Članak 179. 1.

vlastite procjene parametara rizika PD-a, LGD-a, konverzijskih faktora i EL-a obuhvaćaju sve relevantne podatke, informacije i metode. Procjene se temelje na iskustvu i empirijskim dokazima, a ne samo na subjektivnim prosudbama. Procjene moraju biti smislene i lako razumljive te se temeljiti na značajnim pokretačima odgovarajućih parametara rizika. Stupanj konzervativnosti je to veći što je količina informacija kojom institucija raspolaže manja;

institucija je dužna ostvarene gubitke razdvojiti s obzirom na učestalost nastanka statusa neispunjavanja obveza, LGD, konverzijski faktor ili, ako se procjenjuje EL, na gubitak, s obzirom na činitelje koji izravno utječu na pojedine parametre rizika. Institucija je dužna dokazati da njezine procjene odražavaju dugogodišnje iskustvo;

institucija je dužna uzeti u obzir svaku promjenu u procesu odobravanja plasmana ili procesu naplate potraživanja tijekom promatranih razdoblja iz članka 180. stavka 1. točke (h), i stavka 2. točke (e), članka 181. stavka 1. točke (j) i stavka 2. te članka 182. stavaka 2. i 3. Procjene institucije moraju odražavati učinke tehničkih unapređenja i novih podataka te drugih informacija kada postanu raspoložive. Institucija je dužna provjeravati svoje procjene kada se pojave nove informacije, a najmanje jednom godišnje;

populacija izloženosti u skupu podataka korištenom za procjenu parametara rizika, standardi odobravanja plasmana važeći u trenutku nastanka podataka kao i druge relevantne karakteristike moraju biti usporedivi sa standardima i izloženostima institucije. Ekonomski i tržišni uvjeti u kojima su podaci nastali moraju biti relevantni u odnosu na sadašnje i buduće uvjete. Broj izloženosti u uzorku i vremenski niz podataka iskorišten za kvantifikaciju moraju biti dovoljni da osiguraju točnost i robusnost procjena institucije;

procjene moraju odražavati sve relevantne informacije o kvaliteti otkupljenih potraživanja koje su raspoložive instituciji koja otkupljuje potraživanja, uključujući podatke o sličnim skupovima izloženosti prikupljenima od prodavatelja potraživanja, unutar same institucije koja otkupljuje potraživanja ili iz vanjskih izvora. Institucija koja otkupljuje potraživanja dužna je ocijeniti sve podatke na koje se oslanja, a koje je prikupila od prodavatelja potraživanja;

kako bi se prevladale pristranosti, institucija uključuje odgovarajuće prilagodbe u svoje procjene u mjeri u kojoj je to moguće; nakon što je uključila odgovarajuću prilagodbu, svojim procjenama dodaje dovoljnu maržu konzervativnosti koja je povezana s očekivanim rasponom pogrešaka u procjenama; marža konzervativnosti veća je ako se smatra da su metode i podaci manje zadovoljavajući te ako je očekivani raspon pogrešaka veći.