Članak 41. 1.

imovina se ulaže u najboljem dugoročnom interesu štediša PEPP-a u cjelini. U slučaju mogućeg sukoba interesa, pružatelj PEPP-a ili subjekt koji upravlja njegovim portfeljem osigurava da se ulaže isključivo u interesu štediša PEPP-a;

u skladu s načelom razboritosti, pružatelji PEPP-a uzimaju u obzir mogući dugoročni utjecaj odluka o ulaganju na čimbenike ESG.

imovina se ulaže na način kojim se osiguravaju sigurnost, kvaliteta, likvidnost i profitabilnost portfelja kao cjeline;

imovina se većinom ulaže na uređena tržišta. Ulaganja u imovinu koja nije uvrštena za trgovanje na uređenom financijskom tržištu zadržavaju se na razboritim razinama;

ulaganje u izvedene financijske instrumente moguće je u mjeri u kojoj takvi instrumenti doprinose smanjenju rizika ulaganja ili olakšavaju učinkovito upravljanje portfeljem. Ti instrumenti vrednuju se po načelu razboritosti, uzimajući u obzir temeljnu imovinu, i uključuju se u vrednovanje imovine pružatelja PEPP-a. Pružatelji PEPP-a izbjegavaju i prekomjernu izloženost riziku povezanu sa samo jednom drugom ugovornom stranom i drugim poslovima s izvedenicama;

imovina se pravilno diversificira tako da se izbjegne pretjerano oslanjanje na pojedinu imovinu, izdavatelja ili grupu poduzeća i akumuliranje rizika u portfelju kao cjelini. Ulaganja u imovinu koju izdaje isti izdavatelj ili izdavatelji koji pripadaju istoj grupi ne smiju pružatelja PEPP-a izlagati prekomjernom koncentracijskom riziku;

imovina se ne ulaže u nekooperativne jurisdikcije u porezne svrhe koje su utvrđene u primjenjivim zaključcima Vijeća o popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe, niti u visokorizične treće zemlje sa strateškim nedostatcima utvrđene u primjenjivoj delegiranoj uredbi Komisije donesenoj na temelju članka 9. Direktive (EU) 2015/849;

pružatelj PEPP-a ne izlaže sebe ni imovinu koja se odnosi na PEPP rizicima koji proizlaze iz prekomjerne financijske poluge i prekomjerne promjene dospijeća.