+Članak 422. Odljevi na osnovi drugih obveza
---+Članak 422. 1.
---+Članak 422. 2.
---+Članak 422. 3.
---+Članak 422. 4.
---+Članak 422. 5.
---+Članak 422. 6.
---+Članak 422. 7.
---+Članak 422. 8.
---+Članak 422. 9.
---+Članak 422. 10.

Članak 422. Odljevi na osnovi drugih obveza

-

1. Pregled

,
Članak 422. 1.
Institucije su dužne pomnožiti obveze koje proizlaze iz vlastitih troškova poslovanja s 0 %.
Članak 422. 2.

Institucije su dužne pomnožiti obveze koje proizlaze iz transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala kao što je određeno člankom 192. točkom 3. s:

(a) 

0 % do vrijednosti likvidne imovine u skladu s člankom 418. ako su osigurane imovinom koja bi se smatrala likvidnom imovinom u skladu s člankom 416.;

(b) 

100 % iznad vrijednosti likvidne imovine u skladu s člankom 418., ako su osigurane imovinom koja bi se smatrala likvidnom imovinom u skladu s člankom 416.;

(c) 

100 % ako su osigurane imovinom koja se ne bi smatrala likvidnom imovinom u skladu s člankom 416., uz iznimku transakcija obuhvaćenih točkama (d) i (e) ovog stavka;

(d) 

25 % ako su osigurane imovinom koja se ne bi smatrala likvidnom imovinom u skladu s člankom 416., a zajmodavac je središnja država, subjekt javnog sektora države članice u kojoj je kreditna institucija dobila odobrenje za rad ili je osnovala podružnicu ili multilateralna razvojna banka. Subjekti javnog sektora koji podliježu ovakvom tretmanu ograničeni su na one kojima je dodijeljen ponder rizika od 20 % ili niži u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2.;

(e) 

0 % ako je zajmodavac središnja banka.
Članak 422. 3.

Institucije su dužne pomnožiti obveze koje proizlaze iz depozita koje mora održavati:

(a) 

deponent da bi mogao dobiti usluge poravnanja, skrbništva ili upravljanja gotovinom ili druge slične usluge od institucije;

(b) 

u kontekstu sudjelovanja u zajedničkim zadacima unutar institucionalnog sustava zaštite koji ispunjava zahtjeve iz članka 113. stavka 7., ili kao zakonski ili statutarni minimalni depozit od strane drugog subjekta koji je član istog institucionalnog sustava zaštite;

(c) 

deponent u kontekstu postojanog operativnog odnosa osim onog navedenog u točki (a);

(d) 

deponent radi dobivanja usluga poravnanja gotovinskih transakcija i usluga središnje kreditne institucije i kada kreditna institucija pripada mreži u skladu s odredbama zakona ili statuta;

s 5 % u slučaju iz točke (a) u mjeri u kojoj su obuhvaćene sustavom osiguranja depozita u skladu s Direktivom 94/19/EZ ili istovjetnim sustavom osiguranja depozita u trećoj državi, inače s 25 %.

Depoziti kreditnih institucija deponirani kod središnjih kreditnih institucija koji se smatraju likvidnom imovinom u skladu s člankom 416. stavkom 1. točkom (f) množe se sa stopom odljeva od 100 %.
Članak 422. 4.
Usluge poravnanja, skrbništva, upravljanja gotovinom ili druge usporedive usluge iz stavka 3. točaka (a) i (d) pokrivaju te usluge samo u mjeri u kojoj se te usluge pružaju u kontekstu postojanog odnosa o kojem je deponent značajno ovisan. Te se usluge ne sastoje samo od usluga korespondentnog bankarstva ili usluga glavnog brokera, a institucije imaju dokaze da klijent nije u mogućnosti povući iznose, koje po zakonu duguje, u razdoblju od 30 dana bez ugrožavanja svojeg operativnog djelovanja.

Do donošenja jedinstvene definicije postojanog operativnog odnosa iz stavka 3. točke (c), institucije same određuju kriterije za utvrđivanje postojanog operativnog odnosa za koji imaju dokaz da klijent nije u mogućnosti povući iznose koje po zakonu duguje, u razdoblju od 30 dana bez ugrožavanja njegova operativnog funkcioniranja te o tim kriterijima obavješćuju nadležna tijela. Nadležna tijela mogu, u nedostatku jedinstvene definicije, pružiti opću smjernicu koju institucije trebaju slijediti pri određivanju depozita koje drži deponent u kontekstu postojanog operativnog odnosa.
Članak 422. 5.
Institucije su dužne pomnožiti obveze koje proizlaze iz depozita klijenata koji nisu financijski klijenti pod uvjetom da nisu obuhvaćene stavcima 3. i 4. s 40 % te su dužne pomnožiti iznos tih obveza koji je pokriven sustavom osiguranja depozita u skladu s Direktivom 94/19/EZ ili sličnim sustavom osiguranja depozita u trećoj zemlji s 20 %.
Članak 422. 6.
Institucije uzimaju u obzir odljeve i priljeve predviđene u razdoblju od 30 dana iz ugovora iz Priloga II. na neto osnovi za svaku drugu ugovornu stranu te su ih dužne pomnožiti sa 100 % u slučaju neto odljeva. Neto osnova znači također umanjeno za primljeni kolateral koji se smatra likvidnom imovinom u skladu s člankom 416.
Članak 422. 7.
Institucije su dužne odvojeno iskazivati ostale obveze koje nisu obuhvaćene stavcima 1. do 5.
Članak 422. 8.

Nadležna tijela mogu odobriti primjenu nižeg postotka odljeva na obveze iz stavka 7. u pojedinačnim slučajevima, uz uvjet da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

druga ugovorna strana bilo što je od sljedećeg:

▼M9

i. 

matična institucija ili društvo kći institucije ili matično investicijsko društvo ili investicijsko društvo kći institucije, ili drugo društvo kći iste matične institucije ili matičnog investicijskog društva;

▼M8

ii. 

druga ugovorna strana povezana je s institucijom odnosom u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU;

iii. 

institucija koja je obuhvaćena istim institucionalnim sustavom zaštite koji ispunjava zahtjeve iz članka 113. stavka 7.; ili

iv. 

središnja institucija ili član mreže koji je usklađen s člankom 400. stavkom 2. točkom (d);

(b) 

postoje razlozi zbog kojih se u sljedećih 30 dana očekuje manji odljev, čak i u slučaju kombinacije idiosinkrastičnog stresnog scenarija i stresnog scenarija na razini tržišta;

(c) 

druga ugovorna strana uz odstupanje od članka 425. primjenjuje odgovarajući simetričan ili konzervativniji priljev;

(d) 

institucija i druga ugovorna strana imaju poslovni nastan u istoj državi članici.
Članak 422. 9.
Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene uvjete iz stavka 8. točke (d) u slučaju primjene članka 20. stavka 1. točke (b). U tom je slučaju potrebno ispuniti dodatne objektivne kriterije kako su utvrđeni u delegiranom aktu iz članka 460. Gdje je dopuštena primjena takvog nižeg odljeva, nadležna tijela obavješćuju EBA-u o rezultatima procesa iz članka 20. stavka 1. točke (b). Nadležno tijelo redovito preispituje ispunjavanje uvjeta za takve niže odljeve.
Članak 422. 10.
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže detaljnije određuje dodatni objektivni kriterij iz stavka 9.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi

3. Povezani standardi

Standardi