost na radnome mjestu, zaštita potrošača, zaštita okoliša i javna sigurnost. U toj se uredbi navodi da ako se u budućnosti donese novo zakonodavstvo Unije o usklađivanju, tim će se zakonodavstvom trebati propisati hoće li se Uredba (EU) 2019/1020 i na njega primjenjivati. Kako bi se osiguralo da se mogu poduzeti odgovarajuće mjere nadzora tržišta u pogledu proizvoda koji nisu već obuhvaćeni Uredbom (EU) 2019/1020, no na koje bi se ovom Direktivom utjecalo, primjereno je predvidjeti primjenu navedene uredbe na te proizvode.

(21)

Priroda materijala koji dolaze u dodir s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju može imati učinak na kvalitetu takve vode zbog migracije potencijalno štetnih tvari, omogućavanjem rasta i razvoja mikroorganizama ili utjecajem na miris, boju ili okus takve vode. Evaluacijom Direktive 98/83/EZ utvrđeno je da je u odredbama o osiguravanju kvalitete obrade, opreme i materijala predviđeno previše pravne fleksibilnosti zbog čega je u Uniji došlo do različitih nacionalnih sustava za odobravanje materijala koji dolaze u dodir s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. Stoga postoji potreba za uspostavom posebnih minimalnih higijenskih zahtjeva u pogledu materijala namijenjenih upotrebi u zahvaćanju, obradi, skladištenju ili distribuciji vode namijenjene za ljudsku potrošnju u novim ili u postojećim instalacijama u slučaju popravaka ili rekonstrukcije kako bi se osiguralo da ti materijali ne ugrožavaju izravno ili neizravno zdravlje ljudi, negativno utječu na boju, miris ili okus vode, jačaju rast mikroorganizama u vodi ili uzrokuju otpuštanje kontaminanata u vodu u količinama koje su veće nego što je nužno u odnosu na namjenu. U tu bi svrhu ovom Direktivom trebalo utvrditi posebne minimalne higijenske zahtjeve u pogledu materijala uspostavom metodologija za ispitivanje i prihvaćanje ulaznih sirovina, smjesa i sastojaka, europskih pozitivnih popisa ulaznih sirovina, smjesa i sastojaka, metoda i postupaka za uvrštavanje ulaznih sirovina, smjesa i sastojaka na europske pozitivne popise ili za preispitivanje njihova uvrštavanja na popis, kao i postupaka i metoda za ispitivanje i prihvaćanje konačnih materijala kako se upotrebljavaju u proizvodu izrađenom od kombinacija ulaznih sirovina, smjesa ili sastojaka na europskim pozitivnim popisima.

Kako se ne bi ometale inovacije, Komisija bi trebala osigurati da su takvi postupci razmjerni te da se njima ne nameće nepotrebno opterećenje za gospodarske subjekte, posebno mala i srednja poduzeća. U mjeri u kojoj je to moguće, ti bi postupci trebali biti usklađeni s postojećim zakonodavstvom Unije o proizvodima kako bi se izbjeglo dvostruko opterećenje kojim se gospodarski subjekti obvezuju na provedbu različitih ocjenjivanja sukladnosti za isti proizvod.

(22)

Europski pozitivni popisi su popisi ulaznih sirovina, smjesa ili sastojaka, ovisno o vrsti materijala, odnosno organskih, cementnih, metalnih, emajlnih i keramičkih ili drugih anorganskih materijala, odobrenih za upotrebu u izradi materijala te bi ti popisi trebali uključivati, prema potrebi, uvjete za njihovu upotrebu i granice migracije. Za uvrštavanje ulazne sirovine, smjese ili sastojka na europske pozitivne popise trebala bi se zahtijevati procjena rizika same ulazne sirovine, smjese ili sastojka, kao i mogućih nečistoća te predvidivih proizvoda reakcije i degradacije u predviđenoj upotrebi. Procjenom rizika koju provodi podnositelj zahtjeva ili nacionalno tijelo trebalo bi obuhvatiti zdravstvene rizike koji proizlaze iz moguće migracije pod najgorim predvidivim uvjetima upotrebe, kao i iz toksičnosti. Na osnovi procjene rizika europskim pozitivnim popisima trebalo bi, prema potrebi, utvrditi specifikacije za ulaznu sirovinu, smjesu ili sastojak i ograničenja upotrebe, količinska ograničenja ili granice migracije za ulaznu sirovinu, smjesu ili sastojak, moguće nečistoće te proizvode reakcije ili sastojke kako bi se osigurala sigurnost konačnog materijala koji se treba upotrijebiti u proizvodu u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju.

Za potrebe uspostave prvih europskih pozitivnih popisa, nacionalni pozitivni popisi ulaznih sirovina, smjesa i sastojaka ili druge nacionalne odredbe, metodologije koje su dovele do uspostave takvih nacionalnih popisa i odredaba te popratne procjene rizika za svaku ulaznu sirovinu, smjesu ili sastojak trebale bi biti stavljene na raspolaganje Europskoj agenciji za kemikalije osnovanoj Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (12) (ECHA). ECHA bi na temelju toga Komisiji trebala preporučiti zbirne popise. ECHA bi trebala preispitati i dati mišljenje o sirovinama, smjesama i sastojcima na prvim europskim pozitivnim popisima na vrijeme kako bi Komisija mogla preispitati popise najkasnije 15 godina nakon njihova donošenja. Za potrebe ažuriranja europskih pozitivnih popisa ECHA bi trebala davati mišljenja o uvrštavanju ili uklanjanju sirovina, smjesa ili sastojaka.

(23)

Kako bi se olakšalo ujednačeno ispitivanje sukladnosti proizvoda sa zahtjevima ove Direktive, Komisija bi od Europskog odbora za normizaciju trebala zatražiti da izradi norme za ujednačeno ispitivanje i procjenu proizvoda u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. Pri uspostavi i ažuriranju europskih pozitivnih popisa Komisija bi trebala osigurati da su svi relevantni akti ili zahtjevi za normizaciju koje donosi u skladu s drugim zakonodavstvom Unije u skladu s ovom Direktivom.

(24)

Nadalje, najkasnije devet godina nakon isteka krajnjeg roka za prenošenje ove Direktive trebalo bi preispitati rad sustava uvedenog ovom Direktivom kako bi se procijenilo je li zaštita zdravlja ljudi osigurana u cijeloj Uniji te je li funkcioniranje unutarnjeg tržišta primjereno zaštićeno u pogledu proizvoda u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju koji su izrađeni upotrebom odobrenih materijala. Osim toga, trebalo bi procijeniti je li potrebno dodatno zakonodavstvo o tom pitanju, osobito uzimajući u obzir ishod evaluacija uredaba (EZ) br. 1935/2004 (13) i (EU) br. 305/2011 (14) Europskog parlamenta i Vijeća.

(25)

Proizvodi u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju trebali bi se sastojati od materijala ili kombinacije materijala odobrenih u skladu s ovom Direktivom. Međutim, u ovoj se Direktivi rješava samo pitanje zdravstvenih i higijenskih aspekata materijala i tvari koji se upotrebljavaju u proizvodima s obzirom na njihov utjecaj na kvalitetu vode namijenjene za ljudsku potrošnju, te pitanje pravila za ispitivanje sukladnosti i kontrolu kvalitete konačnih proizvoda. Njome se ne rješava pitanje drugih zahtjeva, kao što su pravila o načinu izražavanja učinkovitosti proizvoda ili pravila o strukturnoj sigurnosti, koja se mogu regulirati ili proizlaze iz zakonodavstva Unije o usklađivanju, kao što su Uredba (EU) br. 305/2011 ili Uredba (EU) 2016/426 Europskog parlamenta i Vijeća (15). Istodobno postojanje aspekata u vezi sa zdravstvenim i higijenskim rizicima usklađenima na temelju ove Direktive te aspekata u vezi sa sigurnosnim ili drugim rizicima obuhvaćenima zakonodavstvom Unije o usklađivanju ne bi dovelo do sukoba pod uvjetom da nije bilo preklapanja u njima obuhvaćenih rizika. Postoji potencijalan sukob između Uredbe (EU) br. 305/2011 i ove Direktive s obzirom na to da se izbjegavanje otpuštanja opasnih tvari u pitku vodu ili tvari koje inače imaju negativan utjecaj na pitku vodu navodi u Prilogu I. Uredbe (EU) br. 305/2011 kao jedan od osnovnih zahtjeva za građevine. Međutim, to se preklapanje neće ostvariti ako na temelju Uredbe (EU) br. 305/2011 nije izdan zahtjev za normizaciju u pogledu zdravstvenih i higijenskih aspekata proizvoda u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju.

(26)

Potrebno je osigurati djelotvorno donošenje odluka, koordinaciju i upravljanje na razini Unije u pogledu tehničkih, znanstvenih i administrativnih aspekata ove Direktive koji se odnose na materijale koji dolaze u dodir s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. ECHA bi trebala obavljati zadaće određene u ovoj Direktivi u vezi s ocjenom tvari i sastava materijala u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. Stoga bi ECHA-in Odbor za procjenu rizika osnovan na temelju članka 76. stavka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 1907/2006 trebao davanjem mišljenja olakšati obavljanje određenih zadaća koje su ECHA-i dodijeljene ovom Direktivom.

(27)

Kemikalije za obradu i mediji za filtriranje mogli bi se upotrebljavati za obradu sirove vode kako bi se dobila voda prikladna za ljudsku potrošnju. Međutim, kemikalije za obradu i mediji za filtriranje mogu predstavljati rizik za sigurnost vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Stoga bi se postupcima za obradu i dezinfekciju vode namijenjene za ljudsku potrošnju trebala osigurati korištenje učinkovitih i sigurnih kemikalija za obradu i medija za filtriranje te pravilno upravljanje njima kako bi se izbjegli negativni učinci na zdravlje potrošača. Kemikalije za obradu i medije za filtriranje stoga treba procijeniti s obzirom na njihove značajke, higijenske zahtjeve i čistoću te bi ih trebalo upotrebljavati samo kad je to nužno kako bi se izbjegli rizici za zdravlje ljudi. Kemikalije za obradu i mediji za filtriranje ne bi smjeli povećati rast mikroorganizama, osim ako je to namjera, na primjer radi povećane mikrobiološke denitrifikacije.

Države članice trebale bi jamčiti osiguravanje kvalitete kemikalija za obradu i medija za filtriranje ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (16) i koristeći se postojećim europskim normama kad su dostupne. Ključno je osigurati da svaki proizvod te ambalaža kemijskih reagensa i medija za filtriranje u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju imaju jasno čitljive i neizbrisive oznake kada se stavljaju na tržište kojima se obavješćuje potrošače, isporučitelje vode, instalatere, tijela vlasti i regulatorna tijela da je predmet pogodan za upotrebu u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. Nadalje, u skladu s Uredbom (EU) br. 528/2012 državama članicama je dopušteno ograničiti ili zabraniti uporabu biocidnih proizvoda u javnoj opskrbi pitkom vodom, među ostalim u individualnim opskrbama.

(28)

Kako bi se moguća prisutnost olova u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju svela na najmanju moguću mjeru, sastavni dijelovi izrađeni od olova u kućnim vodoopskrbnim mrežama mogu se zamijeniti, osobito u slučaju popravaka ili rekonstrukcije postojećih instalacija. Ti bi se sastavni dijelovi trebali zamijeniti materijalima koji ispunjavaju minimalne zahtjeve za materijale koji dolaze u dodir s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju kako je utvrđeno ovom Direktivom. Kako bi se taj postupak ubrzao, države članice trebale bi razmotriti i, prema potrebi, poduzeti mjere za zamjenu sastavnih dijelova izrađenih od olova u postojećim kućnim vodoopskrbnim mrežama ako je to ekonomski i tehnički izvedivo.

(29)

Svaka država članica trebala bi osigurati uspostavu programâ praćenja da bi se moglo provjeriti da voda namijenjena za ljudsku potrošnju ispunjava zahtjeve ove Direktive. Većinu praćenja koje treba provesti za potrebe ove Direktive provodit će isporučitelji vode. Isporučiteljima vode trebalo bi dati određenu fleksibilnost u pogledu parametara koje prate za potrebe procjene rizika i upravljanja rizikom za sustav opskrbe. Ako parametar nije detektiran, isporučitelji vode trebali bi moći smanjiti učestalost praćenja ili u potpunosti prestati pratiti taj parametar. Procjenu rizika i upravljanje rizikom za sustav opskrbe trebalo bi provoditi za većinu parametara. Međutim, osnovne parametre trebalo bi uvijek pratiti s posebnom minimalnom učestalošću. Ovom se Direktivom uglavnom utvrđuju odredbe o učestalosti praćenja za potrebe provjere usklađenosti, uz samo ograničene odredbe o praćenju za operativne potrebe. Moglo bi biti potrebno dodatno praćenje za operativne potrebe kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje obrade vode. Takvo dodatno praćenje trebalo bi se provoditi na temelju diskrecijske odluke isporučitelja vode. U tom pogledu isporučitelji vode mogli bi se koristiti Smjernicama SZO-a i Priručnikom za plan za sigurnost vode.

(30)

Pristup temeljen na riziku trebali bi primjenjivati svi isporučitelji vode, uključujući male isporučitelje vode, jer su tijekom evaluacije Direktive 98/83/EZ kod tih isporučitelja utvrđeni nedostaci u njezinoj provedbi, ponekad uzrokovani troškovima provedbe nepotrebnih operacija praćenja. Pri primjeni pristupa temeljenog na riziku trebalo bi uzeti u obzir pitanja vezana za sigurnost.

(31)

U slučaju neispunjavanja zahtjeva koje određuje ova Direktiva, dotična država članica trebala bi odmah istražiti uzrok i osigurati poduzimanje potrebnih korektivnih aktivnosti što je prije moguće da bi se ponovno uspostavila kvaliteta vode koja se isporučuje. U slučajevima kad opskrba vodom predstavlja potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi, trebalo bi zabraniti opskrbu takvom vodom ili ograničiti njezinu upotrebu. Osim toga, u slučaju neispunjavanja minimalnih zahtjeva za vrijednosti u vezi s mikrobiološkim i kemijskim parametrima, države članice trebale bi to neispunjavanje smatrati potencijalnom opasnošću za zdravlje ljudi, osim ako se ta nesukladnost smatra neznatnom. U slučajevima u kojima je potrebna korektivna aktivnost radi ponovne uspostave kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju, u skladu s člankom 191. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), prioritet bi trebalo dati aktivnostima kojima se problem rješava na izvoru.

(32)

Države članice trebale bi pod određenim uvjetima i u valjano opravdanim okolnostima biti ovlaštene i dalje odobravati odstupanja od ove Direktive te je u tom pogledu potrebno uspostaviti pravilan okvir za takva odstupanja, pod uvjetom da ona ne predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi i pod uvjetom da se opskrba vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju u dotičnom području ne može održati ni na koji drugi razuman način. Ta bi odstupanja trebala biti ograničena na posebne slučajeve. Odstupanja koja su odobrile države članice u skladu s Direktivom 98/83/EZ i koja se još primjenjuju na krajnji rok za prenošenje ove Direktive trebala bi se i dalje primjenjivati do isteka odstupanja, a trebalo bi ih obnoviti u skladu s ovom Direktivom samo ako još nije odobreno drugo odstupanje.

(33)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 19. ožujka 2014. o europskoj građanskoj inicijativi „Voda i odvodnja su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!” pozvala države članice da svim građanima osiguraju pristup minimalnoj vodoopskrbi u skladu s preporukama SZO-a. Usto, obvezala se nastaviti poboljšavati „pristup sigurnoj vodi za piće […] za sve stanovništvo kroz politike zaštite okoliša”. To je u skladu sa šestim ciljem održivog razvoja i povezanim specifičnim ciljem „ostvarivanja univerzalnog i pravednog pristupa sigurnoj i cijenom pristupačnoj pitkoj vodi za sve”. Kako bi se riješili ti aspekti pristupa vodi koji su povezani s kvalitetom i dostupnošću, u okviru odgovora na inicijativu Right2Water te kako bi se doprinijelo provedbi 20. načela europskog stupa socijalnih prava u kojem se navodi da „svi imaju pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu”, države članice trebale bi rješavati pitanje pristupa vodi na nacionalnoj razini, a opet imati određena diskrecijska prava u pogledu konkretnih mjera koje će se provesti. To bi se trebalo postići mjerama usmjerenima na poboljšanje pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju za sve, posebice postavljanjem vanjske i unutarnje opreme u javnim prostorima ako je to tehnički izvedivo, kao i mjerama usmjerenima na promicanje upotrebe vode iz slavine, na primjer poticanjem besplatne opskrbe vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju u javnim upravama i javnim zgradama, ili besplatne opskrbe ili uz nisku naknadu za potrošače u restoranima, kantinama i ugostiteljstvu.

(34)

Unija i države članice obvezale su se, u okviru svojih nadležnosti, ostvariti ciljeve održivog razvoja, priznajući istodobno primarnu odgovornost država članica u daljnjem postupanju i preispitivanju napretka ostvarenog u pogledu tih ciljeva na nacionalnoj, regionalnoj i svjetskoj razini. Neki ciljevi održivog razvoja te pravo na vodu nisu obuhvaćeni politikom Unije u području okoliša ni socijalnom politikom Unije jer su one po prirodi ograničene i nadopunjuju se. Vodeći računa o granicama nadležnosti Unije ipak je primjereno osigurati da trajna predanost država članica pravu na vodu bude u skladu s ovom Direktivom, uz istodobno poštovanje načela supsidijarnosti. U tom pogledu, države članice trenutačno ulažu znatne napore kako bi se poboljšao pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju. Osim toga, Protokolom o vodi i zdravlju uz Konvenciju o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera iz 1992. Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) i Regionalnog ureda SZO-a za Europu, čije su stranke i mnoge države članice, nastoji se zaštititi zdravlje ljudi boljim upravljanjem u području vodnog gospodarstva i smanjenjem broja bolesti povezanih s vodom. Države članice mogle bi se koristiti smjernicama izrađenima u okviru nadležnosti tog protokola radi procjene konteksta politika i početnog stanja u pogledu pristupa vodi te radi utvrđivanja mjera potrebnih za poboljšanje pravednog pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju za sve.

(35)

Europski parlament u svojoj je Rezoluciji od 8. rujna 2015. o praćenju europske građanske inicijative Right2Water (17) zatražio od država članica da obrate posebnu pozornost na potrebe ranjivih društvenih skupina. Specifičan položaj manjinskih kultura kao što su Romi i Putnici, bez obzira na to jesu li sjedilačke, a posebice izostanak pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju, priznat je i u Komunikaciji Komisije od 2. travnja 2014. naslovljenoj „Izvješće o provedbi Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma” te u Preporuci Vijeća od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama. U tom općem kontekstu primjereno je da države članice posvete posebnu pozornost ranjivim i marginaliziranim skupinama poduzimajući potrebne mjere kako bi se poboljšao pristup tih skupina vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju. Ne dovodeći u pitanje pravo država članica da definiraju te skupine, bilo bi važno da u te skupine budu uključeni izbjeglice, nomadske zajednice, beskućnici i manjinske kulture, kao što su Romi i Putnici, bez obzira na to jesu li sjedilačke. Takve bi mjere za poboljšavanje pristupa, prepuštene na prosudbu državama članicama, mogle primjerice uključivati osiguravanje alternativnih sustava opskrbe, kao što su individualni uređaji za obradu, opskrbu vodom cisternama, kao što su kamioni i spremnici, te osiguravanje nužne infrastrukture za kampove.

(36)

Kako bi potrošači postali svjesniji posljedica potrošnje vode, trebali bi na lako dostupan način, na primjer na svojim računima ili putem pametne aplikacije, primati informacije o potrošenoj godišnjoj količini, promjenama u potrošnji, usporedbi s prosječnom potrošnjom kućanstava, ako su takve informacije dostupne isporučitelju vode, kao i o cijeni po litri vode namijenjene za ljudsku potrošnju, čime bi se omogućila usporedba s cijenom vode u boci.

(37)

U Sedmom programu djelovanja za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (18) zahtijeva se da javnost ima pristup jasnim informacijama o okolišu na nacionalnoj razini. Direktivom 98/83/EZ bio je predviđen samo pasivni pristup informacijama, što znači da su države članice trebale osigurati samo da su informacije dostupne. Te bi odredbe stoga trebalo zamijeniti kako bi se osiguralo da ažurne informacije budu dostupne potrošačima na internetu, u prilagođenom obliku jednostavnom za upotrebu. Na opravdan zahtjev potrošači bi trebali moći zatražiti pristup tim informacijama na drugi način.

(38)

Ažurne informacije koje se trebaju pružati na temelju ove Direktive trebale bi uključivati rezultate programa praćenja, informacije o načinu obrade vode i dezinfekcije, informacije o prekoračenju vrijednosti parametara relevantnih za zdravlje ljudi, relevantne informacije o procjeni rizika i upravljanju rizikom sustava opskrbe, savjete o tome kako smanjiti potrošnju vode i izbjeći zdravstvene rizike zbog stagnantne vode, ali i dodatne informacije koje bi javnosti mogle biti korisne, kao što su podaci o indikatorima, kao što su željezo, tvrdoća i minerali, koji često utječu na percepcije potrošača o vodi iz slavine. Osim toga, kao odgovor na interes potrošača u pogledu pitanja koja se odnose na vodu, potrošačima bi trebalo na zahtjev dati pristup dostupnim povijesnim podacima o rezultatima praćenja i prekoračenjima.

(39)

U pogledu isporučitelja vode koji isporučuju najmanje 10 000 m3 dnevno ili opslužuju najmanje 50 000 ljudi, potrošačima bi na internetu trebale biti dostupne i dodatne informacije o, među ostalim, učinkovitosti njihova poslovanja, stopama gubitka vode, vlasničkoj strukturi i strukturi troškova.

(40)

Svrha boljeg informiranja potrošača o relevantnim informacijama i veće transparentnosti trebala bi biti porast pouzdanja građana u vodu koja im se isporučuje, kao i u vodne usluge, te bi to trebalo dovesti do veće upotrebe vode iz slavine kao vode za piće, čime bi se moglo doprinijeti smanjenju uporabe plastike, smanjenju plastičnog otpada i emisija stakleničkih plinova, te imati pozitivan utjecaj na ublažavanje klimatskih promjena i na okoliš u cjelini.

(41)

Poboljšanjem tehnika praćenja stope gubitaka vode postale su sve očitije. Kako bi se poboljšala učinkovitost vodne infrastrukture, što uključuje izbjegavanje prekomjernog iskorištavanja ograničenih resursa vode namijenjene za ljudsku potrošnju, sve države članice trebale bi procijeniti razine gubitaka vode i smanjiti ih ako su iznad određenog praga.

(42)

Cilj je Direktive 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (19) zajamčiti pristup informacijama o okolišu u državama članicama u skladu s Aarhuškom konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (20) iz 1998. („Aarhuška konvencija”). Aarhuškom konvencijom obuhvaćene su široke obveze povezane sa stavljanjem informacija o okolišu na raspolaganje na zahtjev i s aktivnim širenjem tih informacija. Široko je i područje primjene Direktive 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21), koja obuhvaća dijeljenje prostornih informacija, uključujući skupove podataka o raznim temama povezanima s okolišem. Važno je da se odredbama ove Direktive koje se odnose na pristup informacijama i aranžmane za dijeljenje podataka ne stvara zaseban pravni režim, nego da se dopunjuju te direktive. Stoga se odredbama ove Direktive o obavješćivanju javnosti i o informacijama o praćenju provedbe ne bi smjelo dovoditi u pitanje direktive 2003/4/EZ i 2007/2/EZ.

(43)

Direktivom 98/83/EZ nisu utvrđene obveze izvješćivanja za male isporučitelje vode. Kako bi se to ispravilo i kako bi se riješila potreba za informacijama o provedbi i usklađenosti, trebalo bi u ovu Direktivu uvesti novi sustav prema kojem su države članice obvezne uspostaviti i ažurirati skupove podataka koji sadržavaju samo relevantne podatke, kao što su prekoračivanje vrijednosti parametara i incidenti od određene važnosti, te ih učiniti dostupnima Komisiji i Europskoj agenciji za okoliš (EEA). Time bi se trebalo osigurati da administrativno opterećenje za sve subjekte ostane ograničeno u najvećoj mogućoj mjeri. Kako bi se osiguralo postojanje prikladne infrastrukture za pristup javnosti, izvješćivanje i dijeljenje podataka među javnim tijelima, države članice trebale bi temeljiti specifikacije podataka na Direktivi 2007/2/EZ i njezinim provedbenim aktima.

(44)

Podaci koje dostavljaju države članice nisu samo nužni za provjere usklađenosti, nego su i ključni da bi se Komisiji omogućilo praćenje i ocjenjivanje ove Direktive u odnosu na željene ciljeve kako bi se prikupile informacije za buduće evaluacije ove Direktive u skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (22) U tom kontekstu postoji potreba za relevantnim podacima koji će omogućiti bolju procjenu učinkovitosti, djelotvornosti i relevantnosti ove Direktive te njezine dodane vrijednosti za Uniju, pa je stoga nužno osigurati postojanje prikladnih mehanizama izvješćivanja koji mogu služiti i kao pokazatelji za buduće evaluacije ove Direktive.

(45)

U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Direktive u određenom roku nakon utvrđenog datuma za njezino prenošenje. Ta bi se evaluacija trebala temeljiti na iskustvu stečenom i podacima prikupljenima tijekom provedbe ove Direktive, na svim dostupnim preporukama SZO-a te na relevantnim znanstvenim, analitičkim i epidemiološkim podacima.

(46)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i slijede načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Osobito, ovom se Direktivom nastoji promicati načela povezana sa zdravstvenom zaštitom, pristupom uslugama od općega gospodarskog interesa, zaštitom okoliša i zaštitom potrošača.

(47)

Za djelotvornost ove Direktive i njezin cilj zaštite zdravlja ljudi u kontekstu politike Unije o okolišu zahtijeva se da se fizičke ili pravne osobe ili, prema potrebi, njihove propisno osnovane organizacije, mogu osloniti na nju u sudskim postupcima te da nacionalni sudovi mogu uzeti tu Direktivu u obzir kao element prava Unije kako bi se, među ostalim, preispitale odluke nacionalnog tijela kada je to primjereno. Osim toga, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda te na temelju načela lojalne suradnje utvrđenog u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), sudovi država članica odgovorni su za osiguravanje sudske zaštite prava koja osoba ima na temelju prava Unije. Nadalje, člankom 19. stavkom 1. UEU-a od država članica zahtijeva se da osiguraju pravne lijekove dostatne za osiguranje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije.

To se posebice primjenjuje u pogledu direktive čiji je cilj zaštititi zdravlje ljudi od negativnih učinaka svakog onečišćenja vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Osim toga, u skladu s Aarhuškom konvencijom, članovi zainteresirane javnosti trebali bi imati pristup pravosuđu kako bi doprinijeli zaštiti prava na život u okolišu koji je primjeren za osobno zdravlje i dobrobit. Odlukom Vijeća (EU) 2018/881 (23) od Komisije je zatraženo da do 30. rujna 2019. provede studiju i, prema potrebi s obzirom na studiju, do 30. rujna 2020. podnese prijedlog izmjene Uredbe (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (24) kako bi se odgovorilo na nalaze Odbora za praćenje usklađenosti s Aarhuškom konvencijom u predmetu ACCC/C/2008/32. Komisija je u tom roku dostavila studiju i u Komunikaciji od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu navela da će „razmotriti reviziju Aarhuške uredbe kako bi se poboljšao pristup upravnim i sudskim preispitivanjima na razini EU-a za građane i nevladine organizacije koji smatraju upitnom zakonitost odluka s učincima na okoliš”. Važno je da Komisija poduzme i mjere za poboljšanje pristupa pravosuđu za građane i nevladine organizacije pred nacionalnim sudovima u svim državama članicama.

(48)

Kako bi se ova Direktiva prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s utvrđivanjem praga za gubitke vode, utvrđivanjem postupka ocjenjivanja sukladnosti za proizvode u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju, utvrđivanjem postupka za podnošenje zahtjeva ECHA-i za uvrštavanje ulaznih sirovina, smjesa ili sastojaka na europske pozitivne popise ili njihovo uklanjanje s tih popisa, utvrđivanjem postupka za označivanje proizvoda u dodiru s vodom, usvajanjem metodologije za mjerenje mikroplastike, izmjenom Priloga III. i izmjenom vrijednosti parametara za bisfenol A u dijelu B Priloga I. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. Uz to, ovlast utvrđena u napomeni 10. dijela C Priloga I. Direktivi 98/83/EZ za utvrđivanje učestalosti i metoda praćenja za radioaktivne tvari zastarjela je zbog donošenja Direktive Vijeća 2013/51/Euratom (25) te bi je stoga trebalo brisati. Ovlast utvrđena u drugom podstavku dijela A Priloga III. Direktivi 98/83/EZ o izmjenama Direktive više nije nužna i trebalo bi je brisati.

(49)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje metodologija za ispitivanje i prihvaćanje sirovina, smjesa i sastojaka, europskih pozitivnih popisa ulaznih sirovina, smjesa i sastojaka te postupaka i metoda za ispitivanje i prihvaćanje konačnih materijala izrađenih od tih tvari. Provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji i za donošenje oblika i modaliteta za objavljivanje informacija o provedbi ove Direktive koje dostavljaju države članice, a EEA objedinjuje, kao i za uspostavu i ažuriranje popisa za praćenje. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (26).

(50)

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (27), države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzeti sve potrebne mjere za osiguravanje njihove provedbe. Te sankcije trebale bi biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće.

(51)

Kako bi isporučiteljima vode bio dostupan potpuni niz podataka kada počnu provoditi procjenu rizika i upravljanje rizikom za sustav opskrbe, za nove parametre trebalo bi uvesti prijelazno razdoblje od tri godine. Time će se državama članicama omogućiti da utvrde opasnosti i opasne događaje tijekom te prve tri godine nakon krajnjeg roka za prenošenje ove Direktive, te da isporučiteljima vode pruže podatke o novim parametrima, čime se izbjegavaju sva nepotrebna praćenja koja obavljaju isporučitelji vode ako se uvidi da neki parametar ne treba pratiti prema prvom utvrđivanju opasnosti i opasnih događaja. Tijekom te početne tri godine isporučitelji vode ipak bi trebali provesti procjenu rizika i za sustav opskrbe ili iskoristiti postojeće procjene rizika već provedene u skladu s Direktivom (EU) 2015/1787 za one parametre koji su bili dio Priloga I. Direktivi 98/83/EZ s obzirom na to da će podaci za te parametre već biti dostupni kad ova Direktiva stupi na snagu.

(52)

Direktivom 2013/51/Euratom utvrđuju se posebni aranžmani za praćenje radioaktivnih tvari u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju. Stoga se ovom Direktivom ne bi trebale utvrđivati vrijednosti parametara za radioaktivnost.

(53)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno zaštititi zdravlje ljudi i poboljšati pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(54)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s prijašnjim direktivama. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz prijašnjih direktiva.

(55)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo direktiva, koji su navedeni u dijelu B Priloga VI.,