5.2.1 Jedinice za naplatu neprihodujućih izloženosti

Kako bi se u dostatnoj mjeri smanjili mogući sukobi interesa u upravljanju neprihodujućim izloženostima te kako bi se na dobar način iskoristilo stručno znanje u pogledu neprihodujuć i h izloženosti u cijeloj organizaciji, kreditne institucije trebaju uspostaviti jedinice posvećene naplati neprihodujućih izloženosti koje su neovisne o poslovima odobravanja kredita. Taj bi pristup odvajanja zaduženja trebao obuhvatiti aktivnosti održavanja odnosa s klijentima (npr. pregovori s klijentima o rješenjima restrukturiranja) i postupak donošenja odluka. U tom kontekstu kreditne institucije trebaju razmotriti uvođenje tijela za donošenje odluka posvećenih naplati neprihodujućih izloženosti (npr. odbor za neprihodujuće izloženosti).

Ako se ne mogu izbjeći preklapanja s tijelima za donošenje odluka, rukovoditeljima ili stručnjacima uključenima u postupak odobravanja kredita, institucionalnim okvirom i unutarnjim kontrolama trebalo bi osigurati dostatno ublažavanje svih mogućih sukoba interesa.

Kreditne institucije trebaju uspostaviti mjere kojima osiguravaju redovitu razmjenu povratnih informacija između jedinica za odobravanje kredita i jedinica za naplatu neprihodujućih izloženosti.

Pri osmišljanju odgovarajuće strukture jedinica za naplatu neprihodujućih izloženosti kreditne institucije trebaju uzeti u obzir specifičnosti svojih glavnih portfelja neprihodujućih izloženosti, uključujući vrstu izloženosti (stanovništvo, MSP - ovi, poduzeća) i vrstu kola terala.

Kreditne institucije trebaju razmotriti izradu automatiziranih postupaka za jedinice za naplatu neprihodujućih izloženosti namijenjene homogenim portfeljima neprihodujućih izloženosti za stanovništvo. Kad je riječ o portfeljima neprihodujućih izloženosti za poduzeća, prema potrebi i ovisno o koncentraciji neprihodujućih izloženosti u sektoru, kreditne institucije trebaju razmotriti upravljački (individualni) pristup putem osposobljavanja zaposlenika jedinice za naplatu neprihodujućih izloženosti specijaliziranih za određeni sektor. Za samostalne poduzetnike i mikropoduzeća trebalo bi razmotriti pristup koji bi uključivao kombinaciju automatiziranih elemenata i upravljačkog (individualnog) pristupa.

Manje i manje složene kreditne institucije (na primjer one klasificirane u treću ili četvrtu kategoriju SREP - a) mogu uspostaviti posebne funkcije za naplatu razmjerne svojoj veličini, prirodi, složenosti i profilu rizika. Kreditne institucije trebaju osigurati da se uspostavljanjem takvih funkcija spriječi i ukloni sukob interesa pri upravljanju neprihodujućim izloženostima.

Za potrebe proporcionalnosti, kao alternativu uspostavi posebnih tijela za donošenje odluka povezanih s naplatom neprihodujućih izloženosti, manje i manje složene kreditne institucije (n pr. one klasificirane u treću ili četvrtu kategoriju SREP -a) mogu obuhvatiti potrebne zahtjeve svojim postojećim kreditnim odborima ili odborima za upravljanje rizicima, pod uvjetom da osiguraju da su sukobi interesa u dostatnoj mjeri ublaženi.