+Članak 37. Odobrenje za rad UAIF-ima izvan EU koji namjeravaju upravljati AIF-ima u EU i/ili trgovati AIF-ima kojima oni upravljaju u Uniji u skladu s člancima 39. ili 40.
---+Članak 37. 1.
---+Članak 37. 2.
---+Članak 37. 3.
---+Članak 37. 4.
---+Članak 37. 5.
---+Članak 37. 6.
---+Članak 37. 7.
---+Članak 37. 8.
---+Članak 37. 9.
---+Članak 37. 10.
---+Članak 37. 11.
---+Članak 37. 12.
---+Članak 37. 13.
---+Članak 37. 14.
---+Članak 37. 15.
---+Članak 37. 16.
---+Članak 37. 17.
---+Članak 37. 18.
---+Članak 37. 19.
---+Članak 37. 20.
---+Članak 37. 21.
---+Članak 37. 22.
---+Članak 37. 23.

Članak 37. Odobrenje za rad UAIF-ima izvan EU koji namjeravaju upravljati AIF-ima u EU i/ili trgovati AIF-ima kojima oni upravljaju u Uniji u skladu s člancima 39. ili 40.

1. Pregled

,
Članak 37. 1.
Države članice zahtijevaju da UAIF-i izvan EU, koji namjeravaju upravljati AIF-ima u EU i/ili trgovati AIF-ima kojima oni upravljaju u Uniji u skladu s člancima 39. ili 40., dobiju prethodno odobrenje za rad nadležnih tijela svoje referentne države članice u skladu s ovim člankom.
Članak 37. 2.

UAIF izvan EU koji namjerava dobiti prethodno odobrenje za rad iz stavka 1. mora biti usklađen s ovom Direktivom, uz iznimku poglavlja VI. Ako i u mjeri u kojoj je usklađenost s odredbama ove Direktive nespojiva s usklađenošću s pravom kojem podliježe UAIF izvan EU i/ili AIF izvan EU kojim se trguje u Uniji, UAIF nije obvezan biti usklađen s odredbama ove Direktive ako može dokazati da:

(a) 

je nemoguće spojiti takvu usklađenost s usklađenošću s obvezujućim odredbama prava kojem podliježe UAIF izvan EU i/ili AIF izvan EU kojim se trguje u Uniji;

(b) 

pravo kojem podliježe UAIF izvan EU i/ili AIF izvan EU predviđa jednako pravilo koje ima istu regulatornu svrhu i koje nudi istu razinu zaštite ulagatelja dotičnog AIF-a; i

(c) 

UAIF izvan EU i/ili AIF izvan EU usklađen je s jednakim pravilom iz točke (b).
Članak 37. 3.
UAIF izvan EU koji namjerava dobiti prethodno odobrenje za rad iz stavka 1. mora imati pravnog zastupnika osnovanoga u svojoj referentnoj državi članici. Pravni zastupnik djeluje kao kontaktna točka UAIF-a u Uniji i zadužen je za svu službenu korespondenciju između nadležnih tijela i UAIF-a i između ulagatelja u EU dotičnog AIF-a i UAIF-a, kako je to navedeno u ovoj Direktivi. Pravni zastupnik zajedno s UAIF-om obavlja funkciju praćenja usklađenosti koja se odnosi na djelatnosti upravljanja i trgovanja koje obavlja UAIF na temelju ove Direktive.
Članak 37. 4.

Referentna država članica UAIF-a izvan EU određuje se kako slijedi:

(a) 

ako UAIF izvan EU namjerava upravljati samo jednim AIF-om u EU ili s nekoliko AIF-ova u EU osnovanih u istoj državi članici i ne namjerava trgovati niti jednim AIF-om u skladu s člankom 39. ili 40. u Uniji, matična država članica toga ili tih AIF-ova smatra se referentnom državom članicom, a nadležna tijela te države članice bit će odgovorna za postupak odobrenja za rad i nadzor UAIF-a;

(b) 

ako UAIF izvan EU namjerava upravljati s nekoliko AIF-ova u EU osnovanih u različitim državama članicama i ne namjerava trgovati niti jednim AIF-om u skladu s člankom 39. ili 40. u Uniji, referentna država članica je:

i. 

država članica u kojoj je osnovana većina AIF-ova; ili

ii. 

država članica u kojoj se upravlja najvećim dijelom imovine;

(c) 

ako UAIF izvan EU namjerava trgovati samo jednim AIF-om u EU u samo jednoj državi članici, referentna država članica određuje se kako slijedi:

i. 

ako je AIF dobio odobrenje za rad ili je registriran u državi članici, matična država članica AIF-a ili država članica u kojoj UAIF namjerava trgovati AIF-om;

ii. 

ako AIF nije dobio odobrenje za rad ili nije registriran u državi članici, država članica u kojoj UAIF namjerava trgovati AIF-om;

(d) 

ako UAIF izvan EU namjerava trgovati samo jednim AIF-om izvan EU u samo jednoj državi članici, referentna država članica je ta država članica;

(e) 

ako UAIF izvan EU namjerava trgovati samo jednim AIF-om u EU, ali u različitim državama članicama, referentna država članica određuje se kako slijedi:

i. 

ako je AIF dobio odobrenje za rad ili je registriran u državi članici, matična država članica AIF-a ili jedna od država članica u kojoj UAIF namjerava razviti učinkovito trgovanje; ili

ii. 

ako AIF nije dobio odobrenje za rad ili nije registriran u državi članici, jedna od država članica u kojoj UAIF namjerava razviti učinkovito trgovanje;

(f) 

ako UAIF izvan EU namjerava trgovati samo jednim AIF-om izvan EU, ali u različitim državama članicama, referentna država članica je jedna od tih država članica;

(g) 

ako UAIF izvan EU namjerava trgovati s nekoliko AIF-ova u EU u Uniji, referentna država članica određuje se kako slijedi:

i. 

u mjeri u kojoj su svi ti AIF-i registrirani ili su dobili odobrenje za rad u istoj državi članici, matična država članica navedenih AIF-ova ili država članica u kojoj UAIF namjerava razviti učinkovito trgovanje za većinu tih AIF-ova;

ii. 

u mjeri u kojoj ti AIF-i nisu svi registrirani ili nisu dobili odobrenje za rad u istoj državi članici, država članica u kojoj UAIF namjerava razviti učinkovito trgovanje za većinu tih AIF-ova;

(h) 

ako UAIF izvan EU namjerava trgovati s nekoliko AIF-ova u EU i AIF-ova izvan EU ili s nekoliko AIF-ova izvan EU u Uniji, referentna država članica je država članica u kojoj namjerava razviti učinkovito trgovanje za većinu tih AIF-ova.

U skladu s kriterijima navedenim u točkama (b), (c) alineja i., (e), (f) i (g) alineja i., moguće je imati više referentnih država članica. U takvim slučajevima, države članice zahtijevaju da UAIF izvan EU, koji namjerava upravljati AIF-ima u EU bez da njima trguje i/ili trgovati AIF-ima kojima upravlja u Uniji u skladu s člankom 39. ili 40., dostavlja zahtjev nadležnim tijelima svih država članica koje su moguće referentne države članice u skladu s kriterijima navedenim u tim točkama kako bi između njih odredio svoju referentnu državu članicu. Navedena nadležna tijela zajednički donose odluku o referentnoj državi članici toga UAIF-a izvan EU u roku od jednog mjeseca od primitka takvog zahtjeva. Nadležna tijela države članice koja je imenovana kao referentna država članica bez odgode o tom imenovanju obavješćuju UAIF izvan EU. Ako UAIF izvan EU nije propisno obaviješten o odluci koju su donijela dotična nadležna tijela u roku od sedam dana nakon donošenja odluke, ili ako dotična nadležna tijela ne donesu odluku u roku od jednog mjeseca, UAIF izvan EU može sam izabrati referentnu državu članicu na temelju kriterija navedenih u ovom stavku.

UAIF mora biti sposoban dokazati svoju namjeru u vezi razvijanja učinkovitog trgovanja u nekoj posebnoj državi članici objavljivanjem svoje strategije trgovanja nadležnim tijelima države članice koju je naznačio.
Članak 37. 5.
Države članice zahtijevaju da UAIF izvan EU, koji namjerava upravljati AIF-ima u EU bez da njima trguje i/ili trgovati AIF-ima kojima upravlja u Uniji u skladu s člankom 39. ili 40., dostavlja zahtjev za izdavanje odobrenja za rad svojoj referentnoj državi članici.

Nakon primitka zahtjeva za odobrenje za rad, nadležna tijela moraju procijeniti je li određivanje UAIF-a u vezi njegove referentne države članice u skladu s kriterijima koji su propisani stavkom 4. Ako nadležna tijela smatraju da to nije slučaj, oni odbijaju zahtjev za izdavanje odobrenja za rad UAIF-u izvan EU, uz objašnjenje razloga za odbijanje. Ako nadležna tijela smatraju da su kriteriji iz stavka 4. ispunjeni, oni obavješćuju o tome ESMA –u, pri čemu traže mišljenje o svojoj procjeni. U svojoj obavijesti ESMA-i, nadležna tijela dostavljaju ESMA-i obrazloženje UAIF-a o njegovoj procjeni u vezi referentne države članice i informacije o strategiji trgovanja UAIF-a.

U roku od jednog mjeseca nakon primitka obavijesti iz drugog podstavka, ESMA izdaje mišljenje dotičnim nadležnim tijelima o njihovoj procjeni referentne države članice u skladu s kriterijima navedenima u stavka 4. ESMA izdaje negativno mišljenje samo ako smatra da kriteriji navedeni u stavku 4. nisu ispunjeni.

Rok koji se navodi u članku 8. stavku 5. privremeno se obustavlja dok ESMA vijeća u skladu s ovim stavkom.

Ako nadležna tijela predlažu izdavanje odobrenja za rad protivno mišljenju ESMA-e iz trećega podstavka, oni obavješćuju ESMA-u navodeći svoje razloge. ESMA objavljuje činjenicu da nadležna tijela ne poštuju ili ne namjeravaju poštovati njeno mišljenje. ESMA može također za svaki slučaj posebno odlučiti da će objaviti razloge nepoštovanja njenog mišljenja koje je dostavilo nadležno tijelo. Dotična nadležna tijela trebaju dobiti prethodnu obavijest o takvoj objavi.

Ako nadležna tijela predlažu izdavanje odobrenja za rad protivno mišljenju ESMA-e iz trećega podstavka, a UAIF namjerava trgovati udjelima ili dionicama AIF-ova kojima upravlja u državi članici koja nije referentna država članica, nadležna tijela referentne države članice također obavješćuju nadležna tijela tih država članica, navodeći svoje razloge. U mjeri u kojoj je to primjenjivo, nadležna tijela referentne države članice također obavješćuju nadležna tijela matičnih država članica AIF-ova kojima upravlja UAIF, navodeći svoje razloge.
Članak 37. 6.
Ako se nadležna tijela države članice ne slažu s određivanjem referentne države članice od strane UAIF-a, dotična nadležna tijela mogu uputiti predmet ESMA-i koja može postupiti u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 37. 7.

Ne dovodeći u pitanje odredbe iz stavka 8., odobrenje za rad se ne izdaje ako nisu ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

UAIF je naznačio referentnu državu članicu u skladu s kriterijima iz stavka 4. što je popraćeno objavom strategije trgovanja i dotična nadležna tijela poštuju postupak naveden u stavku 5.;

(b) 

UAIF je imenovao pravnog zastupnika koji je osnovan u referentnoj državi članici;

(c) 

pravni zastupnik je zajedno s UAIF-om kontaktna točka UAIF-a izvan EU za ulagatelje dotičnih AIF-ova, za ESMA-u i za nadležna tijela u pogledu djelatnosti za koje UAIF ima odobrenje za rad u Uniji, i barem je dovoljno opremljen za obavljanje funkcije praćenja usklađenosti s ovom Direktivom;

(d) 

postoje odgovarajući postupci suradnje između nadležnih tijela referentne države članice, nadležnih tijela matične države članice dotičnih AIF-ova u EU i nadzornih tijela treće zemlje u kojoj je osnovan UAIF izvan EU, kako bi se osigurala barem učinkovita razmjena informacija koja omogućuje nadležnim tijelima obavljanje njihovih dužnosti u skladu s ovom Direktivom;

▼M9

(e) 

treća zemlja u kojoj je UAIF osnovan izvan EU-a ne smatra se visokorizičnom trećom zemljom na temelju članka 9. stavka 2. Direktive (EU) 2015/849;

(f) 

treća zemlja u kojoj je osnovan UAIF izvan EU-a potpisala je sporazum s referentnom državom članicom, koji u potpunosti ispunjava standarde iz članka 26. OECD-ova modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka i imovine i osigurava učinkovitu razmjenu informacija o poreznim pitanjima, uključujući sve multilateralne porezne sporazume, te ta treća zemlja nije navedena u Prilogu I. zaključcima Vijeća o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe.

▼B

(g) 

učinkovito obavljanje nadzornih funkcija na temelju ove Direktive od strane nadležnih tijela nije spriječeno zakonima ili drugim propisima treće države koji uređuju UAIF-e niti ograničeno nadzornim i istražnim ovlastima nadzornih tijela te treće zemlje.

Ako se nadležno tijelo druge države članice ne slaže s procjenom nadležnih tijela referentne države članice UAIF-a o primjeni točaka od (a) do (e) i (g) ovog stavka, dotična nadležna tijela mogu uputiti predmet ESMA-i, koja može postupiti u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Kad nadležna tijela AIF-a u EU u razumnom roku ne zaključe tražene postupke suradnje, kako je to navedeno u točki (d) prvog podstavka, nadležna tijela referentne države članice mogu uputiti predmet ESMA-i, koja može postupiti u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Ako se treća zemlja u kojoj je osnovan UAIF izvan EU-a utvrdi kao visokorizična treća zemlja na temelju članka 9. stavka 2. Direktive (EU) 2015/849, kako je navedeno u prvom podstavku točki (e), ili je uključena u Prilog I. zaključcima Vijeća o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe, kako je navedeno u prvom podstavku točki (f), nakon izdavanja odobrenja za rad UAIF-u izvan EU, UAIF izvan EU u odgovarajućem roku poduzima mjere koje su potrebne za ispravljanje stanja u pogledu AIF-ova kojima upravlja, uzimajući u obzir interese ulagatelja. To razdoblje nije dulje od dvije godine.
Članak 37. 8.

Odobrenje se izdaje u skladu s poglavljem II., koje se primjenjuje uz nužne izmjene, ovisno o ispunjavanju sljedećih kriterija:

(a) 

informacije iz članka 7. stavka 2. dopunjuju se sljedećim:

i. 

obrazloženjem UAIF-a o njegovoj procjeni u vezi referentne države članice u skladu s kriterijima iz stavka 4., zajedno s informacijama o strategiji trgovanja;

ii. 

popisom odredbi ove Direktive s kojima usklađenost UAIF-a nije moguća budući da je usklađenost UAIF-a s tim odredbama, u skladu sa stavkom 2., nespojiva s usklađenošću s obvezujućim odredbama prava kojem podliježe UAIF izvan EU ili AIF izvan EU kojim se trguje u Uniji;

iii. 

pisanim dokazom na temelju regulatornih tehničkih standarda koje je izradila ESMA, da pravo dotične treće zemlje predviđa pravilo, koje je jednako odredbama s kojima usklađenost nije moguća, koje ima istu regulatornu svrhu i nudi istu razinu zaštite ulagatelja dotičnih AIF-ova i da je UAIF usklađen s tim jednakim pravilom; takav je pisani dokaz potkrijepljen pravnim mišljenjem o postojanju dotične nespojive obvezujuće odredbe prava treće zemlje, uključujući opis regulatorne svrhe i vrste zaštite ulagatelja koju provodi; i

iv. 

imenom pravnog zastupnika UAIF-a i mjestom gdje je osnovan;

(b) 

informacije iz članka 7. stavka 3. mogu se ograničiti na AIF-e u EU kojima UAIF namjerava upravljati ili na one AIF-e kojima upravlja UAIF, a kojima namjerava trgovati u Uniji pomoću putovnice;

(c) 

točka (a) članka 8. stavka 1. ne dovodi u pitanje stavak 2. ovog članka;

(d) 

točka (e) članka 8. stavka 1. se ne primjenjuje;

(e) 

drugi podstavak članka 8. stavka 5. glasi kao da uključuje pozivanje na „informacije iz točke (a) članka 37. stavka 8.”

Ako se nadležno tijelo druge države članice ne slaže s odobrenjem za rad koje su izdala nadležna tijela referentne države članice UAIF-a, dotična nadležna tijela mogu uputiti predmet ESMA-i, koja može postupiti u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 37. 9.
Ako nadležna tijela referentne države članice smatraju da se UAIF može osloniti na stavak 2. koji će ga izuzeti od ispunjavanja određenih odredbi ove Direktive, ona bez odgode obavješćuju ESMA-u. Ta je procjena potkrijepljena informacijama koje dostavlja UAIF u skladu s točkama (a)ii. i iii. stavka 8.

U roku od jednog mjeseca od primitka obavijesti iz prvog podstavka, ESMA izdaje mišljenje nadležnim tijelima o primjeni izuzeća u vezi usklađenosti s ovom Direktivom, koje je uzrokovano nespojivošću u skladu sa stavkom 2. Ovo mišljenje može, posebno, razmatrati čini li se da su uvjeti za takvo izuzeće ispunjeni na temelju informacija koje dostavi UAIF u skladu s točkama (a)ii. i iii. stavka 8. i na temelju regulatornih tehničkih standarda o jednakosti. ESMA nastoji izgraditi zajedničku europsku kulturu u području nadzora i dosljedne nadzorne prakse i osigurati jedinstvene pristupe između nadležnih tijela u pogledu primjene ovog stavka.

Rok koji se navodi u članku 8. stavku 5. privremeno se obustavlja tijekom preispitivanja ESMA-e u skladu s ovim stavkom.

Ako nadležna tijela referentne države članice predlažu izdavanje odobrenja za rad protivno mišljenju ESMA-e iz drugog podstavka, oni obavješćuju ESMA-u navodeći svoje razloge. ESMA objavljuje činjenicu da nadležna tijela ne poštuju ili ne namjeravaju poštovati njeno mišljenje. ESMA može također za svaki slučaj posebno odlučiti da će objaviti razloge nepoštovanja njenog mišljenja koje je dostavilo nadležno tijelo. Dotična nadležna tijela trebaju dobiti prethodnu obavijest o takvoj objavi.

Ako nadležna tijela predlažu izdavanje odobrenja za rad protivno mišljenju ESMA-e iz drugog podstavka, a UAIF namjerava trgovati udjelima ili dionicama AIF-ova kojima upravlja u državi članici koja nije referentna država članica, nadležna tijela referentne države članice također obavješćuju nadležna tijela tih država članica, navodeći svoje razloge.

Ako se nadležna tijela druge države članice ne slažu s procjenom nadležnih tijela referentne države članice UAIF-a o primjeni ovog stavka, dotična nadležna tijela mogu uputiti predmet ESMA-i, koja može postupiti u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 37. 10.
Nadležna tijela referentne države članice bez odgode obavješćuju ESMA-u o ishodu postupka za izdavanje početnog odobrenja za rad, o svim promjenama u odobrenju za rad UAIF-a i svakom oduzimanju odobrenja za rad.

Nadležna tijela obavješćuju ESMA-u o zahtjevima za izdavanje odobrenja za rad koje su odbili, pri čemu dostavljaju podatke o UAIF-u koji je zatražio izdavanje odobrenja za rad i razloge za odbijanje. ESMA vodi središnji registar tih podataka koji je na zahtjev na raspolaganju nadležnim tijelima. Nadležna tijela postupaju s takvim informacijama kao s povjerljivim informacijama.
Članak 37. 11.
Na određivanje referentne države članice ne utječe daljnji poslovni razvoj UAIF-a u Uniji. Međutim, kad UAIF promijeni svoju strategiju trgovanja u roku od dvije godine nakon izdavanja početnog odobrenja za rad i kad bi ta promjena imala utjecaj na određivanje referentne države članice da je izmijenjena strategija trgovanja bila početna strategija trgovanja, UAIF obavješćuje nadležna tijela izvorne referentne države članice o toj promjeni prije njene provedbe i navodi svoju referentnu državu članicu u skladu s kriterijima iz stavka 4., a na temelju nove strategije. UAIF obrazlaže svoju procjenu objavljivanjem svoje nove strategije trgovanja svojoj izvornoj referentnoj državi članici. Istodobno UAIF dostavlja informacije o svom pravnom zastupniku, uključujući njegovo ime i poslovni nastan. Pravni zastupnik ima poslovni nastan u novoj referentnoj državi članici.

Izvorna referentna država članica procjenjuje je li određivanje od strane UAIF-a u skladu s prvim podstavkom točno, i o tome obavješćuje ESMA-u. ESMA izdaje mišljenje o procjeni koju su izvršila nadležna tijela. Nadležna tijela u svojoj obavijesti ESMA-i navode obrazloženje UAIF-a o njegovoj procjeni u vezi referentne države članice i informacijama o novoj strategiji trgovanja UAIF-a.

U roku od jednog mjeseca nakon primitka obavijesti iz drugog podstavka, ESMA izdaje mišljenje dotičnim nadležnim tijelima o njihovoj procjeni. ESMA izdaje negativno mišljenje samo ako smatra da kriteriji navedeni u stavku 4. nisu ispunjeni.

Nakon primitka mišljenja ESMA-e u skladu s trećim podstavkom, nadležna tijela izvorne referentne države članice obavješćuju UAIF izvan EU, njegovog izvornog pravnog zastupnika i ESMA-u o svojoj odluci.

Ako su nadležna tijela izvorne referentne države članice suglasna s procjenom UAIF-a, ona također obavješćuju nadležna tijela nove referentne države članice o promjeni. Izvorna referentna država članica bez odgode šalje presliku odobrenja za rad i nadzornu dokumentaciju koja se odnosi na UAIF novoj referentnoj državi članici. Od datuma slanja odobrenja za rad i nadzorne dokumentacije, nadležna tijela nove referentne države članice postaju nadležna za odobrenje za rad i nadzor UAIF-a.

Kad je konačna procjena nadležnih tijela u suprotnosti s mišljenjem ESMA-e iz trećeg podstavka:

(a) 

nadležna tijela obavješćuju ESMA-u o tome, navodeći svoje razloge. ESMA objavljuje činjenicu da nadležna tijela ne poštuju ili ne namjeravaju poštovati njeno mišljenje. ESMA može također za svaki slučaj posebno odlučiti da će objaviti razloge nepoštovanja njenog mišljenja koje je dostavilo nadležno tijelo. Dotična nadležna tijela trebaju dobiti prethodnu obavijest o takvoj objavi;

(b) 

kad UAIF trguje udjelima ili dionicama AIF-ova kojima upravlja u državama članicama koje nisu izvorna referentna država članica, nadležna tijela izvorne referentne države članice obavješćuju nadležna tijela tih drugih država članica, navodeći razloge. Prema potrebi, nadležna tijela referentne države članice također obavješćuju nadležna tijela matičnih država članica AIF-ova kojima upravlja UAIF, navodeći razloge.
Članak 37. 12.
Kad iz stvarnog tijeka poslovnog razvoja UAIF-a u Uniji u roku od dvije godine nakon izdavanja odobrenja za rad proizlazi da se strategija trgovanja kako ju je predstavio UAIF u trenutku izdavanja odobrenja za rad nije slijedila, da je UAIF dao lažne izjave u vezi s tim ili ako UAIF ne postupa u skladu sa stavkom 11. prilikom mijenjanja svoje strategije trgovanja, nadležna tijela izvorne referentne države članice trebaju zatražiti od UAIF-a da navede referentnu državu članicu na temelju svoje stvarne strategije trgovanja. Postupak iz stavka 11. primjenjuje se uz nužne izmjene. Ako UAIF ne poštuje zahtjev nadležnih tijela, ona mu oduzimaju odobrenje za rad.

Kad UAIF promijeni svoju strategiju trgovanja nakon razdoblja koje je utvrđeno u stavku 11. i namjerava promijeniti referentnu državu članicu na temelju svoje nove strategije trgovanja, on može podnijeti zahtjev nadležnim tijelima izvorne referentne države članice da se promijeni njegova referentna država članica. Postupak iz stavka 11. primjenjuje se uz nužne izmjene.

Ako se nadležna tijela države članice ne slažu s procjenom o određivanju referentne države članice na temelju stavka 11. ili ovog stavka, dotična nadležna tijela mogu uputiti predmet ESMA-i, koja može postupiti u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 37. 13.
Svaki spor koji bi nastao između nadležnih tijela referentne države članice UAIF-a i UAIF-a, rješava se u skladu s pravom i pod nadležnošću referentne države članice.

Svaki spor koji bi nastao između UAIF-a ili AIF-a i ulagatelja iz EU-a dotičnog AIF-a, rješava se u skladu s pravom i pod nadležnošću države članice.
Članak 37. 14.
Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila postupak koji će moguća referentna država članica trebati poštovati prilikom određivanja referentne države članice između tih država članica u skladu s drugim podstavkom stavka 4. Komisija donosi ove provedbene akte u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 59. stavka 2.
Članak 37. 15.
Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 56. te ovisno o uvjetima iz članaka 57. i 58. donosi mjere u vezi postupaka suradnje iz točke (d) stavka 7. kako bi odredila zajednički okvir u cilju olakšavanja uspostave tih postupaka suradnje s trećim zemljama.
Članak 37. 16.
Kako bi se osigurala jedinstvena primjena ovog članka, ESMA može izraditi smjernice radi utvrđivanja uvjeta za primjenu mjera koje je donijela Komisija vezano uz postupke suradnje iz točke (d) stavka 7.
Članak 37. 17.
ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja minimalnog sadržaja postupaka suradnje iz točke (d) stavka 7., kako bi osigurala da nadležna tijela referentne države članice i nadležna tijela država članica domaćina dobiju dovoljno informacija kako bi mogla izvršavati svoje nadzorne i istražne ovlasti na temelju ove Direktive.

Komisiji se delegiraju ovlasti da donese regulatorne tehničke standarde iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 37. 18.
Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi odredila postupke za koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnog tijela referentne države članice i nadležnih tijela država članica domaćina UAIF-a.

Komisiji se delegiraju ovlasti da donese regulatorne tehničke standarde iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 37. 19.
Ako nadležno tijelo odbije zahtjev za razmjenom informacija u skladu s regulatornim tehničkim standardima iz stavka 17., dotična nadležna tijela mogu uputiti predmet ESMA-i, koja može postupiti u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 37. 20.
U skladu s člankom 29. Uredbe (EU) br. 1095/2010 ESMA promiče učinkovitu bilateralnu i multilateralnu razmjenu informacija između nadležnih tijela referentne države članice UAIF-a izvan EU i nadležnih tijela država članica domaćina dotičnog UAIF-a, uz puno poštovanje važećih odredbi o povjerljivosti i zaštiti podataka predviđenih mjerodavnim zakonodavstvom Unije.
Članak 37. 21.

U skladu s člankom 31. Uredbe (EU) br. 1095/2010 ESMA ispunjava opću funkciju koordiniranja između nadležnih tijela referentne države članice UAIF-a izvan EU i nadležnih tijela država članica domaćina dotičnog UAIF-a. Posebno, ESMA može:

(a) 

olakšati razmjenu informacija između dotičnih nadležnih tijela;

(b) 

odrediti opseg informacija koje nadležno tijelo referentne države članice mora dostavljati dotičnim nadležnim tijelima država članica domaćina;

(c) 

poduzeti sve odgovarajuće mjere u slučaju razvoja događaja koji bi mogli ugroziti funkcioniranje financijskih tržišta, kako bi olakšala koordiniranje mjera koje su poduzela nadležno tijelo referentne države članice i nadležna tijela država članica domaćina vezano uz UAIF-e izvan EU.
Članak 37. 22.
Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene ovog članka, ESMA može izraditi nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi odredila oblik i sadržaj zahtjeva iz drugog podstavka stavka 12.

Komisiji se dodjeljuju ovlasti da donese provedbene tehničke standarde iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 37. 23.

Kako bi se osigurala jedinstvena primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda o sljedećem:

(a) 

načinu na koji UAIF mora poštovati zahtjeve propisane ovom Direktivom, vodeći računa o činjenici da je UAIF osnovan u trećoj zemlji i, posebno, prezentiranju informacija koje se traže u člancima od 22. do 24.;

(b) 

uvjetima u skladu s kojima se smatra da pravo, kojem podliježu UAIF izvan EU ili AIF izvan EU, predviđa jednako pravilo koje ima istu regulatornu svrhu i koje nudi istu razinu zaštite dotičnih ulagatelja.

Komisiji se delegiraju ovlasti da donese regulatorne tehničke standarde iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi

3. Povezani standardi

Standardi
  • Builddate: 16.04.2027 00:00:00 -Doknr: CELEX:32011L0061
  • EULAW -

    EN: Legal acts of the European Union from EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © European Union. Re-use is authorised by Decision 2011/833/EU, provided the source is acknowledged; the consolidated texts are licensed under CC BY 4.0 (EUR-Lex legal notice). Divided into sections and converted into the GRCA format, the wording unchanged. Only the legislation published in the Official Journal of the European Union is deemed authentic.

    DE: Rechtsakte der Europäischen Union aus EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © Europäische Union. Weiterverwendung nach Beschluss 2011/833/EU mit Quellenangabe gestattet; die konsolidierten Fassungen stehen unter CC BY 4.0 (Rechtlicher Hinweis von EUR-Lex). In Abschnitte aufgeteilt und in das GRCA-Format umgewandelt, der Wortlaut unverändert. Verbindlich sind allein die im Amtsblatt der Europäischen Union veröffentlichten Rechtsakte.