+Članak 105. Zahtjevi za bonitetno vrednovanje
---+Članak 105. 1.
---+Članak 105. 2.
---+Članak 105. 3.
---+Članak 105. 4.
---+Članak 105. 5.
---+Članak 105. 6.
---+Članak 105. 7.
---+Članak 105. 8.
---+Članak 105. 9.
---+Članak 105. 10.
---+Članak 105. 11.
---+Članak 105. 12.
---+Članak 105. 13.
---+Članak 105. 14.
|
Članak 105. Zahtjevi za bonitetno vrednovanje
-
1. Pregled
| Naslov |
Regulativa |
|
Članak 105. 1.
|
Sve pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti podliježu standardima bonitetnog vrednovanja iz ovog članka. Institucije posebno osiguravaju da se bonitetnim vrednovanjem njihovih pozicija iz knjige trgovanja postiže odgovarajuća razina pouzdanosti u odnosu na dinamičnu prirodu pozicija iz knjige trgovanja i pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerenih po fer vrijednosti, zahtjeve za bonitetnu ispravnost te način postupanja i svrhu kapitalnih zahtjeva s obzirom na pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti.
|
|
Članak 105. 2.
|
Institucije uspostavljaju i održavaju odgovarajuće sustave i kontrole koji omogućuju razborite i pouzdane procijenjene vrijednosti. Ti sustavi i kontrole uključuju barem sljedeće elemente:
(a)
dokumentirane politike i postupke za proces vrednovanja, uključujući jasno definirane odgovornosti različitih područja uključenih u određivanje vrednovanja, izvore tržišnih informacija i ocjenu njihove primjerenosti, smjernice za korištenje interno procijenjenih parametara koji odražavaju pretpostavke institucije o tome što će tržišni sudionici koristiti pri određivanju cijene pozicije, učestalost neovisnog vrednovanja, vremenski okvir završnih cijena, postupke za prilagodbu vrednovanja, verifikacijske postupke ad hoc i na kraju mjeseca;
(b)
linije izvješćivanja odjela zaduženog za proces vrednovanja koje su jasne i neovisne o jedinici za trgovanje, koje isključivo završavaju kod upravljačkog tijela.
|
|
Članak 105. 3.
|
Institucije ponovno vrednuju pozicije iz knjige trgovanja po fer vrijednosti najmanje jedanput dnevno. Promjene vrijednosti tih pozicija iskazuju se u računu dobiti i gubitka institucije.
|
|
Članak 105. 4.
|
Institucije svoje pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti vrednuju po tržišnoj vrijednosti kad god je moguće, među ostalim i pri primjeni odgovarajućeg tretmana kapitala na te pozicije.
|
|
Članak 105. 5.
|
Pri vrednovanju po tržišnoj vrijednosti institucija upotrebljava razboritiju od ponuđene i tražene cijene, osim ako institucija može završiti trgovanje po srednjoj tržišnoj cijeni. Ako se institucije koriste tim odstupanjem, one svakih šest mjeseci izvješćuju svoja nadležna tijela o dotičnim pozicijama i dostavljaju dokaze o tome da mogu završiti trgovanje po srednjoj tržišnoj cijeni.
|
|
Članak 105. 6.
|
Ako vrednovanje po tržišnoj vrijednosti nije moguće, institucije konzervativno vrednuju po modelu svoje pozicije i portfelje, među ostalim i onda kad izračunavaju kapitalne zahtjeve za pozicije iz knjige trgovanja i pozicije mjerene po fer vrijednosti iz knjige pozicija kojima se ne trguje.
|
|
Članak 105. 7.
|
Pri primjeni vrednovanja po modelu, institucije moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:
(a)
više rukovodstvo upoznato je s elementima knjige trgovanja ili s drugim pozicijama po fer vrijednosti za koje se primjenjuje vrednovanje po modelu i razumije značenje neizvjesnosti koja na taj način nastaje pri izvješćivanju o riziku/učinku poslovanja;
(b)
institucije usklađuju ulazne tržišne parametre s tržišnim cijenama ako je to moguće i učestalo procjenjuju primjerenost ulaznih tržišnih parametara za određenu poziciju koja se vrednuje, kao i parametre modela;
(c)
ako su dostupne, institucije upotrebljavaju metodologije vrednovanja koje predstavljaju prihvaćenu tržištu praksu za pojedine financijske instrumente ili robu;
(d)
ako institucija sama razvije model, on se mora zasnivati na primjerenim pretpostavkama koje su procijenili i ispitali odgovarajući kvalificirani subjekti koji nisu sudjelovali u razvoju modela;
(e)
institucije su dužne imati formalne postupke za kontrolu promjene i imati sigurnu kopiju modela te je povremeno upotrebljavati za provjeru vrednovanja;
(f)
institucije pri upravljanju rizikom moraju biti svjesne slabosti modela koje upotrebljavaju i znati kako ih na najbolji način uzeti u obzir kod rezultata vrednovanja; i
(g)
modeli institucija podliježu redovitim ocjenama s ciljem utvrđivanja točnosti njihova djelovanja, pri čemu te ocjene uključuju procjenu kontinuirane primjerenosti pretpostavki, analizu dobitaka i gubitaka u odnosu na faktore rizika i usporedbu završnih vrijednosti s rezultatima modela.
Za potrebe prvog podstavka točke (d) model mora biti razvijen ili odobren neovisno o organizacijskim jedinicama za trgovanje i mora biti neovisno testiran, uključujući validaciju matematičkih izračuna, pretpostavki i programske provedbe.
|
|
Članak 105. 8.
|
Uz dnevno vrednovanje po tržišnoj vrijednosti ili vrednovanje po modelu, institucije su dužne provoditi neovisnu provjeru cijena. Provjeru tržišnih cijena i ulaznih parametara za model provodi osoba ili jedinica koja je neovisna o osobama ili jedinicama koje ostvaruju koristi od knjige trgovanja, najmanje jednom mjesečno ili češće, ovisno o prirodi tržišne ili trgovačke aktivnosti. Ako neovisni izvori formiranja cijena nisu dostupni ili su subjektivni, može postojati potreba za primjenom razboritog postupanja, kao što je prilagodba vrednovanja.
|
|
Članak 105. 9.
|
Institucije uspostavljaju i održavaju postupke za razmatranje prilagodbi vrednovanja.
|
|
Članak 105. 10.
|
Institucije formalno razmatraju prilagodbe vrednovanja za sljedeće: nerealizirane kreditne raspone, troškove zatvaranja pozicija, operativne rizike, neizvjesnost tržišnih cijena, ranije zatvaranje pozicija, troškove investiranja i financiranja, buduće administrativne troškove i, prema potrebi, rizik modela.
|
|
Članak 105. 11.
|
Institucije uspostavljaju i održavaju postupke za izračun prilagodbe trenutačnog vrednovanja manje likvidnih pozicija koje posebno mogu nastati kao posljedica događaja na tržištu ili okolnosti povezanih s institucijom kao što su koncentrirane pozicije i/ili pozicije kod kojih je premašeno prvotno predviđeno razdoblje držanja. Institucije, ako je potrebno, takve prilagodbe provode dodatno uz sve promjene vrijednosti pozicije za potrebe financijskog izvješćivanja i tako da te prilagodbe odražavaju nelikvidnost pozicije. Prema tim postupcima institucije razmatraju nekoliko faktora pri odlučivanju je li prilagodba vrednovanja manje likvidnih pozicija nužna. Ti faktori uključuju sljedeće:
▼M8
(a)
dodatno vrijeme koje bi bilo potrebno za zaštitu pozicije ili od rizika unutar pozicije nakon razdoblja likvidnosti koja su pripisana faktorima rizika pozicije u skladu s člankom 325.bd;
▼B
(b)
volatilnost i prosječne razlike između ponuđene i tražene cijene;
(c)
dostupnost tržišnih kotacija (broj i identitet održavatelja tržišta) te volatilnost i prosjek protrgovanog prometa, uključujući protrgovane promete tijekom razdoblja tržišnog šoka;
(d)
koncentracije na tržištu;
(f)
mjeru u kojoj se vrednovanje oslanja na vrednovanja po modelu;
(g)
utjecaj drugih rizika modela.
|
|
Članak 105. 12.
|
Kada se koriste vrednovanjem provedenim od strane treće osobe ili vrednovanjem po modelu, institucije same procjenjuju hoće li primjenjivati prilagodbu vrednovanja. Osim toga, institucije razmatraju postojanje potrebe za prilagodbom za manje likvidne pozicije i redovito procjenjuju njihovu kontinuiranu primjerenost. Institucije također izrijekom procjenjuju potrebu za prilagodbama vrednovanja neizvjesnih ulaznih parametara koji se upotrebljavaju u modelu.
|
|
Članak 105. 13.
|
Kod kompleksnih proizvoda, uključujući izloženosti kod sekuritizacije i kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza, institucije izrijekom procjenjuju potrebu za prilagodbama vrednovanja zbog rizika modela koji je povezan s mogućom neodgovarajućom metodologijom vrednovanja i rizika modela koji je povezan s korištenjem interno procijenjenih (a time moguće i neodgovarajućih) kalibracijskih parametara u modelu za vrednovanje.
|
|
Članak 105. 14.
|
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti u skladu s kojima se primjenjuju zahtjevi iz članka 105. za potrebe stavka 1. ovog članka. EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
|
,
1.1 Reference
1.2 Utvrđeni zahtjevi
1.3 Povezani standardi
2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|