Članak 29. 4.

Države članice mogu zahtijevati da institucije za platni promet koje posluju na njihovu državnom području putem zastupnika na temelju prava poslovnog nastana, a čije se mjesto uprave nalazi u drugoj državi članici, imenuju središnju kontaktnu točku na njihovu državnom području kako bi se osigurala odgovarajuća komunikacija i informiranje o usklađenosti s glavama III. i IV., ne dovodeći u pitanje nijednu odredbu o sprječavanju pranja novca i borbi protiv financiranja terorizma i kako bi se olakšao nadzor od strane nadležnih tijela matične države članice i države članice domaćina, među ostalim dostavljanjem dokumenata i informacija nadležnim tijelima na zahtjev.