Članak 39.

Članak 39.

1.  Imovina i obveze izražene u stranoj valuti konvertiraju se po promptnom tečaju važećem na datum bilance. Države članice mogu, međutim, zahtijevati ili dopustiti da se imovina koja se drži kao dugotrajna financijska imovina te materijalna i nematerijalna imovina, koja nije pokrivena ili nije posebno pokrivena na promptnim i terminskim tržištima, konvertira po stopama važećima na datum njihove kupovine.

2.  Nezavršene terminske i promptne transakcije konvertiraju se po promptnom deviznom tečaju važećem na datum bilance.

Države članice mogu, međutim, zahtijevati da se terminske transakcije konvertiraju po terminskom tečaju važećem na datum bilance.

3.  Ne dovodeći u pitanje članak 29. stavak 3., razlike između knjigovodstvenih vrijednosti imovine, obveza i terminskih transakcija i iznosa nastalih konverzijom u skladu sa stavcima 1. i 2. prikazuju se u računu dobiti i gubitka. Države članice mogu, međutim, zahtijevati ili dopustiti uključivanje razlika nastalih konverzijom u skladu sa stavcima 1. i 2., potpuno ili djelomično, u pričuve koje nisu raspoložive za distribuciju, ukoliko one proizlaze od imovine koja se drži kao dugotrajna financijska imovina, od materijalne i nematerijalne imovine te od bilo kakvih transakcija poduzetih za pokriće takve imovine.

4.  Države članice mogu propisati da se pozitivne razlike u konverziji, nastale iz terminskih transakcija, imovine ili obveza koje nisu pokrivene ili nisu posebno pokrivene drugim terminskim transakcijama ili imovinom ili obvezama, ne budu prikazane u računu dobiti i gubitka.

5.  Ukoliko se primjenjuje metoda određena člankom 59. Direktive 78/660/EEZ, države članice mogu omogućiti da se bilo kakva razlika u konverziji prenese, potpuno ili djelomično, izravno u pričuve. Pozitivne i negativne razlike u konverziji prenesene u pričuve iskazuju se odvojeno u bilanci ili u bilješkama uz financijske izvještaje.

6.  Države članice mogu zahtijevati ili dopustiti da se razlike u konverziji koje nastaju u konsolidaciji zbog ponovne konverzije kapitala i pričuva povezanih društava ili dijela kapitala i pričuva udjela na početku obračunskog razdoblja uključe, potpuno ili djelomično, u konsolidirane pričuve, zajedno s razlikama u konverziji koje nastaju zbog konverzije bilo koje od transakcija poduzetih za osiguranje tog kapitala i tih pričuva.

7.  Države članice mogu zahtijevati ili dopustiti da se prihodi i rashodi od povezanih društava i udjela u kapitalu konvertiraju u konsolidaciji prema prosječnom deviznom tečaju važećem tijekom obračunskog razdoblja.