4.1 Program testiranja otpornosti na stres

Institucije trebaju uspostaviti program ispitivanja na stres koji treba obuhvatiti barem sljedeće:

• a) vrste testiranja otpornosti na stres i njihove ciljeve i primjene;
• b) učestalost različitih testiranja otpornosti na stres;
• c) rješenja internog upravljanja, uključujući dobro definirane, transparentne i dosljedne linije odgovornosti i procedure;
• d) u slučaju grupe, opseg uključenih subjekata i pokrivenost (npr. vrste rizika i portfelji) testiranja otpornosti na stres;
• e) rel evantnu podatkovnu infrastrukturu;
• f) metodološke pojedinosti, uključujući korištene modele i moguće poveznice između testiranja otpornosti likvidnosti na stres i testiranja otpornosti solventnosti na stres, i to veličinu onih dinamičkih interakcija koje obuhvaćaju povratne učinke;
• g) raspon pretpostavaka, uključujući poslovne i upravljačke, i korektivne mjere predviđene za svako testiranje otpornosti na stres.

Matične institucije u državi članici i matične institucije iz EU - a također trebaju razviti program te stiranja otpornosti na stres grupe koji odobrava i prati upravljačko tijelo i provodi njihovo više rukovodstvo u kontekstu njihove centralizirane politike upravljanja rizicima. Program testiranja otpornosti na stres grupe treba uključivati i obraditi u pri mjerenom opsegu sve institucije koje podliježu bonitetnoj konsolidaciji.

Institucije u opsegu bonitetne konsolidacije trebaju, prilikom uspostavljanja njihovih pojedinačnih programa testiranja otpornosti na stres, uzeti u obzir relevantan program testiranja otpornosti na stres grupe.

Institucije također trebaju uključiti povratno testiranje otpornosti na stres i scenarije povratnog testiranja otpornosti na stres u svoje programe testiranja otpornosti na stres.

Institucije trebaju osigurati da su njihovi programi testiranja otpornosti na stres provedivi i izvedivi i da pružaju informacije za donošenje odluka na svim primjerenim razinama upravljanja

• o svim postojećim i potencijalnim značajnim rizicima.

Institucije trebaju redovito procjenjivati svoje programe testiranja otpornosti na stres kako bi odredile njihovu učinkovitost i robusnost i trebaju ih ažurirati ako je to primjereno. Procjenu treba provoditi barem jednom godišnje i na osnovi kvantitativne i kvalitativne analize i ono treba u potpunosti odraža vati promjenjive vanjske i interne uvjete. Institucije trebaju osigurati da se učestalost procjena uzima u obzir učestalost primjena odgovarajućeg testiranja otpornosti na stres.

Institucije trebaju osigurati da njihova kvantitativna analiza u skladu s prethodnim stavkom uključuje dobro kvantitativno testiranje kao alat za retroaktivno testiranje radi potvrđivanja pretpostavaka, parametara i rezultata modela testiranja otpornosti na stres (npr. modeli kreditnog rizika, modeli tržišnog rizika, modeli neto prihoda prije rezerviranja ). Institucije trebaju osigurati da se njihova kvalitativna analiza u skladu s prethodnim stavkom temelji na stručnim prosudbama ili procjenama prema referentnim vrijednostima.

Pri procjeni programa testiranja otpornosti na stres , institucija uzima u obzir barem sljedeće:

• a) učinkovitost programa u pogledu zadovoljavanja njegove predviđene svrhe;
• b) potrebu za poboljšanjima;
• c) identificirane faktore rizika, definicije i razloge za relevantne scenarije, pretpostavke modela i osjetljivost rezultata na te pretpostavke kao i ulogu stručne prosudbe radi osiguravanja toga da program prati dobra analiza;
• d) rezultate modela, uključujući njegove rezultate za podatke izvan uzorka, tj. podatke koji nisu korišteni za razvoj modela;
• e) kako ugraditi moguće nepovoljne petlje solventnost-likvidnost;
• f) adekvatnost mogućih poveznica između testiranja otpornosti solventnosti na stres i testiranja otpornosti likvidnosti na stres;
• g) povratne informacije primljene od nadležnih tijela u kontekstu njihova nadzornog ili drugog testiranja otpornosti na stres;
• h) adekvatnost podatkovne infrastrukture (implementacija sustava i kvaliteta podataka);
• i) primjerenu razinu uključenosti višeg rukovodstva i upravljačkog tijela;
• j) sve pretpostavke, uključujući poslovne i/ili upravljačke pretpostavke, i predviđene mjere u vezi s upravljanjem na temelju svrhe, vrste i rezultata testiranja otpornosti na stres, uključujući procjenu izvedivosti mjera u vezi s upravljanjem u stresnim uvjetima i promjenjivom poslovnom okruženju i
• k) adekvatnost relevantne dokumentacije.

Program testiranja otpornosti na stres institucije treba biti primjereno dokumentiran za sve vrste testiranja otpornosti na stres koja se izvršavaju na razini pojedne vrste rizika i/ili portfelja kao i na razini cijele institucije. Doku mentacija treba obuhvaćati barem:

• a) pristup testiranja otpornosti na stres;
• b) moguće međusobne poveznice između testiranja otpornosti solventnosti na stres i testiranja otpornosti likvidnosti na stres, i to poveznice između pogoršanja pozicije kapitala (solventnost) i sposobnosti izdavanja komercijalnih zapisa i obveznica (likvidnost), makroekonomskim faktorima određene vjerojatnosti promjena u nastanku statusa neispunjavanja obveza (solventnost) i implicirane migracije rejtinga neopterećene imovine banke kao i učinka na kolateral deponiran pri relevantnoj središnjoj banci (likvidnost), povećanja neprihodujućih kredita (solventnost) i smanjenja očekivanih priljeva od otplata kredita ili od obveznica nefinancijskih korporacija (likvidnost) ili moguće neusklađenosti likvidnosti (likvidnost) i rasprodaje imovine (solventnost) i povećanja troškova financiranja (likvidnost) i učinaka dobiti i gubitka (solventnost);
• c) uloge i odgovornosti kako su određene internom politikom, navodeći uloge druge i treće crte obrane i p rocese barem za izvršavanje programa testiranja otpornosti na stres;
• d) opis cjelokupnog procesa osmišljavanja, odobravanja, izvršavanja, praćenja izvršavanja i periodičke procjene programa testiranja otpornosti na stres i njegovih ishoda;
• e) opis procesa za vr ednovanje ishoda testiranja otpornosti na stres, uključujući pojedinosti
• o područjima koja zahtijevaju uputstva ili ljudsku prosudbu u nekim dijelovima, kao i procesa za korištenje rezultata radi pružanja informacija na kojima se temelje mjere u vezi s upravljanjem i strategija institucije i
• f) opis i popis relevantnih IT aplikacija korištenih za testiranje otpornosti na stres (i ako postoji središnji popis, moguće je uputiti na njega).

Program testiranja otpornosti na stres treba biti ispitivan u cijeloj org anizaciji, na primjer od strane odbora za rizike i internih revizora. Ključnu ulogu u procjeni tog procesa trebaju imati poslovne jedinice koje nisu odgovorne za osmišljavanje i primjenu programa i/ili vanjski stručnjaci koji nisu uključeni uzimajući u obzir relevantnu stručnost za određene teme.

Institucije trebaju osigurati, i za početno osmišljavanje i za procjenu programa testiranja otpornosti na stres, vođenje učinkovitog dijaloga uz uključivanje stručnjaka iz svih područja poslovanja institucije i da su program i njegova ažuriranja primjereno pregledali više rukovodstvo³ i upravljačko tijelo institucije koji su također odgovorni za praćenje njegovog izvršavanja i nadzor.

³ Vidjeti i glavu II., odjeljak 1., EBA -inih Smjernica o internom upravljanju.