+Članak 7. Nacionalna strategija za kibersigurnost
---+Članak 7. 1.
---+Članak 7. 2.
---+Članak 7. 3.
---+Članak 7. 4.
|
Članak 7. Nacionalna strategija za kibersigurnost
1. Pregled
| Naslov |
Regulativa |
|
Članak 7. 1.
|
Svaka država članica donosi nacionalnu strategiju za kibersigurnost u kojoj se utvrđuju strateški ciljevi, resursi potrebni za postizanje tih ciljeva i odgovarajuće mjere politike i regulatorne mjere radi postizanja i održavanja visoke razine kibersigurnosti. Nacionalna strategija za kibersigurnost uključuje:
(a)
ciljeve i prioritete strategije za kibersigurnost države članice koji posebno obuhvaćaju sektore i podsektore iz priloga I. i II.;
(b)
upravljački okvir za postizanje ciljeva i prioriteta iz točke (a) ovog stavka, uključujući politike iz stavka 2. ;
(c)
upravljački okvir kojim se pojašnjavaju uloge i odgovornosti relevantnih dionika na nacionalnoj razini, kojim se podupire suradnja i koordinacija na nacionalnoj razini među nadležnim tijelima, jedinstvenim kontaktnim točkama i CSIRT-ovima na temelju ove Direktive, kao i koordinacija i suradnja između tih tijela i nadležnih tijela na temelju sektorskih pravnih akata Unije;
(d)
mehanizam za utvrđivanje relevantne imovine i procjenu rizika u toj državi članici;
(e)
određivanje mjera za osiguravanje pripravnosti i sposobnosti reagiranja na incidente i oporavka od incidenata, uključujući suradnju javnog i privatnog sektora;
(f)
popis različitih tijela i dionika koji su uključeni u provedbu nacionalne strategije za kibersigurnost;
(g)
okvir politike za bolju koordinaciju između nadležnih tijela na temelju ove Direktive i nadležnih tijela na temelju Direktive (EU) 2022/2557 u svrhu razmjene informacija o rizicima, kiberprijetnjama i incidentima te o rizicima, prijetnjama i incidentima izvan kiberprostora i izvršavanja nadzornih zadaća, prema potrebi;
(h)
plan, uključujući potrebne mjere, za povećanje opće razine osviještenosti o kibersigurnosti među građanima.
|
|
Članak 7. 2.
|
U okviru nacionalne strategije za kibersigurnost države članice posebno donose politike:
(a)
za rješavanje kibersigurnosnih pitanja u lancu opskrbe za IKT proizvode i IKT usluge kojima se koriste subjekti za pružanje svojih usluga;
(b)
za uključivanje i definiranje kibersigurnosnih zahtjeva za IKT proizvode i IKT usluge u području javne nabave, uključujući u odnosu na kibersigurnosnu certifikaciju, kriptiranje i upotrebu kibersigurnosnih proizvoda otvorenog koda;
(c)
za upravljanje ranjivostima, uključujući promicanje i olakšavanje koordiniranog otkrivanja ranjivosti u skladu s člankom 12. stavkom 1.;
(d)
koje se odnose na održavanje opće dostupnosti, cjelovitosti i povjerljivosti javne jezgre otvorenog interneta, uključujući, ako je to potrebno, kibersigurnost podmorskih komunikacijskih kabela;
(e)
za promicanje razvoja i integracije relevantnih naprednih tehnologija radi provedbe najsuvremenijih mjera upravljanja kibersigurnosnim rizicima;
(f)
za promicanje i razvoj obrazovanja i osposobljavanja u području kibersigurnosti, vještina u području kibersigurnosti, informiranja te istraživačkih i razvojnih inicijativa u području kibersigurnosti, kao i smjernica o dobroj praksi i kontrolama kiberhigijene namijenjenih građanima, dionicima i subjektima;
(g)
za potporu akademskim i istraživačkim institucijama u razvoju, unapređivanju i poticanju uvođenja alata za kibersigurnost i sigurne mrežne infrastrukture;
(h)
koje uključuju relevantne postupke i odgovarajuće alate za razmjenu informacija u cilju podupiranja dobrovoljne razmjene informacija o kibersigurnosti među subjektima u skladu s pravom Unije;
(i)
za jačanje kiberotpornosti i osnovne razine kiberhigijene malih i srednjih poduzeća, osobito onih koji su izuzeti iz područja primjene ove Direktive, pružanjem lako dostupnih smjernica i pomoći za njihove specifične potrebe;
(j)
za promicanje aktivne kiberzaštite.
|
|
Članak 7. 3.
|
Države članice obavješćuju Komisiju o svojim nacionalnim strategijama za kibersigurnost u roku od tri mjeseca od njihova donošenja. Države članice mogu iz takvih obavijesti izostaviti informacije koje se odnose na njihovu nacionalnu sigurnost.
|
|
Članak 7. 4.
|
Države članice redovito, a najmanje svakih pet godina ocjenjuju svoje nacionalne strategije za kibersigurnost na temelju ključnih pokazatelja uspješnosti te ih prema potrebi ažuriraju. ENISA pomaže državama članicama, na njihov zahtjev u razvoju ili ažuriranju nacionalne strategije za kibersigurnost i ključnih pokazatelja uspješnosti za ocjenjivanje te strategije kako bi je uskladila sa zahtjevima i obvezama utvrđenim u ovoj Direktivi.
|
,
1.1 Reference
1.2 Utvrđeni zahtjevi
1.3 Povezani standardi
2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|