Preamble: 1

(1)

2000. godine Zajednica i njezine države članice potpisale su Protokol o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti (dalje u tekstu Protokol), a Odluka Vijeća 2002/628/EZ (5) o sklapanju Protokola u ime Zajednice donesena je 25. lipnja 2002.

(2)

Člankom 1. Protokola predviđa se da je, u skladu s načelom predostrožnosti sadržanim u načelu 15. Deklaracije o okolišu i razvoju iz Rio de Janeira, cilj ovog Protokola osigurati odgovarajuću razinu zaštite u području sigurnog prijenosa, rukovanja i uporabe genetski modificiranih organizama, s obzirom na to da su ti organizmi rezultat moderne biotehnologije i da mogu imati nepovoljne učinke na očuvanje biološke raznolikosti i njezino održivo korištenje, uzimajući u obzir također i rizike za zdravlje ljudi, s posebnim naglaskom na prekogranični prijenos.

(3)

Protokolom se od svake stranke traži da u provedbi svojih obveza na temelju Protokola poduzme potrebne i odgovarajuće pravne, administrativne i druge mjere. Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama (6) Komisija je pozivana da u skladu s Protokolom podnese zakonodavni prijedlog za provedbu postupaka utvrđenih u Protokolu kojima se od izvoznikâ Zajednice traži da osiguraju da su ispunjeni svi zahtjevi Postupka za dobivanje suglasnosti na temelju prethodne obavijesti kako je određeno u člancima 7. do 10., 12. i 14. Protokola.

(4)

Važno je organizirati nadzor nad prekograničnim prijenosom genetski modificiranih organizama i kontrolu tog prijenosa kako bi se osiguralo očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, uzimajući također u obzir rizik za zdravlje ljudi, i na taj način građanima omogućio slobodan i informiran izbor s obzirom na genetski modificirane organizme.

(5)

Zakonodavstvo Zajednice ne sadrži posebne zahtjeve za izvoz genetski modificiranih organizama u treće zemlje, a kako bi se osiguralo ispunjavanje obveza iz Protokola koje se odnose na prekogranični prijenos genetski modificiranih organizama, za taj bi izvoz trebalo utvrditi zajednički pravni okvir.

(6)

Potrebno je priznati potrebu da se stranka Protokola i stranka koja nije potpisnica Protokola pridržavaju regulatornog uvoznog okvira za biološku sigurnost na način koji je u skladu s Protokolom.

(7)

Farmaceutske proizvode za ljude, koji su predmet drugih međunarodnih sporazuma kojih su Zajednica ili relevantna država članica stranke, ili organizacija čiji je član Zajednica ili relevantna država članica, trebalo bi isključiti iz područja primjene ove Uredbe.

(8)

Izvoz genetski modificiranih organizama namijenjenih namjernom uvođenju u okoliš trebalo bi prijaviti stranki koja je potpisnica Protokola ili stranki koja nije potpisnica Protokola a koja ih uvozi kako bi mogla donijeti informiranu odluku utemeljenu na procjeni rizika provedenoj na znanstveno valjan način.

(9)

Izvoznik bi trebao osigurati prijavu. Izvoznik bi trebao biti odgovoran i za točnost podataka danih u prijavi.

(10)

Izvoznici bi trebali čekati prethodnu pisanu izričitu suglasnost stranke uvoznice koja je potpisnica Protokola ili stranke uvoznice koja nije potpisnica Protokola prije nego što pokrenu prekogranični prijenos genetski modificiranog organizma namijenjenog namjernom uvođenju u okoliš.

(11)

Uvažavajući činjenicu da neke zemlje u razvoju i neke zemlje s ekonomijama u tranziciji možda nemaju sposobnosti koje bi im omogućile donošenje informiranih odluka, Komisija i države članice trebale bi ulagati stalne napore da bi im omogućili da razviju i ojačaju ljudske resurse i institucionalne sposobnosti.

(12)

Prema Protokolu, Zajednica ili država članica mogu poduzeti mjere koje očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti štite bolje nego mjere koje se traže u Protokolu, pod uvjetom da je takva mjera u skladu s ciljem i odredbama Protokola i s drugim obvezama stranke prema međunarodnom pravu.

(13)

Prema Protokolu, Zajednica može primjenjivati svoje domaće zakonodavstvo s obzirom na prijenos genetski modificiranih organizama unutar svojeg carinskog područja.

(14)

Postojeće zakonodavstvo Zajednice, a posebno Direktiva 2001/18/EZ i sektorsko zakonodavstvo koje predviđa posebnu procjenu rizika koju bi trebalo provesti u skladu s načelima iz te Direktive, već sadrži pravila koja su u skladu s ciljem Protokola, pa da zbog toga nije potrebno donositi dodatne odredbe s obzirom na uvoz genetski modificiranih organizama u Zajednicu.

(15)

Potrebno je osigurati siguran prijevoz, rukovanje i pakiranje genetski modificiranih organizama. Budući da postojeće zakonodavstvo Zajednice, a posebno Direktiva Vijeća 94/55/EZ od 21. studenoga 1994. o usklađivanju zakonodavstava država članica u vezi s prijevozom opasnih tvari u cestovnom prometu (7) i Direktiva Vijeća 96/49/EZ od 23. srpnja 1996. o usklađivanju zakonodavstva država članica u vezi s prijevozom opasnih tvari željeznicom (8), već sadrže odgovarajuća pravila, u tom smislu nije potrebno donositi dodatne odredbe.

(16)

Potrebno je osigurati identifikaciju genetski modificiranih organizama koji se izvoze iz Zajednice ili se u nju uvoze. S obzirom na sljedivost, označivanje i identifikaciju uvoza u Zajednicu, takvi genetski modificirani organizmi podliježu pravilima sadržanim u propisima Zajednice. Slična pravila trebalo bi primjenjivati i na izvoz.

(17)

Komisija i države članice podržavaju proces povezan s odgovarajućom izradom međunarodnih pravila i postupaka u području odgovornosti i naknade štete koja je posljedica prekograničnog prijenosa genetski modificiranih organizama koja bi trebalo usuglasiti, kako je predviđeno člankom 27. Protokola, na prvom sastanku Konferencije stranaka Konvencije na kojoj se sastaju stranke Protokola.

(18)

Komisija i države članice podržavaju daljnji razvoj i primjenu zajedničkog obrasca za popratnu dokumentaciju o identifikaciji genetski modificiranih organizama u skladu s člankom 18. Protokola.

(19)

Kako bi se, vodeći računa o riziku za zdravlje ljudi, učinkovito reagiralo na nenamjerni prekogranični prijenos genetski modificiranih organizama koji bi mogao imati veliki nepovoljni učinak na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, država članica čim sazna za događaj u području svoje nadležnosti koji bi mogao dovesti do uvođenja koje može dovesti do nenamjernog prekograničnog prijenosa genetski modificiranog organizma koji bi mogao imati takve učinke, trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere u informiranju javnosti i o tome odmah obavijestiti Komisiju, sve druge države članice koje su pogođene ili bi mogle biti pogođene, Mehanizam za razmjenu informacija o biološkoj sigurnosti i, kada je to moguće, relevantne međunarodne organizacije. Isto tako, ta bi se država članica trebala odmah savjetovati s državama koje su ili bi mogle biti pogođene kako bi im omogućila da utvrde odgovarajuće korake i poduzmu potrebne mjere.

(20)

Zajednica i države članice trebale bi osigurati da se relevantne informacije priopćavaju Mehanizmu za razmjenu informacija o biološkoj sigurnosti i da se provodi praćenje stanja i izvješćivanje o provedbi Protokola u Zajednici kako bi pomogli razvoju tijela za biološku sigurnost.

(21)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o kaznama primjenjivim na kršenje ove Uredbe i osigurati da se ona provode. Te bi kazne trebale biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.

(22)

Kada se primjenjuje ova Uredba, u obzir bi trebalo uzeti načelo predostrožnosti.

(23)

Ova Uredba poštuje temeljna prava i načela, a posebno ona prepoznata u Povelji Ujedinjenih naroda o temeljnim pravima,