SECTION 7 VALUATION RULES

Članak 35.

1.  Stavke 9. i 10. Imovine moraju se uvijek vrednovati kao dugotrajna imovina. Imovina uključena u ostale stavke bilance vrednuje se kao dugotrajna imovina ako je namijenjena stalnom korištenju u uobičajenom tijeku poslovanja društva.

2.  Pri upućivanju na dugotrajnu financijsku imovinu u odjeljku 7. Direktive 78/660/EEZ, ovaj pojam, kada se radi o kreditnim institucijama, znači sudjelujuće udjele, dionice u povezanim društvima i vrijednosne papire namijenjene stalnom korištenju u uobičajenom tijeku poslovanja društva.

3.  

Članak 36.

1.  U slučaju kada su prenosivi vrijednosni papiri koji se ne drže kao dugotrajna financijska imovina iskazani u bilanci po kupovnoj cijeni, kreditne institucije u bilješkama uz financijske izvještaje objavljuju razliku između kupovne cijene i više tržišne vrijednosti na datum bilance.

2.  Države članice mogu, međutim, zahtijevati ili dopustiti da se takvi prenosivi vrijednosni papiri prikažu s višom tržišnom vrijednošću na datum bilance. Razlika između kupovne cijene i više tržišne vrijednosti objavljuje se u bilješkama uz financijske izvještaje.

Članak 37.

1.  Članak 39. Direktive 78/660/EEZ primjenjuje se na vrednovanje zajmova i predujmova kreditnih institucija, dužničkih vrijednosnica, dionica i ostalih vrijednosnih papira s promjenjivim prinosom koji se ne drže kao dugotrajna financijska imovina.

2.  Do naknadnog usklađenja, države članice mogu, međutim, dopustiti:

Članak 38.

1.  Do naknadnog usklađenja, države članice koje koriste mogućnost navedenu u članku 37. moraju, a države koje ne koriste tu mogućnost mogu, dopustiti uvođenje stavke 6A. Obveza pod nazivom „Fond za opće bankovne rizike”. U tu će stavku biti uključeni oni iznosi koje kreditna institucija odluči odvojiti za pokrivanje rizika, tamo gdje to nalažu određeni rizici vezani uz bankarstvo.

2.  Neto saldo povećanja i smanjenja „Fonda za opće bankovne rizike” mora se prikazati odvojeno u računu dobiti i gubitka.

Članak 39.

1.  Imovina i obveze izražene u stranoj valuti konvertiraju se po promptnom tečaju važećem na datum bilance. Države članice mogu, međutim, zahtijevati ili dopustiti da se imovina koja se drži kao dugotrajna financijska imovina te materijalna i nematerijalna imovina, koja nije pokrivena ili nije posebno pokrivena na promptnim i terminskim tržištima, konvertira po stopama važećima na datum njihove kupovine.

2.  Nezavršene terminske i promptne transakcije konvertiraju se po promptnom deviznom tečaju važećem na datum bilance.

Države članice mogu, međutim, zahtijevati da se terminske transakcije konvertiraju po terminskom tečaju važećem na datum bilance.

3.  Ne dovodeći u pitanje članak 29. stavak 3., razlike između knjigovodstvenih vrijednosti imovine, obveza i terminskih transakcija i iznosa nastalih konverzijom u skladu sa stavcima 1. i 2. prikazuju se u računu dobiti i gubitka. Države članice mogu, međutim, zahtijevati ili dopustiti uključivanje razlika nastalih konverzijom u skladu sa stavcima 1. i 2., potpuno ili djelomično, u pričuve koje nisu raspoložive za distribuciju, ukoliko one proizlaze od imovine koja se drži kao dugotrajna financijska imovina, od materijalne i nematerijalne imovine te od bilo kakvih transakcija poduzetih za pokriće takve imovine.

4.  Države članice mogu propisati da se pozitivne razlike u konverziji, nastale iz terminskih transakcija, imovine ili obveza koje nisu pokrivene ili nisu posebno pokrivene drugim terminskim transakcijama ili imovinom ili obvezama, ne budu prikazane u računu dobiti i gubitka.

5.  Ukoliko se primjenjuje metoda određena člankom 59. Direktive 78/660/EEZ, države članice mogu omogućiti da se bilo kakva razlika u konverziji prenese, potpuno ili djelomično, izravno u pričuve. Pozitivne i negativne razlike u konverziji prenesene u pričuve iskazuju se odvojeno u bilanci ili u bilješkama uz financijske izvještaje.

6.  Države članice mogu zahtijevati ili dopustiti da se razlike u konverziji koje nastaju u konsolidaciji zbog ponovne konverzije kapitala i pričuva povezanih društava ili dijela kapitala i pričuva udjela na početku obračunskog razdoblja uključe, potpuno ili djelomično, u konsolidirane pričuve, zajedno s razlikama u konverziji koje nastaju zbog konverzije bilo koje od transakcija poduzetih za osiguranje tog kapitala i tih pričuva.

7.  Države članice mogu zahtijevati ili dopustiti da se prihodi i rashodi od povezanih društava i udjela u kapitalu konvertiraju u konsolidaciji prema prosječnom deviznom tečaju važećem tijekom obračunskog razdoblja.