Članak 28. Posebna pravila za umirovljene pogranične radnike

Pogranični radnik koji je otišao u mirovinu zbog starosti ili invalidnosti u slučaju bolesti ima pravo i dalje primati davanja u naravi u posljednjoj državi članici u kojoj je obavljao svoju djelatnost u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe, ako je riječ o nastavku liječenja koje je započelo u toj državi članici. Izraz „nastavak liječenja” znači nastavak pretraga, dijagnoze i liječenja bolesti tijekom čitavog njezinog trajanja.

Umirovljenik koji je unutar pet godina prije početka korištenja starosne ili invalidske mirovine obavljao djelatnost u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe tijekom najmanje dvije godine kao pogranični radnik ima pravo na davanja u naravi u državi članici u kojoj je obavljao takvu djelatnost kao pogranični radnik ako su ta država članica i država članica u kojoj se nalazi nadležna ustanova odgovorna za troškove davanja u naravi pruženih umirovljeniku u njegovoj državi članici boravišta ovo odabrale i obje su navedene u Prilogu V.

Stavak 2. primjenjuje se mutatis mutandis na članove obitelji bivših pograničnih radnika ili na nadživjele osobe bivših pograničnih radnika ako su tijekom razdoblja utvrđenih stavkom 2. oni imali prava na davanja u naravi predviđena člankom 18. stavkom 2., čak i ako je pogranični radnik umro prije početka korištenja svoje mirovine, pod uvjetom da je obavljao djelatnost u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe kao pogranični radnik najmanje dvije godine unutar pet godina prije svoje smrti.

Stavci 2. i 3. primjenjuju se sve dok se na dotičnu osobu ne počne primjenjivati zakonodavstvo države članice na temelju djelatnosti u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe.

Trošak davanja u naravi na koji se odnose stavci od 1. do 3. snosi nadležna ustanova odgovorna za trošak davanja u naravi koji umirovljeniku ili nadživjelim osobama umirovljenika pružaju odnosne države članice njihova boravišta.