+Članak 7. Nacionalna strategija za kibersigurnost
---+Članak 7. 1.
---+Članak 7. 2.
---+Članak 7. 3.
---+Članak 7. 4.

Članak 7. Nacionalna strategija za kibersigurnost

1. Pregled

,
Naslov Regulativa
Članak 7. 1.

Svaka država članica donosi nacionalnu strategiju za kibersigurnost u kojoj se utvrđuju strateški ciljevi, resursi potrebni za postizanje tih ciljeva i odgovarajuće mjere politike i regulatorne mjere radi postizanja i održavanja visoke razine kibersigurnosti. Nacionalna strategija za kibersigurnost uključuje:

(a) 

ciljeve i prioritete strategije za kibersigurnost države članice koji posebno obuhvaćaju sektore i podsektore iz priloga I. i II.;

(b) 

upravljački okvir za postizanje ciljeva i prioriteta iz točke (a) ovog stavka, uključujući politike iz stavka 2. ;

(c) 

upravljački okvir kojim se pojašnjavaju uloge i odgovornosti relevantnih dionika na nacionalnoj razini, kojim se podupire suradnja i koordinacija na nacionalnoj razini među nadležnim tijelima, jedinstvenim kontaktnim točkama i CSIRT-ovima na temelju ove Direktive, kao i koordinacija i suradnja između tih tijela i nadležnih tijela na temelju sektorskih pravnih akata Unije;

(d) 

mehanizam za utvrđivanje relevantne imovine i procjenu rizika u toj državi članici;

(e) 

određivanje mjera za osiguravanje pripravnosti i sposobnosti reagiranja na incidente i oporavka od incidenata, uključujući suradnju javnog i privatnog sektora;

(f) 

popis različitih tijela i dionika koji su uključeni u provedbu nacionalne strategije za kibersigurnost;

(g) 

okvir politike za bolju koordinaciju između nadležnih tijela na temelju ove Direktive i nadležnih tijela na temelju Direktive (EU) 2022/2557 u svrhu razmjene informacija o rizicima, kiberprijetnjama i incidentima te o rizicima, prijetnjama i incidentima izvan kiberprostora i izvršavanja nadzornih zadaća, prema potrebi;

(h) 

plan, uključujući potrebne mjere, za povećanje opće razine osviještenosti o kibersigurnosti među građanima.

Članak 7. 2.

U okviru nacionalne strategije za kibersigurnost države članice posebno donose politike:

(a) 

za rješavanje kibersigurnosnih pitanja u lancu opskrbe za IKT proizvode i IKT usluge kojima se koriste subjekti za pružanje svojih usluga;

(b) 

za uključivanje i definiranje kibersigurnosnih zahtjeva za IKT proizvode i IKT usluge u području javne nabave, uključujući u odnosu na kibersigurnosnu certifikaciju, kriptiranje i upotrebu kibersigurnosnih proizvoda otvorenog koda;

(c) 

za upravljanje ranjivostima, uključujući promicanje i olakšavanje koordiniranog otkrivanja ranjivosti u skladu s člankom 12. stavkom 1.;

(d) 

koje se odnose na održavanje opće dostupnosti, cjelovitosti i povjerljivosti javne jezgre otvorenog interneta, uključujući, ako je to potrebno, kibersigurnost podmorskih komunikacijskih kabela;

(e) 

za promicanje razvoja i integracije relevantnih naprednih tehnologija radi provedbe najsuvremenijih mjera upravljanja kibersigurnosnim rizicima;

(f) 

za promicanje i razvoj obrazovanja i osposobljavanja u području kibersigurnosti, vještina u području kibersigurnosti, informiranja te istraživačkih i razvojnih inicijativa u području kibersigurnosti, kao i smjernica o dobroj praksi i kontrolama kiberhigijene namijenjenih građanima, dionicima i subjektima;

(g) 

za potporu akademskim i istraživačkim institucijama u razvoju, unapređivanju i poticanju uvođenja alata za kibersigurnost i sigurne mrežne infrastrukture;

(h) 

koje uključuju relevantne postupke i odgovarajuće alate za razmjenu informacija u cilju podupiranja dobrovoljne razmjene informacija o kibersigurnosti među subjektima u skladu s pravom Unije;

(i) 

za jačanje kiberotpornosti i osnovne razine kiberhigijene malih i srednjih poduzeća, osobito onih koji su izuzeti iz područja primjene ove Direktive, pružanjem lako dostupnih smjernica i pomoći za njihove specifične potrebe;

(j) 

za promicanje aktivne kiberzaštite.

Članak 7. 3.
Države članice obavješćuju Komisiju o svojim nacionalnim strategijama za kibersigurnost u roku od tri mjeseca od njihova donošenja. Države članice mogu iz takvih obavijesti izostaviti informacije koje se odnose na njihovu nacionalnu sigurnost.
Članak 7. 4.
Države članice redovito, a najmanje svakih pet godina ocjenjuju svoje nacionalne strategije za kibersigurnost na temelju ključnih pokazatelja uspješnosti te ih prema potrebi ažuriraju. ENISA pomaže državama članicama, na njihov zahtjev u razvoju ili ažuriranju nacionalne strategije za kibersigurnost i ključnih pokazatelja uspješnosti za ocjenjivanje te strategije kako bi je uskladila sa zahtjevima i obvezama utvrđenim u ovoj Direktivi.

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi
Izvor Zahtjev

3. Povezani standardi

Standardi
Izvor Zahtjev