Subsection 3 Solvency capital requirement full and partial internal models

Članak 115.

U okviru početnog postupka za izdavanje odobrenja za uporabu unutarnjeg modela, nadzorna tijela odobravaju politiku u vezi izmjena modela društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje. Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu mijenjati svoj unutarnji model u skladu s tom politikom.

Politika uključuje specifikaciju manjih i većih izmjena unutarnjeg modela.

Za veće izmjene unutarnjeg modela, kao i za izmjene te politike, uvijek je potrebno dobiti prethodno odobrenje nadzornih tijela iz članka 112.

Za manje izmjene unutarnjeg modela nije potrebno dobiti prethodno odobrenje nadzornih tijela ako su te izmjene uvedene u skladu s tom politikom.

Članak 116.

Upravni, upravljački ili nadzorni organi društava za osiguranje i društava za reosiguranje odobravaju zahtjev, koji se podnosi nadzornim tijelima, za izdavanje odobrenja za uporabu unutarnjeg modela iz članka 112., kao i zahtjev za bilo kakve naknadne veće izmjene tog modela.

Upravni, upravljački ili nadzorni organ odgovoran je za uspostavu sustava koji osiguravaju kontinuirano i pravilno funkcioniranje unutarnjeg modela.

Članak 117.

Nakon dobivanja odobrenja u skladu s člankom 112., društva za osiguranje i društva za reosiguranje ne mogu se vratiti na izračun cijelog ili djelomičnog potrebnog solventnog kapitala u skladu sa standardnom formulom iz pododjeljka 2., osim u primjereno opravdanim okolnostima i pod uvjetom da za to dobiju odobrenje nadzornih tijela.

Članak 119.

Kad nije primjereno izračunavati potrebni solventni kapital u skladu sa standardnom formulom iz pododjeljka 2. zbog toga što profil rizičnosti predmetnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje značajno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji izračun prema standardnoj formuli, nadzorna tijela mogu, odlukom u kojoj su navedeni razlozi, od predmetnog društva zahtijevati da za izračun potrebnog solventnog kapitala upotrebljava unutarnji model ili njegove relevantne module rizika.

Članak 120.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju dokazati da njihov unutarnji model ima široku primjenu i da ima važnu ulogu u njihovom sustavu upravljanja iz članaka 41. do 50., a posebno u:

Povrh toga, društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju dokazati da je učestalost izračuna potrebnog solventnog kapitala uporabom unutarnjeg modela u skladu s učestalošću kojom upotrebljavaju svoj unutarnji model za druge svrhe obuhvaćene prvim stavkom.

Upravni, upravljački ili nadzorni organ odgovoran je osigurati kontinuiranu primjerenost oblika i djelovanja unutarnjeg modela i da unutarnji model kontinuirano i primjereno odražava profil rizičnosti predmetnog društva za osiguranje i društva za reosiguranje.

Članak 123.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju najmanje jedanput godišnje preispitati uzroke i izvore dobiti i gubitaka u svakoj većoj poslovnoj jedinici.

Ona moraju predočiti kako kategorizacija rizika koja je odabrana u unutarnjem modelu objašnjava uzroke i izvore dobiti i gubitaka. Kategorizacija rizika i raspodjela dobiti i gubitaka moraju odražavati profil rizičnosti društava za osiguranje i društava za reosiguranje.

Članak 124.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju redoviti ciklus validacije modela koji uključuje praćenje rezultata unutarnjeg modela, preispitivanje trajne primjerenosti njegovih specifikacija i testiranje njegovih rezultata u odnosu na iskustvo.

Postupak validacije modela uključuje djelotvoran statistički postupak validacije unutarnjeg modela koji omogućuje društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje da svojim nadzornim tijelima dokažu da je dobiveni potrebni kapital primjeren.

Statističke metode koje se primjenjuju testiraju primjerenost prognoze distribucije vjerojatnosti ne samo u usporedbi s iskustvom s gubicima već i s obzirom na sve značajne nove podatke i informacije koje su s njom povezane.

Postupak validacije modela uključuje analizu stabilnosti unutarnjeg modela, a posebno testiranje osjetljivosti rezultata unutarnjeg modela na promjene ključnih pretpostavki na kojima se temelji. Postupak također uključuje procjenu točnosti, potpunosti i primjerenosti podataka koje upotrebljava unutarnji model.

Članak 125.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje dokumentiraju oblik i pojedinosti o djelovanju njihovog unutarnjeg modela.

Dokumentacijom se dokazuje usklađenost s odredbama članaka 120. do 124.

Dokumentacija sadržava detaljan opis teorije, pretpostavki i matematičkih i empirijskih podloga na kojima se temelji unutarnji model.

U dokumentaciji se navode sve okolnosti u kojima unutarnji model ne funkcionira učinkovito.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje dokumentiraju sve veće promjene svojeg unutarnjeg modela, kako je određeno u članku 115.

Članak 126.

Uporaba modela ili podataka dobivenih od treće strane ne smatra se opravdanjem za izuzeće od bilo kojeg zahtjeva u vezi unutarnjeg modela iz članaka 120. do 125.

Članak 127.

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a u pogledu članaka od 120. do 126. radi unapređenja bolje procjene profila rizičnosti i upravljanja poslovanjem društava za osiguranje i društava za reosiguranje u vezi s upotrebom unutarnjih modela diljem Unije.