Članak 153. 1.

ništavost se mora utvrditi sudskom odlukom;

podjele koje su počele proizvoditi učinke na temelju članka 149. proglašavaju se ništavima samo ako nije proveden preventivni sudski ili upravni nadzor njihove zakonitosti, ili ako nisu sastavljene i ovjerene u odgovarajućem pravnom obliku, ili ako se utvrdi da je odluka glavne skupštine ništava ili se može pobijati prema nacionalnom pravu;

postupak utvrđivanja ništavosti ne pokreće se nakon isteka roka od šest mjeseci od datuma na koji je podjela počela proizvoditi činke u odnosu na osobu koja se poziva na ništavost ili ako je nedostatak uklonjen;

ako je moguće ukloniti nedostatak koji bi mogao uzrokovati ništavosti podjele, nadležni sud trgovačkim društvima koja su uključena odobrava rok u kojem se nedostaci mogu ukloniti;

odluka o proglašenju ništavosti podjele objavljuje se na način propisan zakonodavstvom svake države članice u skladu s člankom 16.

kada je zakonodavstvom države članice trećoj osobi dopušteno pobijati takvu odluku, ona to može učiniti samo u roku od šest mjeseci od objave odluke na način propisan u glavi I. poglavlju III.;

odluka kojom se spajanje proglašava ništavim sama po sebi ne utječe na valjanost postojećih obveza, na teret ili u korist prijamnih trgovačkih društava, koje su nastale prije objave i nakon datuma iz članka 149.;

svako od prijamnih trgovačkih društava odgovorno je za svoje obveze koje nastaju nakon datuma na koji je podjela počela proizvoditi učinke, a prije datuma na koji je obavljena odluka o utvrđivanju ništavosti podjele. Trgovačko društvo koje se dijeli također je odgovorno za takve obveze; države članice mogu predvidjeti da je ta odgovornost ograničena na udio neto aktive koja se prenosi na prijamno trgovačko društvo, a za čiji račun je takva obveza nastala.