UREDBA VIJEĆA (Euratom) 2021/948 od 27. svibnja 2021. o uspostavi Europskog instrumenta za međunarodnu suradnju u području nuklearne sigurnosti kojim se dopunjuje Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa na temelju Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju te o stavljanju izvan snage Uredbe (Euratom) br. 237/2014

(1)

Unija bi trebala podržavati i promicati svoje vrijednosti i interese diljem svijeta kako bi se ostvarili ciljevi i načela vanjskog djelovanja Unije, kako je utvrđeno u članku 3. stavku 5. te člancima 8. i 21. Ugovora o Europskoj uniji.

(2)

Kako bi se proveo novi međunarodni okvir uspostavljen Programom održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda te Globalnom strategijom za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije i Europskim konsenzusom o razvoju, cilj Uredbe (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća (2) jest povećati koherentnost i osigurati djelotvornost vanjskog djelovanja Unije tako da se njezini napori usmjere s pomoću pojednostavnjenog instrumenta radi poboljšanja provedbe različitih politika vanjskog djelovanja.

(3)

Cilj Europskog instrumenta za međunarodnu suradnju u području nuklearne sigurnosti („Instrument”), kojim se dopunjuje Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa uspostavljen Uredbom (EU) 2021/947, trebalo bi biti promicanje visoke razine nuklearne sigurnosti, zaštite od zračenja te primjene učinkovitih i djelotvornih zaštitnih mjera za nuklearne materijale u trećim zemljama, nadovezujući se na aktivnosti u okviru Europske zajednice za atomsku energiju (Zajednica). U okviru tog cilja, ovom se Uredbom nastoji pružiti potpora promicanju transparentnosti u postupcima donošenja odluka tijela u trećim zemljama u vezi s nuklearnim pitanjima.

(4)

Instrument bi trebalo uspostaviti na razdoblje od sedam godina kako bi se njegovo trajanje uskladilo s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (3).

(5)

Ova je Uredba dio okvira izrađenog za planiranje suradnje i trebala bi dopunjavati one mjere za nuklearnu suradnju koje se financiraju u okviru Uredbe (EU) 2021/947.

(6)

Države članice Unije stranke su Ugovora o neširenju nuklearnog oružja koji je potpisan 1. srpnja 1968. i primjenjuju Dodatni protokol na svoje sporazume o zaštitnim mjerama s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA).

(7)

Kako bi se održalo i promicalo stalno poboljšanje nuklearne sigurnosti i njezina regulacija, Vijeće je donijelo direktive 2009/71/Euratom (4), 2011/70/Euratom (5) i 2013/59/Euratom (6). Te su direktive, kao i visoki standardi nuklearne sigurnosti i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva koji se primjenjuju u Zajednici, primjeri kojima se treba služiti kako bi se treće zemlje potaknulo na donošenje sličnih visokih standarda.

(8)

Zajednica i njezine države članice ugovorne su stranke Konvencije o nuklearnoj sigurnosti koja je donesena 17. lipnja 1994. i Zajedničke konvencije o sigurnosti zbrinjavanja istrošenoga goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada koja je donesena 5. rujna 1997.

(9)

U skladu s poglavljem 10. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju („Ugovor o Euratomu”) Zajednica bi trebala nastaviti blisku suradnju s IAEA-om u pogledu nuklearne sigurnosti i nuklearnih zaštitnih mjera, u svrhu promicanja ciljeva iz glave II. poglavlja 3. i 7. Ugovora o Euratomu. Zajednica surađuje s drugim međunarodnim organizacijama i programima kojima se nastoje ostvariti slični ciljevi.

(10)

Instrumentom bi se trebala predvidjeti djelovanja kojima se podupiru zadani ciljevi i koja su u skladu s djelovanjima koja su se prethodno podupirala u okviru Uredbe Vijeća (Euratom) br. 237/2014 (7). Ti ciljevi odnose se na promicanje učinkovite kulture nuklearne sigurnosti i provedbu najviših standarda nuklearne sigurnosti i zaštite od zračenja te na stalno poboljšanje nuklearne sigurnosti, odgovorno i sigurno zbrinjavanje istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada, razgradnje i sanacije bivših nuklearnih lokaliteta i postrojenja te učinkovitih i djelotvornih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama, posebno u zemljama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama, potencijalnim kandidatkinjama i zemljama obuhvaćenima europskom politikom susjedstva.

(11)

Provedba ove Uredbe trebala bi se temeljiti na savjetovanju, prema potrebi, s državama članicama i njihovim relevantnim tijelima, posebno s nadležnim regulatornim tijelima u području nuklearne sigurnosti, sa Skupinom europskih regulatora za nuklearnu sigurnost te putem odbora Europskog instrumenta za međunarodnu suradnju u području nuklearne sigurnosti, kao i na dijalogu s partnerskim zemljama. Pri provedbi ove Uredbe u obzir bi trebalo uzeti zaključke Vijeća o pomoći trećim zemljama u području nuklearne sigurnosti i osiguranja usvojene 9. prosinca 2008.

(12)

Rezultate vanjskog djelovanja Zajednice trebalo bi pratiti i procjenjivati na temelju unaprijed definiranih, transparentnih i mjerljivih pokazatelja specifičnih za pojedine zemlje i prilagođenih posebnostima i ciljevima Instrumenta, a ti bi se pokazatelji po mogućnosti trebali temeljiti na Okviru EU-a za rezultate međunarodne suradnje i razvoja. Pokazatelji bi trebali biti usmjereni na kvalitetu, uspješnost i rezultate kako bi se od zemalja korisnica zahtijevala veća odgovornost prema Uniji i njezinim državama članicama u pogledu rezultata postignutih pri provedbi mjera za poboljšanje sigurnosti.

(13)

Unija i Zajednica trebale bi tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa kako bi učinak njihova vanjskog djelovanja bio optimalan. U tu svrhu trebalo bi osigurati koherentnost i komplementarnost instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja te stvaranje sinergija s drugim politikama i programima Unije. Kako bi se kombiniranim intervencijama za postizanje zajedničkog cilja ostvario maksimalan učinak, ovom bi se Uredbom trebalo dopustiti kombinirano financiranje s drugim programima Unije, uz uvjet da se tim doprinosima ne pokrivaju isti troškovi.

(14)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za cijelo trajanje Instrumenta, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 18. Međuinstitucijskog sporazuma od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava (8), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(15)

Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (9) („Financijska uredba”) primjenjuje se na Instrument. Financijskom uredbom utvrđuju se pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, nabavi, neizravnom upravljanju, financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći i nadoknadi troškova vanjskim stručnjacima.

(16)

Pravila i postupci utvrđeni u Uredbi (EU) 2021/947 trebali bi se primjenjivati na provedbu ove Uredbe, prema potrebi, a provedbene odredbe u okviru ove Uredbe trebale bi odražavati odredbe predviđene tom uredbom.

(17)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 106.a Ugovora o Euratomu i članka 322. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Ta su pravila utvrđena u Financijskoj uredbi i njima se osobito određuje postupak donošenja i izvršenja proračuna s pomoću bespovratnih sredstava, nabave, nagrada i neizravnog izvršenja te predviđaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravila donesena na temelju članka 106.a Ugovora o Euratomu i članka 322. UFEU-a uključuju i opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

(18)

Oblike financiranja sredstvima Unije i načine njegova izvršenja utvrđene u ovoj Uredbi trebalo bi odabrati na temelju njihove sposobnosti da ostvare specifične ciljeve djelovanjâ i postignu rezultate, uzimajući u obzir osobito troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik od neusklađenosti. To bi trebalo uključivati razmatranje upotrebe jednokratnih iznosa, paušalnih stopa i jediničnih troškova te financiranja koje nije povezano s troškovima, kako je navedeno u članku 125. stavku 1. točki (a) Financijske uredbe.

(19)

Godišnji akcijski planovi i mjere trebali bi predstavljati programe rada na temelju Financijske uredbe. Godišnji akcijski planovi sastoje se od skupa mjera grupiranih u jedan dokument.

(20)

Kako bi se osigurao kontinuitet pružanja potpore u relevantnom području politike i omogućila provedba od početka višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.–2027., potrebno je predvidjeti primjenu ove Uredbe od početka financijske godine 2021.

(21)

U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) i uredbama Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (11), (Euratom, EZ) br. 2185/96 (12) i (EU) 2017/1939 (13) financijski interesi Unije trebaju biti zaštićeni razmjernim mjerama, među ostalim mjerama koje se odnose na sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i ispitivanje nepravilnosti, uključujući prijevare, na povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, na izricanje administrativnih sankcija. Osobito, u skladu s uredbama (Euratom, EZ) br. 2185/96 i (EU, Euratom) br. 883/2013 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije.

Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) ovlašten je, u skladu s Uredbom (EU) 2017/1939, provoditi istrage i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, kako su predviđena u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (14). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili svaki subjekt koji prima sredstva Unije treba u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti potrebna prava i potreban pristup Komisiji, OLAF-u, Revizorskom sudu i, u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO-u, te osigurati da svaka treća strana koja je uključena u izvršavanje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava. Sporazumi s trećim zemljama i područjima i s međunarodnim organizacijama te bilo koji ugovor ili sporazum koji proizlazi iz provedbe ove Uredbe stoga bi trebali sadržavati odredbe kojima se Komisiju, OLAF, Europski revizorski sud i EPPO izričito ovlašćuje za provedbu revizija te provjera i inspekcija na terenu u skladu s njihovim nadležnostima i kojima se osigurava da svaka treća strana uključena u izvršavanje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

(22)

Uredbu (Euratom) br. 237/2014 trebalo bi stoga staviti izvan snage.

(23)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(24)

Upućivanja na instrumente vanjske pomoći u Odluci Vijeća 2010/427/EU (16) trebalo bi smatrati upućivanjima na ovu Uredbu i na uredbe koje se u njoj navode. Komisija bi trebala osigurati da se ova Uredba provodi u skladu s Odlukom 2010/427/EU.

(25)

Djelovanja predviđena u ovoj Uredbi trebala bi biti strogo slijediti uvjete i postupke utvrđene Unijinim mjerama ograničavanja,