Članak 45. Odgovornost nadležnih tijela u državama članicama

Nadležna tijela matične države članice UAIF-a odgovorna su za bonitetni nadzor UAIF-a, bez obzira da li UAIF upravlja i/ili trguje AIF-ima u drugoj državi članici ili ne, ne dovodeći u pitanje one odredbe ove Direktive koje dodjeljuju odgovornost za nadzor nadležnim tijelima države članice domaćina UAIF-a.

Nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a odgovorna su za nadzor usklađenosti UAIF-a s člancima 12. i 14. u slučaju kad UAIF upravlja i/ili trguje AIF-ima putem podružnice u toj državi članici.

Nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a mogu zahtijevati od UAIF-a koji upravlja ili trguje AIF-ima na njenom državnom području, izravno ili putem podružnice, da dostavi informacije potrebne za nadzor usklađenosti UAIF-a s važećim pravilima za koja su odgovorna ta nadležna tijela.

Ako nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a utvrde da UAIF koji upravlja i/ili trguje AIF-ima na njenom državnom području, izravno ili putem podružnice, krši jedno od pravila u vezi s kojim su odgovorna za nadzor usklađenosti, ta tijela zahtijevaju od dotičnog UAIF-a da prekine to kršenje i obavješćuju o tome nadležna tijela matične države članice.

Ako dotični UAIF odbije dostaviti nadležnim tijelima svoje države članice domaćina informacije iz područja njihove odgovornosti ili ne poduzme potrebne mjere kako bi se prekinulo kršenje iz stavka 4., nadležna tijela njegove države članice domaćina o tome obavješćuju nadležna tijela njegove matične države članice. Nadležna tijela matične države članice UAIF-a moraju što je prije moguće:

Ako, unatoč mjerama koje su poduzela nadležna tijela matične države članice UAIF-a u skladu sa stavkom 5. ili zato što se te mjere pokažu neprimjerenima ili zato jer nisu dostupne u dotičnoj državi članici, UAIF i dalje odbija dostaviti informacije koje traže nadležna tijela njegove države članice domaćina u skladu sa stavkom 3. ili ustraje u kršenju pravnih ili regulatornih odredbi iz stavka 4. koje su na snazi u njegovoj državi članici domaćinu, nadležna tijela države članice domaćina mogu, nakon što obavijeste nadležna tijela matične države članice UAIF-a, poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući one propisane člancima 46. i 48., kako bi spriječila ili sankcionirala daljnje nepravilnosti i, u mjeri u kojoj je to potrebno, spriječila UAIF da započne sve daljnje transakcije na području njegove države članice domaćina. Ako je djelatnost koju obavlja u državi članici domaćinu UAIF-a, upravljanje AIF-ima, država članica domaćin može zahtijevati da UAIF prestane upravljati tim AIF-ima.

Ako nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a imaju jasne i opravdane razloge za pretpostavku da UAIF krši obveze koje proizlaze iz pravila u vezi s kojima nadležna tijela nisu odgovorna za nadzor usklađenosti, ona upućuju svoje nalaze nadležnim tijelima matične države članice UAIF-a koja poduzimaju odgovarajuće mjere, pri čemu traže, ako je potrebno, dodatne informacije od nadležnih nadzornih tijela trećih država.

Ako, unatoč mjerama koje su poduzela nadležna tijela matične države članice UAIF-a ili zato što se te mjere pokažu neprimjerenima ili zato jer matična država članica UAIF-a nije poduzela potrebne mjere unutar razumnog roka, UAIF ustraje u postupanju na način koji evidentno šteti interesima ulagatelja dotičnog AIF-a, financijskoj stabilnosti ili cjelovitosti tržišta u državi članici domaćinu UAIF-a, nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a mogu, nakon što obavijeste nadležna tijela matične države članice UAIF-a, poduzeti odgovarajuće mjere radi zaštite ulagatelja dotičnog AIF-a, financijske stabilnosti i cjelovitosti tržišta države članice domaćina, uključujući i mogućnost sprečavanja dotičnog UAIF-a u daljnjem trgovanju udjelima ili dionicama dotičnog AIF-a u državi članici domaćinu.

Postupak propisan stavcima 7. i 8. također se primjenjuje u slučaju kad nadležna tijela države članice domaćina imaju jasne i opravdane razloge za neslaganje s odobrenjem za rad UAIF izvan EU koje je izdala referentna država članica.

Ako se dotična nadležna tijela ne slažu s nekom od mjera koje je poduzelo nadležno tijelo u skladu sa stavcima od 4. do 9., ona mogu uputiti predmet ESMA-i, koja može postupiti u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

ESMA, prema potrebi, olakšava pregovore i zaključivanje postupaka suradnje, koji se traže na temelju ove Direktive, između nadležnih tijela država članica i nadzornih tijela trećih zemalja.