Članak 13. Pravni zastupnici

1.   Pružatelji usluga posredovanja koji nemaju poslovni nastan u Uniji, ali nude usluge u Uniji, imenuju, u pisanom obliku, pravnu ili fizičku osobu da djeluje kao njihov pravni zastupnik u jednoj od država članica u kojoj pružatelj nudi usluge.

2.   Pružatelji usluga posredovanja ovlašćuju svoje pravne zastupnike da im se, uz pružatelja ili umjesto njega, obraćaju nadležna tijela država članica, Komisija i Odbor o svim pitanjima koja se odnose na primanje i izvršavanje odluka donesenih u vezi s ovom Uredbom te usklađenost s njima. Pružatelji usluga posredovanja svojem pravnom zastupniku osiguravaju potrebne ovlasti i dostatne resurse kako bi se zajamčila njihova učinkovita i pravovremena suradnja s nadležnim tijelima država članica, Komisijom i Odborom te poštovanje tih odluka.

3.   Imenovani pravni zastupnik može se smatrati odgovornim za neispunjavanje obveza na temelju ove Uredbe, ne dovodeći u pitanje odgovornost i pravne postupke koji bi mogli biti pokrenuti protiv pružatelja usluga posredovanja.

4.   Pružatelji usluga posredovanja obavješćuju koordinatora za digitalne usluge u državi članici u kojoj taj pravni zastupnik ima boravište ili poslovni nastan o imenu, poštanskoj adresi, e-adresi i telefonskom broju svojeg pravnog zastupnika. Oni vode računa o tome da su te informacije javno i lako dostupne, točne i ažurirane.

5.   Imenovanje pravnog zastupnika unutar Unije na temelju stavka 1. ne čini poslovni nastan u Uniji.