Članak 2. Definicije

„prekogranično plaćanje” znači elektronički obrađena platna transakcija koja je inicirana od strane platitelja ili od strane primatelja plaćanja ili preko primatelja plaćanja, pri čemu se platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja nalaze u različitim državama članicama;

„nacionalno plaćanje” znači elektronički obrađena platna transakcija koja je inicirana od strane platitelja ili od strane primatelja plaćanja ili preko primatelja plaćanja, pri čemu se platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja nalaze u istoj državi članici;

„platitelj” znači fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i koja daje suglasnost za izvršenje naloga za plaćanje s tog računa za plaćanje ili, ako račun za plaćanje ne postoji, fizička ili pravna osoba koja daje nalog za plaćanje;

„primatelj plaćanja” znači fizička ili pravna osoba koja je predviđeni primatelj novčanih sredstava koja su predmet platne transakcije;

„pružatelj platnih usluga” znači bilo koja kategorija pravnih osoba iz članka 1. stavka 1. Direktive (EU) 2015/2366 i fizičke ili pravne osobe iz članka 32. te direktive, ali ne uključuje institucije navedene u članku 2. stavku 5. točkama od 2. do 23. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) koje se koriste izuzećem za države članice, koje se ostvaruje u skladu s člankom 2. stavkom 5. Direktive (EU) 2015/2366;

„korisnik platnih usluga” znači fizička ili pravna osoba koja se koristi platnom uslugom u svojstvu platitelja, primatelja plaćanja, ili jednog i drugog;

„platna transakcija” znači čin polaganja, prijenosa ili podizanja novčanih sredstava koji inicira platitelj ili primatelj plaćanja ili se inicira preko primatelja plaćanja, bez obzira na osnovne obveze između platitelja i primatelja plaćanja;

„nalog za plaćanje” znači uputa platitelja ili primatelja plaćanja njegovom pružatelju platnih usluga kojom nalaže izvršenje platne transakcije;

„naknada” znači svaki iznos koji pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga i koji je izravno ili neizravno povezan s platnom transakcijom, svaki iznos koji pružatelj platnih usluga ili stranka koja pruža usluge preračunavanja valuta u skladu s člankom 59. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/2366 zaračunava korisniku platnih usluga za uslugu preračunavanja valuta ili kombinacija tih iznosa;

„novčana sredstva” znači novčanice i kovanice, knjižni novac i elektronički novac kako je definiran u članku 2. točki 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 );

„potrošač” znači fizička osoba koja djeluje u svrhe koje nisu trgovinske, poslovne ili profesionalne;

„mikropoduzeće” znači poduzeće koje je u trenutku sklapanja ugovora o platnim uslugamazi poduzeće kako je definirano u članku 1. i članku 2. stavcima 1. i 3. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ ( 3 );

„međubankovna naknada” znači naknada koja se plaća za svaku transakciju izravnog terećenja između platiteljevog pružatelja platnih usluga i pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja;

„izravno terećenje” znači platna usluga za terećenje platiteljeva računa za plaćanje, pri čemu je platnu transakciju inicirao primatelj plaćanja na temelju suglasnosti koju je platitelj dao primatelju plaćanja, pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja ili platiteljevu vlastitom pružatelju platnih usluga;

„shema izravnog terećenja” znači zajednički skup pravila, praksâ i standarda dogovorenih između pružatelja platnih usluga za izvršenje transakcija izravnog terećenja.