8.3 Redovita kreditna provjera dužnika

Institucije bi također trebale provoditi redovite kreditne provjere dužnika koji su najmanje srednja ili velika poduzeća, u cilju utvrđivanja svih promjena njihovog profila rizičnosti, financijskog položaja ili kreditne sposobnosti u usporedbi s kriterijima i procjenom u trenutku odobravanja kredita te preispitivanja i ažuriranja svih relevantnih internih kreditnih rejtinga / ocjena.

Proces i učestalost provjere trebali bi biti specifični i razmjerni vrsti i profilu rizika dužnika te vrsti, veličini i složenosti kreditnog proizvoda i trebali bi se navesti u odgovarajućim politikama i procedurama. Institucije bi trebale provoditi češće provjere ako utvrde pogoršanje kreditne kvalitete i kvalitete imovine. Cjelokupni okvir za praćenje kreditnog rizika i podatkovna infrastruktura trebali bi omogućiti institucijama da provjere provode li se redovite kreditne provjere u skladu s politikama i procedurama za kreditni rizik te da se utvrde odstupanja/iznimke koje treba označiti za daljnje praćenje.

U tu svrhu, institucije bi također trebale, ako je primjenjivo, povremeno ažurirati relevantne financijske informacije o dužniku i procijeniti nove informacije prema kriterijima za procjenu kreditne sposobnosti utvrđene u skladu s odjeljkom 4.3. ovih Smjernica. Prikupljanje i procjena tih informacija bi trebala podržati instituciju u prepoznavanju znakova ranog upozorenja o padu kreditne kvalitete.

Institucije bi trebale provoditi periodična preispitivanja u svrhu procjene rizika neispunjavanja obveza dužnika i potencijalne potrebe za migracijom između rizičnih kategorija i ocjena rizičnosti.

Kreditna provjera dužnika bi trebala uključivati procjenu postojećeg duga i osjetljivost na vanjske čimbenike, kao što su volatilnost deviznog tečaja, ako je primjenjivo, koji može utjecati na iznos duga i kapacitet otplate, a isto tako i u skladu sa zahtjevima analize osjetljivosti, kako je navedeno u odjeljku 5.2.6.

Institucije bi trebale redovito procjenjivati rizike povezane s refinanciranjem postojećeg duga, praćenjem kredita s jednokratnom otplatom glavnice / balonskom otplatom odvojeno od ostalih kredita. Trebale bi analizirati potencijalni učinak na nemogućnost dužnika da prolongira/refinancira postojeći dug, i uključiti, između ostalog, makroekonomsku prognozu budućih događaja i pristup tržištima kapitala kao i drugim vrstama strukture duga. Institucije bi trebale pomno pratiti sposobnost dužnika da otplati ili refinancira dugove tijekom životnog ciklusa kredita, a ne samo kada se dužnik približava kraju dospijeća kredita.

Redovitom provjerom kreditnog rizika bi trebalo uzeti u obzir i pojedinačni i ukupni profil rizičnosti izloženosti, uključujući relevantne makroekonomske čimbenike i specifične gospodarske sektore ili aktivnosti te kako ti čimbenici mogu utjecati na kapacitet otplate.

Ako je primjenjivo, institucije bi trebale provjeriti jamce prema ugovoru o kreditnom proizvodu. Osim procjene trajne kreditne sposobnosti jamca, pri analizi učinkovitosti jamstva trebalo bi uzeti u obzir i izvršivost te vrijeme potrebno za realizaciju jamstva.

Uz praćenje kreditnih i financijskih pokazatelja, institucije bi trebale uzeti u obzir informacije povezane s kvalitativnim čimbenicima koji bi mogli imati značajan utjecaj na otplatu kredita. Ti čimbenici mogu uključivati informacije o kvaliteti upravljanja, sporazume/neslaganja između vlasnika, vlasnikove obveze prema dužniku, predviđeni rast tržišta, snagu tvrtke pri određivanju cijena, strukturu i fleksibilnost troškova, kretanje, veličinu i prirodu kapitalnih rashoda te rashoda za istraživanje i razvoj, i raspodjelu između vjerovnika i pružatelja usluga servisiranja duga unutar konsolidirane grupe institucija.