Članak 294. Zahtjevi za validaciju

institucija obavlja retroaktivno testiranje upotrebljavajući povijesne podatke o promjenama faktora tržišnog rizika prije nego što od nadležnih tijela dobije odobrenje u skladu s člankom 283. stavkom 1. Retroaktivno testiranje obuhvaća nekoliko različitih razdoblja predviđanja od najmanje godinu dana, niz različitih početnih datuma i širok raspon tržišnih uvjeta;

institucija koja primjenjuje pristup iz članka 285. stavka 1. točke (b) redovito provodi validaciju svojeg modela kako bi provjerila jesu li ostvarene sadašnje izloženosti u skladu s predviđanjima tijekom svih razdoblja marže unutar jedne godine. Ako neka trgovanja unutar skupa za netiranje imaju dospijeće kraće od jedne godine, a skup za netiranje bi imao veću osjetljivost na faktor rizika kad bi se ta trgovanja isključila, validacijom se to mora uzeti u obzir;

institucija provodi retroaktivno testiranje učinkovitosti svojeg modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i njegovih relevantnih mjera rizika kao i predviđanja faktora tržišnog rizika. Za trgovanje pokriveno kolateralom razdoblja predviđanja uključuju ona razdoblja koja odražavaju tipična razdoblja marže za rizik koja se primjenjuju u trgovanju koje je pokriveno kolateralom ili maržom;

ako validacija modela upućuje na to da je efektivni EPE podcijenjen, institucija poduzima odgovarajuće mjere da otkloni netočnosti modela;

institucija u sklopu početnog i kontinuiranog procesa validacije modela testira modele za određivanje cijena kojima se koristi za izračun izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne za određeni scenarij budućih šokova vezanih uz faktore tržišnog rizika. Modeli za određivanje cijena opcija uzimaju u obzir nelinearnost vrijednosti opcija s obzirom na faktore tržišnog rizika;

model izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane mora obuhvatiti i informacije koje su karakteristične za pojedinu transakciju kako bi se agregirale izloženosti na razini skupa za netiranje. Institucija provjerava jesu li transakcije raspoređene u odgovarajući skup za netiranje unutar modela;

model izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane mora obuhvatiti i informacije koje su karakteristične za pojedinu transakciju kako bi se obuhvatili učinci pokrivenosti maržom. On uzima u obzir i sadašnji iznos marže i iznos marže koji će biti razmijenjen između ugovornih strana u budućnosti. Takav model uzima u obzir vrstu ugovora o marži (jednostrani ili dvostrani), učestalost poziva za uplatu marže, razdoblje marže za rizik, najniži prag nepokrivene izloženosti koji je institucija voljna prihvatiti te najniži iznos marže koji će se razmijeniti između ugovornih strana. Takav model uzima u obzir promjene tržišne vrijednosti danoga kolaterala ili primjenjuje pravila iz poglavlja 4.;

sastavni dio procesa validacije modela mora biti statični program retroaktivnog testiranja reprezentativnih portfelja druge ugovorne strane na povijesnim podacima. Institucija u redovitim vremenskim razmacima provodi program retroaktivnog testiranja određenog broja reprezentativnih portfelja druge ugovorne strane (stvarnih ili zamišljenih). Ti reprezentativni portfelji odabiru se na temelju njihove osjetljivosti na značajne faktore rizika i kombinacije faktora rizika kojima je institucija izložena;

institucija provodi program retroaktivnog testiranja radi provjere ključnih pretpostavki modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i relevantnih mjera rizika, uključujući modelirani odnos između rokova dospijeća istog faktora rizika i modelirane odnose između faktora rizika;

odgovarajući program retroaktivnog testiranja primjenjuje se na učinkovitost modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i njegovih mjera rizika. Program retroaktivnog testiranja mora moći utvrditi slabiju učinkovitost mjera rizika modela EPE-a;

institucija provodi validaciju svojih modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i svih mjera rizika u razdobljima koja su primjerena dospijeću trgovanja za koja se izloženost izračunava upotrebom IMM-a u skladu s člankom 283.;

u sklopu procesa kontinuirane validacije modela institucija redovito provjerava modele za određivanje cijena kojima se koristi za izračun izloženosti druge ugovorne strane u odnosu na neovisne referentne vrijednosti;

kontinuirana validacija modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane institucije i odgovarajućih mjera rizika obuhvaća procjenu adekvatnosti učinkovitosti u nedavnom razdoblju;

u sklopu procesa početne i kontinuirane validacije institucija procjenjuje učestalost ažuriranja parametara modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane;

u početnoj i kontinuiranoj validaciji modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane procjenjuje se primjerenost razine druge ugovorne strane i izračuna izloženosti skupa za netiranje.